Zapis Ljubomira Nenadovica, Srbina, koji je 1857. godine bio prvi put u Crnoj Gori i koji u "Pismima o Crnogorcima" kaze:

"Bio sam u crkvi i pohodio sam skolu na Obodu. U svim skolama je jezik crnogorski, u mnogome razlican od onoga priznatog lepog jezika na kome je Biblija prevedena", misli na Vukov jezik. "Ako Crnogorci produze svoje skole, kao do sada, onda posle sto godina izmedju ta dva jezika bice veca razlika nego sto je izmedju portugalskog i spanskog."

Do skolske 1863/64 godine crnogorski jezik je cuvao svoje izvorno obiljezje. Razvijao se sasvim slobodno i prirodno. Medjutim, zbog pogresne primjene Vukove teorije da su svi juznoslovenski stokavci Srbi, potom Beliceve teorije da su srbohrvati, crnogorski jezik je arhaiziran. Nije se razvijao slobodno, nego mu je nametnuta pogresna kodifikovana norma. Do unazad dvadeset godina cijela Crna Gora je govorila tijeh, ovijeh, dok se nije pojavila televizija kao sredstvo informisanja i nivelisala jezik.

Nenadovic je u tom zapisu napisao da je Crnogorcima , kako je rekao, za ljubav knjizevnog jedinstva predlagao da pisu onako kako se pise u Beogradu i Novom Sadu. Medjutim, na Cetinju su mu rekli da je ljepse i obicnije kazati "lijepa, bijela, sijeda brada u djeda, nego "lepa, bela, seda brada u deda".