ZAHVALNOST ALBANACA KRALjU NIKOLI ZA „OCINSKO DOBROCINSTVO”

[G R A D]

ZAHVALNOST ALBANACA KRALjU NIKOLI ZA „OČINSKO DOBROČINSTVO” 1911. GODINE


Besa za Crnu Goru

Veliki broj albanskih izbjeglica našao je utočište u Crnoj Gori tokom ustanka Albanaca protiv turske vlasti 1911. Ukazujući im gostoprimstvo, Crna Gora i kralj Nikola su stekli veliki ugled u Evropi. Ipak, izbjeglo albansko stanovništvo bilo je veliko opterećenje za ondašnje prilike. Kralj Nikola je nastavljao diplomatskim putem da obezbijedi njihov povratak na ognjišta. U tome je pomogla i Rusija koja je, na inicijativu Crne Gore, kod turskih vlasti izdejstvovala povratak albanskih izbjeglica. Ovakav postupak Crne Gore i njenog gospodara imao je odjeka i na američkom kontinentu.

Cetinjski vjesnik 27. jula 1911. prenosi:
List „Zajednica”, glasilo Hrvata i ostalih Slovena nastanjenih u Južnoj Americi, donosi ove redove: cijeli svijet gleda već odavno na najmanju balkansku državu i o njoj vodi računa, te se poštovanjem spominje ime velikog diplomate kralja Nikole I, za kojeg jedino žalimo da nije kralj koje mnogo oveće države, jer je on dokazao na prijetek slučajeva da znade mudro postupati i nametnuti se svojim autoritetom, te sve dovesti u skladu sa interesima svoga naroda. A osobitu pozornost svrstala je Crna Gora od kada je najmoćnija slovenska država Rusija, vjerna svome poslanstvu na Balkanu, ustala muški i besjedom i opomenula Tursku da je već krajnji čas da se Albanasima dade narodno živjeti i narodno razvijati se, a Crnu Goru štovati i nju nimalo dirati. Crna Gora je spremna na sve i budimo uvjereni da ako do toga dođe, da slovenski vojnik pređe granicu, neće to biti bez teških posljedica za krvoločnu Tursku i njenih štićenika.
Albanski nasljednici uputili su iz Amerike sa svoga velikoga mitinga pozdravni brzojav kralju Nikoli Prvom, kojemu bogojavljem izjavljuju u ime albanskog naroda svoju veliku zahvalnost za očinsko dobročinstvo koje ukazuje albanaškim pribjeglicama u Crnoj Gori. Brzojav svršava riječima: dok bude i jednog Arbanaša, svako će čuvati u svom srcu spomen zahvalnosti prema Crnoj Gori i njenom kralju Nikoli I”.

[Ćipur]

Iz naše prošlosti

Simpatije prema Crnoj Gori i Arbanaškom ustanku

Na svečanostima povodom krunisanja engleskog kralja Đorđija, kraljevinu Crnu Goru zastupali su prestolonasljednik knjaz Danilo i knjeginja Milica. Oni su naišli na topao i srdačan doček, što je izazvalo i interesovanje tamošnje štampe. Tako je o boravku knjaza Danila u Londonu stalni dopisnik "Beogradskih novina" Čedo Mijatović poslao dopis iz Londona svome listu i razgovor knjaza Danila sa zastupnikom jednog od glavnih političkih listova u Londonu. Mijatović je poslao prevod iz londonskog lista "Dejli Telegraf" o Crnoj Gori. Prijestonički cetinjski "Vjesnik" 9.jula 1911.godine tim povodom donosi citate iz "Beogradsih novina" u kojem između ostalog navodi: "Boravak nasljednika (Danila) u Londonu". Redovni dopisnik "Beogradskih novina" Čedo Mijatović u svom dopisu iz Londona o boravku njegovog kraljevskog visočanstva nasljednika (Danila) u Londonu između ostalog piše i ovo: "Vi ste već saopštili razgovor koji je prestolonasljednik crnogorski knjaz Danilo imao sa zastupnikom jednog od glavnih političkih listova u Londonu o Arbanaškom ustanku (ustanku protiv Turske). Sada vam šalje prevod jednog vrlo značajnog članka koji "Deli Telegraf" o Crnoj Gori donosi: "Mogu Vas uvjeriti u nadzore u tom članku izložene djelove sve političke, naročito u Engleskoj Crna Gora i Arbanaški pokret uživaju sada punu simatiju engleskog naroda. Znam pouzdano da je u tome mnogo doprinijelo zauzimanje knjaza Danila prilikom njegovog bavljenja na krunisanju kralja Đorđija (10.juna 1911.) Prestolonasljednik crnogorski imao je naročitu audijenciju kod kralja Đorđija, sa kojim je dugo govorio o arbanaškom pitanju. Kralj Đorđije se živo interesovao ono što mu je knjaz Danilo saopštio o težnjama Arbanasa i o stanju na granici Crne Gore, pa je naročito želio, da knjaz sve to saopšti i njegovom ministru za spoljne poslove. Usljed toga prestolonasljednik crnogorski imao je poduži razgovor sa ser Edvardom Grejom. Naravno, da ne znam (navodi Mijatović), šta je bio rezultat tih konferencija knjaževim sa kraljem Đorđijem i njegovim ministrom spoljnih poslova. Ali mislim da neću pogriješiti ako kažem (ističe Mijatović) da je ser Edvard, odmah zatim u parlamentu, odjekivalo bar u nekoliko predstava koje mu je knjaz činio. Ovom izjavom ser Edvard ozbiljno je opomenuo Turke da paze što rade, te da se arbanaško pitanje ne razvije u jedno međunarodno pitanje. A kako ovaj razgovor sa knjazom Danilom u "Marting postnu", tako i ovaj vrlo simpatični uvodni članak "Dejli telegrafa" o Crnoj Gori plodonosne su aktivnosti knjaza Danila za vrijeme njegovog bavljenja u Londonu. Uopšte sva se londonska štampa sada življe i simpatičnije interesuje za Crnu Goru i Arbanaški ustanak.

M. Živković

[Ćipur]

17. decembra 1912.

U Londonu, na prvoj konferenciji ambasadora velikih sila odlučeno je da se obrazuje autonomna Albanija.
Time je nedvosmisleno stavljeno na znanje Srbiji da preko Albanije ne može imati izlaz na more, a Crnoj Gori da Skadar sa okolinom neće biti njeni.

[Ćipur]

Ulcinjske skice: VRIJEME PROŠLO, VRIJEME SADAŠNjE


KNjAZ NIKOLA je dao 3000 groša za izgradnju desete islamske bogomolje u ovom mjestu. U knjaževom odnosu prema nepravoslavcima zametnula se klica ljubavi ovdašnjih nepravoslavaca prema Crnoj Gori i Crnogorcima, koja i danas traje


Knjažev prilog izgradnji džamije


Kad su ovdašnji „muhamedanci”, kako vojvoda Simo Popović, guverner Primorja, naziva pripadnike islamske vjere, odlučili da izgrade desetu džamiju, dobili su za to blagoslov od knjaza Nikole. I pride: Gospodar je dao prilog za njenu izgradnju. O tome svjedoči pismo koje je od knjaza ovamo stiglo 1981. godine, a u svojim memoarima ga je sačuvao vojvoda Simo.

„Mojim vjernim podanicima, muhamedancima, varoši Ulcinja, a imenom muhamedancima mahale Meteriza, odobrajem i određujem mjesto koje ste izabrali za novu džamiju u mahali Meteriz na mjesto stare, svome padu sklone, džamije u istoj mahali. U znak moje vazdanje ljubavi prema vama, mojim vjernim podanicima, i stalne želje da ste u vašoj vjeri slobodni i napredni, naredio sam da primite 3000 groša kao pomoć za gorepomenutu džamiju”. Uz pismo koje je obradovalo ovdašnje pripadnike islamske vjeroispovijesti, stigao je u novčani prilog od knjaza. Priča o knjaževoj brizi za njegove podanike, prije svega one koji nijesu bili njegove vjere i nacije, ostala je u sjećanjima i na nju se i ovih dana, s razlogom, mnogi podsjećaju.

Blagonaklon odnos prema nepravoslavcima knjaz Nikola je pokazao i mnogo ranije. On je finansirao i obnovu džamije u Baru, koja je stradala za vrijeme opsade grada, kada je crnogorska vojska oslobađala taj grad od Turaka. Barski muslimani su, uz prvi obred koji su u toj džamiji obavili, knjazu uputili zahvalnost, zapisuje publicista Živko Andrijašević.

Knjaz je u sredinama sa većinskim nepravoslavnim stanovništvom vlast davao i nepravoslavcima. Tako je ovdje za predsjednika Okružnog suda postavio Arslana Resulbegovića, kome je dodijelio i vojvodstvo, a članovi suda bili su i katolici kao i muslimani.

Uz priču o gradnji muslimanske bogomolje ima mjesta za podsjećanje kako su se gradile i hrišćanske bogomolje za vrijeme „turskog vakta”.

Crkva Sv. Nikole u Bijeloj gori građena je desetak godina i otvorena je 1869. godine, u vrijeme vladavine Turaka u ovom mjestu. Turska vlast je uz zalaganje i pomoć ruskog konzula u Skadru Ivana Jastrebova, dala odobrenje da se izgradi crkva za 11 (jedanaest) pravoslavnih porodica, koliko ih je ukupno tada na ovom prostoru bilo. Tako su se te 1869. godine, prvi put poslije 1571. godine (tada su Turci osvojili ovaj grad) ovdje začula crkvena zvona. Istina, izgrađena je na periferiji grada, i nešto više nego se to obično čini ukopana u zemlju (da se manje čuju i zvona i liturgija), ali je, što je najvažnije, profunkcionisala. I sada je otvorena. Da svjedoči o počecima vjerske tolerancije između ovdašnjih muslimana i pravoslavaca.

U neposrednoj blizini ove crkve izgrađena je i katolička bogomolja. Prva misa u njoj obavljena je 1875. godine, a zasluge za njenu izgradnju pripadaju i meksičkom caru Maksimilijanu, koji je, tada kao nadvojvoda, primijetio da ovdje nema katoličke crkve, pa se kod vlasti u Skadru založio da se ni katolicima ne prave smetnje da izgrade svoju crkvu. I ta crkva traje, kao i priča o njenoj gradnji koju su (nepravoslavni) Turci odobrili.

Ovih dana kada se ovdje nanovo čitaju zapisi o vremenu prošlom, kada je začeta vjerska i nacionalna tolerancija, ne može se naći primjer da je na nepravoslace vršen pritisak da npr. nose crnogorsku kapu, ili pak da se prisilno vraćaju u pravoslavlja, kakvih je slučajeva bilo u drugim krajevima. I za to velike zasluge pripadaju knjazu-kralju Nikoli.

Crkva iz vremena vladavine Turaka i džamije građene u vrijeme Nikole Prvog Petrovića svjedoče o tome kako se zametnula klica dobrih međunacionalnih i međuvjerskih odnosa među ljudima u ovoj sredini. Knjažev doprinos je tu nemjerljiv. Takav njegov odnos prema nepravoslavcima, koji su kod njega imali zaštitu kakvu je bilo teško naći bilo gdje na ovim balkanskim prostorima, početni je razlog što se formirala klica ljubavi ovdašnjih nepravoslavaca prema Crnoj Gori i Crnogorcima. I obratno. Ta se klica u narednom periodu razvijala. Njene vrijednosti se i sad pokazuju. Ovdje nepravoslavcima ne smetaju crkve, niti hrišćanima bodu oči džamije. One i ovih dana, kada se u nekim krajevima uznemiravaju (čak pale ili ruše) bogomolje, mirno i dostojanstveno obavljaju svoje vjerske obaveze. Ne prijeti im opasnost ni od vatre ni od kamenica.


Aleksandar Janinović

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...03-28&id=24715

[NIJALCG]

Tako brate stavte nesto dje se pomazu "turci" i pravoslavci a ne sve nesto naopako pozdrav za sve moje crnogorce :-)

[Ćipur]

U SELU KOĆI U KUČIMA

Otkriven spomenik sedmorici junaka

U selu Koći u Kučima juče je svečano otkriven spomenik sedmorici junaka iz ovog sela koji su poginuli na Dečiću 1911. godine. Velelepni spomenik čiju su izgradnju finansirali iseljenici iz Amerike, otkrio je Đoka Ivanović, mještanin, čija su tri pretka stradala u borbi sa Turcima. Nakon njega prisutnima su se obratili Pjeter Avroni, predsjednik albanskog parlamenta i profesor Mark Dušaj iz Malesije, koji je govorio o istorijskom značaju bitke na Dečiću.
- Manifestaciju "Dečić 1911 - Koća 2005" smo dugo pripremali uz svesrdnu pomoć iseljenika iz Amerike. Ponosni smo što smo uradili spomenik našim precima koji su se hrabro borili protiv Turaka. Spomenik vrijedan 100.000 dolara finansirali su iseljenici koji žive u Americi. Na Dečiću su iz Koća 1911. godine stradala trojica Ivanovića, Krcić, Kolčević i Marašević. Pozvali smo preko 300 zvanica i nadam se da će se ovaj dan dugo pamtiti - kazao je Pero Kolčević, jedan od organizatora.
Nakon svečanog otvaranja spomenika i prigodnih govora uslijedilo je narodno veselje uz bogatu trpezu. Brojne zvanice su do večeri zabavljali Žirija Devdukaj, Jasmin Đokaj i drugi pjevači...

B. Je.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2005-08-28

[Ćipur]

U MALESIJI SVEČANO OTVORENA RODNA KUĆA ALBANSKOG HEROJA

Demaći: Sloboda za sve Albance


~ I Ded Đon Ljulji i Adem Jašari borili su se za slobodu i zahvaljujući njihovoj slavi i mi ćemo se boriti do pobjede, rekao je Demaći

Svečanom otvaranju obnovljene rodne kuće Ded Đon Ljuljija, vođe ustanka u Malesiji 1911. godine, juče u mjestu Bardlaj u Hotima prisustvovao je veliki broj Albanaca sa područja Malesije, Ulcinja, Gusinja, Plava, kao i iz Albanije i sa Kosova. Među gostima Odbora za obnovu kuće Ded Đon Ljuljija bio je i Adem Demaći, nekadašnji politički lider Oslobodilačke vojske Kosova, danas predsjednik Udruženja književnika Kosova, koji je specijalno za ovu priliku doputovao iz Prištine.
Svečanost je počela intoniranjem albanske himne, dok su okupljeni nosili albanske državne zastave. O životu, podvigu i značaju vođe ustanka 1911. godine govorio je Mark Dušaj, predsjednik Odbora za obnovu njegove kuće, kao i istoričari iz Prištine, Tirane i Skadra. Kratkim pozdravnim govorom prisutnima se obratio i Adem Demaći upoređujući vođu ustanka u Malesiji sa Ademom Jašarijem, kosovskim teroristom koji je stradao u sukobu sa policijom.
- I Ded Đon Ljulji i Adem Jašari borili su se za slobodu i zahvaljujući njihovoj slavi i mi ćemo se boriti do pobjede. Tražimo slobodu i nezavisnost za sebe i za sve Albance - rekao je Demaći.
Obnova rodne kuće Ded Đon Ljuljija, u kojoj će biti smješten muzej počela je prije godinu dana, a finansirana je, po riječima Marka Dušaja, predsjednika Odbora za obnovu, donacijama iseljenika iz SAD.
- Ded Đon Ljulji 1911. godine je podigao Malisorski ustanak, o kome je pisao i knjaz Nikola i koji zauzima vidno mjesto u crnogorskoj istoriji. On je bio vođa kao poslat od Boga da Albance vodi ka državnosti i nezavisnosti od Turaka. Ustanak je podignut 24. marta, a 6. aprila, na današnji dan, na brdu Bratilja istaknuta je albanska, skenderbegova zastava, po prvi put poslije 1443. godine - rekao je Mark Dušaj u izjavi za “Dan”.
Za sada su završeni grubi radovi na obnovi kuće, a konstituisanje muzeja će tek da uslijedi. Pored ostalih o Ded Đon Ljulji govorili su i profesor Sadri Fetiju iz Prištine, Bećir Meta, direktor Nacionalnog istorijskog muzeja Albanije u Tirani, kao i profesor Romeo Gurakući iz Skadra koji je rekao da Albanci danas razmišljaju evropski upravo zahvaljujući ljudima iz svoje istorije kao što je bio Ded Đon Ljulji.
- Mislim da je ovo prilika da vidimo kako je identitet ovdašnjih Albanaca sačuvan i razvijen. Velika je stvar vidjeti obnovljenu kuću albanskog nacionalnog heroja. Mislim da smo na pravom putu i da na ovaj način možemo razviti prijateljstvo sa Crnogorcima. Nadam se da ćemo u budućnosti biti još bliži prijatelji, da ćemo sarađivati, i da će albanska manjina ovdje biti most naše saradnje - rekao je u izjavi za “Dan” Bećir Meta, direktor Nacionalnog istorijskog muzeja Albanije u Tirani.
Nakon govora istoričara uslijedio je kulturno-umjetnički program, koji je, uslijed kiše i lošeg vremena, trajao nešto kraće nego što je to bilo predviđeno.

Demaći: Srušio sam Jugoslaviju, a sad će i Srbija da propadne

Adem Demaći nije bio raspoložen za izjave medijima, ali je, na pitanje novinara, ipak kazao da će Albanci pomoći Crnogorcima da dođu do nezavisnosti.
- Crna Gora će da bude slobodna, kao što će i Kosovo da bude slobodno. Kasnije ćemo svi ući u Evropu i biti jedna kuća, jedna porodica - rekao je on.
On je ocijenio da nezadovoljstvo Albanaca zbog toga što Malesiji nije dodijeljen status samostalne opštine nije od posebnog značaja, te da neće uticati na njihovo izjašnjavanje na referendumu.
On je ponovio ocjenu da je “Milo Đukanović najpametniji čovjek koji može da vodi svaku državu ovdje u Evropi”, dok je ironično prokomentarisao nedavnu izjavu Miodraga Vukovića, visokog funkcionera DPS-a, koji je kazao da je Demaći bio saradnik srpskih tajnih službi, te da njegovi javni istupi idu u korist unionista.
- Da, da, ja znam četnike i njihove tajne službe, cio život sam ja radio za njih, samo sam im srušio Jugoslaviju i sad će i Srbija da propadne. Srbija će izgubiti sve svoje kolonije i ostati sama. Crna Gora će sačuvati svoju teritoriju i biće samostalna - rekao je Demaći.
Na pitanje kako ocjenjuje položaj Albanaca u Grčkoj i u kom pravcu se kreću njihove aktivnosti u toj zemlji, Demaći je rekao: “To ostaje da se vidi”, najavljujući da će ponovo, prije referenduma, doći u Crnu Goru, te da će tada biti spreman da razgovara sa medijima.

S.P.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2006-04-07

[Ćipur]

Dragan B. Perović: Proglasi kralja Nikole muslimanima

[drl]

nebi me zacudilo da je kralj bio i ekstremni republikanac!