Odlican zakon ! Obavezna pomoc Matici Crnogorskoj !

[G R A D]

Iz "Republike"

__________________________________________________ __________
PODGORICA

Obavezna pomoć Matici crnogorskoj

Vlada Crne Gore usvojila je juče Prijedlog zakona o Matici crnogorskoj, kojim se uređuje temeljni profil i obaveza državne pomoći Matici crnogorskoj.
Kako je navedeno u saopštenju vladinog Biroa za odnose s javnošću, riječ je o samostalnoj organizacija koja obavlja kulturne poslove od javnog interesa i promoviše zaštitu i razvitak identiteta crnogorskog naroda, ali i drugih.
- Prijedlog je u skladu sa osnovnom koncepcijom kulturne politike da, pored brige o razvoju temeljnih kulturnih i nacionalnih ustanova, pruža podršku i organizacijama čiji je cilj afirmacija raznih vidova identiteta crnogorskog naroda – istaknuto je u saopštenju.

O.S.

[Dobrusky]

Iz "Republike"

__________________________________________________ __________
PODGORICA

Obavezna pomoć Matici crnogorskoj

Vlada Crne Gore usvojila je juče Prijedlog zakona o Matici crnogorskoj, kojim se uređuje temeljni profil i obaveza državne pomoći Matici crnogorskoj.
Kako je navedeno u saopštenju vladinog Biroa za odnose s javnošću, riječ je o samostalnoj organizacija koja obavlja kulturne poslove od javnog interesa i promoviše zaštitu i razvitak identiteta crnogorskog naroda, ali i drugih.
- Prijedlog je u skladu sa osnovnom koncepcijom kulturne politike da, pored brige o razvoju temeljnih kulturnih i nacionalnih ustanova, pruža podršku i organizacijama čiji je cilj afirmacija raznih vidova identiteta crnogorskog naroda – istaknuto je u saopštenju.

O.S.

Nisam naisao da procitam nesto vise o tome zakonu, pa bi me interesovalo par stvari. Da li je taj zakon specijalno za Maticu crnogorsku ili svih sadasnjih i onih u osnivanju ... kao npr. Matica bosnjacka. Mene uvek raduje afirmacija crnogorske kulture i tradicije, ali me dovodi do razocarenja cinjenica da Vlada Crne Gore nema sluha niti osecaja za tradicionalne kulturne manifestacije gde je ucesce bosnjaka znacajno, a koje su inace visenacionalnmog karaktera. Uzecu primer, recimo, Sandzacke igre. Nije poznato da je Vlada ikad odvojila i jedan euro, a uradila je trista cuda da se ove igre ne odrzavaju, i ogranicila njihovu organizaciju u nekoliko gradova. Gospodo iz DPSDP koalicije, diskriminisanje bilo koga u Crnoj Gori se nece tolerisat, a ako mislite da se na ovaj nacin gradi suverena i demokratska gradjanska Crna Gora, onda ste na pogresnom putu.

[Plannco Rufius]

pechat od Balshica i Crnulovica ja chuvam. a ostalo kako vam je drago.

nije im nista sveto sem Sveta Marovica (prim. Milovana J.), niti im je sta milo sem Mila Dukanovica. sva im sloboda stane u Slobodana Milosevica, sve dobro u Dobricu Cosica, a sve (h)ristoljublje u Rista Radovica.

svima je znano, i nek je znano kome nije znano, liberal-demokrati gradjanske orijentacie ne zagovaraju ni samo crnogorsku ni samo srpsku Crnu Goru. Nego Crnu Goru svih njenih naroda i gradjana. Pa ko oce nek je gradjanin, a komu je tesno neka bude narod, mislim -komu je tesno gradjanstvo. 'Ocemo drzavu mira, reda i zakona, nauke i teknike, zdrave economie i ecologie.
bez terorisanja od strane Vodja, Lidera, Akademica i ostalih mlaticuraca.
gde celad nisu besna kuca nije tesna. Ojhaaaa!!!

[LoVeRmAn_pG]

samo me zanima da li ce ta matica crnogorska da pomaze crnogorske umjetnike, da promovise kulturu ovog podneblja ili ce da se preserava i pametuje oko politike.

[Plannco Rufius]

Kad sam se probudio, nisam znao da li sam covek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je covek.

iz price Mark-a Tven-a (markiraj dva).

[Ćipur]

Intervju: Marko Špadijer, generalni sekretar Matice crnogorske



Umjesto da prijenemo na posao za temeljnu valorizaciju prošlosti i izlasku crnogorske kulture na evropsku scenu i da to bude najviša državna briga, politika se iscrpljuje u razmjeni argumentacije sa protivnicima crnogorske suverenosti na nivou svijesti 19. vijeka



Populizam opet gospodari društvenom scenom



Pod zbirnim naslovom "Crnogorska raskršća" Marko Špadijer nedavno je sabrao šezdeset autorskih tekstova objavljenih posljednjih dvadeset godina. Poređani su hronološki. Publikovani su bez naknadnih intervencija.

*Što Vas je motivisalo da na poziv Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske sačinite izbor autorskih tekstova objavljenih u periodu 1987 - 2007?
- Neposredni razlog za pristanak da napravim izbor svojih tekstova objavljenih u tom periodu je da ne razočaram prijatelje iz Zajednice Crnogoraca Hrvatske. Oni su insistirali da novu biblioteku «Svjedočanstva vremena» počnu mojom knjigom.
Knjiga je u prvom redu otisak individualnog traga u vremenu, ali kako su u njoj tekstovi usmjereni na popularizaciju ideje suverenosti Crne Gore, osjećao sam da na neki način predstavlja moralno i intelektualno ogledalo pokreta kojem sam pripadao. Nijesam bio siguran da takvu odgovornost mogu prihvatiti. Mučile su me sumnje kako će sve to sada, post hok, djelovati. Kako su me Dragutin Lalović, Rade Pavićević, Dimitrije Popović, Aga Simović, Danilo Ivezić i drugi koji su čitali rukopis ohrabrivali i odagnali sumnje, uvjerio sam sebe da ta hronika može biti jedno svjedočanstvo o vremenu posrtanja i uskrsnuća Crne Gore.

*U besjedi na Petrovdanskim susretima Crnogoraca u Kršanu, neposredno nakon referenduma, kazali ste: Odgovornost i trezvenost realnosti mora zavladati svuda. Tek smo na prvoj stepenici uspjeha... Da li su u međuvremenu, trezvenost i realnost zavladali u mjeri mogućeg a crnogorsko društvo iskoračilo na naredni stepenik?
- Ne znam da li smo se, poslije «velikog praska» na Referendumu, zaputili stepenicama budućnosti dovoljno odlučno i samosvjesno. U svakom slučaju, »lakše se diše», svoji smo gospodari i navikavamo se na odgovornost koju zahtijeva državna samostalnost. To više nije herojsko doba odluka, već «dosadna svakodnevica». Možda je najbolje za stabilnost jednog društva proticanje vremena bez naglih promjena. Odnos prema sopstvenoj državi pojedinih grupacija je nekako mjera spremnosti učešća u kreiranju nove crnogorske realnosti. Neki su bili zatečeni odlukom o povratku državnosti, a neki zabezeknuti. Ovi prvi promjene prilagođavaju ličnom interesu, a drugi ne priznaju realnost, prkose činjenicama i teže povratku na prošlost. Stari odnos prema sopstvenoj državi pojedinih grupacija znak je da spoljni uticaji i dalje rade u Crnoj Gori na njenoj destrukciji.
Najnezadovoljniji su oni koji su vjerovali da će Crna Gora , oslobođena tuđeg tutorstva, brzo oprati prljavštinu sa svoga lica i postati zemlja sreće za sve njene poštene i radne građane. Za njih su promjene spore, nade u moralni preporod izjalovljene, a novi razvojni ciljevi suviše sterilni.
Još se vozimo starim cestama, idemo u iste škole, bolnice... Za tako kratko vrijeme i ne može biti velikog napretka, ali zabrinjava nedostatak velikih ideja. Još nema projekata koji će trajno obilježiti ovo doba. Jedino Podgorica pokazuje znake evropskog puta.
Umjesto da prijenemo na posao za temeljnu valorizaciju prošlosti i izlasku crnogorske kulture na evropsku scenu i da to bude najviša državna briga, politika se iscrpljuje u razmjeni argumentacije sa protivnicima crnogorske suverenosti na nivou svijesti 19. vijeka. Najspektakularniji događaj u kulturi je ideja da se na Cetinju, usred crnogorskog istorijskog epicentra i kultnog prostora njene duhovnosti i državnosti, gradi turistički hram za tri hrišćanske relikvije.
Država ne demonstrira odlučnost da građanima pruži maksimum šansi da ispolje kreativne sposobnosti i razvije kod njih osjećaj partnerstva, a ne podražavanja i inferiornosti prema drugim sredinama. Pametni, sposobni i preduzimljivi još imaju suviše prepreka i suviše razloga za obeshrabrenje. Zato odlaze, a oni koji su već tamo se ne vraćaju.
Vlast čini pomake, nešto sopstvenom energijom, a nešto gurana od Evropske unije. Pridruživanje, strategije, adaptacije, agende... . Ne možemo se požaliti da nemamo razumijevanje međunarodne zajednice. Opservirani smo i ocjenjivani, pretežno, prelaznim ocjenama. Međutim, ova etapa puta ka Evropi je više generalštapska operacija, nego opštedruštveni pokret.
Vlast živi u pragmatičnim relacijama, a opozicija u iluzijama. Realnost je suviše suva bez ideala, a iluzije suviše prazne bez realnosti.
Česti izbori i skupštinska tv zasijedanja vraćaju politiku opet u centar pažnje. Umjesto stručnosti populizam opet gospodari društvenom scenom.

*U svojim tekstovima na više mjesta upozoravate da su nesloga i surevnjivost boljke koje Crnogorcima štete u domovini i van nje. Dijelite li mišljenje da dio crnogorskog društva koji je na referendumu u stvarnost pretvorio stoljeni san sve intezivnije ispoljava simptome te dvije boljke? Ako izostane prevencija koliko je realna opasnost da sav njihov trud dijelom bude obezvrijeđen?
- Nesloga i surevnjivost prati svaki, a naročito mali narod i državne zajednice koje su izložene raznim pritiscima i centrifugalnim silama. Crnogorci i drugi koji sa njima dijele ovaj prostor imaju naglašenu crtu violentnosti i težnje za liderstvom, pa su sudari na brvnu veoma česti. Sveti Petar Cetinjski je upozoravao na razornu moć nesloge, kumio i preklinjao da se Crnogorci manu pizme, podjela i medjusobnih uništenja. Kako više nije na naročitoj cijeni zakon crnogorskog čojstva («junaštvo je čuvati sebe od drugog, a čojstvo čuvati drugog od sebe»), moraćemo da se latimo državno-pravnih mehanizama.
Stvaranjem države i njenih institucija koje propisuju pravila društvenog ponašanja Crna Gora dobija polugu za prevenciju u tom pravcu. Nesaglasnost, uskladjivanje različitih interesa, politička borba i suparništvo koje su dio demokratskih procedura su znak dinamike svakog zdravog društva. Negiranje prava drugoga, nepriznavanje sopstvene države, autizam za evropski sistem vrijednosti, nije više nesloga, nego destrukcija i država tu treba takodje da izgradi mehanizme koji sprečavaju da ta destrukcija uništi rezultat istorijskog dosega unutrašnje kohezije i dugoročnosti crnogorske države i društva.

*Čitalac koji ostvari uvid u tekstove sabrane u knjizi "Crnogorska raskršća" ne može da ne primijeti Vaše sposobnosti realnog sagledavanja stvarnosti i predviđanja raspleta dileme pred kojima se u protekle dvije decenije nalazilo crnogorsko društvo? Očekujete li da će Crna Gora u dogledno vrijeme biti na nekom raskršću i koju bi dilemu kao društvo i pojedinci trebati rješavati na tom raskšću?
- Ne pridajem sebi nikakve proročke moći, niti vidovitost u pogledu ishoda društvenih procesa. Možda sam sa više vjere, a manje teoretskog tereta ili političke kalkulacije ukazivao na procese, koji su se, na sreću, okrenuli u pravcu crnogorske suverenosti. U tome sam slijedio srce, a razum smo mi u Matici pretočili u Program koji je ukazivao na puteve razrješavanja dilema, rukovodeći se crnogorskim nacionalnim intersima, univerzalnim humanizmom i odbacivanjem šovinističkih strasti kao nedostojnih vremena i sredine u kojoj živimo. Kao ateista, moram da priznam, da sam u konačnom raspletu crnogorske drame osjetio da je Bog na našoj strani.
Što se tiče raskršća u budućnosti, naravno da će ih biti i ona su prirodna za svako društvo koje donosi odluke o putevima razvoja. Uvijek će postojati dileme, uvijek će biti potrebno da građani razmisle o budućnosti. Nadam se da buduća raskršća neće biti tako dramatična, da se poslije razlaza na jednom križanju, ljudi neće pogubiti u neprijateljstvu, već da će se opet sresti na crnogorskom putu, kao putu zajedničke sreće.

* Aktivni ste učesnik i svjedok brojnih događaja koji su obilježili noviju crnogorsku istoriji. Sudeći po sadržini tekstova objavljenih u knjizi "Crnogorska raskršća" intezivno ste proživljavali sve naše pute i stranputice i dragocjeno bi štivo bila Vaša memoarska proza. Namjeravate li činiti napore u tom pravcu? Što mislite o tom žanru koji balansira na rubu beletristike i istoriografije?
- Cijelog života sam nešto pisao. Ja sam sumnjičavi Cetinjanin koji voli dobru šalu. Kako nemam dovoljno književnog talenta, bavio sam se publicistikom. Ova knjiga, kažu, može da se čita i to je dovoljno. Pri ovoj pameti neću pisati ni istoriju ni memoare.
Istoriju pišu pobjednici, a memoare pobijeđeni.. Nijesam kvalifikovan ni za jedan od ova dva posla. Nijesam se nikada osjećao pobjednikom, vjerovatno zbog toga što nijesam bio u poziciji da utičem na to ove istorije, niti imao volju za tu vrstu moći. U sebi ne nosim ogorčenja, niti želju da se razračunavam ili svetim onima koji su me napadali, zato ne bi niko čitao moje memoare.

[Ćipur]

Pokazalo se da smo bili u pravu

*Zašto naslov "Crnogorska raskršća"?
Na to pitanje je trebalo dati odgovor u uvodu knjige i ja sam tamo napisao da su u vrijeme košmara, rata i uzavrelih strasti, svi putokazi bili ispremještani, a sile mraka nastojale da bude što više lutalica. Crna Gora je bila zakoračila na zli put i sve što mi je drago bilo je u opasnosti. Mučila me misao kako izbjeći pogubne posljedice naslijedjenih nesloga, neznanja ili stereotipa koji vrijedjaju zdrav razum. Kako to da mi u Crnoj Gori ne naučismo, poput drugih naroda, da slijedimo svoje suštinske interese? Zašto se dajemo zavoditi, zašto sa toliko strasti razaramo sopstveno biće?! Da li je dio nas slijep u vjeri i tup u neznanju? Gdje je osjećanje slobode, pravde i ljudskosti? Gdje se izgubi ponos i gordost Crne Gore? Da li smo prokleti da pred licem sudbine ne vidimo izlaze. Crna Gora je bila na prekretnici. Stara i nova rastakanja, stare i nove podjele, stari i novi pritisci, stara i nova svijest. Polovi su se udaljavali i postali nepomirljivi. Nekad je izgledalo da nikad nećemo izaći iz mraka, a nekad se pokazivalo svijetlo na kraju tunela. Nadao sam se i vjerovao, kao i moji istomišljenici, da samopoštovanje živi u većini i da će izaći na vidjelo. Pokazalo se da smo bili u pravu.
Prebirao sam mnoge naslove, manje ili više precizne, imao razne dobre sugestije, ali mi se drama tog vremena pretvarala u jednu metaforu: crnogorska raskršća.

Nastala su nova vremena

Kad Skupština CG donese Zakon o Matici, koji tri godine čeka, Matica će nastaviti da se razvija kao institucija. Nastala su nova vremena kojima treba da se prilagodi Matica Treba da se organizuje za krupne i dugoročne poslove u oblasti crnogorske kulture i identiteta. Mnogo je obaveza u oblasti jezika, leksikografije, kapitalnih izdanja i valorizacije kulturne prošlosti, kulturnog i duhovnog povezivanja iseljenika iz Crne Gore sa matičnom državom. Matica se mora osposobiti za dugoročan rad, solidnost, i tako postati živi kulturni organizam koji sintetiše i podstiče kulturni, naučni i umjetnički potencijal sredine kako bi Crna Gora. Taj potencijal će stvarati prave veze koje će omogućavati evropske integracije, uspostavljanje visokih standarda i kriterijuma i brži izlazak iz zaostalosti.


Vlatko Simunović




Pobjeda, Kultura - Ponedjeljak, 19. maj 2008. godine

Izložbom radova Mihaila Jovićevića večeras u Podgorici

Otvaranje novih prostorija Matice crnogorske

Izložbom slika, crteža i instalacija akademskog slikara Mihaila Jovićevića, večeras u 19 sati, biće otvorene nove prostorije Matice Crnogorske koja je preseljena na novu adresu, ulica Beogradska 24 b. Govoriće Branko Banjević, predsjednik Matice crnogorske.
Matica crnogorska je osnovana 1993. godine na Cetinju, kao samostalna i neprofitna organizacija u oblasti kulture koja postavila za cilj da afirmiše državotvornu kulturu i nacionalni identitet crnogorskog naroda, promoviše i razvija multietnički karakter Crne Gore. Prvi predsjednik Matice bio je dr Božina Ivanović a sekretar Marko Špadijer. Od kad se pojavila na društvenoj sceni i donijela svoj Program, pa do danas, Matica crnogorska pružila je nemjerljiv doprinos ukupnoj društvenoj emancipaciji Crne Gore. Od nedavno njen položaj je institucionalno uređen Zakonom o Matici crnogorskoj, prema čijim se odredbama sredstva za rad Matice, u cilju finansiranja njenih programskih aktivnosti i rada stručne službe, obezbjeđuju iz budžeta Republike.
Mihailo Jovićević završilio je srednju umjetničku školu u Herceg-Novom.Akademiju likovnih umjetnosti i poslijediplomske studije u Beogradu. Slikarstvo je studirao kod Mila Milunovića, a konzervaciju kod Milorada Medića. Bio je profesor na Kulturološkom fakultetu, Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju i Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Angažovan je kao profesor na Fakultu vizuelnih umjetnosti u Podgorici. Živi i radi na Cetinju. I mnogo veći i civilizacijski krugovi od naših crnogorskih bili bi sretni da se mogu legitimisati značenje i veličinom jednog takvog grandioznog opusa. Mihailo Jovićević se i ovoga puta definitivno utvrđuje kao slikar naše duhovne vertikale i dok je stvaralaca poput njega tješimo se - nijesmo se obesmislili.

V.S.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...5-19&id=141435

[metuzalem]

Kad sam se probudio, nisam znao da li sam covek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je covek.

iz price Mark-a Tven-a (markiraj dva).

Aaaa, evo Plannca... sto znaci da se coek moze ponadati ozivljavanju ovoga foruma...

Pozdrav od

- M -

[Zvek_Zivi]

samo me zanima da li ce ta matica crnogorska da pomaze crnogorske umjetnike, da promovise kulturu ovog podneblja ili ce da se preserava i pametuje oko politike.

Aaaacek malacko ljubamnice ,ti bi da matica Crnogorska sluzi Crnogorcima iz CG a da njih zabolje **** za nas te smo na izvan !!! E nemoze tako ,no respekt je uzajaman ,i nas interesuje politika jerbo nekat cemo se i mi vrtat u domovinu pa da ne nebi ocoplili za to sto imamo i zaradjivali s mukom moramo znat sto se cini u nasku Drzavu ! Partnerstvo je najbolje resenje i da vidis kako se moze to odlicno razvijat !

[milovan]

Aaaa, evo Plannca... sto znaci da se coek moze ponadati ozivljavanju ovoga foruma...

Pozdrav od

- M -

Ovo je stari post,
Plannco se ponekad javi na PCNEN, hushkanje na dijalog.

pozdrav iz DKe.

[metuzalem]

fala Milovane...

Ja se bjeh ograsio, no se opet nadam da svrce na ovo "drkaliste2 pa reko nije zgoreg no dako procita i javi se... ka sto se Kozak javio i, cini mi se redovno ucestvuje u diskusiji...

eh, kad bi jos svratio Jeronim, Ivan-beg i ostali matadori, dje bi ni bio kraj...

evo ja cu se barem potruditi da se u apoteci ne vata paucina a za drugo evo dosta skolovane omladine...

pozdrav od

- M -

[Ćipur]

22. maja 1993.

- Na Cetinju je održana konstitutivna Skupština Matice Crnogoraca - nezavisne organizacije, kulturne i naučne ustanove Crnogoraca i pripadnika drugih naroda koji žive u Crnoj Gori i koji je drže za svoju domovinu, sa zadatkom da čuva i razvija duhovna i kulturna stvaralaštva u domovini i svijetu. Nastala je kao reakcija na rat na prostorima bivše SFRJ. Zalaže se za multikulturni prostor, mir i suverenitet evropske Crne Gore, mediteranske kulturne prostore i toleranciju.

[Ćipur]

Generalni sekretar Matice crnogorske Marko Špadijer o ''crnogorskom separatizmu'' u komunističkim vremenima, AB revoluciji, nezavisnosti


Pokazali smo da Crna Gora nije provincija


Pripada generaciji protiv koje su, kako sam kaže, bili i očevi i djeca. Očevi zbog toga što su smatrali da im sinovi i kćeri nijesu dovoljno revolucionari, a djeca zbog toga što su vjerovala da očevi nijesu dovoljno liberalni. Marko Špadijer, duže od decenije generalni sekretar Matice crnogorske, jedan od njenih utemeljivača, zagovornik ideje nezavisne Crne Gore, a u komunizmu jedan od visokih funkcionera partije. Špadijer je ''odgovoran'' i za to što je ''Pobjeda'' početkom sedmadesetih krenula kao dnevnik, nakon čega je godinama bio na njenom čelu.
Krajem osamdesetih pao je u nemilost komunista zbog ''separatističkih ideja'' pa je sklonjen ''na sigurno'', u neko republičko tijelo za odnose s inostranstvom. To je bio najmirniji period njegovog života, kaže kroz osmijeh. Kancelarija, nekoliko sekretarica, dobra plata, a nikakva odgovornost.
Marko Špadijer pripadao je grupi koja je još davnih sedamdesetih shvatila da Crna Gora gubi identitet i da se previše oslanja na Beograd. Odlučili su da pokušaju da ''promijene svijet'' i da od Crne Gore stvore dom za sve njene građane, a ne mjesto gdje će ljudi svraćati na odmor i pričati potomcima da je to zemlja njihovog porijekla.
- Pripadam generaciji koja je ostala u Crnoj Gori, što je izuzetno važno za ovu priču. Mi koji smo se vratili sa studija bili smo rijetki. Od svakih pet studenata samo se jedan vraćao iz Beograda. Crna Gora je stalno gubila intelektualnu supstancu. Ona je bila mjesto gdje ste se rađali i odakle ste išli dalje. Bila je samo mjesto rođenja, mjesto porijekla, -prisjeća se Špadijer.
Zbog konstantnog odliva kadrova Crna Gora nije imala kritičnu intelektualnu masu koja bi mogla postaviti nacionalni ili bilo kakav drugi program. U svemu se oslanjala na Beograd - škole, fakulteti, kultura, mediji...
- Mi koji smo ostali počeli smo da razmišljamo na drugačiji način od onih koji su otišli. Bili smo mala zemlja, siromašna, ali znali smo da ne moramo u svemu da se oslanjamo na Beograd ili neke druge centre ondašnje Jugoslavije. Takve ideje rodile su se krajem šezdesetih. Nije to bilo pojedinačno promišljanje kako od Crne Gore napraviti mjesto gdje se može živjeti, bila je to ideja znatnog broja intelektualaca koji su iz raznih krajeva počeli da se okupljaju oko nje. Neki su to nazivali separatizmom. Nijesmo bili organizovani kao kružok ili organizacija, više je to bila ideja. Dio te priče bili su književnici, političari, intelektualci... Oko te ideje bili su okupljeni ljudi iz redakcije ''Luče'' na čelu s Miloradom Stojovićem, Brankom Banjovićem, Sretenom Perovićem. I u političkom smislu tada su počele da se formiraju određene grupe i ljudi i institucija koje su razmišljale da Crna Gora treba da gradi svoj identitet, a ne da se u svemu oslanja na druge. Bila je to grupa čiji su eksponenti bili Veljko Milatović, Vidoje Žarković, Veselin Đuranović, a tu je bio i Đoko Pajković, on je bio stariji od njih. Nije to bila grupa koja je funkcionisala po partijskom principu u današnjem smislu te riječi. Bili su to ljudi koji su počeli da razmišljaju o Crnoj Gori u Jugoslaviji, ali Crnoj Gori koja je svoja i koja zna da nije sva pamet u Beogradu - priča Špadijer.
On kaže da je plan bio da se ideje realizuju kroz osnivanje akademije nauka, univerziteta, novina, televizije.
- Bio je cilj ovdje stvarati intelektualnu elitu koja će graditi crnogorski identitet. Htjeli smo da pokažemo da Crna Gora nije provincija. Bilo je otpora i opstrukcija. Neki su govorili što će nama dnevne novine kada imamo beogradske, što će nam televizija kada imamo beogradsku, što će nama univerzitet kada imamo beogradski. Velikosrpska svijest i tada je imala, a ima i danas, jake korijene u Crnoj Gori -priča Špadijer.
Tih godina grupa intelektualaca zalagala se i da crnogorski jezik dobije svoje mjesto u ondašnjem srpskohrvatskom. Smatrali su da i crnogorski treba da participira u nazivu jezika.
- Platili su tada zbog tih svojih ideja Branko Banjević i drugi - sjeća se Špadijer.
U Srbiji su, naravno, neblagonaklono gledali na buđenje crnogorske nacionalne svijesti.
- U Srpskoj akademiji nauka na snazi je imperijalni koncept koji je i tada bio aktuelan, koji nije bio nešto novo devedesetih. To je stari koncept prema kojem oni Crnu Goru tretiraju kao dio srpske teritorije. I ne samo teritorije, nego intelektualnog kruga. Svako iskakanje iz tog koncepta izazivalo je žestoke reakcije. Tu je i tada bila najjača Srpska pravoslavna crkva, koja u to vrijeme nije imala baš neku snagu, ali se, naravno, preko svojih enklava stalno bunila - ističe Špadijer.
Naš sagovornik smatra da će trebati dosta vremena da Crna Gora u potpunosti kod svih svojih građana vrati samosvijest o sebi. Nezavisnošću je za vazda trasirala taj put, ali riječ je o procesu koji se ne može okončati preko noći.
- Imali smo cijeli sistem politički, društveno-obrazovni oslonjen na Beograd. Svijest mnogih kojih su se vraćali u Crnu Goru nakon studija u Beogradu bila je takva da smo svi Srbi, a da su Crnogorci soj srpstva. Kada takvu svijest gajite generacijama i usađujete im takve ideje teško je to za kratko vrijeme i u potpunosti izbrisati. Neophodan je dugi proces -zaključuje Marko Špadijer.

Pokret za nezavisnu najljepše što se dogodilo

Špadijer, nakon komunista, više nije ušao ni u jednu političku partiju. - Negdje pred osnivanje Liberalnog saveza Koko Vujović i Slavko Perović zvali su me da zajednički osnujemo partiju. Zvali su me jer sam bio čovjek s iskustvom u Savezu komunista. Oni nijesu znali ni kako se osniva stranka, ni ništa. Rekao sam - ne. Nijesam bio politički anoniman. To bi u ondašnjoj Crnoj Gori značilo da iz jedne partije idem u drugu. Plašio sam se da bi to bili repovi za partiju u koju idem. Tada je prevladavala takva svijest. Mene partije više nijesu interesovale, još manje vlast, a svaka partija pretenduje da bude na vlasti. Želio sam da djelujem drugačije i nijesam bio jedini. Zato smo i osnovali Maticu crnogorsku. To je bila grupa intelektualaca koja je upozoravala na sva dešavanja u Crnoj Gori. Naš interes je bio Crna Gora i smatrali smo da ona mora artikulisati svoj program – politički i nacionalni -kaže Špadijer. Matica crnogorska jedan je od osnivača i Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru, oformljenog u januaru 2005. godine, koji je objedinio sve suverenističke snage. Špadijer je kategoričan kako je Pokret ''nešto najljepše što se Crnoj Gori desilo''. - To je bio pokret bez kalkulacija. Bilo je podozrenja kod pojedinih kada je krenula ideja. Plašili su se da ćemo im uzeti političke poene, da ćemo preuzeti ulogu vlasti. Mi nijesmo imali političke ambicije. Htjeli smo da objedinimo snage za suverenu Crnu Goru i nakon proglašenja nezavisnosti da se Pokret raspušti, što je i učinjeno - kaže Šadijer.

Loše je što ova vlast predugo vlada

Nezavisna Crna Gora je za Marka Špadijera, kako kaže, bila korak ka slobodnom i demokratskom društvu. Za dvije godine nezavisnosti nijesu ispunjena njegova očekivanja. - Ne mogu da presuđujem, ali vidim da to nije ono što sam očekivao. Kada imate jedan ideal, vi želite da to bude sada i odmah. Ali to nikada nije i ne može. Procesi su mnogo kompleksniji. Mi, na žalost, nemamo mnogo opcija da biramo i otuda ta stalna pobjeda ovih koji su sada na vlasti. I to je ono što je loše. To je loše i za demokratiju, i za svijest ljudi i za mnogo što drugo. Loše je što je ova vlast predugo na vlasti, iako bi druga bi možda bila još gora -kaže Špadijer.

Mnogi ni danas ne shvataju da su komuniste rušili na talasu velikosrpstva

- AB revolucija iznenadila je ondašnju vlast. Tada je omladina, a s njima je bio i Ljubiša Stanković, držala mitinge gladnih, a najsitiji smo onda bili. Ali to je bio mladi svijet koji je htio promjene. Mi smo se bili ''usjeđeli'', a oni su krenuli s tim socijalnim parolama koje su djelovale ubjedljivo. Nijesu ni vidjeli da su na talasu velikosrpstva, eksponiranom kroz Šolevića, Bulatovića, koji tada dolaze s Kosova i koristeći nezadovoljstvo, pokušavaju da nas vrate u Rankovićevo vrijeme biča. Mislim da mnogi od njih ni danas nijesu svjesni toga - kaže Špadijer. Svakom ko je htio da misli, ko nije htio da pokrije oči pred događajima, moralo je biti jasno, smatra naš sagovornik, da je nalet velikosrpskog nacionalizma toliko jak da neće dozvoliti reformu Jugoslavije. - Velikosrpski nacionalizam, na žalost, tada je, nesposobnu da pruži otpor, progutao Crnu Goru - smatra Špadijer. Iz današnje perspektive, kako kaže, možda je i moralo biti upravo tako kako se i dogodilo. - Odnos snaga devedesetih bio je takav da možda nije moglo drugačije i možda je i moglo samo postepeno, korak po korak, da se ide k nezavisnosti. Tada sam, međutim, mislio da je to totalno pogrešna politika. Bio sam uvjeren da srljamo i da postajemo satelit jedne pogibeljne, anticivilizacijske politike - kaže Špadijer.


Kaćuša Krsmanović

[milovan]

Realan pogled u RETROVIZOR,
nezavisne nebih gledali, da nije bilo Veljka, Marka, Branka, Slavka i mnogih drugih,
mene je lichno veliki Gospodin Veljko Milatovic prognozira pochetkom osamdesetih,
da cu od KOSMOPOLITE postat CRNOGORAC,
jer mi nemamo Crnjanskog da nas homogenizuje, a neko ce morat branit CGu,
tachno je znao, shto se sprema CGi iz Beograda, Zarkovic je bio redovan gost u Mojdez i Herceg Novi.

Ovi mladi i s-lijepi su krenuli grlom u jagode, domaci "SHOLJEVICI".

[Ćipur]

Matica crnogorska pozdravila priznanje nezavisnosti Prištine


Odbacivanje kosovskog mita


PODGORICA – Crnogorsko i makedonsko odbacivanje kosovskog mita i prelazak iz balkanskih iracionalnosti u evropsku realnost simbolično označava novu etapu odnosa i okretanje evropskim civilizacijskim normama za sve zemlje regiona, ocijenila je juče Matica crnogorska.
U Matici navode se da su opet u javnoj upotrebi „primitivni, šovinistički i uvredljivi iskazi" umjesto da su "istopljeni u katarzi".
Iz te organizacije optužili su mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija da kao poglavar "okupatorske crkve popuje državi" i "podučava institucije što je crnogorski nacionalni interes".
- Srpski nacionalisti, međutim, ne mogu da prihvate da Kosovo, kao stvarnost, izađe iz mita, niti da Crna Gora samostalno donosi odluke. Sračunato reagovanje zvaničnih krugova u Beogradu podstaklo je anticrnogorsko raspoloženje- kaže se u saopštenju dostavljenom agenciji Mina.
- Lideri srpskih partija u Crnoj Gori, kao njegovi politički eksponenti i rukoljupci, podstiču na nemire, a demokratske institute za izražavanje građanskog nezadovoljstva pretvaraju u divlji četnički hepening - tvrdi se u saopštenju.
Ocijenjeno je da država ne smije da ustukne „pred bijesom i prijetnjama protivnika, niti njena vlast, koja je mnogo puta sa njima koketirala, treba da se plaši svoje hrabrosti’’.


R.P.

[milovan]

Ja sam prizna Kosovo republiku 1981,
kad su helikopteri JNA nadlijetali Ibrichevinu-Titograd,
vi kasnite, stalno vas moram chekat i vas i maticu CGe.

[Ćipur]

Piše: Stevo Vučinić: Kako je osnovana Matica crnogorska

Povodom godišnjice Matice crnogorske, posvećujem ovaj tekst sjenima inicijatora njenog osnivanja i utemeljivača, Cetinjanina Pavla Spasića iz Zagreba. Pišem ga podstaknut od mnoštva Crnogoraca koji su posljednjih dvadeset godina, neki i cijeli život, posvetili Crnoj Gori i njenoj slobodi. Jer su odnedavno, umjesto elementarnog uvažavanja njihove žrtve, mahom prezreni i riječju i djelom. Zato svako malo vremena, i znani i neznani, zahtijevaju od mene da tim povodom dignem glas. Pa koristim ovu priliku koja nije prava, ali jeste pravedno da se oglasim.
Uobičajeno je u nas kršenje pravila dobrog vaspitanja i civilizovanog ponašanja da se svaki materijalni ili formalni čin prizna autoru. Jer nije moguće onim što jeste poništiti ono što je bilo. Pa ni nepoštovanjem utemeljivača i osnivača negirati akt osnivanja kao njihovo djelo. Mada, vidim, čujem i čitam da raznim povodima nekima i to pada na pamet.

U ranu zimu 1992. godine s pokojnim inženjerom Pavlom Spasićem svratio sam u Veneciju tokom bezuspješne potrage za izvjesnim popom Ljubotinom iz Peroja koji je u to vrijeme boravio u Italiji i Francuskoj. Čuli smo bili da je u ovom gradu. Držali smo ga kao moguće osobno rješenje crnogorskog crkvenog pitanja. Kasnije se ispostavilo da smo bili u krivu. Dok smo šetali tijesnim i memljivim uličicama u predvečernjoj sumaglici, tako čestoj u Veneciji, Pavle skoro zapovjedno predloži: Osnujte Maticu. A onda je dodao - napravio sam statut, eto mi ga u autu. Pođi kod Pavla Mijovića, on je najbolje rješenje za predsjednika. Profesor Mijović je inače sa magistrom Draganom Perovićem kao gost prisustvovao obnavljanju Matice hrvatske u Zagrebu, 8. decembra 1990. godine. Dok je Dragan još od 1986. godine više puta crnogorskim intelektualcima predlagao osnivanje Matice crnogorske, ali nije nailazio na razumijevanje. A Pavle Spasić je tokom 1991. i 1992. godine posredstvom pjesnika Sretena Vujovića koji je u to vrijeme boravio u Švajcarskoj, takođe, više puta neuspješno pokušavao da privoli izvjesne intelektualce da je osnuju. Razgovarajući tako stigosmo do crkve Svetoga Marka i sjedosmo u neki kafić u kome su cijene bile takve, siromahu kuću da iskopaju. Ponovo je Pavle počeo priču o osnivanju Matice crnogorske. Dobro, kad se vratim potražiću profesora Mijovića i dogovorit se s njim o svemu - prekidoh ga na njegovo zadovoljstvo. Na rastanku mi je dao Statut. Bio je pravnički dobro uređen po uzoru na statute slovenskih Matica koje je tokom pisanja redom konsultovao.

Susret sa pokojnim profesorom Pavlom Mijovićem u to vrijeme nespornim autoritetom, uopšte, upriličio je Vladimir Nikaljević. Zakazao je zajednički radni ručak utroje u restoranu preko puta stadiona tokom kojeg smo se načelno dogovorili da organizujemo Maticu crnogorsku, a da radni sastanak bude u Pavlovom stanu u Dalmatinskoj ulici u Beogradu. U njemu smo se ubrzo okupili nas dvojica i Dragan Perović i uredili poslove i njihov redosljed do okončanja osnivanja. Spasićev statut Matice prihvaćen je bez nekih bitnijih izmjena i takav je i usvojen na osnivačkoj Skupštini.
Nakon beogradskog sastanka, kod mene na Vranickim njivama, kao osnivači dva puta su se sastajali akademik Vukić Pulević, slikar Rajko Todorović, profesor Ilija Vujošević, slikar Milo Pavlović, Novica Samardžić, Miloš Sančo Perović, moguće i još neki. Prosto, davno je to bilo, zato rizikujem da sam nekoga zaboravio da pomenem. Dogovorili smo da riješimo pitanje sekretara Matice i okupimo intelektualce koji će joj pristupiti na osnivačkoj Skupštini.

Branko Banjević je predložio Marka Špadijera, iskreno rečeno, jedinog čovjeka koji je mogao uzorno da obavlja tu funkciju. Marko se prihvatio ali je profesor Mijović na osnivačkoj Skupštini nenadno odbio mjesto predsjednika, pa je umjesto njega kao prvi predsjednik izabran pokojni profesor Božina Ivanović.
Tako je 22. maja 1993. godine na Cetinju osnovana Matica crnogorska, kojoj je odnedavno pokrovitelj država i kako je red plaća upravu, upravni odbor, činovnike i djelatnost.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=305387

[Ćipur]

Portret Božine Ivanovića i studija Mladena Lompara

OBJAVLJEN NOVI BROJ ČASOPISA “MATICA”



Podgorica - Objavljen je novi broj časopisa za društvena pitanja, nauku i kulturu “Matica” (X/2009, 40).
Nova “Matica” donosi dva segmenta, prvi koji je ispunjen redovnim rubrikama i drugi - posvećen životu i djelu prvog predsjednika Matice crnogorske, akademiku Božini Ivanoviću.
Časopis otvara tekst “Od izvanjaca do novih tendencija” Mladena Lompara, a za njim slijede tekstovi “Šahovske refleksije, svijet i mi” Božidara Ivanovića, “Kriza štampe” Željka Rutovića, “Ljudska prava i koncept državljanstva i građanstva” Jovane Marović, “Međunarodna zaštita pomoraca” Ivana Jovovića, “O gomili” Radovana Radonjića, “Vlasi na Crnogorskom primorju” Božidara Šekularca, “Crna Gora zemlja ratnika” Roja Trevora i “Jungov seminar o Ničeovom zaratustri” u prevodu Ilije Kapičića.
U prvom dijelu časopisa objavljeno je i reagovanje Adnana Čirgića na tekst Boška Mijanovića o graviri na “Oktoihu”, pod naslovom “Prećutkivanjem produžen život falsifikata”, a u rubrici Dokumenta “Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2009. godinu”.
Drugi dio, sa portretima Božine Ivanovića donosi tekstove Novice Samardžića, Branka Banjevića, Anđelike Šćepanović, Draga Marića, Vukića Pulevića, Velisava Vuksanovića, Raduna Mićkovića, Marka Špadijera i Čedomira Draškovića. U tekstove je štampan i izvjestan broj Ivanovićevih fotografija.
Glavni urednik časopisa je Marko Špadijer.

