Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 48

Thread: Crna Gora i njezina uloga u nacionalni razvoj Srpstva

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    477
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Crna Gora i njezina uloga u nacionalni razvoj Srpstva

    Dolje sam naveo mali dio teksta iz knjige Harolda Temperlija “Istorija Srbije” (LONDON, 1917) … osmo poglavlje “Crna Gora i njezina uloga u nacionalni razvoj Srpstva”


    Ovo je samo dio originalnog teksta. Cijeli tekst mozete citati na:
    http://www.njegos.org/past/temperley.htm

    Montenegro and her share in Serbian national development

    Chapter VIII from the book by Harold W. V. Temperley, History of Serbia, Bell & Sons, London, 1917, pp. 134-161

    Certainly until the present war King Nicholas had cause for pride when he looked back on Montenegro as it was in 1860. His reign began with a series of defeats, and the Turks as of old moved up the valleys and severed Tchernagora from the Brda. Yet in 1875-76 Prince Nicholas was not afraid to declare war against the Turks. After a chequered campaign, he inflicted immense losses upon them, eventually captured Niksitch and Podgoritsa, and drove the Ottoman for ever from the vale of the Zeta. Into the details of the Treaty of Berlin in 1878 and its subsequent modifications we need not enter. Eventually the independence of Montenegro was formally recognised, and the vale of the Zeta and access to the sea at Antivari secured. In 1881 the harbour of Dulcigno was added by the aid of Gladstone; in 1912-13 the limits of Montenegro were extended to Plava, Gusinje, Djakova, and Ipek (Pech). Thus during this reign the territory of Montenegro has been for ever freed from the Turk, has been more than doubled in extent, has reached something like the limits of the old kingdom of Zeta, and has secured a legal and universal recognition of that independence which it has in fact enjoyed for five centuries. In all these achievements King Nicholas has done much, perhaps more than any other could have done; for it is still true that in Montenegro as in every primitive community the man can do more than the ruler. What is still more remarkable is that a ruler with the peculiar qualities which appeal to a wild race should also have been able to exercise great influence on the statesmen of Europe.

    In the more ambitious scheme of securing the leadership of the Serbian race for himself and Montenegro, King Nicholas has failed. This is the ideal which seems to be presented to Montenegro in the King's drama The Empress of the Balkans, and in view of the past glory of Zeta and Montenegro is one which was entirely legitimate. Unfortunately, it is no longer a possible one, for the very history of Montenegro itself and the services which it has rendered to the Serb race make it now necessary for her to surrender these claims. So long as the kingdom of Serbia was weak and divided and the vassal of Austria, so long Montenegro stood for all that was best in the past -- the heroic freedom of the Serb race. But when Serbia showed herself armed and strong, conquered Turkey, crushed Bulgaria, and defied Austria, Montenegro's part became that not of a leader but of an ally. In the last few months before the war King Nicholas practically agreed to a peaceful economic and political union with the kingdom of Serbia. If this agreement ever becomes effective, it will be not only the most selfsacrificing, but probably the most real, of all "Nikita's" great services to his country. At all events it is now certain that Montenegro can only survive as the "little brother" of Serbia. The fact appears recognised by the Montenegrins themselves, whose enthusiasm for Serbia and for Crown Prince Alexander after the Balkan War was evident to the most casual observer.

    Montenegro survived the storm which crushed the Serb race, but it survived at a cost.
    The Turks could only be repelled by a system which saw to it that every man was a soldier, and destroyed all the arts of peace. [b[The results of the long struggle now ended are that Montenegro remains free and Serbian, but still primitive in ideas and organisation and economics, despite all the civilising efforts of her rulers.[/b] The traces of the struggle for survival must remain for very long, and perhaps will never be effaced. Freedom Montenegro has, but it is primitive, savage and uncontrolled, and the stern spirit of many of her sons accords ill with modern ideas. Her task in history is really over, for she has achieved that for which she struggled, and has enabled the Serb race to be united. During their period of despair the eyes of Serbs in Bosnia, in Kossovo, and in Serbia itself, were ever turned to that white and purple mountain line where the unconquerable "sons of Tchernagora maintained their freedom, the eyrie of the eagles." There is a story of how Marko Kraljevitch when wounded was restored to life by eagles who brought him water in their beaks. The same service was rendered to the wounded Serb nation by the "falcons of the Black Mountain."

    Ako imate malo vremena, preporucujem vam da procitate tekst u cijelini. Tekst pominje sve vaznije epizode crnogorske istorije, prica o cistoti srpske rase u CG, i opisuje stepen ponosa i junastva Crne Gore i Crnogoraca. Citajuci ovaj tekst, ostajem vrlo ponosan na Crnu Goru, i zalim zbog izdaje crnogorskih tradicija i vrijednosti. Na kraju ostajem uvjeren da ce Crna Gora, kao uvijek izaci pobjednik na kraju-- komunisticka demagogija ce se satrijeti.

    Tekst detaljno opisuje istragu ******** kao glavno istorijsko zbivanje u CG. Autor opisuje istragu ******** kao zlocin, ali zlocin koji je bio "potreban" i koji je spasio Crnu Goru kao slobodnu srpsku drzavu. Pominju se mnoge bitke protiv Turaka. Pominju se Albanci, prelazak Albanije u Islam, i crnogorsko-albanski sukobi.

    Tekst podsjeca citaoca na cinjenicu da su nasi pradjedovi vijekovima sebe zrtvovali da bi oslobodili i ujedinili srpstvo. To nas i danas opominje da moramo sacuvati zajednicu Crne Gore i Srbije, ne samo zbog nas samih, neko zbog amanet pradjedova, i za buduća pokoljenja. Sto rece Kralj Nikola: SA SRBIJOM VAZDA, POD SRBIJOM NIKAD! neka tako bude! Amin

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    477
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    The Mussulmanised Serbs
    known as Arnauts are the
    bitterest foes of the Serb
    pp.309
    -Harold Temperly

    Harold Temperly (1879-1939) je bio dobro poznati britanski istoricar.
    Diplomirao je faks na Cambridge University.
    Bio je professor istorije na Cambridge University i Harvard University.
    Za vrijeme prvog svjetskog rata, bio je u glavnom stabu britanske vojske.
    Bio je predstavnik Britanske komisije za albanske granice.
    Radio je kao savjetnik Britanske vlade za jugoistocnu evropu.

  3. #3
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    AAOOOOO QQ MAJKO STO SE RAKOVICEV PULEN RAZOBODA ,AAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHA ,PA NORMALNO DA JE CRNA GORA VAZDA BRANILA SERBIJU I DRZALA IM OSTUPNICE KAD SU BLJEZALI :wink: HAHAHAHHAHAAH SAMO TO SERBALJI VADE KAD IM ZATREBA , MA NECE REJ E SU IM NA MOJKOVCU SPASILI GUZICU ITD ITD :wink: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: DJE POGIBE ONOLKO BOJNA CRNOGORCA ,A JOPET SVE ZA ZLU POLITIKU VELJESERBALJSTVA :wink: :evil:
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

  4. #4
    Join Date
    May 2004
    Location
    LONDON
    Posts
    1,480
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Zvek_Zivi
    Ovi gore zaboravljaju sve vise junastvo Crne gore i Crnogoraca. Crna gora je pobjedila i zauzela Skadar na puskomet, dabi ti isti Englezi vratili im nazad sve za okrugli sto. bez zrna baruta.
    C.Gorski sindikat,Svizajedno!!!
    mi smo nebeski narod,ali na zemlji za chuda znamo.******!!!opet mi je umro konj.. steta bejashe dobar,gazio je ;) pogana

  5. #5
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ovo je odlomak iz knjige "Istorija o Černoj Gori", od Vladike Vasilija Petrovića, koja je objavljena u Moskvi 1754 god.

    Na tako malo prostora, toliko toga kazuje o nekim strahovitim događanjima u Crnoj Gori od prije 300 god.


    ..."Poslije toga, 1711, god onaj veliki gospodar čija je uspomena vječito dostojna hvale, car Petar Prvi samodržac sveruski, čuvši o slavnim i hrabrim podvizima crnogorskog naroda, izvolio im je poslati svoje povelje, hvaleći njihovu vjernost i postojanost, podstičući u njima usrdnost prema hrišćanskoj vjeri da uzmu oružje u pomoć Njegovom Veličanstvu protiv varvara Turaka.
    Ovako je Veliki Gospodar pisao i drugim hrišćanskim narodima, i niko se ne odvaži da digne oružje protiv Porte Otomanske sem jedino Crnogorci, pod vođstvom svog mitropolita Danila Šćepčevića od Njeguša Petrovića.On je zaista imao slavne vojskovodje, a to survi od Njeguša njegov rodjeni brat vojvoda Radule Petrović, sa svojim sinovcem serdarom Savom Petrovićem, serdar Vuk Radonjić, Vučeta Radonjić, knez Marko Bogdanović, vojvoda i gubernator Vukota Vukašinović, knez Kojica Nikolić, vojvoda Vuk Mićunović, knez Stanko Kovačević, knez Vukosav Ivanović, Vuksan Milić, knez Petar Vučetić, vojvoda Nikola Martinović, knez Stanoje Martinović, knez Ivan Vuletić, knez Martin Brajić, knez Luka Mahina, knez Nikola Pobor, gubernator Nikola Lazarević, serdar Vuk Mirković, vojvoda Vuk Radanov Paštrović, vojvoda Mašan Boljević, vojvoda Ilija Dupila, knez Nikola Klisić, knez Vuk Vulanović, knez Mihajlo Ivanović, knez Stefan Vulović, vojvoda Vuk Đurašković, knez Vuliša Ražnatović, knez Ivan Ljubotinja, knez Vuk Vujović, Nikola Svjetloća, vojvoda Boško Šćepanović, Vuk Radović, knez Pileta Radulović, knez Rade Gvozdenović, vojvoda Mijuško Plješivčević, vojvoda Jezdimir Bljelopavlić, vojvoda Ćetko Piletić Piper, vovoda i gubernator Radonja Drekalović, vojvoda Miloš Vasojević, vojvoda Miloš Bratonožić, vojvoda Đon Stale Kliment.
    Smjelo i s velikom voljom pođoše s oružjem u ruci protiv Porte Otomanske i pobjeđivahu varvare, zbog čega Porta po zaklučenju mira s Rusijom odluči da pošalje veliku vojsku na Crnu Goru pod vođstvom seraskera Ahmet-paše, koji sa 60 000 turske vojske napade Crnu Goru 1712 god, ali je od Crnogoraca bila potpuno razbijena.
    Poslije ove pobjede Otomanska Porta je odlučila da za svoje dobro od Crnogoraca traži mir, ali oni, pošto obećaše ispuniti visoko dopuštenje Njegovog veličanstva cara Petra Velikog i zapovijesti za to nemahu, vjernost svoju otkazati ne pokušaše i mir neprijateljima odbiše.
    Na to Otomanska Porta 1714 god posla više od 100 hiljada vojske na Crnu Goru, pod vođstvom vezira Numan-paše Ćuprilića.
    Crnogorci od svojih saveznika Srba turskih podanika, bjehu ostavljeni, a pored toga sa Turcima zajedno u rat pođoše Hercegovci, kojima Turci nikad ne dozvoljavaju da nose oružje, osim kad idu u rat protiv Crne Gore.
    Vezir Ćuprilić je hrabrosti lukavo pretpostavio prevaru kroz razna obećanja, kad su već Crnogorci primili vijest o zaključenju mira s Turcima cara Petra Velikog čija je blažena i vječito dostojna hvale uspomena, tako da su bili voljni sklopiti mir, crnogorski glavari povjerovaše njegovom (vezirovom) zaklinjanju, ne bjehu na oprezu da ne idu u turski logor, i njih 37 ljudi na broju nečasnom nevjerom zatvori u tamnicu.
    Potom sa svih strana iznenada udariše na Crnu Goru, koja nije očekivala napad, peti dio zemlje ognju i maču predadoše, i mnogo naroda zarobiše, a gore pomenute glavare objesiše.
    Zatim 1716 god, dvije bosanske i hercegovačke paše, Čengići, s begom Ljubovićem , s drugim okolnim pašama i silnom vojskom napadoše Crnogorce.Uz božiju pomoć crnogorskim oružjem bijahu pobijeđeni i pobijeni, a paše s begom Ljubovićem i drugim starješinama, 77 ljudi, zarobljeni, te im svima glave posjekoše.
    Opet, 1717 i 1718. god, ratovahu protiv Albanije Mlečići, napadajući gradove Intiveri (Bar) i Oljcin (Ulcinj), i zamoliše mitropolita Danila Petrovića za pomoć, te im on dade 5 hiljada i pet stotina ljudi. Ovi sačuvaše topove i drugo Mletačko oružje od albanskog paše, koji s jakom vojskom napade vojsku Mletačku, ali Crnogorci Turke odbiše i rašćeraše, sto su Mlečići pismeno, što i do danas postoji, posvjedočili i zahvalili mitropolitu Danilu.
    A kad im nije nužda Mlečići zaboravljaju prvo ( pređašnje) dobro koje su im Crnogorci učinili.
    Zatim 1727 god Čengić Bećir-paša s velikom vojskom napade Crnu Goru, ali njegova vojska bi do nogu potučena, a on se s malim brojem (vojske) srećno bježanjem spasao, zahvaljujući brzini svojih konja.Kasnije je poginuo od carske ruske vojske kod Očakova.
    Zatim , 1732 god Topal Osman-paša, koga je sultan Mehmed Peti postavio za beglerbega činit - devera, to jest za generalnog inspektora Makedonije, Albanije i Bosne, po dolasku u Albaniju pokuša da oproba sreću protiv naroda crnogorskog i posla priličan broj Makedonjana, Albaneza i Bošnaka na Pipersku provinciju, đe ih Piperi uz pomoć Kuča sve pobiše"....


    Kad je nabrajao crnogorske vojskovođe, Vladika Vasilije Petrović je često, umjesto prezimena upotrijebljavao nazive plemena, kao što vidimo, učestvovala su u zajedničkoj borbi vjerovatno sva crnogorska plemena.
    Što je posebno interesantno, navodi da su se sa Crnogorcima zajedno borili i Malisori (Albanci) tj Klimenti. I to prije 300 god !

    Ja nešto ne vidim, da Vladika Vasilije kaže da su Srbi branili Crnu Goru, nego ih naprotiv, pominje u negativnom smislu.

    Ovo nisu, naravno, prvi bojevi Crnogoraca, nego sam odabrao ovaj odlomak, jer je vrlo dramatičan i intezivan!

    Da podsjetim, prvi je srpski ustanak bio 100 god kasnije.

  6. #6
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo zapisa Crnojevica, nema nidje Srba u Crnu Goru !!!

    Pred vama su prvi put na internetu, 5 divnih zapisa Ivana Crnojevića osnivača Cetinja i podlovćenske Crne Gore i sina mu Đurđa.
    Zapisi Đurđa Crnojevića su izašli iz prve štamparije kod južnih slovena koja je bila na Obodu kod Rijeke Crnojevića.




    ===============================================

    1. zapis:

    Препис пролога из времена Ивана Црнојевићa


    Ва лето 6992 писа се сија светаја и божаставна књига, саборник четирем месецем, ва дни благочастиваго и христољубиваго и Богом хранимаго госпдара Ивана, војводе, Црнојевића, тогда садржешту престол митрополије цетињскије, јакоже јест митрополија зецка, преосвештеному митрополиту кир Висариону и свештењејшему епископу кир Вавиле, имже да ваздаст Господ спасеније и вечни покој ва гредуштем веце Господ да ваздаст им по делом их. Амин.

    Торинска универзитетска библиотека, рукопис (?) ЗИН I 355

    -----------------------------------------------------------------------------------


    Prepis prologa iz vremena Ivana Crnojevića

    Ljeta 6992 (1484) prepisa se ova sveta i božanska knjiga, Zbornik četiri mjeseca, u dane blagočastivog i hristoljubivog, i Božijeg štićenika, gospodara Ivana, vojvode, Crnojevića. Tada su na prijestolu mitropolije cetinjske, koja je i mitropolija zetska, stolovali preosvećeni mitropolit kir Visarion, i preosvećeni episkop kir Vavila. Neka im Gospod da spasenje i vječni miru u budućem vijeku. Neka im Gospod da po zasluzi. Amin.




    ==============================================

    2. zapis:

    У кући побожног Божијег штићеника



    Извољенијем Оца и поспешенијем Сина и савршенијем Светаго Духа, писа се сија божаствена књига ва дому благочастиваго и богохранимаго господара зецкаго господина Ивана Црнојевића, јему же да ваздаст Господ здравије телесно васесавршено и победу светлу на васе видимије враги и невидимије, и отпуштеније грехом вањегда придет праведни судија ваздати комуждо по делом јего, ва дани и ва царство зело крепкаго и превисокаго измаилтаскаго цара султан Бајазита, јемуже попусти Бог силу и крепост над христијани грех рад(и) наших и безакони. А писа се рукоју смеренаго Христу раба Нико(л)е дијака, а мољенијем дестопочтенаго и велемудраго логофета Божидара Грка, јемуже да ваздаст Господ здравије телеси, и спасеније души. Темже, о господије моји отци и братије, мољу ваше благољубије чатете са ваниманијем. Аште будемо что и погрешили, исправљајте и простите, а не клните, поњеж јесми млади(будушти) слову неискусни. Господ милостиви да ваздаст спасе(није), утишије вашему христољубију, јемуж (сл)ава и држава, ва веки. Амин. Дописа се месеци ијулија 2. дан, у суботу, ва лет(о) 6994. Писа се сије рукоју смернаго и недостојнаго Христу раба Николе Косијера, јемуже отчаство гроб, (зем)ља же мати, чрвије гостове љубими... (небесно) му цару непременому слава... ва веки. Амин.


    Часловац, рукопис у приватном власништву. ЗИН I 355


    -------------------------------------------------------------------------------------


    U kući pobožnog Božijeg štićenika


    Milošću Oca pomoću Sina i savršenstvom Svetoga Duha, prepisa se ova božanstvena knjiga u kući pobožnog Božijeg štićenika, gospodara zetskog, gospodina Ivana Crnojevića, neka mu Gospod da savršeno tjelesno zdravlje i svijetlu pobjedu nad svim znanim i neznanim neprijateljima, praštanje grijehova kada bude pravedni sudija davao svakome po zasluzi, u dane carstvovanja vrlo moćnog i previsokog ismailtskog cara sultana Bajazita, kome je Bog dao snagu i moć nad hrišćanima, radi naših grijehova i bezakonja. A prepisa se rukom smjernog Hristovog sluge Nikole dijaka, a na molbu poštenog i mudrog logoteta Božidara Grka, neka mu Gospod podari tjelesno zdravlje i spas duše. Zato, o Gospode moj, oci i braćo, molim vašu dobrotu, čitajte pažljivo. Ako smo što i pogriješili, ispravljajte i oprostite, a ne kunite, pošto smo mladi, budući neiskusni u pisanju. Neka Gospod milostivi da spasenje, čvrstinu vašem hristoljublju, neka mu je slava i moć, u vjekove. Amin. Dopisa se mjeseca jula, 2. dan, u subotu, ljeta 6994 (1486). Prepisa se ovo rukom smjernog i nedostojnog Hristovog sluge, Nikole Kosijera, kome je otadžbina grob, zemlja mati, crvi dragi gosti... nebeskom caru, vječnome, slava... u vjekove. Amin.



    ===============================================

    3. zapis:

    По заповести господина Ђурђа рукоделиса Макарије



    Поњеже ва тројици Бог благоизволи исплнити своју цркав различними књигами. Видев аз ва Христа Бога благоверни и Богом Храними господин Ђурађ Црнојевић, цркви праздни светих књиг, грех ради наших разхиштенијем и раздранијем агаранских чед, вазревновах поспешенијем Светаго духа, и љубовију ка божаставним црквам и написах сију душеспаснују књигу Осмогласник ва исплњеније славословију трислнчнаго ва јединстве поклањајемаго Божаства. Мољу же јуније и савзрастније и старије, чатуштеј или васпевајуштеј или пишуште, љубве Христове ради, исправљати нас же усрдне поташтавших се на сије дело благословљати, да обоји славеште Отца из њега же васа, Сина им же васа, Светаго Духа о Њем же васа, зде улучим милост тамо же сеје светом озарим се. Амин. Повеленијем господина ми Ђурђа Црнојевић аз Христу раб свештеноинок Макарије, рукоделисах сије при всеосвештеном митрополите зетском кир Вавиле.
    Ва лето 7001, круг слнцу 1, луне 9.

    Fototipsko izdanje, Cetinje-Ljubljana, 1987, (Oktoih prvoglasnik, 1493, zavrseno 4. januara 1494. g.). Predgovor na . 2`. ZIN I 381.

    ---------------------------------------------------------------------------------

    Po zapovijesti gospodina Đurdja rukodjelisa Makarije


    Bog kome se klanjamo u Trojici, blagoizvolio je ispuniti svoju crkvu raznim knjigama. Videv ja pravoslavni hrišćanin, Božiji štićenik, gospodin Đurađ Crnojević, da su crkve prazne, bez svetih knjiga, radi naših grijehova, pljačkom i uništavanjem agarenskih sinova , nastojah predano, ispunjem svetim duhom i ljubavlju prema božanstvenim crkvama naštampah ovu dušespasnu knjigu Osmoglasnik u slavu trisunčanog u jedinstvu klanjanog Božanstva. Zato molim mlade odrasle i stare, one koji čitaju, poju ili prepisuju, ljubavi Hristove radi, ispravljajte, a nas, pak, koji smo se o ovom djelu, od srca trudili, blagoslovite, da zajedno slaveći Oca, iz Njega je sve [postalo], Sina, Njime je sve [postalo], Svetoga Duha, od njega je sve [postalo], ovdje zadobijemo milost, a tamo se ozarimo ovom svjetlošću. Amin.
    Po zapovjesti mi gospodina Đurđa Crnojevića, ja, Hristov sluga, sveštenoinik Makarije, rukodelisah ovo, pri preosvećenom mitropolitu zetskom, kir Vavili, Ljeta 7001, krug sunca 1, lune 9.




    ===============================================

    4. zapis:

    Господин Ђурађ, војвода зетски, изли слова



    Поњеже убо ва Тројици јединопоклањајеми Бог от небитија ва битије мановенијем приведи вса, и на конац делом сазда чловека, јего же образом својим почат, необладајема же и обладајушта всеми и саглголника себе садела, и иже по њем родом желајуштим причестником јего бити, јако же велики ва патријарсех Аврам иже не писанијем на плтовидно сподоби се ва дом пријети Тројицу. Последи же Мојси глалгоље Богови лицем ка лицу, иже и начртаније скрижањи пријет от Њего и назнаменаје измењеније закона, сих сакруши. По сем же јединородни Син Слово благовољенијем Отца нерождена и са поспешенијем својим, и савршенијем от Оца исходештаго, сему же саприсносуштнаго, обојим сагопсподствујуштаго Светаго и животворештаго Духа, благоизволи неизречени исплни савет ва присно деву Марију васели се, и рожд се без матере на небеси, на земљи без Отца роди се, и пострадав вазнесе се. Тем же нам несуштим Авраму же и Мојсеју подобним, јеже Богови савештателном бити, даст нам писанија, ва њих же пророци јако ва царских скоривштих положи неисташтимоје богатство. И по сих они божаставни мужиј, Дамаскин же и Ијосиф и Козма, најтијем Духа научајеми предаше нам песнословити ва трислначнем божастве трисветими гласи ангелми славословимаго ва вишњих и изоблствовахом писанија, целомудрију наставника, печалем премењеније, ка Богу примиреније вину всакого благодејанија и словом пасуште се не сатрпехом. Последи же грех ради наших постиже пасушти нас исмаилтаска железна палица, уви не просто бијушти, на убивајушти, и придоше језици ва достојаније Божије, цркви раздрушише.
    Видев аз, ва Бога благоверни и Богом храними војевода Зети господин Ђурађ Црнојевић, умаљеније светих књиг расхиштенијем и раздранијем агаранских чед, вазревновах поспешенијем Светаго Духа, и саставих форми на њих же ва једино лето осмим чловеком савршити Октоих от 4-го гласа, ва славословије Богови нас укрепљшому.
    Трудих же се о сем и рукоделисах сије смерени свештеник мних Макарије от Чрније Гори повеленијем господина ми Ђурђа Црнојевића, при васеосвештеном архиепискупе зетском митрополите кир Вавиле. Тем же старцем јако отцем, савазрастним јако братијам, јунотам јако чедом, чатуштим или појуштим или преписујуштим мољу се и коленом касају се, аште не рукоју на језиком , љубве ради Христове исправљати , и нас , усрдно трудивших се о сем благословљати, да и ви улучите оноје Валамо јеже ка Израиљу:
    ">>Благословештејте благословени, и клнуштејте проклети, и придете благословени Отца мојего, наследујте уготованоје вам царствије, ва њем же да житељствујем обоји, славеште Отца и Сина и Светаго Духа.<<
    Савршише се сије књиги от битија на лето 7002, а от рождаства Христова тисушта 494, круг слнцу 2, а луни 10, индиктион 11, темелион 12, епахти првије, злато число 12, месеца ђенвара 4. дан.

    Fototipsko izdanje, Cetinje-Ljubljana, 1987, (Oktoih prvoglasnik, 1493, zavrseno 4. januara 1494. g.). Pogovor na l. 268-269`.
    ZIN I 382

    -------------------------------------------------------------------------------------

    Gospodin Đurađ, vojvoda zetski, izli slova


    Pošto je, dakle, Bog kome se jedino klanjamo u Trojici, iz nebića u biće, magnovenjem priveo sve, i na kraju djelaa stvorio čovjeka, udostojivši ga svojim likom. Nevladjućeg učini da vlada svima, i da sebi stvori sagovornika da se u njegovim plemenom zajedničarom njegovim bude. Kao što veliki patrijarh Avram koji ne Pismom već spontano udostoji se u dom primiti Trojicu. Zatim Mojsije govoraše s Bogom licem k licu i napisane tablice primi od Njega. Otkrivši da je prekršen Zakon, ove razbi. Poslije toga, jedinorodni Sin Slovo, milošću Oca nerođenog i sadejstvom svojim i savršenstvom od Oca proisteklog, ovome savečnog, oboma sagospodarećeg Svetog i životvorećeg Duha blagoizvoli tajno [da] ispuni svjetlošću, i prisno djevu Mariju useli se i rodi, bez matere na nebu, bez oca na zemlji, i postadav, vaznese se. Zato nama koji nijesmo Avramu i Mojsiju slični, da bismo primali savjet od Boga, dade Pismo, u koje proroci, kao u carske riznice pohraniše neiscrpno bogatstvo. Poslije toga oni Božanstveni ljudi, Damaskin, Josif i Kozma, silaskom Duha podučeni, predaše nam da himnama slavimo, u trisunčanom Božanstvu, trisvetim glasovima anđela, slavljenog Svevišnjeg. I obogatismo se pismom koje je mudrosti učitelj, tuzi promena, u Bogu smirenje, povod svakog dobrog djela i onima koji se napasaju Rječju čuvar od zabluda. Najzad, radi naših grijehova, postiže nas hrišćane ismailićanska željezna palica, avaj, ne prosto bujići, no ubijajući.
    I dođoše neznabošci u dostojanje Božije, crkve razrušiše .
    Videv ja, pravoslavni hrišćanin i Božiji štićenik, vojvoda Zete, gospodin Đurađ Crnojević, umanjenje svetih knjiga pljačkom i razaranjem agarenskih sinova, predano se potrudih, pomoću Svetoga Duha i izlih matrice za slova, i na njima, za jednu godinu, osmoro ljudi završi Oktoih od četrvrtog glasa, u slavu Boga koji nas osnažuje.
    Trudih se o ovome i rukodjelisah ovo smjerni sveštenik monah Makarije od Crne Gore, po zapovjesti, gospodina mi Đurđa Crnojevića, pri preosvećenom arhiepiskopu zetskom, mitropolitu kir Vavili. Zato, starce kao očeve, odrasle kao braću, mlade kao đecu, one koji čitaju, poju ili prepisuju, molim klečeći na koljenima, ako ne rukom, a ono rječju, ispravljajte Hrista radi, a nas koji smo se o ovome, od srca trudili blagoslovite, da i vi zadobijete ono Vlaamovo koje je [rekao] Izrailju : >>Oni koji blagosiljaju [biće] blagosloveni, a oni koji kunu [biće] prokleti. << >>Priđite blagosloveni Oca mojega; primite carstvo koje vam je pripremljeno,<< da u njemu živimo zajedno, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha.
    Završi se ova knjiga od stvaranja svijeta ljeta 7002, a od rođenja Hristova hiljadu 494, krug sunca 2, a lune 10, indiktion 11, temelion 12, epahte prve, zlatan broj 12, mjeseca januara, 4. dan.




    ===============================================

    5. zapis:

    Књига за спас душе



    Благоволенијем Отца и сапоспешнијем Сина и савршенијем Светаго Духа, иже и предаст нам писанија, ва њих же пророци јако ва царских положише скровиштих неизташтимоје богатаство, по среди же их цар же и Богоотац Давид, најтијем Духа научајем, предаст нам сије душеспасније књиги, глагољемије Псалтир, славословити сим ва Тројици Бога, и изобиљствујем писанија, јако ва рају суштеј благоуханија цветов и васи хотештеј наслаждајем се богатно, и сију прочат васакоутешеније и хотеније обрештет кто љубо, аште цар или светитељ, аште кнез љубо невежда, ништ ли или ва бешчислније напасти вапади и васакими от дијавола сетми напаствујем, утешеније обрештет. Јест бо сија књига целомудрију наставник, печалем премењеније, девству сахрањеније, о Бозе браку сачетаније, житију учитељ, вина васакого благодејанија и јеже паче ка Богу примиреније же и синотвореније.
    Подобајет убо чатуштому ходожне ванимати са усрдијем, и ползу једину приобретати јаже ка спасенију , да ни мала несамотрне мимошад кто оташтетит се велико, прочаја же сујетна и маловременаја по исине јако скоро преходимаја васа бо самртију пресекајут се, и васа сакрвенаја јављајут се, и горе тогда не имуштим дела благаја, от њих же први јесам аз, уви! јакоже рече велики ва учитељех Павал.
    Тем же ва дни благочастиваго и христољубиваго и Богом хранимаго господина ми Ђурђа Црнојевића , и повеленијем јего, аз смерени и свештени мних Макарије от Чрније Гори, саписах сије књиги при васеосвештеном митрополите Зетском кир Вавиле. Тем же старцем јако отцем, савазрастним јако братијам, јунотам јако чедом, чатуштим или појуштим или преписујуштим мољу се и коленом касају се, аште не рукоју на језиком, љубве ради Христове исправљати, и нас, усрдно трудивших се о сем, благословљати, да и ви улучите оноје Валамово јеже ка Исраиљу: благословештејте благословени, и клнуштејте проклети, и придете, благословени Отца мојего, наследујте уготованоје вам царствије, ва њем же да житељствујем обоји, славеште Отца и Сина и Светаго Духа, и ниња и присно и ва веки веком. Амин
    Савршише се сије књиги от битија ва лето 7003, а от рождаства Христова тисушта 495, круг слнцу 3, луни 11, златоје число 14, темелион 4, јепахта 3, месеца сектемврија 22 дан, на Цетињу.



    Београд, Народна библиотека Србије, И 41, (Псалтир с последовањем, Цетиње, 22 септембар 1495. г.). Поговор на л. 347`-348`. ЗИН I 383

    ------------------------------------------------------------------------------------


    Knjiga za spas duše


    Milošću Oca, pomoću Sina i savršenstvom Svetoga Duha dobili smo sveto pismo. U njemu, pak, proroci, kao u carske riznice pohraniše neiscrpno bogatstvo. Među njima car i Bogootac David, silaskom Duha naučen, predade nam ovu dušespasnu knjigu, zvanu Psaltir, da njime proslavljamo pjesmama Boga u Trojici. I naslađujemo se svetim pismom kao mirisom rajskih cvjetova. I svi koji hoće nasladiće se bogato. Svako ko pročita ovu [knjigu] naći će utjehu i zadovoljstvo. Bilo ko, bilo car ili svetitelj, knez ili prostak, prosjak ili koji padne u bezbrojna iskušenja i uhvaćen u svakakve đavolje mreže, naći će utjehu. Ova knjiga je vodič mudrosti, zamjena tuzi, čuvar nevinosti, trajno sjedinjenje s Bogom, ucčtelj života, povod svakom dobrom djelu, čak štaviše smirenje u Bogu i posinjenje.
    Treba dakle, onaj koji čita, sav da se preda čitanju, da pazi i jedinu korist da nađe u spasenju [duše], jer i najmanja slučajna nepažnja nanosi veliku štetu. Sve ostalo je sujetno i kratkotrajno, vaistinu kao brzoprolazno, sve se smrću prekida i sve tajno otkriva. I teško tada, onome koji nije činio dobra djela, a među njima sam prvi ja, avaj, kao što reče veliki učitelj Pavle. I tako u dane pobožnog i hristoljubivog Božijeg štićenika, gospodina mi Đurđa Crnojevića, njegovom zapoviješću, ja, smjerni i svešteni monah Makarije od Crne Gore, naštampah ovu knjigu, pri preosvećenom mitropolitu zetskom, kir Vavili. Zato, starce kao očeve, odrasle kao braću, mlade kao đecu, one koji čitaju, ili poju, ili prepisuju, molim, klečeći na koljenima, ako ne rukom, a ono rječju, ljubavi Hristove radi, ispravljajte, a nas koji smo se o ovome usrdno trudili, blagosiljajte, da i vi zadobijete ono Valaamovo koje je [rekao] Izrailju: >>Oni koji blagosiljaju [biće] blagosloveni, a koji kunu [biće] prokleti.<< I >>Priđite blagoslovni Oca mojega; primite carstvo koje vam je pripremljeno, da u njemu zajedno bivstvujemo, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek, kao i u vjekove vjekova, Amin.
    Završi se ova knjiga od bitija, ljeta 7003, a od rođenja Hristova tisuću 495, krug sunca 3, lune 12, zlatan broj 14, indikt 14, temelion 4, jepahta 3, mjeseca septembra, 22 dan, na Cetinju.

    __________________________________________________ ____________

  7. #7
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo kako su se popisivali Crnogorci prije 250 godina, tada nije bilo Srba u Crnu Goru!

    __________________________________________________ ___________

    И од сада да су Црногорци увек

    Да се зна и да је веровано како ја, владика Сава, митрополит цетињски и господин војевода Вукадин Вукотић, и сердар Сава Петровић, и сердар Станиша Радоњић, и прочи кнезови, и все обштество сената черногорскаго примамо дака Сладојевића со свема вилусама, и со свем племеном Риђанима, да су у збор черногорски, и посад да су Черногорци увлек, да буду за Черногорце понијети зло или добро, како и други Черногорци. Сије бис ва лета 1748, априла 28.


    Beograd. Narodna biblioteka, inv. br. 1148 (Knjiga baština vladike crnogorskog Save Petrovića, XVIII v.). Matić 514 (1148), 216. Uništeno 1941. godine. ZIN V 7906.


    -----------------------------------------------------------------------------------


    I od sada da su Crnogorci uvijek


    Da se zna i da se vjeruje, kako, ja, vladika Sava, mitropolit cetinjski i gospodin vojvoda Vukadin Vukotić, i serdar Sava Petrović, i serdar Staniša Radonjić, i ostali kneževi, i cjelokupan crnogorski Senat primamo Daka Sladojevića sa svim vilusima, i sa cijelim plemenom Riđanima da su u zbor crnogorski. I od sada da su Crnogorci uvijek, da budi spremni za Crnogorce ponijeti zlo ili dobro, kao i drugi Crnogorci. Ovo bi ljeta 1748, 28. aprila.


    =======================================

  8. #8
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    477
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    GRAD, molim te prekini ponavaljati jednu te istu stvar.
    Ponavljas tu laz, kao da od nje zavisis. Ona ti sluzi za nekakvu utjehu- da bi sam sebi dokazao da nijesi Srbin. Dobro coce, mi i ne zelimo takve Srbe. Budi ti Crveni Hrvat, ako ti je milo, zovi se i majmunom.

    Kazes da je DINASTIJA PETROVIC-NJEGOS uvela srpstvo u CG. a onda istim dahom, ovdje nam koristis pisma Petra I kao svoj jedini i glavni argument! pa i PETAR I (Sveti Petar Cetinjski, slava mu i milost) je dio te loze PETROVIC NJEGOS, koju ti optuzujes da je "uvela srpstvo".

    Budi covjek, pa fino postavi jedan svoj topik, i navedi te svoje informacije. Standardna je praksa navesti i izvor informacija, inace nista ne znace, sto se nauke tice. Svaka budaletina moze postaviti Web sajt i pisati sta mu je milo. Eto cusmo i za “bosnjake” da nikada nijesu bili Srbi, cak tvrde da se nikad nijesu nazviali ni Turcima. Razumijem sve te komplekse, i ne mogu vam ja ovdje nudit lijecenje besplatno. Dakle, ako zelis biti objektivan, navedi izvore!

    Postavi jednu temu, ako je neko zainteresovan, odgovorice ti. Ako zelis korisiti isti argument na SVAKOJ temi, onda budi ljubazan i postavi URL LINK.

    UOSTALOM, kvaris mi topik. Namjera topika je bila da navedem jedan kredabilan zapadnjacki izvor, koji tvrdi da je Crna Gora, od kad postoji, bori se za slobodu i jedinstvo srpske rase. Dakle, tema je josuvijek aktuelna, i ovo je najbolji razlog zasto bih CG trebala ostati u zajednici SCG.

  9. #9
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Kako ljudima ne dosadi,
    da nas krste , dok mi prdimo.

    Niko nije postao vjernik ili promijenio vjeru ili naciju pod uticajem dokumenata i argumenata.

    Nacionalna i vjerska pripadnost su iracionalne emotivne kategorije,
    duboko ugradjene u Srbe, Crnogorce, Boshnjake, Hrvate koje niko nikada nit po cijeni zivota nece promijeniti.

    Zato smatram uvredom, da mi jedni druge ubjedjujemo,
    da neko voli plavushe, a ne crnke.

    Nasha istorija je ostavila posledice na Crnu Goru,
    sa kojima se moramo privikavati da zivimo sa njima i da se od njih ne stidimo, da druge ne krivimo, shto se nashi preci nijesu uspjeli odbraniti od raznih uticaja od velikih sila.

    Ako ne nauchimo da zivimo skupa sa svima,
    i da uvazavamo sve posledice nashe istorije,
    Crnoj Gori nema opstanka.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  10. #10
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Njegus
    GRAD, molim te nemoj mi ponavaljati jedno te istu stvar.
    Ponavljas tu laz, kao da ti ona sluzi za nekakvu utjehu. Vec je postirano bezbroj puta RAZLICITI primjere gdje Crnogorci od pamtivijeka sebe i sve ostale crnogorce zovu Srbima.
    Crnogorci sebe ne smatraju Srbima od pamtivijeka, vec od pamtivojeka do Njegosa NEMA Srba u Crnu Goru, dok on nije u dogovoru sa Vukom i Garasaninom poceo da srbuje kao lud, radi "velikodrzavlja", a on da bude Patrijarh u toj velikoj drzavi!
    Naravno ne sporim da je Njegos noseci stub crnogorske kulture i da je genijalni pjesnik !


    Uostalom, i PETAR I (Sveti Petar Cetinjski) je dio te loze PETROVIC NJEGOS, koju ti optuzujes da je "uvela srpstvo". Koga ti mislis lagati coce?
    U sljedecem postu cemo vidjeti da Svetog Petra Cetinjskog su zanimali samo Crna Gora i crnogorski narod.

    Budi covjek, pa fino postavi jedan svoj topik, i navedi te svoje informacije, i odakle si ih dobio.

    Informacije sam dobio iz knjiga i svako moze da ih provjeri ! Ja nijesam kriv sto srpski sajtovi kriju i falsifikuju crnogorsku istoriju, a o nesrecnim, ubogim, crnogorskim sajtovima ne valja puno trositi rijeci

    UOSTALOM, ovaj tvoj post nema NIKAKVE veze sa ovim forumu. Ja sam u svome postu naveo razlog zasto je ovaj topik postiran na forum "buducnost CG", jer je dokaz da je to bila zelja da se ujedini srpstvo SVAKOG crnogorca, i za to su vijekovima ratovali.

    Ti si do sada barem 500 puta predstavljao pjesmice kao istoriju i citirao si nam raynorazne pjesmice. Vise ne mozes nikoga prevariti. Uskoro ubacujem nova dokumenta, po prvi put na net-u !

    Vrlo je malo onih u CG koji ce negirati da Crnogorci nisu dio srpskog plemena, ili "porijeklom Srbi". mogu razumjeti ako Crnogorsku naciju, jedino po konceptu da je ona zbog istorijskih okolnosti postala drugacija po nekim stvarima od srpske, ali ne mogu razumjeti vase nebuloze da ne pricamo isti jezik, i da imamo razlicita porijekla, i da postoji neka mrznja izmedju Srba i Crnogoraca.

    Crnogorci i Srbi su potpuno razlicitog porijekla i preci jednih i drugih su iz razlicitih pravaca dosli na Balkan. Mi sada pricamo isti jezik - crnogorski !
    Copavi Vuk je kobajagi reformisao jezik.
    On je odbacio razne srpske dijalekte i srpski knjizevni jezik.
    Uzeo je jezik Dubrovcana, Hercegovaca i Crnogoraca to jest jezik stanovnika stare dukljanske drzave i po provjerenoj srpskoj formuli abrakadabra/ciribu/ciriba P R O G L A S I O ga za SRPSKI jezik !!!
    U Srbiji se prije Vuka nije upotrebljavalo 15 % danasnjih "srpskih" rijeci !!!!!


    Ja tu mrznju nikada nisam osjetio do prije nekoliko godina. Upravo od strane idiota tebi slicnim, koji su sad izmislili da pricate drukciji jezik, i da vam je Bog drugaciji od nasega.

    Najvecu mrznju nose oni kao ti, koji su prodali "vjeru za veceru".
    Posto zivis u Vojvodini prodao si vjeru za škembiće, čvarke i kavurmu.
    Da zivis na Cetinje, odakle su tvoji odselili, bez sumnje poslije 1945 u Vojvodinu, bio bi naravno zestoki Crnogorac, kao i svi Cetinjani !
    Ovako prodao si se za blagoutrobije, a imas u porodicu i nekog Srbijanca koji te huska na svoje pleme i porijeklo !


    Vise puta sam reka da za mene Njegos predstavlja najveceg sina Crne Gore, i da sam vjeran njegovim idealima.

    Njegos je genijalni pjesnik, noseci stub crnogorske kulture, los vladar...

    Prije bih reka da si ti rasrbica, no sto bi sebe nazvao ********m.

    Ja da bih bio Srbin, trebali bi nesto moji preci da imaju veze sa Kosovskim bojom, Lazarom, pedofilima i ocokoljicima Nemanjicima, da imaju veze sa ratarstvom i tom vrstom kulture...

    Posto moji preci nemaju nikakve veze sa svim tim kao ni preci ostalih Crnogoraca, cak naprotiv, moji preci i preci ostalih Crnogorca su se macem borili protiv gadnih i ogavnih Nemanjica i Lazara i Brankovica, ja prema tome, sve i kad bi htio, ne mogu biti ono sto nijesam.
    Eto tebi srpstvo, pa ga slavi i deri se iz svega mozga kako su Srbi nebeski narod i slavi njegove vjekove robovanja !


    Pozdrav,

  11. #11
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by milovan

    Niko nije postao vjernik ili promijenio vjeru ili naciju pod uticajem dokumenata i argumenata.

    Milovane grdno se varas, sto se ovoga tice !
    A, ako hoces, dacu ti objasnjenje

  12. #12
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo izađe na "svjetlost dana" i ovo, dugo skrivano, od crnogorske omladine i naroda, pismo Svetog Petra Cetinjskog upućeno Ruskom Caru !
    Bilo je dugo skrivano i prećutkivano,
    valjda zato što Sveti Petar Cetinjski previše crnogorči u ovom pismu !



    __________________________________________________ __________

    [size=6]Petar I Petrović Njegoš Ruskom Caru[/size]


    Najmilostiviji gosudaru,

    Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu s trećom najponiznijom molbom podnijeti: od 26. sept. 1814. god. kroz polkovnika Nikića: drugo od 18. dekem. 1815. kroz nahodećeg se pri austriskom dvoru punomoćnog ministra grafa Staklenberga, a treće od 15. febr. 1816 kroz nadvornog savjetnika Mazurevskog. I sad lišen budući blagosklonog odziva radi uvaženja podviga, meni povjerenog, a od vašeg imperatorskog veličestva zavisećeg naroda, da bi bilo daj budi crnogorskoj djeci kao jednoplemenicima s Rusima sreća ili vječna muka.

    Pogledajte najmilostivi gosudaru, poradi srodstva, koje nas veže s vjerno podanim vašoj imperi(ji), koje moli ljubav i uzajamno sjedinjenje, - i nemojte tuđe predpočitovati. Krv je naroda crnogorsko tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek. I njegovo je povjerenje odlučeno od tuđije vrata.

    Pogledajte, najmilostiviji gosudaru, na sedamdesetljetnu sjedinu moju - dajte pomoć mojijema trudovima ! Uvjenčajte blaga namjerenja presrećnije predkova vašeg imperatorskog veličestva i opravdajte moje usrdije i zavjet mojije praroditelja i predmjestnika na vjernost k Rusiji !!! - Ovaj narod nije nigda bio od inoplemenije država u podanstvo pokoren, poslije okončanja bivšije knjazeva i vladaoca crnogorskije, štaviše i u samo ono vrijeme, kad je otomanska porta grozila cijeloj Evropi, nije nas mogla savršeno pokoriti. A s bivšim pravitelstvom Republike Mletačke u susjednoj korespodenciji imao je vazda svoju nezavisimost, ništa manje po padaniju pomenute Republike i nastupanju 1796 god. austrijskog pravitelstva u Bokeljsku provinciju do požunskog traktata priznavali su nas u pomenutoom vidu, i nahodeći se konzul vašeg imperatorskog veličestva 1804. god. kod pomenutog pravitelstva u Kotoru nadvorni savjetnik Mazurevski, javno je pokrovitelstvovao Crnogorce kod austrijanaca i na posljedak bio nam je poslan štatski savjetnik Sankovski kao dovjerena osoba za Crnu Goru do tilsitskoga mira s Francuzkom. Po zaključenju ovog mira i dolazku Francuza u susjednu Bokeljsku provinciju držali su s nama pograničnu korespodeciju kao sa nezavisimim narodom. - Ravnim načinom i Englezi, negda silni na Adriatičnom moru, počitovali su nas na prijateljski način, i mojim pasportom Crnogorce i druge trgovce slobodno puštali. I načalnici one flote ne samo da su jednom imali konferenciju, no i u svakom vidu uvažavali su našu nezavisimost. I najposlje Englezi su nama 1813. god. pomogli provinciju bokeljsku od Francuza osloboditi i istu su ostavili pod savršenom crnogorskom upravom.

    Po ovom vidu i pokazanoj sposobnosti ovog naroda u svako vrijeme k jedinomišljenju sadašnjeg obrtaja svijeta i sva obštekorisna namjeravanja vašeg imperatorskog veličestva i vašije saveznika, Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu. Ako li pak višepomenuta ne dopuštaju k tješnjemu odnošenju vašeg imperatorskog veličestva, to nas usrećite s javnim pokrovitelstvom; pošaljite nam jednog činovnika, koji će prestavljati lice vašeg imperatorskog veličestva, a ujedno i privremenu pomoć, da bi se moglo urediti pravitelstvo i druga korisna zavedenija, budući će Crnogorci biti u stanju prinositi dostojnu žrtvu na svoj sveti oltar.

    Sad najmilostvi gosudaru, prikupljam moje posljednje sile, usuđujem se odpraviti mog sinovca vojvodu Stanka Petrovića s 800 duša crnogorskije žitelja, da se nasele u predjele vaše imperije po oskudici i nerodu ovdašnjeg kraja, da se ne bi druge inoplemene oblasti s njima koristovale. I pošto sam iste odeskom gubernatoru preporučio, rekao sam pomenutom činovniku, mom sinovcu, da pođe u vašu svetu stolicu Aleksandru Nikolajeviću gospodinu oberprokuratoru svetog sinoda, da bi dostavio moju najpokorniju molbu, kako bi podpuno i rješitelno saizvolenje i od prestola vašeg imperatorskog veličestva za crnogorski narod izdelati mogao.

    U Crnoj Gori, na Cetinje, Smireni mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski

    Petar Petrović Njegoš

    8/20. maja 1817. godine.

    __________________________________________________ __________



    Prekucah ovo iz knjige,
    "Petar I Petrović - DJELA"
    izdao CID Podgorica 1999 godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  13. #13
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    477
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by G R A D
    Njegos je genijalni pjesnik, noseci stub crnogorske kulture, los vladar...

    Ja da bih bio Srbin, trebali bi nesto moji preci da imaju veze sa Kosovskim bojom, Lazarom, pedofilima i ocokoljicima Nemanjicima, da imaju veze sa ratarstvom i tom vrstom kulture...

    Posto moji preci nemaju nikakve veze sa svim tim kao ni preci ostalih Crnogoraca, cak naprotiv, moji preci i preci ostalih Crnogorca su se macem borili protiv gadnih i ogavnih Nemanjica i Lazara i Brankovica, ja prema tome, sve i kad bi htio, ne mogu biti ono sto nijesam.
    Eto tebi srpstvo, pa ga slavi i deri se iz svega mozga kako su Srbi nebeski narod i slavi njegove vjekove robovanja !

    Veseli se prahu Nemanjića,
    Nemanjića i Grebljanovića,
    jer će vaše krune zasijati
    kako jarko sunce na istoku,
    znamena se vaša razvijati
    nad velike vaše razvaline,
    poteći će krvave rijeke
    od nečiste krvi agarjanske,
    oprat Srbu ljagu sa obraza.
    Otvorte se, viteške
    grobnice,
    sama slavo, samo pribježište
    po Kosovu srpskijeh junakah,
    evo zore na vaše bregove
    da nam opštu obasja svetinju
    i amanet naše narodnosti.
    Sad propojte, Visoki Dečani
    i lijepa lavro Studenice,
    sveti spomen iz vječne čitule
    za slobodu padšim junacima.
    Združite se, gromi i
    potresi,
    zemlji srpskoj drugo lice dajte,
    e nečistom nogom okaljata.
    NJEGOS

    Dobro je da tvoji preci "nemaju nikakve veze sa Kosovom, Obilicem, genocidnim Nemanjicima, Lazarem" itd.

    Moji imaju, kao sto je to Njegos naveo u gornjem tekstu, preuzetog iz knjige "Lazni Car Scepan mali".

    Nazalost, nikada nijesam bio u Vojvodini, ali bih volio jednoga dana da vidim Novi Sad, Suboticu, itd. To sto mi je srbijanka djevojka nema nikakve veze. I da je crna Albanka, to nebi promijenilo 1000 godina istorije. Nisam ti ja od takve rase, da prodajem vjeru za veceru. Zao mi je sto si zaludjen. Ja te dozivljavam kao ludoga brata. Ja tebe u potpunosti razumijem. Ponasas se kao jedna najobicnija ******, no opet velim, jasno mi je zasto i kako. nad Crnom Gorom se vec 60 godina izvrsava jedan opasan eksperiment.

    U tekstove koje si naveo, ne postoji ni trunke mrznje prema srpstvu. Mozes li mi objasniti iz kojega perioda otrovna mrznja pocinje? i ko su iniciatori toga? Sve je, druze moj, iz Zagrebacke kuhinje. Da si covjek, bar bi umio malo ljudskije da se ponasas prema svojim sunarodnicima, mjesto sto tu glumis neku kuratu ustasu.

  14. #14
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Trg zrtava DPSa BB
    Posts
    11,006
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by G R A D
    Quote Originally Posted by milovan

    Niko nije postao vjernik ili promijenio vjeru ili naciju pod uticajem dokumenata i argumenata.

    Milovane grdno se varas, sto se ovoga tice !
    A, ako hoces, dacu ti objasnjenje
    Chekam objashnjene, mozda sam u zabludi jer cijenim kroz sebe,
    da me hiljadu dokumenata nebi natjeralo da te stavove mijenjam.

    To je moje lichno i intimno osjecanje, koje nije na licitaciji.
    IM - Old Bone
    Tamo đe nas čekaš, okupićemo se opet i nastaviti đe smo stali...ZBogom prijatelju...

  15. #15
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Njegus
    Veseli se prahu Nemanjića,
    Nemanjića i Grebljanovića,
    jer će vaše krune zasijati
    kako jarko sunce na istoku,
    znamena se vaša razvijati
    nad velike vaše razvaline,
    poteći će krvave rijeke
    od nečiste krvi agarjanske,
    oprat Srbu ljagu sa obraza.
    Otvorte se, viteške
    grobnice,
    sama slavo, samo pribježište
    po Kosovu srpskijeh junakah,
    evo zore na vaše bregove
    da nam opštu obasja svetinju
    i amanet naše narodnosti.
    Sad propojte, Visoki Dečani
    i lijepa lavro Studenice,
    sveti spomen iz vječne čitule
    za slobodu padšim junacima.
    Združite se, gromi i
    potresi,
    zemlji srpskoj drugo lice dajte,
    e nečistom nogom okaljata.
    NJEGOS
    Ti mislis da cu ja zbog ovih bajki da budem Srbin.

    Ti si se posrbio zbog ovih pjesmica i to je tvoja tragedija.
    Tvoji korijeni nijesu istorijaski - u tvom narodu i plemenu i u pravoj istoriji, tvoji su korijeni u ovoj pjesmici !!!
    To druge korijene nemas, ti si se odrekao njih i prave istorije i bajku si proglasio za svoj korijen.

    Njegos je morao da slavi Srbe da bi ih približio Crnogorcima, Njegos je morao da izmislja bajke o velicini Srba !!!

    Poslije 400 godina robovanja Njegoš im je pjevao "Postadoše lafi ratarima" !!! Kakvi lafi ???? Kakve su to bajke ??? Ko lafi ????

    "Blagorodstvom srpstvo diše" ! Kakvim blagorodstvom ??? Za vrijeme Tita blagorodstvom ??? Je li na to mislio ????

    Pošto je panuo dogovor sa Garašaninom i ćopavim Vukom da se pravi velika pravoslavna država, Njegos je da bi Srbe priblizio Crnogorcima poceo da pise bajke i fantazije kako su Srbi nekakav veliki narod i počeo da ih slavi, složićeš se bez ikakvog realnog osnova i bez trunke istine.

  16. #16
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default KAKO JE BEOGRAD OSVOJILO SEDAM PIJANIH ŠVABA

    Da ne bi bilo zabune i nedoumice, ovaj tekst koji pokazuje srpsko "junaštvo" o kome je Njegoš pjevao,
    sam skinuo sa "žestokog" srpskog sajta.

    http://www.srpsko-nasledje.co.yu/sr-...rticle-04.html


    Druga nemačka okupacija Beograda, 1941: Nemačka obaveštajna službao cenila je da će u bombardovanju i bici za Beograd jugoslovenska strana imati najmanje 10-15 hiljada gubitaka,od toga 2 000 mrtvih, a da će broj stradalih civila biti deset puta veći. Umesto toga sačekao ih je grad koji niko nije branio bilo je to za Nemce novo iskustvo sa Srbima

    [size=6]KAKO JE BEOGRAD OSVOJILO SEDAM PIJANIH ŠVABA[/size]

    Piše: Kolin D. Hiton (Colin Heaton)


    Prema podacima američkog časopisa za istoriju Drugog svetskog rata "WORLD WAR II", Beograd je 1941. pao "na blef" - osvojila ga je, i čitav dan držala, grupa od sedam (!) esesovaca, na čelu sa kapetanom Fricom Klingenbergom. Da jedan kapetan osvoji prestonicu - to je povod američkom divljenju snazi nemačkog oružja, i uklapa se u mistifikacije i mitologiju koja se u militarističkim krugovima SAD neguje za Hitlerove SS divizije

    Kada su nemačke snage provalile na Balkan, u rano proleće 1941. suočile su se ne samo sa oružanim otporom, već, takođe, i sa teškim terenom i užasnim vremenom. Italijanski neuspeh u napredovanju tokom prethodne zimske kampanje u Grčkoj, propraćene uplitanjem britanskih snaga na strani Grka, ugrozio je nemačko južno krilo, prisiljavajući Hitlera da se umeša.


    Napregnuta borba za Balkan nije bila slična nijednoj prethodnoj sa kojom se Vermaht ranije suočio. Ovo je bio njegov prvi susret sa gerilcima, zimskim borbama i planinskim terenom. Svi ključni objekti trebalo je da se brzo zauzmu, a gradovi su bili prevashodni ciljevi. Nemci su očekivali kapitulaciju Grčke, čime bi prestonica Atina i grčke luke pali u nemačke ruke. Grčke baze za nemačku borbenu avijaciju (Luftwaffe) i ratnu mornaricu (Kriegsmarine) su ojačali nemački nadzor nad severoistočnim Sredozemljem i pomogle u snabdevanju Afričkog korpusa. Grčka bi mogla, takođe, da posluži kao baza za sprečavanje britanskog pomorskog saobraćaja a nemačko oružje bi se našlo malo bliže Sueckom kanalu.

    Na nemačkom putu bila je Jugoslavija koja je bi-la uveliko probritanska, naročito široke mase Srba i Cigana. Strah da bi Jugoslavija princa Pavla mogla da skrene u fašistički tabor pobudio je jugoslovenskog ambasadora u Vašingtonu (Fotića, prim. prev.) da pošalje emotivno pismo u Beograd, moleći princa da ne popusti Hitleru. Britanski kralj Džordž VI , kao i predsednik vlade Vinston Čerčil poslali su poruke princu Pavlu i jugoslovenskom predsedniku vlade Dragiši Cvetkoviću. Čerčil je predviđao da, ako Jugoslavija "postane sukrivac u ubistvu Grčke, njeno rušenje biće sigurno i nepovratno".

    20. marta, princ Pavle je zvanično objavio da će se njegova zemlja pridružiti silama osovine kroz Trojni pakt. U susretu sa američkim ambasadorom Artur Blajs Lejnom, Pavle je naglasio, da, ako se ne pridruži silama osovine, on ne bi mogao da računa na podršku Hrvata u slučaju invazije do koje bi sigurno došlo.

