J. Stamatović: I nobelovac Andrić bio otet

[Ćipur]

Istraživanja: NOVE POJEDINOSTI O OTMICAMA I AVIONSKIM NESREĆAMA U PROTEKIH PEDESET GODINA

POD VELOM TAJNI DO NEDAVNO. U nekadašnjoj Jugoslaviji je bilo jedanaest otmica i dvadeset jedna avionska nesreća. U njima su stradali mnogi ljudski životi, izgubljeno je više od deset velikih mlaznih putničkih aviona, pretrpljena je ogromna materijalna šteta... A mnoge nesreće su se dogodile na tlu Crne Gore, otkriva dr Vukosav Balević najbolji poznavalac ove problematike kod nas

I nobelovac Andrić bio otet

Kada je ispunio vjekovni san i, konačno, osvojio nebo, čovjeku se učinilo da je zauvijek dobio krila. Nije, međutim, ni sanjao da će mu jednog dana i nebo postati tijesno. Da i ono ima granice... Najbolji dokaz za to su vijesti o otmicama ili udesima velikih putničkih aviona. Mnogi od njih dogodile su se i na tlu nekadašnje Jugoslavije, a neke i u Crnoj Gori.
Istražujući primjere ugrožavanja bezbjednosti jugoslovenskog civilnog vazduhoplovstva, dr Vukosav Balević iz Tivta, inače najbolji poznavalac ove problematike kod nas, a i šire, došao je do dragocjenih podataka, koji ovu oblast osvjetljavaju sa svih strana. U njegovim istraživanjima smješteno je čak pola prošlog vijeka, osamnaest nekadašnjih jugoslovenskih aerodroma i pet registrovanih nacionalnih avio kompanija. Sa svim manama i slabostima. To je bio, više nego dovoljan, povod za ovaj razgovor sa gospodinom Balevićem. Tim prije, što je najnovije istraživanje ovog stručnjaka uobličeno u knjizi "Prijetnje, otmice i udesi jugoslovenskih aviona". Djelo koje je, čim se pojavilo, našlo put do čitalaca, koje govori kako je nebo iznad nekadašnje Jugoslavije do skoro bilo tijesno.
U prvom dijelu ovog zanimljivog štiva, obrađene su sve poznate prijetnje upućene avionima, posadama, aerodromima i aerodromskim službama, drugi je posvećen otmicama, a treći - udesima. Interesatno da su neke pojedinosti o njima, do skoro, nosile oznaku "strogo povjerljivo". Sve do "dolaska" dr Balevića...
Zato nije ni čudno, što njegova knjiga, jedinstven prikaz svih primjera ugrožavanja bezbjednosti u jugoslovenskom civilnom vazduhoplovstvu u posljednjih pedeset godina, nudi odgovore na gotovo sva pitanja iz ove oblasti. Dr Balević, na primjer, tvrdi da je za mnoge nesreće i otmice isključivi krivac bio "razbarušeni" stil letjenja - kako kaže. Za razliku od onih koji su do juče tvrdili kako je "zatajio ljudski faktor". Bilo kako bilo, u pomenutom periodu, u nekadašnjoj Jugoslaviji je bilo jedanaest otmica i dvadeset jedna avionska nesreća. U njima su stradali mnogi ljudski životi, izgubljeno je više od deset velikih mlaznih putničkih aviona, pretrpljena je ogromna materijalna šteta... A mnoge nesreće su se dogodile na tlu Crne Gore.
- Prva otmica aviona na svijetu, dogodila se 1930. godine, u južnoameričkoj državi Peru, priča gospodin Balević.
-Tridesetak godina kasnije, ovaj, dotad nezamislivi teroristički akt, u Evropi je znatno "usavršen", da bi u posljednje vrijeme nešto splasnuo. Što se pak jugoslovenskih prostora tiče, motivi za otmice aviona, naročito poslije Drugog svjetskog rata, najčešće su bili političke prirode. Poznata Rezolucija Informbiroa i višegodišnja blokada naših granica, tjerale su otmičare da iz zemlje bježe - vazdušnim putevima.
- Karakteristično je, kaže Balević, da su naše avione u početku kindapovali sami piloti. Zvanično, prva naša otmica civilnog aviona izvršena je u julu 1949., kaže on. Trojica otmičara, na čelu sa Pudarićem, pilotom iz tadašnje Civilne uprave Jugoslovenskog vazduhoplovstva, prišli su kapetanu Adumu Romeru, primoravši ga da avion sa linije Sarajevo - Beograd, skrene za Bari. Nakon slijetanja u Bariju, otmičari su zatražili azil, a posada vratila i avion i putnike za Beograd.
Druga otmica na našim prostorima izvršena je od strane kapetana Arsenijevića i dvojice članova posade. Oni su sletjeli u Cirih. Interesatno da je istoga dana izvršena i treća poznata otmica naših aviona. Nju je izvršio kapetan Bjelanović, na liniji Ljubljana - Beograd. I ovaj avion prinudno je sletio u Cirih. Kapetan Bjelanović je tada dovezao suprugu i sina kapetana Arsenijevića. Švajcarska je, izgleda, bila omiljena destinacija za slijetanje aviona otetih na našem nebu. I četvrta otmica je vezana za ovu zemlju, dok su sledećih nekolike vezane uz tivatski aerodrom.
Dr Balević podsjeća da je prva otmica izvedena na tivatskom aerodromu završena tako što su otmičari kapetana Vodopića natjerali da sleti u Bari. Tu su neobični "putnici" dobili politički azil, a kapetan i preostali putnici se vratili u Beograd.
Prema podacima nekadašnjeg Saveznog komiteta za saobraćaj, u periodu od 1947. do 1952, na jugoslovenskom nebu su se dogodile još tri velike otmice, ali o tome javnost nije ništa znala. Jedna od najpoznatijih, jedanaesta po redu, istovremeno i posljednja, dogodila se 26. septembra 1981. godine, na relaciji Titograd - Dubrovnik - Beograd. Taj slučaj je zabilježila sva jugoslovenska i svjetska štampa, kaže dr Balević. U škrtom izvještaju Savezne uprave kontrole letenja, stoji da je 26. septembra, oko 23 časa, JAT- ov "Boing" 727 iz Titograda poletio za Dubrovnik, da bi primio dodatne putnike. Na dubrovačkom aerodromu je primio 28 putnika (avion je, sa 78 putnika i sedam članova posade poletio iz Titograda). Samo nekoliko minuta nakon uzlijetanja u Dubrovniku, kapetan JAT- a Ljubomir Zekavica, obavijestio je kontrolni toranj da je avion otet. Kindaperi - Borivoje Jelić, Mirko Križić i Milan Prpić su zarobili posadu. Najprije su imali namjeru da krenu ka Italiji, ali su ih italijanske vlasti odbile. Slijedi zatim - Atina, dogovori i pregovori, let prema Tel Avivu i kiparskom aerodromu Larnaka. Putnici su na prevaru napustili avion, a nešto kasnije i posada, poslije čega su se kindaperi predali vlastima. Treba podsjetiti da su trojica otmičara u avion ušla u ondašnjem Titogradu, da je aerodrom u glavnom gradu Crne Gore bio slabo obezbijeđen, a među putnicima bili su i fudbaleri titogradske Budućnosti...
Slično je i sa avionskim nesrećama na tlu nekadašnje Jugoslavije. O svima njima, dr Balević ima precizne podatke. Mnoge je dobio proučavajući arhive aerodroma i avio kompanija, a do nekih je i sam došao. Zato je njegova knjiga otvorena priča o dvadeset i jednoj avionskoj nesreći na jugoslovenskom prostoru. Od one prve, koja se dogodila 12. septembra 1933. na aerodromu u Ljubljani, do posljednje, na Korzici, kada je u udesu ljubljanskog aviona stradalo 180 putnika.
Prva poslijeratna nesreća našeg aviona dogodila se u Zagrebu 1950, kaže dr Balević. Kapetan aviona, pilot- oficir Bora Marković, upravljao je malom "dakotom". Slijede zatim nesreće na planini Risnjak, zatim u Kačanskoj klisuri, na padinama Skopske Crne Gore, gdje je poginulo jedanaest putnika i posada, pa u blizini Beča, u Austriji. Slična nesreća dogodila se i 22. decembra 1956. Tačno petnaest godina kasnije, dogodila se jedanaesta avionska nesreća na našim prostorima, kaže dr Balević.
I nesreća na Krku, 23. maja 1977, govori o crnoj seriji jugoslovenskog vazduhoplovstva. A tek katostrafa jugoslovenskog aviona u Češkoj Kamenici, 26. januara 1972, kada je poginulo 25 putnika i pet članova posade. Tom prilikom, na iznenađenje svjetske javnosti, preživjela je stjuardesa Vesna Vulović.
Slijede i nove nesreće sa tragičnim posljedicama, među kojima i ona od 18. janura 1977. godine, u kojoj je poginuo tadašnji predsjednik SIV-a (Vlade Jugoslavije) Džemal Bijedić, sa svojom pratnjom...
Riječju, "crna serija", u kojoj su stradali mnogi ljudski životi, uz veliku materijalnu štetu. Za gotovo sve, kriva je nemarnost, ponavlja dr Balević, i naglašava da će, i u narednom periodu, nastaviti da se bavi istraživanjem primjera ugrožavanja bezbjednosti jugoslovenskog civilnog vazduhoplovstva.

Strogo čuvana tajna

Istražujući podatke o otmicama na jugoslovenskom nebu, dr Balević je došao do nekih gotovo nevjerovatnih podataka. Jedan od njih je, recimo, da je i naš nobelovac Ivo Andrić bio otet.
- Dogodilo se to 27. juna 1952. godine, priča dr Balević.
-Među putnicima, na relaciji Zagreb - Pula, tada su bila i tri naša poznata naučna radnika - dr Siniša Stanković, Ivo Andrić i dr Aleksandar Belić. Toga dana, trojica napadača su napala proslavljenog JAT- ovog pilota Semiza i presusmjerili avion ka italijanskoj obali. Poslije slijetanja, italijanske vlasti su ostalim putnicima ponudili azil, ali su oni odbili. Dr Stanković i Ivo Andrić su preuzeli službenu poštu kod sebe, kako ne bi bila zaplijenjena. Potom su svi vraćeni u zemlju.

[Ćipur]

Istina o tragediji na Rumiji skrivana pola vijeka

- Prve veće žrtve u jugoslovenskom civilnom vazduhoplovstu, vežu se za crnogorsko tlo, kaže dr Balević.
-Naime, 27. novembra 1947. godine, na samom vrhu planine Rumija, dogodila se teška avionska nesreća, u kojoj je poginulo 18 putnika i svih pet članova posade. Avion češke proizvodnje, pod komandom iskusnog kapetana Vasa Vračevića, udario je u planinu, a uzrok udesa je bila veoma gusta magla, kaže dr Balević.
-Pilot je, inače, doletio iz Beograda, ali instrumenti u njegovoj kabini su bili u kvaru.
Treba reći da je pilot, i pored prekida svih veza, samovoljno odlučio da nastavi ovaj kobni let. Po prirodi je bio gord, što je i njega i sve putnike koštalo života. Po riječima dr Balevića, riječ je o avionu rusko - jugoslovenske aviokompanije JUSTA. Interesatno je i to, da se o ovom udesu godinama ćutalo. Postojao je embargo za iznošenje pojedinosti u javnosti, "jer je tako naredio Staljin", kaže dr Balević. Trebalo je da prođe pola vijeka da istina o ovoj tragediji konačno izađe na vidjelo.

Maganik

Dvadeset šest godina poslije pogibije nedužnih putnika na Rumiji, dogodila se teška avionska nesreća, na Maganiku kod Kolašina. Bilo je to 11. septembra 1973. godine. U toj nesreći, sradao je četrdeset jedan putnik i svi članova posade. Među njima je bio i omiljeni kapetan Živojin Maglić.
- Kapetan Maglić je, svojom "karavelom", toga dana dva puta oblijetao Sarajevo, Podgoricu i Skoplje, priča dr Balević.
-A kada je poletio iz Skoplja, primijetio je neke oscilacije u koridoru. Javio se Operativnom centru. Žalio se da mu žiroskop ne radi... Kao da je toga dana sve bilo zavjereno protiv JAT- ove "karavele". Kada se avion približavao Mojkovcu, određeni granični "vor" ga nije valjano registrovao. Tako prepušten, nastavio je prema Kolašinu. U međuvremenu je, zbog prekida radio veze, došlo do nesporazuma, pa do odluke podgoričke službe Kontrole letjenja, da avion spuste niže... Rezultat je bio katastrofalan: avion, brzinom od 400 kilometra na čas i svojih stotinu tona, silovito je udario u sure litice Maganika.

[EgZeKuToR]

ovaj cipur je prska

[Ćipur]

Tek si to sad primjetio?

[FORMICA]

ovaj cipur je prska

Čitaš li ti išta ili samo graješ na Ćipura : ... A mnoge nesreće su se dogodile na tlu Crne Gore, otkriva dr Vukosav Balević najbolji poznavalac ove problematike kod nas.

[EgZeKuToR]

ja i cipur imamo posebnu konekciju

[Ćipur]

Čitaš li ti išta ili samo graješ na Ćipura : ... A mnoge nesreće su se dogodile na tlu Crne Gore, otkriva dr Vukosav Balević najbolji poznavalac ove problematike kod nas.

On, dusanp i MonterO smatraju me za najvećeg istoričara na Balkanu. dusanp me zove Herodotom. Misle da sam ja lično napisao sve ove tekstove na ovom pdf.

[FORMICA]

Pa u redu