V.V.

[GentleGiant]

To je neophodan korak ka dekontaminaciji crnogorske svijesti kulture od srpskih lazi, mitova i obmana koji su vjekovima sakatili crnogorsku nacionalnu svijest.

[Ćipur]

Održana Skupština Matice crnogorske-ogranka Kotor

Slavko Mandić predsjednik



Sa Skupštine, Slavko Mandić [2297KB]

Svečano otvorene nove prostorije Matice

22. 03 - U prepunoj dvorani kina "Boka" u subotu veče je odražana Skupština Matice crnogorske - ogranka Kotor na kojoj je izabran novi predsjednik i pet članova Upravnog odbora.

Za predsjednika je izabran Slavko Mandić, a za članove Upravnog odbora mr Vesna Vičević, Jasminka Grgurević, Dubravka Jovanović, Nikola Banićević i Slobodan Kalezić.
Nakon intoniranja crnogorske himne mr Vesna Vičević, dosadašnja predsjednica je podnijela izvještaj o radu Ogranka Kotor za period od 1995. do 2010. godine.
Pozdravljajući prisutne novoizabrani predsjednik Slavko Mandić je kazao da nesigurnost kada je u pitanju crnogorski identitet kod jednog broja naših građana proizilazi na žalost iz stalnog atakovanja, agresivnog prekrajanja istorijskih činjenica, devastacije našeg kulturno istorisjkog jezgra.

"Naša je težnja da osvijetlimo zatamnjeno, da do naših građana dopre istina o nama koju mnogi nijesu znali. Crna Gora se nije izučavala u školama, nije je bilo u literaturi. Učila se neka druga Crna Gora, bojim se dobrim dijelom uči se i danas. Dobro znamo što može da napravi i pravi propaganda kojoj nesmetano dopuštamo djelovanje na ovim našim prostorima. A tri puta ponovljena laž postaje istina, govorio je Gebels. Koliko je miliona puta kod nas o nama ponavljana neistima. Ispravljamo to, ali moramo još odlučnije i snažnije", kazao je Mandić.
Skupštini se obratio i Branko Banjević, predsjednik Matice crnogorske, a u ime Hrvatskog građanskog društva govorio je dr Ivan Ilić, predsjednik.
Minutom ćutanja odata je počast premunil članovima Matice između dvije Skupštine.
Nakon Skupštine održan je umjetnički program u kome su učestvovali: Sara lakićević - truba, Dijana Lompar - flauta, novinari Sabrija Vulić i Branislav Knezović, klape "Alkima" i "Bokeljski mornari" i članovi KUD "Nikola Đurković".

Program je vodila pjesnikinja Dubravka Jovanović.

http://www.skalaradio.com/sh/22032010/10/53636/


Crna Gora - Utorak, 23. mart 2010. godine


SKUPŠTINA MATICE CRNOGORSKE - OGRANAK KOTOR

Predsjednik Slavko Mandić



Kotor - Na Skupštini Matice crnogorske - ogranak Kotor za predsjednika je izabran novinar i publicista Slavko Mandić, direktor i vlasnik Radija Skala i dopisnik Pobjede iz Kotora. Članovi Upravnog odbora su mr Vesna Vičević, Jasminka Grgurević, Dubravka Jovanović, Nikola Banićević i Slobodan Kalezić.
Mandić je kazao da nesigurnost, kada je u pitanju crnogorski identitet, kod nekih građana proizilazi, na žalost, iz stalnog atakovanja, agresivnog prekrajanja istorijskih činjenica i devastacije našeg kulturno-istorijskog jezgra.
- Naša je težnja da osvijetlimo zatamnjeno, da do građana dopre istina o nama koju mnogi nijesu znali. Crna Gora se nije izučavala u školama, nije je bilo u literaturi. Učila se neka druga Crna Gora, bojim se dobrim dijelom uči se i danas. Znamo što može da napravi i pravi propaganda kojoj nesmetano dopuštamo djelovanje na ovim našim prostorima. A tri puta ponovljena laž postaje istina, govorio je Gebels. Koliko je miliona puta kod nas o nama ponavljana neistina. Ispravljamo to, ali moramo još odlučnije i snažnije - kazao je Mandić.
Dosadašnja predsjednica mr Vesna Vičević podnijela je izvještaj o radu kotorskog ogranka Matice crnogorske od 1995. do 2010. godine.
- Promovisali smo u Kotoru veliki broj istoriografskih djela o Crnoj Gori sa jasnom namjerom izdvajanja iz žita istorijske istine kukolj mitova, legendi, epske mitomanije, kukolj naknadnih projektovanja prošlosti otkrivajući radost saznanja istorijskih činjenica iz prošlosti Crne Gore koji su često znale biti zamagljivane, izostavljane i falsifikovane – rekla je Vesna Vičević.
Predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević je kazao da su okupljeni u kotorskom ogranku „od početka bili složni da se u Crnoj Gori gradi prostor kulture, domovina za sve, da iz Crne Gore izbace mržnju, sukobe, sve ono što služi drugome i što je protiv razvoja Crne Gore, razvoja crnogorske i svake kulture”.
Skupštinu je pozdravio predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore dr Ivan Ilić.



R. I.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...3-23&id=181867