    24. marta 1941, predsednik Vlade Cvetković i ministar spoljnih poslova Cincar-Marković otišli su u Beč da potpišu pakt, putujući tajno zbog straha od javne odmazde. Oni su potpisali sporazum 25. marta i vratili se kući. U Beogradu su saznali za puč, koji je bio iniciran uveče 26. marta. Oficiri sa antifašističkim jedinicama zauzeli su vazduhoplovne baze, avione i vladine zgrade, obarajući slabu jugoslovensku vladu preko noći. Revolucionarne snage zauzele su zgrade radija i telefona, ministarstvo rata, policijske štabove i glavnu poštu. Princ Pavle je uhvaćen u Zagrebu, gde je otputovao vozom i bio je prinuđen da se povuče u korist mladog kralja Petra kao političke lutke.

    Nova Vlada je objavila da će ostati verna Trojnom paktu kada je shvatila da Britanija i Sjedinjene Države, iako su joj dale podršku, nisu u stanju da pomognu u slučaju nemačkog napada. Međutim, ovo nije umirilo Hitlera. Baš na dan kada se dogodio puč u Jugoslaviji, on je naredio svojoj Vrhovnoj komandi da planira kompletnu invaziju. 6. aprila 1941. nemački ministar spoljnih poslova Joakim fon Ribentrop izdao je naredbu da počne napad na Jugoslaviju.


    --------------------------------------------------------------------------------

    Lako zauzimanje Beograda bilo je uvod u okončanje rata na Balkanu. Zauzimanje Beograda bila je značajna prelomna tačka u Balkanskom ratu. U to vreme Britanci su ojačavali svoje grčke saveznike saMalte, Krita i Kipra. Afrički korpus, pod komandom feldmaršala Ervina Romela, upravo je počeoda se smatra kao ozbiljna pretnja, potiskujući britanske snage pod komandom generala ser Harolda Aleksandera preko Severnoafričke pustinje. Nemačke baze u Sredozemlju i na Jadranu, podržavane od Italijana, ozbiljno su ugrožavale savezničku poziciju. Suecki kanal je bio britanska žila kucavica a nemačka ekspanzija na Balkanu postavila je vojnu silu Osovine na manje od 1000 milja od kanala.Grčka jedina nada je bila da zadrže Nemce na svojim gorostasnim planinama susrećući neprijatelja sa žilavim otporom. Glavni ciljevi - Atina i lučki gradovi - trebali su da se žestoko brane. Britanci su bili na licu mesta u Grčkoj, spremni da pomognu Grke u odbrani Metaksasove linije.


    --------------------------------------------------------------------------------

    U cilju obezbeđenja južnog krila i linija snabdevanja, neophodnih za dalja osvajanja, trebalo je Jugoslaviju što pre potčiniti. Prva SS gardijska jedinica "Adolf Hitler" - (1. SS. Leibstandarte division "Adolf Hitler") i Druga SS divizija "Das Rajh" - 2. SS division "Das Reich"), zajedno sa bugarskim trupama i pridodatim oklopnim i pešadijskim jedinicama trebalo je da prodru u Srbiju. Beograd, prestonica Jugoslavije, bio je najvažniji cilj i da bi oslabila odbranu grada nemačka vrhovna komanda je planirala dvonedeljno bombardovanje, posle čega su sledili artiljerijski i tenkovski napadi. Nemci su nameravali da uposle pet pešadijskih divizija radi okupacije grada posle zauzeća. Međutim, događaji su pokazali da je i najbolje postavljeno borbeno planiranje ponekad suvišno, a ponekad izloženo najneobičnijim oko-lnostima.

    Drska hrabrost i vojnička sreća kapetana Klingenberga

    Beograd je stvarno pretrpeo, tokom nekoliko dana, artiljerijsku vatru (netač-nu - prim. prev.) i tri dana vazdušnog napada, što je poslužilo omekšavanju jugoslo-venske prestonice. Sam grad bio je zauzet 12. aprila 1941. - mnogo ranije nego što je nemačka Vrhovna komanda predvi-đala - od strane šačice vojnika slabo popunjenih municijom, ali visokog morala, predvođenih čovekom koji se nije libio da iskoristi priliku koja mu se ukazala.


    Jedan napad, potpuno van školskih šema, bio je proizvod vojničke procene, drske hrabrosti i čiste sreće SS kapetana Frica Klingenberga. Dvadesetšestogodišnjak, sa diplomom oficirske akademije u Bad Telcu , Klingenberg je stekao reputaciju tvrdoglavog, takoreći istesanog karaktera. U ratu sa Francuskom prethodne godine njegov komandir čete za njega je rekao sledeće:

    "Klingenberg je inteligentan, mada tvrdoglav, lojalan do nivoa korigovanja svojih nadređenih, blistav kad je pod pritiskom, mada nabusit, ali u okviru subordinacije".

    Procene kao što su ova označavale su Klingenberga više kao čudaka nego kao kompetentnog oficira.

    Klingenberg nije bio tip srdačnog pijanice i pričalice i nikad se nije hvalio svojim postignućima. Kad je, kasnije, bio upitan od akademaca iz Bad Telca, kako je osvojio prestonicu jedne zemlje, jednostavno je odgovorio: "Pa, nisam bio suviše zauzet u to vreme i našao sam nešto da uradim".

    U Francuskoj stekao Gvozdeni krst i nadimak "Čarobnjak"

    Klingenberg je čitave svoje karijere služio u elitnoj Drugoj SS tenkovskoj diviziji "Das Rajh" i invazija Francuske bila je njegovo vatreno krštenje. Bio je odlikovan Gvozdenim krstom drugoga reda za herojstvo ispoljeno tokom ove akcije. Njegov vod bio je prikovan na zemlju efikasnom mitraljeskom vatrom kad je jedan laki tenk, tipa Mark II, koji ih je podržavao, naišao na liniju. Posada je bila uhvaćena u klopku unutar zapaljenog vozila i pokrivena mitraljeskom vatrom. Dok su njegovi ljudi spasavali posadu, Klingenberg je pretrčao 100 m brisanog prostora i ućutkao tročlanu francusku vatrenu tačku ručnim bombama. Prošao je samo sa ogrebotinama.

    Klingenbergovo navođenje artiljerije, tokom bitke bilo je jedinstveno i impresivno. Jednom, tokom francuske kampanje, on je čak naveo sopstvenu smrtonosnu artiljeriju od 88 mm na svoje položaje da bi razbio neprijateljski protivnapad. Ova akcija omogućila je čitavom nemačkom klinu da pritisne napred, koristeći prednost zbog nastale konfuzije među Francuzima. U drugom poduhvatu, on je pozvao avione Ju-87, tzv. "štuke", koji bombarduju pikiranjem, da se ustreme ispred njegovih položaja, kako bi sprečio neprijatelja od povlačenja, što je rezultovalo da komandir bataljona potpukovnik Hanes Ekhold odlikuje dičnog kapetana Gvozdenim krstom prvog reda. Klingenbergove ocene nastavile su da odslikavaju upornost, pomešanu sa hrabrošću i kreativnošću. Zato što je uvek izranjao nepo-vređen iz mnogih svojih flertovanja sa smrću i smrtnom presudom njegovi ljudi su počeli da ga zovu "Čarobnjak".

    Vrlo neformalno shvatanje pozadinskih intendantskih akcija

    Klingenberg je dobio reputaciju prvoklasnog ekspeditivca. Štogod je njegovim ljudima trebalo - municija, hrana, voda - on je uspevao da obezbedi. Klingenberg je čak držao nastavu, učeći svoje ljude kako da se dočepaju osnovnih sredstava za preživljavanje. Ubrzo po dolasku u Jugoslaviju bio je unap-ređen u čin kapetana i data mu je komanda nad motociklističkom iz-viđačkom jedinicom, koja je bila odgovorna za brzo prikupljanje obaveštajnih podataka i odr-žavanje veze sa pozadinskim jedinicama. Njegovi ljudi su vodili i divizijski registar o žalbama i izveštajima o krađi. Imali su nadimak "Klingenbergovi kriminalci". Ali Čarobnjak ih je bio dobro podučio - nikakve optužbe protiv njih nisu nikad bile dokazane. Jednom prilikom Klingenbergova jedinica bila je podvrgnuta inspek-ciji od strane divizije u vezi sa stanjem voznog parka i da bi prošao morao je da stvori čitavo tuce motocikala u voznom stanju. Nedostajalo mu je šest ispravnih i on je razaslao svoje ljude da kako znaju i umeju pronađu nedostajuće delove, što im je na kraju uspelo. Jedini problem je bio u tome što je komisija našla višak od šest mašina sveže ofarbanih da sakriju prethodnog vlasnika. Klingenbergov pretpostavljeni oficir je zažmurio na ovo neslaganje. Jedino je obavestio Klingenberga da nije rad da visi zbog delatnosti njegovog podređenog i tražio je od kapetana da bude malo obazriviji.

    Klingenbergova sledeća misija je bila u Jugoslaviji u svojstvu prethodnice glavnine, s tim da istražuje neprijateljsku aktivnost, obeležava na kartama puteve i sve ostale prepreke na njima. Ova izviđačko-obaveštajna uloga bila je od ključnog značaja za uspešno nemačko nadiranje u region.

    Motorni čamac na obali Dunava

    Iako je Beograd bio predviđen za zauzimanje, diviziju "Das Rajh" su opterećivale i borbene akcije u pozadini, kao i nastojanja da se brže probije preko jugoslovenskih uzanih planinskih prelaza. U međuvremenu ostala nemačka vojska bila je toliko zaostala da čak nisu koristili ni iste mape. Hitler je naredio avijaciji da bombarduje Beograd pre konačnog ulaska u prestonicu. Od 6. do 10. aprila bilo je više od 500 bombarderskih naleta nad Beogradom, izazivajući više od 17 000 smrtnih slučajeva. Većina vladinih službenika je pobegla i Jugoslovenska vojska je počela da se komeša.


    Tokom 11. aprila Klingenbergovi zadaci su bili izviđanje, uspostava kontrolnih tačaka, obezbeđenje mostova i kontrola puteva do dolaska pojačanja. Obilne kiše i sneg koji se topio su razglibile sve meke površine a mostovi su bili razarani od strane Jugoslovenske vojske u povlačenju. Glavni putevi za približavanje Beogradu nisu bili više prohodni, i bio bi veliki pritisak na tenkovske jedinice da nastave marš bez velikog inžinjerijskog obezbeđenja. Posle nekoliko sati osmatranja ranjenog grada s druge obale Dunava, Klingenberg je verovao da je Beograd zreo da mu padne u šake, zbog meteža, prouzrokovanog bombardovanjem, ako obezbedi da se njegova jedinica prikupi na vreme. Imao je samo 24 časa da podnese izveštaj svojoj komandi, a odluka je trebalo da se donese hitno.

    Klingenberg je video šansu u tome da se probije dublje u okolinu grada, baš kad je jedan od njegovih ljudi našao ostavljeni motorni čamac na obali nadošlog Dunava. Uzimajući sa sobom samo jednog poručnika i nekoliko vojnika on je forsirao podmuklu reku. Tura je bila krajnje opasna, jer se vodena masa valjala od istopljenog snega, sa planina i provala oblaka. Osim toga čamac je bio pretovaren. Stižući na drugu stranu Dunava, Klingenberg je uputio natrag čamac sa dva vojnika s tim da dovedu još vojnika pre zalaska sunca. Međutim pri povratku, čamac je naišao na potopljenu prepreku i potonuo. Klingenbergova "mornarica" je prestala da postoji, ostavljajući kapetana i šest njegovih ljudi na obali. Oni su bili potpuno izolovani sa ograničenom količinom hrane i municije.

    Eskadron je napredovao duž puta i naišao na nekoliko vozila britanske proizvodnje sa pripadnicima jugoslovenske vojske. Zarobili su dva kamiona i jedan autobus sa dvadesetak neprijateljskih vojnika. Jedan od njih bio je pijani nemački turista koji se našao uhvaćen u klopku kad je počela invazija. Turista, koji je govorio hrvatski, bio je uhapšen kao špijun od strane jugoslovenskih vojnika i trebalo je da bude streljan. On je još uvek bio pijan i nesvestan svoje izmenjene sudbine. Kad se otreznio, mislio je da se još uvek nalazi u sastavu prethodnog društva, dok nije obavešten o kapitulaciji. Klingenberg ga je iskoristio kao prevodioca, pri čemu su mogućnosti ovog zahvalnog Nemca bile krajnje korisne.

    Esesovci su produžili, koristeći svoje zarobljenike i nešto zarobljenih uniformi i uspeli da prođu nekoliko neprijateljskih kontrolnih tačaka. Oni su ostvarili dobar napredak prvog dana, a da nisu postali sumnjivi neprijateljskim kontrolnim punktovima. Nemci su dodavali jugoslovenske straže sve većem broju zarobljenih koje su skupljali usput. Stanovništvo Beograda, posle nekoliko dana bombardovanja, pre je očekivalo dugotrajnu opsadu, nego napad, i slabo obezbeđenje koje je Klingenberg susretao padalo mu je direktno u šake.

    Pad Beograda i "Operacija Merkur"

    Kada je kapetan Fric Klingenberg ostvario svoj hrabri korak, upadom u okolinu Beograda, nemačke snage su zauzimale Kastoriju, blokirajući grčko povlačenje iz Albanije. Britanci i Grci su predviđali da će im bitka za Beograd dati vremena da srede svoje položaje i ojačaju popunom municije i svežim trupama. Klingenberg je, zauzimanjem jugoslovenske prestonice, obavio više nego čudesni podvig oružja. Njegovo jedinstveno herojstvo eliminisalo je potrebu za dugotrajnom, već predviđenom operacijom i zapečatilo sudbinu isturenijih snaga Komonvelta na Balkanu. Nemačkim snagama je data prilika da se sjure na more potiskujući Britance i Grke pred sobom.



    Britanci, prinuđeni da evakuišu Krit, prepustili su grčke saveznike njihovoj sudbini. Samo mesec dana kasnije Nemci su lansirali sveukupni napad - invaziju Krita - prvi veliki padobranski desant u istoriji. Da Klingenberg nije zauzeo Beograd tako brzo, oslobađajući nemačke tenkovske jedinice i prinuđavajući Britance da evakuišu Krit, operacija Merkur bi, najverovatnije propala. Brzo nemačko napredovanje ulovilo je desetine hiljada ratnih zarobljenika koji su, ipak, mogli da budu deo odbrane Krita. Verovatnoća nemačke pobede ne bi bila tako visoka da je ostalo tih 20 000 britanskih i grčkih vojnika više.

    Što je najvažnije, Klingenbergovo delo je nadahnjivalo novim duhom nemačke vojnike koji su uzdigli hrabrost iz-nad svega drugog. Priča, koja se širila o Klingenbergovom podvigu, pomogla je da se stvori mit o nemačkoj nepobedivosti, naročito kad su u pitanju SS jedinice. Uskoro su i drugi SS-ovci uživali u sličnim uspesima pri savlađivanju iznenadnih prepreka i postajali slavni. Međutim, niko pre toga, ni posle toga, ne može da polaže pravo, da je toliko doprineo, kao Fric Klingenberg. Osvajanje prestonog grada sa šestoricom ljudi, sa pokvarenim radijom, bez podrške, i bez zaliha municije.

    Sedam Nemaca osvaja jugoslovensku prestonicu

    Posle ulaska u predgrađe Beograda, Nemci su uleteli u dvočasovno puškaranje. Oni su, na kraju, odvezli u grad svoja zaplenjena vozila, na kojima je bilo mnogo ranjenih zarobljenika, uključujući bes-pomoćnog turistu. Pravim čudom niko od SS-ovaca nije bio ranjen tokom borbe. Oni su, ponosno, ušli u sam centar grada, sve vreme potpuno sami, i okruženi neprijateljski raspoloženim stanovništvom razrogačenih očiju. Jedini "gubitak" SS-ovaca bio je u tome, što je jedan vojnik pao i uganuo zglob.

    Nemci su bili zapanjeni što ih niko nije napao u gradu. Civili su išli svojim poslom kao da se ništa nije desilo. Klingenberg je naredio poručniku Hansu Hosfelderu da podigne nemačku zastavu, zamenivši jugoslovensku, nešto posle 5 časova posle podne tog 12. aprila. Po Klingenbergovim naređenjima, njegovi ljudi su počeli da se nadmeno kreću po gradu u patrolama dajući stanovništvu nepogrešiv utisak da su oni sada vlast.

    Gradonačelnik Beograda, obučen u odgovarajuće svečano odelo, došao je kod Nemaca, kompletno sa gradskim zvaničnicima, kao pratnjom. Posle pitanja o tome šta se dešava, on se raspitivao o uslovima predaje. Klingenberg je rekao gradonačelniku da je on istureni tim ispred nekoliko tenkovskih SS divizija, i ako njegova jedinica, radio putem, ne dostavi odgovarajuće informacije, "luftvafe" će nastaviti da sravnjuje grad. On je, takođe, rekao da će vazdušni napadi biti propraćeni artiljerijskom vatrom, kao i napadima oklopnih i pešadijskih jedinica koje neće nikog da poštede.

    Drugi Nemci su gledali na svog predvodnika, kao da je poludeo. Njihov radio je bio oštećen i nije mogao da radi kao odašiljač već samo kao prijemnik; njihova jedinica je bila u značajnoj meri udaljena, a oni su bili pri kraju sa municijom i hranom. Poručnik Hosfelder je, kasnije, rekao svom kapetanu, da je promašio karijeru, dodajući da bi ga ministar propagande sigurno bolje iskoristio.

    Gradonačelnik je naseo na trik i posle jednočasovnog razgovora sa Klingenbergom otpočeo je sa neophodnim potezima u cilju predaje grada. Tada je, kao po narudžbini, eskadrila nemačkih aviona nadletala grad u izviđačkoj misiji, pa je Klingenberg iskoristio priliku koja mu se ukazala tog momenta. Pogledao je naviše, i pokazujući na nebo, podsetio gradonačelnika da vreme ističe. Klingenberg je dao reč, da, ako se instrukcije budu sprovodile, neće biti nikakvih daljih povreda grada i njegovih stanovnika. Izgledalo je, da je gradskim zvaničnicima, laknulo kada su to čuli.

    Vojnici i gradska policija su prihvatili da polože oružje u zamenu za obustavu daljih nemačkih napada. Jugoslovenska vojska je sakupila svoje oružje na gradskom trgu, a Klingenberg je, zajedno sa gradonačelnikom, popisivao ljudstvo. Klingenberg je, zatim, naredio svim zarobljenicima da se smeste u 4 najveća hotela i postavio nemačku stražu ispred svake zgrade. Šačica Nemaca je tako zarobila više od 1300 vojnika i zauzela grad od 200 000 stanovnika takoreći bez ispaljenog metka. Grad je pretrpeo značajna oštećenja, ali ne tolika da bi sprečio domaće stanovništvo da nastavi sa uobičajenim životom i radom. Jugoslovenski vojnici, koji su se zatekli van grada, nesvesni šta se desilo sa njihovom prestonicom, dovozili su se u Beograd samo da bi tu, po naredbi svojih pretpostavljenih, položili oružje, ostavili svoja vozila i upućivali se u hotele. Svi Jugosloveni su se pokorili bez oklevanja.

    Dočekani vinom i sirom

    Klingenbergovi ljudi su se smestili u najbolji gradski hotel, praveći lažne radne razgovore da pojačaju utisak. Nagomilali su boce vina i oružja, a dva vojnika su se izgubila sa parom domaćih žens-kih. Klingenberg je, u međuvremenu, konsolidovao svoj položaj, znajući da stvari mogu još da krenu na gore. Ako glavnina ne stigne uskoro, igra će se završiti. Njegovi ljudi su regrutovali pojedince iz domaćih redova da pomognu u prikupljanju svih mapa, policijske kartoteke i poreske arhive grada.

    Šefu policije je bilo naređeno da dostavi spisak gradskih kriminalaca sa navedenim prestupima i drugim prigodnim obaveštenjima. Sve bolničarke su morale da se jave na dužnost odmah, a pozvani su, isto tako, i svi lekari. Svaki litar benzina i ulja je preuzet a druge potrepštine su smeštene u posebne smeštajne prostore. Bolnica je postala neutralna teritorija i celokupno zdravstvo je zadržano kao gest dobre volje. Klingenberg je, čak, naredio da škole ostanu otvorene i nije ničim ograničio dnevno poslovanje. Međutim, ustanovio je policijski čas u 8 časova uveče i samo građani sa propusnicom potpisanom od njega lično, mogli su legalno da rizikuju izlazak iz svojih stanova posle tog vremena.

    Sledećeg dana, 13. aprila, Klingenbergovi ljudi, koji su ostali s druge strane reke, pridružili su se svom predvodniku u gradu. Videći nemačku zastavu, pomislili su da ih je glavnina snaga nekako mimoišla. Bili su zapanjeni kad su našli svoje "izgubljene" kako komanduju u glavnom gradu i sa domaćim stanovništvom koje nije neprijateljsko. Hosfelder je rekao pridošlicama šta se zbilo i upozorio ih da nastave igru. Oni su se napeli iz petnih žila da komanduju svim vozilima koja su mogli da nađu.



    Konačno, 13. aprila, uveče, prethodnica divizije "Das Rajh" ušla je u grad, očekujući žestoku bitku. Nisu se obazirali na radio poruke, koje su primili, da se grad predao, verujući da je to neprijateljska obmana, pokušaj da se nemačke jedinice uvuku u klopku. Pretpostavljalo se, da je Klingenberg sa svojim ljudima dopao zarobljeništva, mučen i prinuđen da preda šifru potrebnu za propisnu radio-komunikaciju. Komandant 45-og korpusa bio je toliko ljut, što nije dobio obaveštajne podatke, da je zapretio Klingenbergu ratnim sudom, ako ga nađe živog a zarobljenog. Pre svega je ispitivao da nije u nekoj javnoj kući, ocenjujući da bi kapetan-izdajnik mogao tamo da se nađe. Komandantov bes je uskoro prestao, kada je saznao zašto je njegov podređeni komandir bio tako nemaran u odnosu na svoju obaveštajnu dužnost.

    Ostali delovi divizije "Das Rajh" i pridodate pešadijske jedinice Pancergrenadira ušle su u Beograd u punoj snazi, sledećeg dana, i umesto borbom da uđu u grad, oni su bili dočekani vinom i sirom. Jugoslovenski zarobljenici su bili regrutovani da bi ojačali nemačku odbranu u slučaju kakvog gerilskog napada. Tužno, ali kada je major saznao da je bio nadigran, izvršio je samoubistvo.

    Raportirao je pijan, neobrijan, mirišući na ženski parfem

    17. aprila, Josip Broz, više poznat kao Tito, sindikalac i vođa "ilegalne" Komunističke partije, prihvatio je samo nominalno poraz i predaju zemlje. Otišao je u planine sa svojim partizanima, gde je, podržan od Britanaca, vodio četvorogodišnji rat protiv osvajača njegove zemlje. On će, kasnije, postati predsednik komunističke Jugoslavije, koja je, ipak, odbila savez sa prosovjetskim Varšavskim paktom.

    Klingenberg je ubedio komandanta garnizona da preda svoje mape i otkrije lokacije minskih polja i vatrenih tačaka, kao i položaje protivvazdušne odbrane i bliskih pomoćnih aerodroma. Postavljeni su markeri, koji su se jasno videli iz vazduha, kako bi nemački transporteri mogli da sleću, dovozeći hranu, municiju i ratne dopisnike. Klingenberg je čak, iskoristio zarobljenike da oprave oštećenu poletno-sletnu stazu i konfiskovao nekoliko zastarelih aviona.

    Nemačka obaveštajna služba je predvidela, pre kapitulacije Beograda, da će gubici jugoslovenske vojske dostići, približno, 10 000 do 15 000 ranjenih i 2 000 mrtvih posle masovnog vazdušnog i artiljerijskog bombardovanja i naknadnih borbi radi ulaska u grad. Civilne žrtve su predviđene u 10 puta većem obimu. Klingenberg je brinuo za dobrobit svojih ljudi, ali isto tako i za sudbinu civila. Nije video potrebu za daljim krvoprolićem u gradu, pogotovu što su se civili dobro odnosili prema njima, jer su znali da bi mogli da dožive mnogo goru sudbinu.

    U početku nemačka Vrhovna komanda nije verovala da je grad zauzet. Bilo je, čak, reči da Klingenberga treba streljati što pokušava da izigrava neko hrabro delo. Bilo je potrebno dvodnevno radno komuniciranje da se ubedi Berlin da je sve u redu. Čak je bilo naređeno general-pukovniku Paulu Hauseru da obavi ličnu inspekciju.

    Kad je Klingenberg raportirao svojim pretpostavljenim, zašto nije sledio naredbe, bio je pijan, neobrijan, i mirisao na parfem. Posle nekoliko minuta je upitao: "Jesam li trebao da vratim grad natrag?" Njegovo indiskretno ponašanje bilo je prećutano i na nemački ratni plan, sada odbačen, bio je stavljen pečat "kompletirano". Juriš na Grčku bio je sada u prvom planu. Celokupna Jugo-kampanja koštala je Nemačku 558 ranjenih i 151 ubijenih i manje od tuce izgubljenih aviona. Bilo je zarobljeno više od 340 000 jugoslovenskih vojnika. Tačan broj ubijenih nikad se neće saznati.

    Klingenberg u Rusiji dobija čin pukovnika

    Nemci su ostavili 10 svojih pešadijskih divizija, dve SS redovne i jednu SS pomoćnu jedinicu, kao i 13. Oružanu SS diviziju "Handžar" , kao garnizonske posade u okupiranoj Jugoslaviji. Ova, na kraju pomenuta, bila je sastavljena od Jugoslovena, prvenstveno bosanskih muslimana i imala je protivpartizansku ulogu. Okupacija Jugoslavije je tražila živu silu i neophodna sredstva preko potrebna za budući Istočni front. Više Nemaca je iščezlo obavljajući garnizonske dužnosti u Jugoslaviji nego što ih je bilo ranjeno tokom njenog osvajanja.

    Svaki čovek, dodeljen Klingenbergu za vreme Beogradske operacije, bio je odlikovan za hrabrost i unapređen. Hosfelder je imenovan za zamenika komandira i upisan je u SS oficirsku školu u Bad Telcu, gde je kasnije postao instruktor. Danas živi u Minhenu kao penzionisani nastavnik.

    Za svoj blistavi uspeh Klingenberg je odlikovan Viteškim krstom i postao je miljenik internog kruga SS-ovaca. "Stari", kako su ga prozvali, bio je, povremeno, pozivan u Bad Telc kao instruktor za taktiku i vojničku inicijativu. 15. marta 1944. preuzeo je, kao jedini diplomac Bad Telca, komandu nad školom.

    Kad je Operacija Barbarosa, invazija Sovjetskog Saveza počinjala, divizija "Das Rajh" je gurnuta u vatru. Klingenberg se istakao kod Harkova, Minska i Kurska, stičući mnoge počasti u poduhvatima generala Hajnca Guderijana. U svakom slučaju zaslužio je za svoj Viteški krst, Venac od hrastovog lišća, što mu je dodeljeno 1943. Postao je lični miljenik Paula Hausera, komandanta Druge SS tenkovske, sve do Kursk-Orelske operacije.

    Poginuo u poslednjem napadu svoje divizije

    Klingenberg je bio unapređen u čin pukovnika 21. decembra 1944. Kad se položaj Nemačke pogoršao na svim frontovima, njemu je naređeno da preuzme komandu nad 17. SS Pancer-grenadirskom divizijom "Gec fon Berlingen" i to 12. januara 1943. godine, pri čemu je stupio na dužnost devet dana kasnije. Pridodat XIII korpusu generala Maksa Simona 17. je branila Zapadni bedem jugoistočno od Sarbrikena naspram XV korpusa američke Sedme armije general-majora Veid H. Hejslipa.

    XIII SS korpus je morao da se povuče na Rajnu, uporno braneći teren između Nojštata i Landaua. Kad je otpor konačno slomljen, 22. marta, Klingenberg se našao među mrtvima - poginuo je predvodeći svoju diviziju u poslednjem napadu da zaustavi američki talas.

    Klingenbergova akcija u Beogradu uklapala se u mistiku koja je okruživala SS oružane formacije. Uprkos zločina, koji se, s pravom, pripisuju SS jedinicama, ovakva dela koja je pokazao Klingenberg, nisu bila nešto neubičajeno među pravim profesionalcima. Klingenberg je mogao da sledi školski nauk i potpuno uništi drevni grad i njegovo stanovnišvo, da su Jugosloveni pružali dalji otpor. Istorija ceni njegovu hrabrost i akt humanosti. Šačica Nemaca zarobila je više od 1 300 vojnika i zauzela grad od preko 200 000 stanovnika bez ijednog metka.

    Napomena o autoru
    Učestali saradnik časopisa, Kolin D. Hiton, je autor "Hladnog vetra" i "Volhale" ("Cold Wind", "Vahlhalla"). Za dalje čitanje preporučuje se "Komandiri oružanih SS formacija" od Marka K. Jergera (Mark Yerger) i "Hitlerovi samuraji - Vafen SS u akciji" od Brusa Gvarijea (Bruce Guarrie).

    Preveo: D. R.

  17. #17
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Njegus
    U tekstove koje si naveo, ne postoji ni trunke mrznje prema srpstvu.
    Tačno nema u njima nikakve mržnje prema srpstvu.
    [size=6]U njima nema ni pomena o srpstvu ![/size]

  18. #18
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    AAAoooo bruke sto ovome serbaljskome gedzi nacinje ovi cojek :wink: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: sace on trkom kod rakovica na preslisavanje :ass: :burp: ka da mi Crnogorci neznamo za njine falcifikacije i lupestinu :wink:
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

  19. #19
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    1,236
    Thanks Thanks Given 
    299
    Thanks Thanks Received 
    90
    Thanked in
    62 Posts

    Default

    Сад вам не ваљају ни Петровићи? :shock:
    Е дукљани, дукљани...
    На крају сте ви сви заједно један велики фалсификат.

  20. #20
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by konstantin
    Сад вам не ваљају ни Петровићи? :shock:
    Е дукљани, дукљани...
    На крају сте ви сви заједно један велики фалсификат.
    Pogrešno si shvatio.
    Zasluge Petrovića u istoriji Crne Gore su GIGANTSKE.

    Oni su srbovali radi "velikodržavlja" i da bi lakše skinuli sa vrata Osmanlije.

    Ja ne mogu biti Srbin zbog dva Srbina u istoriji Crne Gore.
    Zbog Nikole i Njegoša.

    Slažeš li se da ne mogu zbog njih dvojice biti Srbin, nego sam ono što jesam, a ne ono što su njih dvojica pjevali. Zar ne ?

  21. #21
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    1,236
    Thanks Thanks Given 
    299
    Thanks Thanks Received 
    90
    Thanked in
    62 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by G R A D
    Ja ne mogu biti Srbin zbog dva Srbina u istoriji Crne Gore.
    Zbog Nikole i Njegoša.
    Можеш ти Граде бити шта год хоћеш, јер измишљаш историју. У маштаријама је све могуће.

  22. #22
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by G R A D
    Ja ne mogu biti Srbin zbog dva Srbina u istoriji Crne Gore. Zbog Nikole i Njegoša.

    Mogu se slozit s tobom da je Nikola srbova (u nacionalnom smislu), ali se ne mogu slozit i za Njegosa!

    Postoje li neki konkretni dokazi da je Njegos smatra sebe Srbinom u nacionalnom smislu?
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  23. #23
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    1,236
    Thanks Thanks Given 
    299
    Thanks Thanks Received 
    90
    Thanked in
    62 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Petar Mrvaljevic
    Quote Originally Posted by G R A D
    Ja ne mogu biti Srbin zbog dva Srbina u istoriji Crne Gore. Zbog Nikole i Njegoša.

    Mogu se slozit s tobom da je Nikola srbova (u nacionalnom smislu), ali se ne mogu slozit i za Njegos!

    Postoje li neki konkretni dokazi da je Njegos smatra sebe Srbinom u nacionalnom smislu?
    :lolblue:
    Нема доказа. Има једино оних који доказују да није био Србин. Знаш ону Његошеву: Име ми је Вјерољуб, презиме ми Родољуб... итд.:wink:

  24. #24
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,606
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by konstantin
    Нема доказа. Има једино оних који доказују да није био Србин. Знаш ону Његошеву: Име ми је Вјерољуб, презиме ми Родољуб... итд.

    To je zabiljezeno kao posveta u nekoj knjizi koju je Njegos dao nekom Srbinu (pravom, iz Srbije). Ali kad bi se na taj nacin zakljucivalo kako se on smatrao po nacionalnosti onda bismo mogli rec i da se smatrao Rusom i Hrvatom:

    "Бокељима и Дубровчанима
    Цетиње, 20. маја 1848.


    Објавленије

    Од владике и свијех Црногораца драги поздрав нашој браћи од обје цркве Бокељима и Дубровчанима...

    Прво, молимо вас, како нашу браћу, да сва друга намјеренија и позиве одбаците на страну, а да будете срцем и душом привржени својој народности и сасвијем вјерни и послушни Јелачићу, свому јединоплеменому бану од троједине краљевине, који је под круном ћесарском...

    Тако знадите и да сте здраво!"


    "Бокељима
    маја 1848.


    ...Бока је и Црна Гора тако спојена као душа и тијело, један народ и дух, један обичај и језик, и један без другога не може ни живјети ни умријети, и зато вас ја у срцу не разликујем од Црногораца и готов сам вазда с вама зло и добро дијелити...

    Тако знадите и да сте здраво!..."


    Slicno pise i Rusima. Mozemo zakljuciti da kojem god slavenskom narodu Njegos pisao da se sa njima poistovjetio. Jos nesto, neke njegove izjave su kontradiktorne, tako da donosenje zakljucka da se Njegos smatrao Srbinom po narodnosti nijesu utemeljene.
    "Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!"

  25. #25
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Petar Mrvaljevic
    Quote Originally Posted by G R A D
    Ja ne mogu biti Srbin zbog dva Srbina u istoriji Crne Gore. Zbog Nikole i Njegoša.

    Mogu se slozit s tobom da je Nikola srbova (u nacionalnom smislu), ali se ne mogu slozit i za Njegos!

    Postoje li neki konkretni dokazi da je Njegos smatra sebe Srbinom u nacionalnom smislu?
    Njegoš je po mom sudu, sebe smatrao i Crnogorcem i Srbinom,
    barem sudeći po njegovim pisanijama.
    Ali to mene ne interesuje.
    Ja imam svoj sud zašto je to Njegoš radio, a to je u cilju "velikodržavlja" i da bi bio postao patrijarh svih pravoslavaca.

    Nemam nikakvu dilemu da je Njegoš noseći stub crnogorske kulture i Crnogorci su po njemu lako prepoznatljivi i svi koji su ga čitali imaju odmah izgrađen sud o Crnogorcima.

    Ne znam da li postoji narod i nacija koji mogu da se prepoznaju kao narod i nacija, a da nemaju nekog svog prepoznatljivog "nosioca" kulture.

    A Nikola, ka Nikola.
    Kad su mu Srbi zabranili da se vrati doma odma je obrnuo ploču i ostavio u amanet:
    "Ko crnogorstvu ne bio vjeran Bogom i ljudima bio ćeran"!
    Da je tako razmišlja na vrijeme o crnogorstvu, sad bismo imali period od 127 godina bez ratovanja !

Page 1 of 2 12 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •