EKO-KONFERENCIJA
EKOLOŠKI POKRET GRADA NOVOG SADA
Ass mr sci Maja Nikolić
Medicinski fakultet Niš, Institut za zaštitu zdravlja u Nišu
Preglednl rad
UVOD
Korišćenjem biotehnologije u poljoprivredi i medicini, naročito sredinom 80'-tih i početkom 90'-tih godina, nastali su brojni genetski modifikovani (GM) organizmi i njihovi proizvodi.
GM biljke se proizvode u laboratorijama tako što se genetski materijal (samo gen ili čitava DNK) neke vrste ubacuje u DNK poznatih biljnih kultura. Na ovaj način unutrašnja genska struktura modifikovane biljke zauvek je izmenjena, a željena osobina prenosi se na naredne generacije.
Velika američka kompanija Monsanto je bila važan učesnik u stvaranju semena GM žitarica i mahunarki. Dve ekonomski najznačajnije tehnologije proizvodnje GM semena koje je razvio Monsanto su:
* tehnologija uvođenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena, kojom biljke počinju da proizvode sopstvene pesticide i tako uništavaju štetočine koji ih napadaju i
* tehnologija uvođenja gena rezistencije na glifosat, kojom se stvaraju semena rezistentna na glifosat (Roundap), herbicid koji proizvodi Monsanto.
Iako u stručnim krugovima postoje velika neslaganja u vezi ekoloških, zdravstvenih i društveno-ekonomskih posledica upotrebe genetski modifikovane hrane, namirnice nastale genetskim inžinjeringom uveliko se proizvode i upotrebljavaju širom sveta.
CILJ RADA
Cilj rada je bio da se prikažu i analiziraju objavljeni podaci o zdravstvenim posledicama upotrebe genetski modifikovanih namirnica. Prikazana gledišta treba da doprinesu boljem informisanju stručne javnosti radi pravovremenog uspostavljanja, kontrole rizika od upotrebe GM namirnica kod nas, budući da ona za sada ne postoji u našoj zemlji.
PREDNOSTI I MANE KORIŠĆENJA GENETSKI MODIFIKOVANIH NAMIRNICA
Zagovornici biotehnologije navode da nema dokaza da GM organizmi nepovoljnije deluju na životnu sredinu ili ispravnost namirnica u odnosu na njihove konvencionalno uzgajane kopije i ističu da su GM biljke veoma korisne za savremeni svet. GM biljke sa genima Bt smanjuju potrebu za pesticidima - npr. GM krompir zahteva 40% manje insekticida od krompira dobijenog tradicionalnim uzgajanjem. GM kukuruz sadrži manje mikotoksina fumonizina. GM biljke, kao otporne na herbicide, smanjuju potrebu za oranjem, što sprečava eroziju zemljišta.. Takođe, povećanjem prinosa žitarica sprečava se krčenje šuma u potrazi za novim plodnim površinama i, što je najvažanije za zemlje u razvoju, ubrzava ekonomski razvoj i rešava problem gladi.
Prehrambeni proizvodi dobijeni biotehnologijom mogu popraviti kvalitet osnovi namirnice, npr. njen ukus i sastav. Za nerazvijene zemlje posebno je korisno gajenje pasulja otpornog na patogene, virus-rezistentne papaje, Bt pamuka, kao i pirinča obogaćenog vitaminom A. U skoroj budućnosti treba očekivati i krompir koji apsorbuje manje ulja pri prženju, kukuruz i soju sa povećanim sadržajem proteina, paradajz sa svežijim ukusom, kao i slađe jagode.
Izvesna je i proizvodnja vakcina za oralnu primenu koje bi proizvodile GM a koje bi bile jeftinije, lakše za čuvanje i manje stresogene za upotrebu od dosadašnjih, a koristile bi se za prevenciju dijareje, kolere i hepatitisa B.
Na drugoj strani, za mnoge istraživače i javno mnenje proizvodnja GM hrane (tzv. Frankeštajn hrane) je neprihvatljivo poigravanje sa prirodom.
Prirodni sadržaj cijanida u kasava krompiru štiti ga u zemljištu tako da on dobro napreduje. Ređim oranjem javljaju se ekološki i agronomski problemi: u proleće zemljište je hladnije i time se otežava razvoj biljke, a dolazi i do denitrifikacije azota u zemljištu. Takođe, proizvodnja Bt kukuruza nije dovela do očekivanog smanjenja upotrebe pesticida, a po nekima GM biljke koje su rezistentne na herbicide čak mogu trostruko uvećati njihovu upotrebu. Naime, poljoprivrednici, misleći da su im biljke tolerantne na herbicide, koriste sredstva za zaštitu bilja mnogo liberalnije.
ALERGIJSKE (HIPERSENZITIVNE) REAKCIJE NASTALE UPOTREBOM GENETSKI MODIFIKOVANE HRANE
Genetskim inžinjeringom mogu se preneti alergeni iz namirnica sa poznatim alergogenim sposobnostima (kikirikija, oraha, školjki i riba), na namirnice za koje se pretpostvlja da su sigurne. Npr. alergen iz brazilskog oraha prenet je u soju kako bi se poboIjšao proteinski sadržaj što je od značaja za ishranu životinja. In vitro i testom kožne probe je potvrđeno da je GM soja reagovala sa IgE osoba koje imaju alergiju na Brazilski orah, što znači da bi te osobe reagovale alergijski (možda i fatalno) na soju.
U budućnosti proteini će biti ubacivani u biljke ne samo iz dosadašnjih poznatih izvora alergena (školjke, mlečni proizvodi i koštunjavo voće), već i iz biljaka svih vrsta, bakterija i virusa, čija je potencijalna alergogenost retka ili nepoznata.
Mada sve biljke sadrže materije koje su potencijalni alergeni za ljude, GM žitarice su novi varijeteti kod kojih promena genoma žitarica može dovesti do neželjenih promena proteina žitarica, koji postaju jači alergeni. Ozbiljnija ispitivanja alergogenosti GM biljaka nisu do danas urađena. Uz to, do danas nauci nisu poznati pouzdani načini određivanje da li će dati protein delovati alergogeno ili ne, osim testova sa serumima uzetih od osoba alergičnih na taj protein.
Pozitivnim propisima mora se regulisati da svaka GM namirnica mora biti deklarisana, kako bi osetljive osobe mogle da je izbegavaju.
TOKSIČNI UTICAJI GM NAMIRNICA
Žita koja sadrže toksin Bacillus thurigiensis (Bt) mogu delovati štetno na ljudsko zdravlje.
Skoro polovina (44%) gusenica Lepidoptera hranjenih u laboratoriji isključivo listovima mlečike na koje je bio nanet polen Bt kukuruza umrlo je za 4 dana. Polen GM žita može se širiti insektima i vetrom na velike daljine: polen se obično prenosi na daljinu od oko 180 m, ali ga pčele i vetar mogu preneti i nekoliko desetina km daleko. Širenjem polena 1 od 100 biljaka u nekom polju može postati GM hibrid.
Takođe, dokazano je da udisanje toksina Bt dovodi do smrtonosnih infekcija pluća kod miševa, a najbliži srodnik Bt je B. anthracis, što može biti od zdravstvenog značaja.
Bt toksin pojedinačno je ispitan i za eventualne alergijske mogućnosti testiranjem na 6 različitih vrsta nono3ra, ali dobijeni rezultati nisu razjasnili nedoumice.
Dokazano je da Bt toksin iz GM kukuruza može da prodire u zemljište. Uticaj na tlo i insekte koji nisu cilj delovanja nisu još uvek dokazani.
Aminokiselina triptofan u većini zemalja registrovana je kao dijetetski dodatak. Japanska kompanija Showa denko proizvodila je triptofan upotrebom bakterija stvorenih genetskim inžinjeringom i prodavala ga u SAD. Posle nekoliko meseci kod hiljade ljudi utvrđen je S. eozinofilijske mialgije sa neurološkim simptomima. Najmanje 1500 ljudi je trajno onesposobljeno, a 37 je umrlo. Iako kompanija nije želela saradnju sa stručnjacima američke vlade, dokazano je da je toksični sastojak iz GM bakterije, i to u količinama mnogo manjim od količina triptofana koji nije dobijen GM, izazvao navedeno obolenje.
Stvaranje toksina, čak i u minimalnim količinama, može imati dugotrajne posledice na zdravlje ljudi. Akumulacija novih metabolita u gajenim biljkama može povećati mogućnost za pojavu toksičnih rizika.Neke kultivisane biljke kao što su krompir i paradajz i normalno stvaraju visoko toksične hemijske materije u lišću, a GM mogu nastati novi ili neočekivane supstance čije toksične koncentracije nisu poznate.
U svakom slučaju ne bi trebalo dozvoliti upotrebu GM prehrambenih proizvoda bez rigoroznih proba njihove toksičnosti.
REZISTENCIJA NA ANTIBIOTIKE
Geni rezistentni na antibiotike koriste se u nekim GM biljkama kao markeri genetske transformacije. Oni se ubacuju pored željenog gena u biljku radi lakšeg uočavanja osobine koja treba da se nasledi, npr. mogućnost stvaranja insekticida u lišću. Uprkos uveravanjima stručnjaka da geni rezistencije ne mogu izaći iz biljke, česta upotreba ovih marker gena, može dovesti od egzacerbacije pojave rezistencije na antibiotike, tj. smanjivanja efikasnosti antibiotika u budućnosti. Realna je mogućnost da se geni iz biljke "premeste" u mikroorganizme zemljišta, a kako bakterija lako prihvata gene antibiotske rezistencije, kasnije i u patogene bakterije. Ili, gen antibiotske rezistencije mogao bi iz hrane da se prebaci u bakterije u organima za varenje.
Neke zemlje iz Evropske Unije zauzele su stav da antibiotik rezistentne markere definitivno treba ukloniti iz GM semena zbog eventualnog rizika po zdravlje. Međutim, i dalje iz većine GM žitarica u svetu (posebno u SAD) ovi markeri nisu uklonjeni.
KANCEROGENI EFEKTI
Studijom slučaj-kontrola, koja je sprovedena u Švedskoj od 1987 - 1990. god. dokazana je povezanost između upotrebe jednog od najprodavanijeg herbicida u svetu - glifosata i non-Hodgkin limfoma. U 1998. god. preko 112.000 t glifosata upotrebIjeno je u svetu, posebno u Aziji za zaštitu pirinča. Međutim, u većini zemalja Azije, ne postoje nacionalni standardi za rezidualne ostatke glifosata, a monitoring ove hemikalije u namirnicama se ne radi. Do sada su već dokazani brojni toksični efekti glifosata, iako proizvođači tvrde da on nije štetniji za zdravlje od soli ili kafe npr.
Biohemičar A. Pustzai izneo je tvrdnju da GM krompir oštećuje imuni sistem pacova i utiče na njihov rast. On je dokazao i intestinalne promene kod pacova hranjenih ovakvim krompirom.
Veštački uneti genetski elementi mogu da prokrijumčare i neželjene gene u ćeliju (genom) domaćina, što može dovesti do mutagenih i kancerogenih posledica. Ipak, nisu retke i tvrdnje, da se eventualni rizik nakon primene GE ne razlikuje bitno od rizika koji može nastati genetskom manipulacijom biljaka tokom tradicionalnog gajenja.
Bookmarks