http://www.republika.cg.yu/arhiva.ph...t&id=11466
REAGOVANJA U SVIJETU POVODOM PRISAJEDINJENJA CRNE GORE SRBIJI
-----------------------------------------------------------------

1.
"Bratski zagrljaj" Srbije

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Krajem 1918. godine sa evropske karte nasilno je izbrisana jedna stara drzava (27. u Evropi, na Berlinskom kongresu, cetiri decenije prije toga). Jedni su je zvali Crna Gora, drugi Montenegro, treci Karadag, ili Mavrounion... No, svi su sa velikim zanimanjem pratili taj "bratski" pogrom Srbije na Crnu Goru i Crnogorce.
Stradanje Crne Gore odvijalo se pred gotovo svim releventnim faktorima Evrope i Amerike. Istaknuti pojedinci govorili su o nepravdi koja je nanesena Crnoj Gori, parlamenti mnogih zemalja su na posebnim zasjedanjima osudili takva nastojanja, a svjetska stampa je burno reagovala i negodovala.
Tim ''plemenom gorstaka'' svi su se u svijetu bavili sa simpatijama, ali je, uprkos svemu, tocak istorije prosto zgnjecio drzavu Crnogoraca. To stradanje jedino kao da nije vidio dio crnogorskog naroda, zaslijepljen anticrnogorskom propagandom mentora iz Beograda. Mnogi ondasnji uglednici i evropski parlamentarci pitali su se da li je moguce da neko ne ljubi svoju domovinu, a ni evropska stampa takodje na to pitanje ne nalazi odgovor...

SAMI SEBI PRITEZALI OMcU

I dok su nas drugi uzdizali do nivoa mita, mi smo sami sebe ruzili i gusili u medjusobnim suludim antagonizmima, pa se ispostavilo da smo sami sebi najveci neprijatelji. I gle, cuda: takvo mentalno stanje i potraga Crnogoraca za sopstvenim bicem, produkuje i dan danas razlike koje su prijetnja Crnoj Gori.
Iz istorijskih dokumenata lako se saznaje da ''bratski zagrljaj'' Srbije i Crne Gore 1918. godine nije bio nimalo njezan. Naprotiv! Rezultirao je gubljenjem suvereniteta Crne Gore, terorom, progonima, zrtvama. Na hiljade ljudi je izginulo, prognano, mnogi su ostali na zgaristima svojih domova unizeni i ''obezdrzavljeni''...
Uzalud su proglasi crnogorskog kralja u egzilu budili patriotizam Crnogoraca, uzalud su njegove rijeci kao eho odjekivale crnogorskim brdima - da je "Crna Gora Crnogoraca", da se "crnogorsko pitanje biti pravedno rijeseno"... Na njegovu, a i zalost mnogih drugih Crnogoraca, stvar je otisla u drugom pravcu.
Sve je to zapazano u evropskim parlamentima i americkom Kongresu, a i americka i evropska stampa pomno su pratili novo stanje u Crnoj Gori - u pocetku sa velikim simpatijama i podrskom pravednom rjesenju "crnogorskog pitanja". No, na kraju, mocnici svijeta su podrzali nezajazljive apetite Srbije i prihvatili rjesenje koje kralja Nikolu i Crnu Goru zauvijek razdvajaju i time mu nanose najveci bol, koji nije mogao preboljeti do kraja zivota.
No, neka o tome govore dokumenti...

BRITANSKI PARLAMENT O CRNOJ GORI

Posebno glasan u odbrani prava Crne Gore bio je poslanik Gornjeg doma Britanskog parlamenta, lord Sidenhem, koji je optuzio vladu da zanemaruje taj problem. Pocetkom 1920. godine lord Sidenhem je iznio pred parlament nekoliko pitanja: ''Da li je pohapsena crnogorska Skupstina? Da li Srbi sprjecavaju Crnogorcima povratak iz Italije? Zasto je okupirana Crna Gora?''
Sidenhem je cak zahtijevao od britanskog premijera Lojda Dzordza da insistira da se Crnoj Gori odobri pravo na samoopredjeljenje i da se srpske trupe povuku iz Crne Gore.
Takvi politicki stavovi lorda Sidenhema uticali su i na jugoslovensko poslanstvo u Londonu da ustvrdi da "crnogorsko pitanje ne postoji". Jugoslovenski (srpski) poslanik Vesnic je, cak, izjavio da "ne postoji crnogorska politika prema ovom pitanju", vec da "kralj Nikola vodi italijansku politiku!"
Pred poslanicima Gornjeg doma britanskog parlamenta lord Sidenham je odrzao slijedeci govor:

''Moji lordovi, Proslog marta ja sam pokusao da Vam predstavim nemilosrdno tretiranje crnogorskog naroda od strane srbijanskih vojnih vlasti. Srbijanske trupe su pocinile mnoge vrste zlocinstava po Crnoj Gori. Tamo su sela bila bombardovana srbijanskom poljskom artiljerijom, dok su zene i djeca bila poubijana. Hiljade crnogorskih domova su bili unisteni, a stotine Crnogoraca pozatvarani u svojoj zemlji od strane Srbijanaca, bez ikakve krivice ili osude. Ja sam, takodje, dao i dokaze od britanskih podanika, opisujucu tamosnje stanje u tamnicama.
Plemeniti Erl (Kerson) nije demantovao nijednu od tih optuzbi, i ja sam mu bio vrlo blagodaran za simpatiju, koju je on izrazio prema ovom hrabrom narodu, ciji nacionalni zivot Srbijanci hoce da uniste.
Situacija se mnogo pogorsala od proslog marta. Nazad kratkog vremena odrzao se skup Crnogoraca u Gaeti (Italija) i donesena je rezolucija, koja je meni bila poslana od strane jednog bivseg ministra crnogorskog.
Ovo je jedan apel od strane velikog broja ljudi, od kojih je gotovo svaki bio vojnik i koji su se hrabro borili za nasu opstu stvar, za vrijeme ovog rata. Britanski oficir u Crnoj Gori pisao mi je proslog mjeseca: ''Srbijanske vlasti stalno hapse crnogorsko stanovnistvo, koje drze u zatvoru indefitivno, bez ikakve osude i optuzbe.. Izgleda mi, da ovi nasilnici u ovoj zemlji rade da uniste njihovo najbolje: neprijateljski im dio stanovnistva, koje je oko 90 od sto citavog ziteljstva, nasilno ponasanje srbijanskih trupa je cak arogantna i prema amerikanskim gradjanima.

PRVI DOKAZI O STRADANJIMA

U nastavku lord Sidenham je dodao:
"Evo rijeci bivseg crnogorskog vojnika Nikole Bacevica u peticiji, koju je on adresirao amerikanskim vlastima: Proslog mjeseca stigao sam iz Sjedinjenih Drzava u Ulcinj, u Crnu Goru, s namjerom da odvedem svoju porodicu natrag, u Sjedinjene Drzave, ali vlasti te zemlje su me uhapsile za 8 dana, uzevsi moj amerikanski pasos, sva moja uvjerenja (certifikat) i novac koji sam imao. Poslije 8 dana pustili su me iz zatvora, ali pod strazom, da ne bih komunicirao sa amerikanskim vlastima. Nije mi bilo dozvoljeno da dodjem u dodir sa Amerikanskom Legacijom u Beogradu. Kao amerikanski podanik, ja se obracam Vama za pomoc i zastitu za mene i moju porodicu. Spasite nas od ovog nasilja i patnje!''
Ovaj covjek, dok je jos bio u zatvoru, vidio je jednu staricu sibikanu, jer su joj sinovi utekli ispod srbijanskog terora; cak ni britanski gradjani nijesu sigurni. Jednog dana dvije britanske milosrdne seste su bile pozvane da se prijave srbijanskim vlastima koje su za sve vrijeme pokusavale ukoliko su mogla da sprijece rad britanskih humanih misija u Crnoj Gori. Moja najnovija informacija jeste pismo od jednog Britanca, od 27. maja, u kojemu pisac kaze: ''Sve musko izmedju 18 i 38 je nasilno uzeto u jedan ''Radnicki bataljon''; ovo znaci nasilnu deportaciju svega muskog stanovnistva, sposobnog da im daje ikakvog otvora. Ovo je rezultiralo, da neki muslimani predju u Arbaniju... Arbanasi i Muslimani su svi bez razlike za Kralja.
- Sad skoro sam cuo jeda grozni lsucaj, gdje su Srbijanci batinama gotovo utukli jednu staricu - ciji su sinovi utekli od srbijanskog terora.''
Ovo, kao sto vidite, preslo je svaku granicu, i stanoviste kojih se Srbijanci drze potpuno su salgasna sa najgorim boljsevistickim stanovistima. Da su sva ova fakta poznata, ja sam uvjeren da bi se jedan ogromni talas simpatije podigao za ovu malu zemlji - i da je G. Gzedston ziv danas, uvjeren sam da se ovakve stvari ne bi dogadjale.
Jasno se vidi iz clana 7. tajnog ugovora sa Italijom, potpisanog 26. aprila 1915, da je kako nasa, tako i italijanska vlada namjeravala da uveca teritoriju Crne Gore kao kompenzaciju, za razmjerno najvece gubitke ovog rata."

CRNOGORCI SU BILI SLOBODNI 600 GODINA

Lord Sidenham je, potom, nastavio:
"Konferencija Mira priznala je nezavisno status Crne Gore, i imenovala je predstavnika, ali, na zalost, on nije nikada prisustvovao sjednicama. Ja vam ne umijem reci koji je razlog da ovu cudnovatu promjenu politike. Ali ja znam da, dok je crnogorska subsidija bila ukinuta, Srbijanci su utrosili 30 miliona franaka na propagandu za svoje interese. Ja sam vidio mnoge primjere sve propagande, koje su sve bile uperene protivu Crne Gore, a da miniraju popularnost Crnogoraca medju Englezima.
Crnogorci su bili slobodni za gotovo 600 godina: Po cijoj naredbi su Srbijanci okupirali crnogorske varosi, krajem 1918, nametnuli takse, unistili crnogorske postanske marke, tiranizirali narod uprkos svih obecanja G. Pisona i Predsjednika Poenkarea? Plemeniti Erd je izjavio da je u novembru 1918. takozvana Narodna skupstina bila sastavljena u Podgorici i ista je glasala za ujedinjenje sa Srbijom. Ali, Saveznici, kao sto nam je on kazao, nijesu nikada prizvali taj zakljucak, jer su vrlo dobro znali da je to jedan obicni falsifikat. Pitanje je, dakle, jos otvoreno i moze se rijesiti samo jednim nacinom. Crna Gora, i ako nije taj fakt dobro poznat, jedna je od najbogatijih zemalja na Balkanu u mineralima, a kada bi se sve moderno razradilo, Crna Gora bi imala mnogo vise bogatstva, nego sto joj je potrebno da opstane kao nezavisna drzava. Ovo moguce da je, bojim se, jedan od razloga za njenu propast, jer, kao sto sam i rekao proslog marta, srbijanska vlada u 1917. kada je citava Srbija bila u neprijateljskim rukama, imala je toliko drskosti da daje koncesije u Crnoj Gori. Ovo nam daje razloga da sami sebe upitamo da li i medjunarodna finansija igra kakve uloge u ovim aferama?
U sadasnjim momentima ima hiljada Crnogoraca u Italiji, Arbaniji i po drugim mjestima, kojima je zabranjeno da se vrate svojim kucama, ako ne pristanu da priznaju srbijansku upravu. Sve sto ja trazim u ovoj mociji, jeste, da g.g. lordovi utvrde da ce u najmanju ruku negdasnja suverena drzava crnogorska dobiti bar pravedna i ista prava, koja su data neprijateljskom stanovnistvu".

SRBIJANSKE TRUPE DA IDU IZ CRNE GORE

Lord je, na kraju, dodao:
"Ovo se samo moze uciniti tako, da srbijanske trupe i vlasti napuste Crnu Goru, i da se sve izbjeglice povrate. Mi svi znamo zamrsenost balkanskog pitanja - ali ovaj moj predlog bi se odmah mogao primijeniti - i tek onda, kad se ovaj moj predlog primijeni, onda moze Vrhovni Savjet biti u stanju da rjesava pitanje Crne Gore.
Jugoslovenska drzava sadrzi u sebi neke elemente u Bosni i Hercegovini, koji nece nigde ostati pod upravom beogradskom. Neki od ovih elemenata vec su pokazali simptome buke. Kad bi Crna Gora bila primorana da stupi u ovu uniju sa Srbijom, ona bi bila stalni izvor nemira na Balkanu u buducnosti.
U ovoj kuci izjavljena je bila simpatija, u kojoj i ja uzimam udjela, za Madjare, koji hoce da budu primorani da potpadnu pod stranu upravu. Ali, svakojako, Madjari su bili nasi neprijatelji - i ako to, moguce je, da nije bila njihova krivica.
Ja sada najiskrenije molim za malo simpatije za Crnu Goru, naseg najmanjeg Saveznika, koja bi mnogo bolje prosla da je izjavila svoju neutralnost za vrijeme ovoga rata, a ne bi grdje prosla ni da je bila na strani nasih neprijatelja!"
(Nastavlja se)
Priredio: Branislav BORILOVIc
AKTUELIZOVANJE CRNOGORSKOG PITANJA
Odluke Podgoricke skupstine i nasilno ukidanje crnogorske drzave nijesu samo izazvali rast politickih tenzija u Crnoj Gori, vec su imale za posljedicu i diplomatsko aktuelizovanje ''crnogorskog pitanja''. Medju velikih silama u to doba nije postojalo jedinstveno stanoviste o sudbini Crne Gore i njenom statusu u okviru nove drzave. Na potpuno suprotnim stranama bile su Francuska i Italija, dok su Velika Britanija i SAD uglavnom insistirale na postovanju makar i prividno demokratske procedure. Britanija i SAD nijesu bile pobornice interesa Crne Gore, vec se radilo o njihovoj brizi za medjunarnodni poredak i uvazavanje konsenzusa velikih sila oko kljucnih pitanja. Uz to, Velika Britanija je bila protiv toga da Francuska ima odlucujucu rijec u svim balkanskim pitanjima, strahujuci od njenog apsolutnog politickog uticaja u ovom dijelu Evrope. Zato je britanska vlada odmah poslije Podgoricke skupstine odlucila da se detaljnije upozna s ''problemom'' Crne Gore. Posljedica toga bila je odluka da se u posebnu misiju u Crnu Goru posalje grof Salis, bivsi britanski poslanik na Cetinju. Vec prvih mjeseci 1919. godine u britanskom parlamentu govorilo se o problemu Crne Gore. Poslanik Donjeg doma, Mak Nil, postavio je pitanje o prilikama u Crnoj Gori, a na njegovo pitanje odgovorio je Sesil Harmsvort, parlamentarni sekretar za spoljen poslove. Harmsvort je izjavio da Vlada nema potpunu informaciju o prilikama u Crnoj Gori, ali da ocekuje da ce pouzdane podatke dobiti od grofa Salisa. Kada je izvjestaj grofa Salisa bio zavrsen, krajem 1919. poslanici britanskog parlamenta imali su potpuniju informaciju o stanju u Crnoj Gori. Taj izvjestaj, u kome su izneseni podaci koji nijesu bili povoljni za srpsku okupacionu vlast, pokrenuo je debatu u parlamentu. Iako poslanici nijesu sporili da je vecina naroda protiv kralja Nikole, bilo je izjava da je Crna Gora nasilno anektirana i da konacnu odluku o njenom statusu tek treba donijeti.

2.
Neka Crnogorci sami odluce

Poslije Sidenhamovog izlaganja, Gornjem domu su, marta 1920. godine, interpelacije podnijeli lord Gledston i lord Brajs. Lord Gledston je tada rekao:
"Moji lordovi! Drzim da se svi slazemo u tome, da je plemeniti Erl govorio sa velikom simpatijom i poznavanjem o crnogorskom narodu. Ja sam zahvalan za to i za rijeci kojima je zavrsio svoj govor. No, nijesam potpuno siguran, sta one u stvari i znace. Ja znam sta je on njima mislio, pa da li smo mi ti koji imamo da razumijemo, kao da bi se time htjelo da se crnogorskom narodu dade slobodna prilika da bi se mogao opredijeliti, da li misli zadrzati svoju nezavisnost ili, pak, zeli utjelovljenje u jednu vecu jedinicu. O tome, dakle, nijesam potpuno siguran. No, sigurno je da na tu priliku Crnogorci imaju puno pravo.
Koliko mi je poznato, sve velike sile, koje su uzele ucesca na Pariskoj konferenciji, saglasile su se, da sve zemlje, kao Belgija i Crna Gora, imaju biti povracene u ono stanje, koje su one imale prije ovoga rata. Ali, do ovoga casa, u to ne treba sumnjati, sa Crnom Gorom gore se postupilo, za ovu godinu i po dana, nego da je ista, umjesto saveznicima, pruzala ruku centralnim silama i da se borila protivu nas. Ovo je nasa zalba i mi jos uvijek stojimo u tami. Ja sam veoma radoznao sta sami Crnogorci hoce.
Potpuno sam nepristrasan u pitanju da li Crnogorci zele da im se vrati njihov kralj, ili pak zele republiku, ili drugi koji oblik vladavine. No, Crnogorci moraju sami rijesiti to pitanje. Ali, sto se nas u ovoj stvari tice, to je, da mi moramo imati neku vrstu garancije da ce crnogorski narod imati svoj glas i slobodnu priliku za izrazavanje svojih nacela i onoga sto zeli da bude njegova buducnost..."

CRNA GORA ZALOG U JADRANSKOM PITANJU

Potom je lord Gledston nastavio:
"Plemeniti Erl spomenuo je slucaj Juzne Afrike, ali - iako ovdje ima mnogo sto-sta da se nauci na slucaju koji je predstojao Juznoafrickoj uniji - ja mislim taj slucaj nije zgodan da uporedjenje sa Crnom Gorom. Crna Gora je imala ne samo svoju vlastitu nezavisnost kroz tolika stoljeca, dakle za jednu duzu periodu, cak je i plemeniti lord koji je zapoceo debatu (lord Sidenham) naglasio da njezin narod bijase slobodan i imadjase svoje prije nego Carigrad pade pod Turke.
I buduci da je to tako, taj polozaj ne moze se uporediti sa Natalom, odnosno drugim dijelovima Juznoafricke unije. Poslije svega sto nam je sada vec poznato, cetiri provincije Juzne Afrike naseljene su Holandjanima i Britancima. Mi svi znamo za njihove odnose, no sigurno nijedan dio Unije Juzne Afrike i rase ili pak vlade ne moze se uporediti sa Crnom Gorom i njenom istorijom. Mnogi od nas boji se da ce Crna Gora biti jedan zalog u jadranskom pitanju. Mi se toga bojimo, jer smo bili drzani u mraku za 18 nasljednih mjeseca i nijesmo znali sta se misli uciniti.
I poslije svega ovoga, zasto se ne bi Crnogorcima dozvolilo od strane velikih sila - a velike sile tomogu uciniti - i obezbijedila im se prilika da oni slobodno izjave svoje zelje? To je ono sto mi zelimo. Ako mi necemo, da Crnogorci zele da se potpuno i apsolutno utjelove u vecu Srbiju, to je njihova stvar. No cega se mi plasimo, a to je vec receno, jeste da stvar drukce ne stoji i da je u Crnoj Gori vruca narodna zelja da se ocuva nezavisnost.
To je ono sto nas zanima i ja moram priznati, mada sam zahvalan na tonu plemenitoga Erla, ipak zalim u nekoliko da nam on nije dao jasniju i odredjeniju izjavu u pogledu te buducnosti. Mi moramo jos da se nadamo. Ali, moj izvadak iz onoga sto je plemeniti Erl rekao jeste, da ce se dati jedna prilika za to - on je, zaista, rekao da je u toj stvari to i njegova zelja.
Ja mislim da sam ga razumio, da je on rekao da ce velike sile dati priliku Crnogorcima, da se izraze o svojim zeljama. Ako je to tako, onda smo mi uveliko krocili unaprijed. No ta prilika - a siguran sam da ce se i u tom sloziti plemeniti lord Sideaham - treba da bude obazrivo stvorena i svaka opreznost treba da bude predvidjena, kako bi se Crnogorci na pozeljni nacin mogli izraziti.
Ja se iskreno nadam da ce plemeniti Erl upotrijebiti svoj mocni uticaj u korist ovoga naroda kao i svaki nacin s toga sam mu ja veoma blagodaran sto je dosta izjavio u ovoj stvari veceras, jer mi smo sada, ove noci, saznali mnogo vise, no za posljednjih 18 mjeseci".

DAJTE SLOBODU CRNOGORCIMA

Nakon lorda Gledstona, ''crnogorskim pitanjem'' pred britanskim parlamentom pozabavio se lord Brajs. On je rekao slijedece:
"Moji lordovi! Niko nije mogao posjetiti krsna brda, u kojima ona saka viteskih gorstaka odrza svoju slobodu, kada talasi Islama poplavise sve ostale krajeve Balkanskog poluostrva dok najposlije ne zahvatise i Carigrad, - niko nije mogao posjetiti ovu zemlju sa svim njezinim ustanovama i znamenjima koji izrazavaju sliku toga naroda, a da se ne osjeti prinudjen reci koju rijec o ovome pitanju.
Ja, kao i moj plemeniti prijatelj koji je sada zavrsio svoj govor, potpuno sam bio u gustoj tami u odnosu onoga sto se u Crnoj Gori dogodilo. Mi, zaista, ne mozemo pojmiti sta je uzrok da se izvjestaji konta Salisa ne objavljuju i radi cega je jos ta stvar ostala nerijesena. Neka svjetnost data nam je o ovome od plemenitoga Erla veceras, na cemu smo mu mi zahvalni. Ali, sto ja hocu da recem i tijem da potpomognem moga plemenitoga prijatelja Gledstona jeste: da mi zelimo, a mislim da i svaki onaj, kome je ma sto poznato u Crnoj Gori i njezinoj istoriji, zeljece da ondje treba da bude potpuna sloboda, u kojoj bi narod mogao izraziti svoje zelje. Mi smo to dali narodu slezviga, mi smo to osigurali nekim krajevima, gdje postoji sumnja, da da ce potpasti pod Austriju ili Jugoslaviju, pa koji bi uzrok bio da se potpuna sloboda u svom pitanju ne bi dala u crnogorskom narodu?"

CRNA GORA ZASLUzUJU RESPEKT

Lord Brajs je, potom, kazao:
"Kako sam ja razumio, postoje tri struje: Jedna bi mogla zeljeti apsolutno utjelovljenje u jugoslovensku drzavu, druga, kako razabrah, mogla bi traziti zasebnu autonomiju, no kao clan jugoslovenske federacije. Misli se, po prirodi, da Slavonija, Hrvatska, Dalmacija, Bosna, Srbija, dakle svaka od njih treba da ima svoj autonomni zivot u federaciji, koja bi predstavljala ujedinjenu jugoslovensku drzavu. Da li ce od toga sto god biti, ja ne znam, ali ako bi ista i bilo, jasno je, da bi Crna Gora morala imati pravo da se izrazi, je li ona, voljna da ima taj polozaj.
Ili, naposljetku, ona moze traziti potpunu nezavisnost. Razloge, koje je spomenuo plemeniti Erl, predlazuci to u crnogorskom interesu kao mnogo bolje da se potpuno utjelovi ili da pridje federaciji, nego da ostane izolovana u svojim golim brdima, ti razlozi, po mom misljenju, imaju po Crnu Goru veliki znacaj i moze se dogoditi vrlo lako da ce veliki dio naroda htjeti utjelovljenje.
Ali je duznost, ja mislim, prema istoriji i duhu ovogamaloga naroda, da ga mi gledamo sa respektovanjem koje se odnosi na saslusanje njegovih zelja. I zato se ja ozbiljno nadam da sam bio u pravu kada sam izveo zakljucak, da plemeniti Erl misli da se Crnoj Gori mora dati ta slobodna prilika i da bi velike sile morale garantovati svaku sigurnost, koja bi bila potrebna, da bi taj narod mogao dati potpuno vjerno misljenje na pitanje o svojoj buducnosti.
Nadam se, da smo ja i moj plemeniti prijatelj ispravni bili u tumacenju drzanja plemenitoga Erla u ovome pitanju, i ako je to tako, ja drzim, da cilj moga plemenitoga prijatelja lorda Sidenhima, mora biti postignut".
(Nastavlja se)
Priredio: Branislav BORILOVIc
REZOLUCIJA BRITANSKOG PARLAMENTA
Poslije rasprave u Britanskom parlamentu, 25 clanova Gornjeg i Donjeg doma, premijeru Lojdu Dzordzu podnijelo je slijedecu rezoluciju: ''Uzimajuci u obzir hrabre usluge ucinjene od strane Crne Gore - najmanjeg od nasih saveznika - i teske gubitke koje je podnio njen narod, oni treba da imaju potpuno pravo da rijese svoju buducnost. tj. potrebno je da Parlament bude izabran po propisima crnogorskog Ustava da rijesi ovo pitanje; Slobodno glasanje bice osigurano evakuacijom svih srbijanskih trupa i zvanicnika koje sada okupiraju tu zemlju; I samo ovim sredstvima mogu definitivno biti ispunjena obecanja Velikih sila, a principi za koje su se saveznici borili, bice osvestani u uspostavljanju suvereniteta Crne Gore.''
NORVEsKI PARLAMENT ZA CRNU GORU
Predsjednik norveskog Parlamenta, Johak Kastberg, duboko dirnut nepravdom koja se nanosi crnogorskom narodu, odrzao je u Parlamentu slijedeci govor: "Jedan od temeljnih ideala pri zavrsetku mira i u Ligi Nacija bio je: da se brane, postuju i priznaju male nacije i da im se dade svaka zatrazena zastita. Pominjuci ovo, ja se osjecam primoran da progovorim nekoliko rijeci o jednoj maloj naciji, koja se danas nalazi u velikoj opasnosti da bude ugusena, pomocu ogromnih intriga i nepravicnosti. Nalazim za potrebno da ovo glediste iznesem u parlamentu jedne male, nezavisne i slobodne drzave, jer glas ovog Parlamenta, nas glas, mora se cuti da mi pomazemo one male drzave, koje se nalaze u opasnosti da budu pokorene. Ja govorim o onoj maloj naciji, koja je od svih najvise patila, koja je najvece zrtve podnijela od svih naroda koji su ucestvovali u Svjetskom ratu i kada se u racun uzmu njene zrtve, njene muke i patnje u borbi protivu mnogo veceg neprijatelja, mi je moramo smatrati za najhrabriju naciju od sviju ostalih. Ta nacija jeste narod nepobjedive Crne Gore. Ova mala nacija, koja ima svoju istoriju od hiljadu godina, uvijek je branila svoju nezavisnost sa ogromnim zrtvama. cim je rat buknuo i Srbija dosla u opasnost, Crna Gora je usla u rat da bi pomogla svojoj braci. I kada je Srbija bila pobijedjena i nastala broba na zivot i smrt, kada Srbijanci moradose bjegati iz svoje usvojene zemlje i pokusavahu sacuvati ostatak svoje razbijene vojske, ova mala, bratska drzava, Crna Gora, otvorila je svoje granice Srbijancima i njihovo odstupanje, omogucivsi tako, da oni mogahu opet reorganizovati svoju vojsku. No, odmah poslije toga Crna Gora je bila zauzeta od nesravnjeno veceg i silnijeg neprijatelja, tj. j. od strane Austro-Ugarske, usljed cega Kralj i Vlada Crne Gore moradose napustiti svoju zemlju. No, sada su prilike promijenjene. Ova ista srbijanska vojska, koju je Crna Gora spasla, vracajuci se svojoj kuci, usla je u Crnu Goru, u njoj se zaustavila i pomocu svojih bajoneta i lazne narodne skupstine, koja je potpuno nezakonito skovana, ucinila ogromnu povredu crnogorske drzavne samostalnosti. Zakonita Vlada Crne Gore nalazi se u izgnanstvu u Francuskoj, dok nekoliko hiljada Crnogoraca iz svojih planina vode neprekidnu borbu za nezavisnost svoje otadzbine. Ovaj izvjestaj nabavljen je iz raporta, koji je skoro publikovan u engleskim listovima i koji je za vrijeme jedne interpelacije iznesen u britanskom parlamentu. To je raport konta Salisa, ministra Velike Britanije, koji je bio poslan u Crnu Goru da se uvjeri o stanju u toj zemlji. Ako je ono istina, to se cini da je ovo u protivnosti sa svima principima kojih se ima pridrzavati Liga Nacija, tj. da Crna Gora, koja se tako hrabro borila i u borbama zrtvovala svoju samostalnost za isti cilj za koji se borahu i velike pobjednicke drzave, bude ovako tretirana. Svi parlamenti treba da se svima svojim snagama usprotive takvom aktu i ako se ovaj moj predlog usvoji, onda ce ovi protesti doci do mjerodavnih krugova i dobice svoj efekat. Ja, ipak, ne mogu vjerovati da ce Francuska, koju svi mi volimo i cijoj se slavi divimo, ucestvovati u ovome i pomoci srbijanske intrige protivu Crne Gore. Ja ne mogu vjerovati ni u to, da bi takav akt mogla odobriti i slobodna, demokratska Velika Britanija. Pretpostavljajuci da su navedeni izvjestaji istiniti, ja, kao clan norveskog narodnog predstavnistva, najenergicnije protestujem protiv izvrsenja ove nepravde!"


3.
Ucesce francuskih licnosti u zlocinu prema Crnoj Gori

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Iako je zvanicna Francuska tada "isla na ruku" Srbiji, mnogi Francuzi su shvatili o cemu se tu radi. Tako je slobodna tribina ''Foburg'', u Parizu, 23. novembra 1920. godine, priredila predavanje u odbranu samostalnosti Crne Gore i prava njenog naroda. Predavanje je odrzao Leo Poldes koji je, uz ostalo, prikazao "karakter i ciljeve beograskih upravljaca", koji su Crnu Goru "podvrgli ognju i macu".

FRANCUZI ZA CRNU GORU

Evo kako je "Glas Crnogorca" prenio izvjestaj o tom predavanju:
"...Prikazao je u pravoj svjetlosti srbijansku dinastiju, koja je od dana postanka do danas, samo pomocu ubistva sebi krcila put i terorom se nametala narodu. Citirao je nekolika najkarakteristicnija primjera zlocina, koje su srbijanske vlasti pocinile u Crnoj Gori.
Publika je bila jako potresena i sa njene su se sredine culi uzvici gnusanja. Ali, gnusanje je dostiglo svoj vrhunac kada je predavac, sa dokumentima u ruci, stao dokazivati saucesce izvjesnih vojnih i diplomatskih francuskih licnosti u zlocinu prema Crnoj Gori. Na kraju, predavac je bio burno pozdravljen.
Nekoliko slusalaca iz publike uzeli su rijec i najostrije osudili politiku izvjesnih grancuskih politicara, koji su se stavili u sluzbu zvanicne Srbije za unistenje Crne Gore, a koji su svojom fatalnom politikom doprinijeli da mali narodi danas zaziru od Francuske, dok su se do juce u njoj gledali nezainteresovanog borca slobode i prava naroda.
Jedan francuski publicista pokusao je da napadne Crnogorce da su i oni kao Srbijanci brutalni naspram susjeda. Novinar g. Selakovic reagirao je na to, dokazujuci da su Crnogorci jedan kavaljerski narod, koji ne napada, ali brani svoje pravo. Tom prilikom, u kratkim potezima, ali reljefno, izlozio je pitanje crnogorskog ustanka protiv srbijanske okupacije, zaleci prolivenu
bratsku krv. Spomenuo je koji su krivci i njihovi saucesnici, kao sto je to ranije ucinio u jednom svom clanku u Minicevoj 'Slobodnoj Srbiji'.
Govor g. Selakovica bio je simpaticno pozdravljen.
Jedan francuski intelektualac, ratni invalid, u svome govoru obratio se prisutnima pitanjem: ''Zar smo u ovom ratu za pravo i slobodu naroda dali tolike zrtve, da docekamo da jedan od saveznika, Srbija, cini zavjerstvo i davi jednog od saveznika koji je svojim vitestvom zaduzio covjecanstvo?''
Na zavrsetku, predsjednik zbora predlozio je da se izglasa rezolucija: da se izraze simpatije Crnoj Gori i borbi koju sada vodi njen narod za pravo i slobodu; da Srbijanci moraju evakuisati Crnu Goru, te da Crnogorci budu gospodari u svojoj kuci. Rezolucija je primljena jednodusno, uz aplauz mnogobrojne asistencije sastavljene od gradjana raznih partija.
Sjutradan, 24. novembra, u sali ''ze de Pom'' u Tiljerijama, prilikom jedne literarne konferencije, g. Moiz, organizator udruzenja 'Asosiasion Latin', koji je bio uzeo rijec na konferenciji koju je 'Foburg' priredio uoci toga dana, ustao je i kazao da zeli da dopuni svoj govor tijem, da su Crnogorci jedan viteski narod i saveznik koji je do kraja izvrsio svoju duznost i da Francuska, kao i ostali saveznici, moraju da o tome povedu racuna, te da Crnoj Gori povrate slobodu, da u svojoj slobodnoj i nezavisnoj drzavi raspolaze sama sobom.
Udova jednog viseg francuskog oficira takodje je izjavila svoje simpatije Crnoj Gori i divljenje za crnogorske zene, koje se rame uz rame bore sa svojim muzevima i bracom za pravo Crne Gore.
Govori su primljeni uz odobravanje prisutnih.
Komitet ''Frano Montenegro'' i drugi prijatelji Crne Gore odlucili su da prirede jednu seriju predavanja u korist njenu u Parizu i unutrasnjosti Francuske.
Liga Prava covjekova i revija ''La Diiplomasi Piblik'' priredili su 28. novembra u Ivri, kod Pariza, konferenciju u odbranu casti i prava Crne Gore. Konferenciju je posjetio veliki broj gradjanstva raznih stranaka, mada su protivnici (naravno Srbijanci) kroz varos isli da unistavaju plakate, kojima je bila objavljena konferencija.
Konferenciju je otvorio g. dr Deobon, prikazao je situaciju Crne Gore, nepravde koje joj se cine i nepobjedivi duh crnogorskog naroda, koji se bori za svoje pravo i koji ce, napokon, pobijediti.
Govornik je bio prekidan burnim odobravanjem i aplauzom prisutnih.
Zatim su uzeli rijec g. Demerik i Aliber Rusel, koji su izrazili svoje simpatije crnogorskom narodu, osudili politiku saveznicku i zvjerstva srbijanska, koji su od jucerasnjeg saveznika napravili mucenika i podjarmili jedan narod.
Po zelji predsjednistva zbora, uzeo je rijec g. ministar dr soc i sa svoje strane izlozio pitanje Crne Gore. Na pitanje socijalisticke stranke, objasnio je motive borbe crnogorskog naroda, koji je vazda bio zatocnik slobode na Balkanu. Zahvalio se zboru i izrazio vjeru u pobjedu pravedne stvari Crne Gore. Govor g. Ministra bio je primljen jednodusnim odobravanjem.
Na prijedlog predsjednika zbora, jednoglasno je donesena rezolucija:
?Da se izraze simpatije crnogorskom narodu, cija je sloboda pribavljena, a poslije borbe u kojoj je ucestvovao iza saveznike za slobodu naroda; da se trazi da Srbija mora evakuisati Crnu Goru, te da crnogorski narod moze slobodno zivjeti i raspolagati sobom?.
Rezolucija je upuceni Drustvu naroda, Konferenciji mira, raznim korporacijama i vladama".
(Nastavlja se)
Priredio: Branislav BORILOVIc
AMERIcKI DELEGAT: «TO JE NASILNA ANEKSIJA»
Izaslanik americke Vlade Ronald Tri, zajedno za kapetanom Dzems Prusom, januara 1919. godine, boravio je u Crnoj Gori kao specijalni izaslanik, s ciljem da ispita stanje u Crnoj Gori. Evo njegovog vidjenja: "Mi smo proveli preko sest nedjelja u Crnoj Gori i uspjeli smo da ucinimo detaljno upoznavanje velikog djela zemlje, ukljucujuci jednu posjetu u Kotor, a drugu u Skadar. Poslije najsirih mogucih izvjestaja, bili smo jos toliko pazljivi da dobijemo obavjestenje od obje strane i da zakljucimo da je Crna Gora bila nasilno anektirana. Izbori su izvrseni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno. stavise, nijedan od ******, koje smo vidjeli gore, nije smio prisustvovati na glasackim mjestima i ma kom drugom, koji je bio poznat kao protivnik Srbijancima, bilo mu je zabranjeno pravo glasa. Mi smo bili srecni da dodjemo u dodir, ne samo sa Crnogorcima, koji su akcentirali srbijansku upravu i okupaciju i kao posljedica toga, dovoljno im je da mirno ostanu kod svojih kuca i sela, nego i sa ustasama, kako ih Srbijanci nazivaju. Pod tom klasifikacijom spadaju svi oni, koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju i kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta i pod prijetnjom smrti. Ovi nesrecnici, koji sacinjavaju sve sto je najbolje u zemlji, rastrkani su po gorama i trpe neopisane muke. Hranu je vrlo tesko dobiti, dok im prijeti opasnost zivotu, ako se pokazu negdje blizu svojih rodjenih mjesta. Za sve ovo vrijeme njihove zene i djeca su bili ponizavani od strane vlasti, a neki od njih bili su cak i uhapseni. Takodje smo posjetili tamnice u Niksicu i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapseni - ni zbog kakvog drugog razloga, osim lojalnosti prema svojoj zemlji. Stalno prisustvo srbijanske vojske, kroz citavu zemlju, kao god i hapsenju njihovih prvaka veoma je ozlijedilo crnogorski narod; i provala izmedju njih i Srbije svakodnevno postaje veca. Potreno je i to veoma potrebno, da odmah i neodlozno prestane mucenje i teroriziranje crnogorskog naroda od strane Srbije i da se ostavi na miru da sam rijesi o sebi i svoj buducnosti. Grof Salis, britanski ministar pri Vatikanu, a mozda najveci birtanski autoritet za Balkan, pri povratku iz Crne Gore, nazad nekoliko mjeseci, izgleda mi da podrzava isto glediste u nekim od nasih razgovora po tom predmetu; ali, nazalost, njegov izvjestaj Forenj Ofls nije nikad objelodano, usprkos mnogobrojnih pitanja po tom predmetu u Donjem domu. Ogromna je nepravda ucinjena jednom malom narodu od strane jednog veceg i to bas u vremenu kada drzavnik Velikih Sila, skupljeni u Parizu, upotrebljavahu fraze kao: ?Pravo samoopredjeljenja malih naroda?".
ITALIJANSKI PARLAMENT ZA CRNU GORU
Socijalisticka partija Italije, jedna od najznacajnijih u toj zemlji, uputila je Parlamentu rezoluciju, s ciljem da se crnogorskom pitanju posveti vise paznje i razumijevanja. U isto vrijeme, dvjesta poslanika razlicitih partija, takodje je uputilo rezoluciju u cilju odbrane interesa Crne Gore i Crnogoraca. Dok su srbijanski politicari, kao i dr Trumbic (ministar spoljnih poslova SHS 1918-22) na sav glas tvrdili da "crnogorskog pitanja" nema, italijanski Parlament, kao i mnogi drugi u Evropi, nije tako mislio, vec je, u vidu pitanja Vladi i kroz interpelacije, pokazao ogromno interesovanje za Crnu Goru i nepravdu koja joj je nanesena. Tako je senator Franjecko Pule uputio je Senatu i ministru spoljnih poslova pitanje: ''Kakve su garancije zatrazene za slobodu i nezavisnost Crne Gore, koja je uz velike zrtve bila nas vjerni saveznik u ratu?'' Inicijativom poslanika Kjeze predsjedniku italijanske Kamore, 18. februara, upucena je predstavka u korist Crne Gore. Ona glasi: ''Nalazeci se pred vapijucim apelom naroda crnogorskog, koji trazi uredjenje svog pitanja, jos medjunarodno nerijesenog, Kamora istice da joj duznost nalaze da stiti pravo samoodredjenja Crne Gore, bilo direktno, bilo preko Lige naroda.'' Medju potpisnicimabili su poslanici Liberalne demokratije, Liberala, Radikala, Republikanaca, Narodnog preporoda... Socijalisti su izjavili da ce podnijeti zasebnu interpelaciju. Socijalisticki poslanik Francesko cikoti postavio je ministru spoljnih poslova ova pitanja: "1. Na kojoj se tacki nalazi crnogorsko pitanje? 2. Da li su poznate italijanskoj vladi aspiracije crnogorskog naroda? 3. Posto se italijanska vlada angazovala za opstanak crnogorske drzave kao nezavisne, kako moze dozvoliti da ona nestane u interesu jedne druge drzave? 4. Postoji li kakav diplomatski akt i koji, iz koga proizilazi da je crnogorska drzava prestala postojati? 5. Posto je crnogorsko pitanje deklarirano da je internacionalnog karaktera, moze li se dozvoliti Srbiji da crnogorsku inicijativu rijesi u svoju korist? 6. Je li istina da su italijanski predstavnici odbili da preduzmu inicijativu da izazovu odluku crnogorskog pitanja na medjunarodnoj konferenciji iako su bili pozvani da to ucine od drugih saveznika? 7. U ime kakvog medjunarodnog akta italijanska vlada misli da opozove svoga poslanika kod crnogorske vlade? 8. Da li se Italija, prema misljenju vlade, interesovala za opstanak Crne Gore i za njene aspiracije u realizacijama nasih raporta sa Balkanom i na Jadranu?" Osim toga, poslanik Baci podnio je predstavku o crnogorskom pitanju parlamentarnoj komisiji za spoljne poslove, a socijalisticki poslanik cikoti i posebnu interpelaciju.

4.
Zatocnica slobode na Balkanu

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Dogadjaji u Crnoj Gori nakon takozvane Podgoricke skupstine pomno su praceni u svjetskoj stampi, reklo bi se i sa gnusanjem zbog nasilja prema Crnoj Gori, odnosno sa velikim simpatijama i zahtjevima za pravedno rjesenje "crnogorskog pitanja". Nazalost, sve to nije pomagalo da istina dodje do onih u cijim rukama je bila sudbina Crne Gore. Evo nekih tekstova koje je tada prenosio "Glas Crnogorca".

PLJAcKA CRNE GORE

"Zagrebacki 'Obzor' donosi ostar clanak protiv rdjave finansiske politike koju vodi danasnja vlada. Zbrka, koja je nastala usljed nejednakosti krune i dinara, prijeti cijelom privrednom zivotu narodnom. Pri kraju toga strucno napisanog clanka pominje se postupak biogradskih f inansijera prema Crnoj Gori.
Prenosimo vjerno rijeci 'Obzorove', da se vidi cemu se crnogorski narod ima nadati od Beograda:
''Mi ne damo da nam se dogodi sto se dogodilo u Crnoj Gori. Tamo su proglasili da jedan perper (izdan od crnogorske vlade) vrijedi samo 20 para dinarskih. Dakle, pet perpera vrijedi samo jedan dinar, mada je perper imao nominalnu vrijednost jedne krune, odnosno jednog dinara.
Zasto je naredba izdana, to ne zna niko. Zna se da je Crna Gora izdala 17 miliona papirnih pepera. Zna se i to da se Crna Gora za vrijeme rata zaduzila za nekih 110 miliona franaka, uracunavsi ovih 17 miliona. Zna se i da Crna Gora ima da dobije 450 miliona franaka ratne ostete. Dakle, ako je duzna 110, ostaje 340 miliona; ako isplati svojim postradalim ljudima 140 miliona, jos je uvijek aktivna sa 200 miliona.
Crna Gora, ujedinjujuci se s nama, donase nam, dakle, jedan aktivum od 200 miliona i sve svoje ogromne muke ? i prema tome bice jedna od najbogatijih oblasti u citavoj Jugoslaviji, pa bi crnogorski perper morao kud i kamo bolje stojati no kruna i dinar... Kad tamo, a on, po ministarskoj naredbi, vrijedi samo 20 para!
Sasvim je razumljivo sto Crnogorci naprosto nijestu htjeli svoj novac zamijeniti dinarima, jer i oni znaju da se to pitanje ne daje rijesiti na ovaj nacin - jednim prostim ministarskim rijesenjem iz Beograda".

NAROD DOVEDEN U OcAJNO STANJE

"Glas Crnogorca" ukazuje i da je «milo spomenuti i list 'Hrvatska Zajednica', koji izlazi u Brasiliji i koji, ostajuci vjeran tradicionalnom, pravom brastvu Crnogoraca i Hrvata, energicno i iskreno zastupa stvar Crne Gore»...
Zagrebacki list 'Hrvat' u uvodnim clancima svog 75. i 76. broja, govoreci o prilikama u Crnoj Gori, konstatuje, da je nesrecnom srbijanskom okupacionom upravom, narod ove jadne zemlje doveden u ocajno stanje. Vrlo mali dio Crnogoraca, koji je iz Beograda dobro placen, pomaze srbijansku propagandu, dok najveci dio stanovnistva odmetnuo se u goru i bori se protiv srbijanskih nasilja.
Stanje u Crnoj Gori je najzalosnije i to vecinom zbog toga, sto su eticki osjecaji ovog plemenitog naroda najteze povrijedjeni, sto su danasnji upravljaci narodu nametnuti protivu njegove volje, sto je razdavanje i ono malo hrane i odjela srbijanska uprava povjerila bila vecinom mladicima od 16 ? 18 godina, te su svi cinili zloupotrebe, sto je u Crnoj Gori unisten kucni mir i sto je srpska redovna vojska i stare ljude batinala»...

BROJNE INTRIGE I PRIJETNJE

"Prostor lista i stamparske teskoce ne dopustaju nam, da donosimo redovno vece izvode na najuglednijih stranih listova koji uzimaju odbranu cast i pravo Crne Gore" ? pise "Glas Crnogorca" i nastavlja:
"Svakim danom sve ociglednije se istice nepravda koja je ucinjena malom, ali vjernom Savezniku. Posteno i ne podmiceno javno mnjenje cijelog obrazovanog svijeta jeste na nasoj strani, kraj svih podvala i intriga nasih neprijatelja.
Pored glavnih listova evropskih uzimaju rijec o Crnoj Gori i stampa Sjeverne i Juzne Amerike; stampa u neutralnim zemljama dize takodje glas zivog protesta. Navodimo, izmedju ostalih, clanke i studije g. Huga Movinkla, Kr. generalnog konsula Hristijanija, koji prestampavaju danski i svedski listovi. Njegov odlican clanak iz stokholmskog lista 'Aftonbladet' razgnjevio je zvanicne krugove srbijanske, jer on stranom svijetu daje uvjerenje o koruptivnom i razbojnickom njenom rezimu.
U tom clanku g. Movinkla tvrdi se ovo: 'Za primjer, kakvim se intrigama Srbija sluzi protivu Crne Gore, mogu navesti i to, da mi je jedan moj poznanik, Englez, iskren prijatelj i poznavalac Crne Gore, za nekoliko dana pred Bozic, rekao: 'Pazite se dobro. g. Movinkle, ako vi nastavite tako raditi za dobro Crne Gore, vas ce ubiti!' I, zaista, nedavno mi je ponudjava velike svote novca, ako prekinem interesovati se za spas Crne Gore; u slucaju, vam, ako ne prekinem, bicu ubijen...''
List jos dodaje: "Medju domacim listovima ubrajamo ? Crnogorski Glasnik', organ slobodoumnih Crnogoraca, koji izlazi u Detroitu, kojega uredjuje i izdaje kolo neumornih boraca, ljudi koji danju svrsavaju svoje teske poslove i od ustiju svojih odvajaju, te mjesto odmora, nocu rade i preko svog lista brane svoju otadzbinu, za koju su njihovi oci vjekovima krv lili"...
(Nastavlja se)
"PREVAZILAZE TURKE!"
Kanadski pukovnik Burhan (predsjednik fonda kanadskih ratnih bolnica za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju) uputio je iz Crne Gore saveznickim vladama protest "zbog nepodnosljivog stanja u Crnoj Gori, nakon okupacije od strane srbijanskih trupa". Evo tog teksta: ''Ovdje stanje ide s goreg, na sve gore. Srbijanci su upotrijebili sva podla sredstva koja su mogla izmisliti. Dok sam bio u Skadru, za dva dana, oni su uzeli nasu ladju, postu, nas materijal i terorizirali su citav moj perosnal. Ja sam bio primoran da spavam u nasem magazinu, da bih tako cuvao ostali materijal, da ne bude pokradjen. Oblasni upravitelj koji je naimeoinovan od Beograda, saopstio mi je da vise ne garantuje sigurnost za moju misiju ako ostane u Crnoj Gori. Ovo saopstenje je bilo u formi jedne otvorene prijetnje, koju sam ja razumio kao prijetnje ubistva. sto se tice zavjerstava, Srbijanci prevazilaze Turke! Kada se digne zavjesa sa Peci i okoline, tu ce se naci stanje brojnih afera koje ce ogromno pogoditi one koji su imali povjerenje u Srbiju..."
NISKE KLEVETE IZ BEOGRADA
"Glas Crnogorca" obavjestava i da je "list 'Viner Not' u broju od 18. i u ovom od 35. marta donio clanke u kojima natenane predstavlja situaciju Crne Gore, istrage srbijanske i nepravde koje su nam ucinjene, i dize ovog puta svoj glas za uspostavu prava i casti Crne Gore kao najnesretnije zatocnice slobode na Balkanu". Taj crnogorski list, u nastavku, dodaje: "Londonska revija 'Nacion'' od 20. marta takodje, u istom smislu, donosi clanke, vojska stupa u odbranu Crne Gore i otkriva potajne zavjere i klevete koje je Srbija vodila, u cilju unistenja Crne Gore. Kao sto smo u prethodnom broju pomenuli, ovaj je list bio obmanut, od strane srbijanske vlade, i donosio je neistine srbijanske, o toboznjim tajnim odnosima Crne Gore sa Austrijom. Na str. 891. sada otvoreno to priztaje i tvrdi da su to bile ?samo niske klevete srbijanskih predstavnika;. Tako moze samo plemeniti Englez. 'Grofek' u svoja posljednja dva broja davao je izjavu g. Ministra Predsjednika Plamenca i jedan clanak o Crnoj Gori, zajedno sa nekoliko ilustracija iz sadasnjosti Crne Gore. I 'Dejvi Krovikl', jedan od najuglednijih londonskih listova donio je intervju g. Ministra Prdsjednika Plamenca. Najugledniji listovi, salno i simpatijom donose vijesti i clanke o Crnoj Gori... 'La Parti' u svojim posljednjim brojevima donijela je izvjestaje o debati koja je bila u engleskom Donjem Domu i Domu lordova u korist Crne Gore i o prijemu koja je u Londonu imao Predsjednik Kr. Vlade g. J. S. Plamenac. U svom broju od 5. marta, pod naslovom: 'Crnogorski protest' isti je list donio izjavu g. ministra soca, koja zavrsava: 'Saveznici moraju dati pravdu Crnoj Gori. Oni zndu da se Crna Gora ne moze pokoriti. Ona je vazda bila srdiste borbe protiv svakog ugnjetaca, pa ma ko to bio'. Revije 'Le mond industriel, komersiale agrikol' organ francuske narodne lige za zastitu ekonomsku i drustveni napredak, koji stoji pod pokroviteljstvom Ministra Trgovine, i 'L'eksportater belz', zvanicni organ drustva 'Pro Belzika' koja izlazi u Briselu, donijeli su clanke g. dr soca o ekonomsko-politickoj situaciji i prirodnim bogatstvima Crne Gore. Ovaj prvi donio je i jednu lijepu rezoluciju francuskih privrednika u korist samostalne Crne Gore. 'Revi Diplomatik' u Parizu i potonja dva broja donosi slike predsjednika Vlade g. Jovana Plamenca i ministra vojnog g. brigadira Vucinica. 'Union Latin' od 15. i 16. jula donosi iz pera Arsila, clanak o Crnoj Gori i jedan drugi o stetnom utjecaju 'beogradizma' na rjesenje jugoslovenskog pitanja. Oba ova clanka odisu iskrenom ljubavlju prema slobodnoj Crnoj Gori. Najveci i najugledniji svajcarski listovi, narocito u njemackom dijelu svajcarske, publikuju clanke, izvjestaje i biljejske o pravednoj stvari Crne Gore. Veoma lijepe clanke u korist slobode crnogorskog naroda napisali su svajcarci - ciriski profesor dr Tajber i g-dja z. ziru iz zeneve. Ugledni njemacki dnevni listovi donijeli su izvjestaje svojih dopisnika iz Biograda, u kojima se izricito napominju teskoce crnogorskog naroda, pod krvavom srbijanskom vojnom okupacijom.
CRNA GORA NIJE BILA TURSKI VAZAL
Jedan od najistaknutijih francuskih poznavalaca medjunarodnog prava, prof. dr Rene Foanje, objavio je devet izdanja knjige ''Medjunarodno pravo'', namijenjene studentima prava i kandidatima za diplomatsku karijeru. G. Foanje je zalozio sav svoj strucni i moralni kredibilitet u odbranu prava i slobode Crne Gore. U toj knjizi Foanje, uz ostalo, kaze: ''Smatra se kao da je Crna Gora bila drzava vazal Turske, kao sto su to bile Srbija, Bugarska i Rumunija - do Berlinskog ugovora, 1878. I mi sami bili smo unijeli takvo misljenje u nase ranije izdanje. Ali, prinudjeni smo da napustimo to glediste, posto smo se upoznali sa obradom koju je g. Pero soc posvetio tom pitanju u svojoj krasnoj studiji. Crna Gora, dakle, nije nikad bila vazal Turske. Ona je uvijek ostala nezavisna i suverena drzava, cak i u vremenu kada se njena teritorija suzavala oko Lovcena... Tako je 26 cl. Berlinskog ugovora, proklamajuci nezavisnost Crne Gore, bio samo potvrda postojeceg stanja stvari, a ne stvaranje nove situacije''. O ulozi Crne Gore u velikom svjetskom ratu Foanje istice: ''Odmah u pocetku Crna Gora je stala uz Saveznike i objavila rat Austro-Ugarskoj i Njemackoj... Njena je vojska spasla zaostatke srbijanske vojske krajem novembra 1915...'' Govori, potom, o tadasnjoj situaciji u Crnoj Gori: ''Od primirja Crna Gora je vojnicki okupirana od strane Srbije i nasilno anektirana. Crna Gora je podigla glas protesta protivu ovoga nasilja. Saveznike je upozorila na njihova svecana obecanja koja su dali u vise prilika o restauraciji i nezavisnosti te drzave. To je narocito istakno g. Brijan, ministar predsjednik Francuske, 16. januara 1917. i Predsjednik Vilson, pred Amerikanskim Kongresom, 8. januara 1918... Od nase strane izrazavamo zelju da se ta obecanja odrze...' "Glas Crnogorca" u nastavku pise i ovo: "S druge strane, srbijanski politicari uporno su sirili neistine o Crnoj Gori preko razradjenih kanala, pa cak i preko uglednih francuskih univerzitetskih profesora medju kojima se isticu Ernest Deni i Ogist Goven. Ernest Deni je cak napisao knjigu ''Velika Srbija'', normalno, pod patronatom srpske vlade".