Kad osoba sama osjeti da je za to spremna.
Neko to osjeti s 18 a neko nikad.
Ja ću za par dana 31. i još uvijek nebi mijenjao slobodu da se npr. pijan k'o kanta srušim u krevet znajući da s nikim prije debelog pravedničkog sna neću morati razmijetiti "par riječi" ili slušat nečiji monolog ili urlanje.
S druge strane, takvo moje ponašanje u braku bi bilo krajnje nekorektno i nezrelo pa se ja iz tog razloga u vezi braka/veze i držim krajnje rezervirano.
Postao sam na neki način prenaviknut na komociju i zasad je nebi mijenjao za ništa na svijetu.
Kažem zasad, nikad nemogu znati šta se može dogodit sutra.
Šta se mene tiče, apsolutno ne.
E sad, da imam curu kojoj je (velika) svadba san snova (a ima takvih, čitah na jednom drugom mjestu na udavačama, šta si žene sve znaju uvrtit u glavu, to je strašno :mad::mad::mad: ), pa progurao bi tu torturu zbog nje (a zapravo više zbog sebe), da mi poslije cijeli život ne pije krv na slamčicu.
Last edited by Nanashi; 01-03-11 at 10:37.
Upisujem svoje srce u uličnu prašinu,
od Urala do Sierra Nevade,
od Yokohame do Kilimandžara...
ja u ljubav vjerujem.......
"Fear leads to anger, anger leads to hate, hate leads to suffering" by Jedi Master Yoda
Bila sam na jednoj vjeridbi kad su se dogovarali oko običaja i "procedure" na svadbi, i tu sam zaključila - ili će moja svadba biti bez običaja, ili je neće biti... Svaka čast svakome, ali jednostavno mi je ponižavajuće da me kupuju tamo kao da sam na stočnoj pijaci ili ne znam ni ja šta... I što je najtužnije, na kraju se na toj istoj svadbi svi više provedu nego sami mladenci, kao da se organizuje zbog drugih, a ne zbog njih dvoje. A da ne pričam o tome kako neki stavljaju na spisak zvanica rođake koje manje-više i ne poznaju, dok prijatelje i ljude sa kojima dijele sve stavljaju tek na sami kraj spiska ili ih ne stavljaju uopšte (ali, , pa je i toga sve manje), samo zato što je "krv na prvm mjestu".
Najbolje je lijepo pobjeći i vjenčati se negdje "u tajnosti", pa posle organizovati ručak za rođake i prijatelje čisto da se to na neki način obilježi i da ne bi bilo navalice na kuću kao ludi na brašno :mrgreen:
A što se braka tiče - nikad nije kasno, može samo da bude (pre)rano. Naravno, sve zavisi od mentalnog sklopa osobe i sa kojom dozom zrelosti, ozbiljnosti i trezvenosti pristupa tome, da se ne bi opravdavao naziv "stajanje na ludi kamen" i da se stupi u brak samo zato što to treba uraditi, "jer je red", i pogotovo ne zbog nekog pritiska okoline i bombardovanja tuđim iskustvima, već kad prođe onaj period "opijenosti", kad se realno sagledaju neke stvari, kad nakon određenog vremena provedenog u vezi (doživljenih i dobrih i loših trenutaka) shvatite da osoba sa kojom ste ima sve karakteristike (i vrline i mane) sa kojima biste mogli da provedete cijeli život. Jer jednog dana prođe mladost, prođe i ta fizička ljepota, a za cijeli život ostaje ono unutra, u duši, što treba da održi brak i to dvoje ljudi u njemu koji su ga i zasnovali.
Ja mislim samo da nije ispod 18 a ne preko 40. Pa ako u tom rasponu nadjes nekog ko ti odgovara... Naravno ko nadje i kasnije lepo je to samo sad pricam o idealnom vremenu.... Dok pre 18 nikako nije dobro...
prije 14 isto nikako nije dobro..samo sto to ponekad lanu i oni koji su nastali iz takvih brakova no se ne bune nesto
She is only here to annoy herself!
zhenim se 27. marta. upoznao sam djevojku prije 4 mjeseca u holandiji, ona iz novog sada, studira u moskvi, extra cura. bio sam kod nje u rusiji, pa zajedno kod njenih u ns, zaprosio je, pristala i eto.
moracu da se smirim malo jer djevojka stvarno zasluzhuje to ali samo malo cu se smirit
momachko veche se slavi 20 dana sve do svadbe
COITO ERGO SUM
obzirom da ne dozvoljavam da mi se država i crkva miješaju u ljubav, toga kod mene biti neće..
a, ljubav je uvijek i svakako dobrodošla i bolje me našla...
Sell the Vatican, Feed the World!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks