"Pobjeda", 17.09.2006. Društvo
Željko Raičević:
PRVA STONA CRKVA DUKLjANSKE BISKUPIJE NADOMAK PODGORICE
Zanemarena stara svetinja
Namjernici koji dolaze u Podgoricu nemaju baš mnogo prilika da upoznaju našu izuzetno bogatu prošlost. A ni školski programi nijesu tako oblikovani da djeci različitog uzrasta pruže mogućnost da određeni dio vremena posvete posjetama i upoznavanju istorije grada u kome uče. Tim više smo u obavezi da obilježimo, zaštitimo i, naravno, promovišemo svoje istorijske korijene. Osim toga, afirmacijom kulturno-istorijskih vrijednosti ovog prostora značajno bi se upotpunila turistička ponuda glavnog grada.
U mjestu zvanom Crkvine u podgoričkom prigradskom naselju Doljani, na sjevernom izlazu iz grada nalazi se jedna od najstarijih i najznačajnih svetinja u Evropi, i jedno od prvih episkopskih sjedišta, uopšte, u vizantijskoj crkvi - Manastir Zlatica. Od ostataka grada Duklje dijeli ga samo rijeka Morača.
Od svih tragova duge prošlosti današnje Podgorice, među značajnijim, iako najmanje poznat, nesumnjivo je manastir Zlatica u Doljanima. Nastao je u V vijeku.
Već od 325. godine u dijelu grada zvanom Zlatica, zidana je prva hrišćanska bazilika. Bila je to prva stona crkva dukljanske biskupije i duhovna matica kasnije crnogorske knjaževine i kraljevine koja se kao i grad takođe, zvala Duklja.
U ovoj crkvi je okolno stanovništvo Kuča vršilo crkvene obrede. Zbog potreba hristijanozovanog stanovištva ovog kraja sagrađena je, neposredno pored bazilike, i jedna veća katedralna crkva. Krajem vladavine rimske imperije ovim prostorima sjedište dukljanske biskupije seli se sa Zlatice u Dokleju. U njemu se na temeljima izvjesnih rimskih građevina grade tri nove crkve. Jedna od njih je i bazilika u kojoj je stolovao episkop Evander koji je 451. godine bio prisutan na vaseljenskom saboru u Halkidonu i potpisao je simbol hrišćanske vjere.
Na ovom imanju je živio potonji kučki vojvoda Vaso Bracanov Ivanović, poslije turskog paše Derviša Osmanagića. Tačno se ne zna da li je on kuću naslijedio, dobio kao zasluge ili otkupio od Turčina. Godine 2000. crkva otkupljuje kuću. Zadnjih deset i više godina, prije nego što se sestra Evgenija doselila, niko u njoj nije živio.
Kuća se nalazi neposredno uz ostatke bazilike i katedralne crkve, i bila je gotovo srušena. Prilikom njenog raščišćavanja otkriveno je sedam grobova, što je upućivalo da ju je paša podgorički sagradio na groblju. U jednom od grobova u podu kuće pronađen je krst, za koji se smatra, po riječima arheologa Jankovića, da potiče iz HII vijeka. Kada su pronađeni grobovi, prilikom sređivanja kuće, odmah su obaviješteni Muzeji i galerije grada Podgorice. Oni su, na čelu sa tadašnjom direktorkom Lenkom Bulatović, posjetili Manastir,sreli se sa mitropolitom, ali do neke saradnje i podrške Opštine nije došlo. Prvo arheološko iskopavanje bilo je 1956. i 1957. godine, i vodio ga je prof. Korać iz Beograda. Tokom iskopavanja otkrivena je i otkopana trikonhalna crkva. Ona se sastoji od trolisnog glavnog dijela, priprate i atrijuma – otvorenog dvorišta uokvirenog natkrivenim hodnicima. Zidovi crkve zidanim su kamenom i ukrašavani slojevima ravne crvene opeke, s tim što je spoljna strana crkve vjerovatno bila malterisana. Pod u crkvi i atrijumu bio je popločan kamenim pločama. Priprata ima centralni ulazni dio koji vodi prema trikonhosu i lijevo i desno prema dodatnim prostorijama. U sjevernoj prostoriji priprate nalazila se i krstionica u koju se silazilo sa po dva stepenika. U trikonhosu se nalazi i srednjovjekovni mramor sa uklesanim drvom života, uptrijebljen kao časna trpeza u oltaru.
Tokom istraživanja 1958. i 1959. godine istražena je i druga katedralna crkva Manastira Zlatica, Trobodna crkva koja je smještena veoma blizu, sjeverno od trikonhosa, nešto je većih dimenzija. Ostaci crkve slabo su očuvani jer su lošije zidani, a kao materijal je korišten lomljeni kamen. U sklopu katedralne crkve je otkriven mermerni sarkofag koji je nađen ukupan u zemlju u posebnoj prostoriji. Poklopac je masivan, ali je većim dijelom razbijen. O pronađenom sarkofagu Vera Drecun, u tekstu koji je objavila Pobjeda prije desetak godina, kaže da isti takav postoji samo u Sv. Sofiji u Carigradu, s tim što taj nema poklopca, za razliku od Zlatičkog.
Drugo istraživanje obaljeno je od 1980 do 1983. godine u ljetnjim mjesecima, koje je više bilo raščišćavanje i površinska pretraga terena arheologa iz Podgorice na čelu sa Verom Drecun.
Slava Manastira Zlatica su Cvijeti, i tada se svake godine služi liturgija.
Istorija na licu mjesta
Očekuje se da novoi školski programi omoguće učenicima organizovan i obrazovni obilazak istorijskih lokaliteta gradova u kojima žive. S druge strane, lokalna zajednica zajedno sa kulturnim institucijama, muzejima, institutima i crkvom, trebalo bi da obezbijede odgovarajuće promotivne materijale i informativne putokaze koji ukazuju i upućuju na našu hiljadugodišnju prošlost.
Sestra Evgenija tumači tradiciju
Iako na lokalitetu stare bazilike i katedrale nema crkve ili konaka, o ovom prostoru brine nastojateljica Manastira Zlatica sestra Evgenija, rodom sa Jelenka iz Bjelopavlića. Studira teologiju. Veoma je prijatna i ljubazna, i za sve one koji posjete ostatke ove značajne građevine spremna je da veoma iscrpno ispriča dugu tradiciju ovih crkava. U Manastiru je već peta godina. Ostaci Manastira, kako kaže, bili su zarasli u šumu i žbunje kad je ona došla. Mnogo bi više napredovao, kad bi imao ikakvu podršku lokalne zajednice, kaže sestra Evgenija.
Bookmarks