Zaboravih da napišem da je put je trajao tri mjeseca, osim ova četri vozila išlo je još automobila (normalnih, koje svakodnevno gledamo) za tehničku podršku. Maksimalna brzina kretanja je bila oko 60 km/h.
Vozilo bez ljudske posade koje ne kontroliše čovjek ni iz daljine već se samo snalazi u saobraćaju ... Naučna fantastika? Ne, četri Piaggio kombija su to napravila.
Ruta kojom su išli bila je: Milano - Rim - Parma - Beograd - Kijev - Karkov - Rostov - Moskva - ... - Šangaj, ukupno 13.000 km. Vožnja je okončana 28.10.2010. godine. Takva vijest zaslužuje pažnju pa 'ajde da se detaljnije upoznamo sa ovim vozilom.
Krenimo od vozila. Za osnovu je poslužio kombi Piaggio Porter Furgone. Četri ovakva kombija je opremljeno za ovaj put. Onaj koji bi išao prvi u koloni prozvan je lider. Na ,,lidera'' je mogla uticati ljudska postava iz daljine u smislu da mu se reprogramijaruju kordinate (jer za neke krajeve kroz koje su prolazili nije postojalo ni GPS mapi ni GPS signal), dok bi ostala vozila slijedila ,,lidera''. Ukoliko bi se izgubio vizuelni kontakt vozila ispred onda bi ,,lider'' ostalim vozilima slao GPS kordinate (ili UHF talase) i ova vozila bi ga stizala. Osnovna oprema ovih vozila bi bila sedeća: sa prednje strane na krovnom nosaču sa lijeve i desne strane montirane su širakougaone kamere koje imaju domet do 80 cm ispred vozila i služile su za pregled prilikom manevrisanja ili probijanja kroz gužvu, kao i snimanje oznaka, linija, saobraćajnih znakova i slično; na sredini tog istog nosača nalazio se laserski skener koji je snimao teren ispred vozila i davao je podatke o konfiguraciji terena jer je dobar dio puta išao van asvalta i tada se ne može osloniti na linije ili znakove; na gornjem djelu vjetrobrana nalaze se tri kamere visoke rezolucije koje daju pogled od 180 stepeni ispred vozila kako bi se vidjele nagle krivine ili prekidi puteva; u braniku sa lijeve i desne strane nalazi se laserski skener koji snima teren pod uglom od 240 stepenu na daljini od 30 metara čime se dobija obavještenje kakav je teren sa desne i lijeve strane vozila; u sredini branika nalazi se takođe laserski skener koji snima teren pod uglom od 100 stepeni u daljinu od 80 metara. Sa zadnje strane krovnog nosača takođe se nalaze kamere sa lijeve i desne strane koje snimaju teren oko kombija sa zadnje strane; na sredini krovnog nosača nalazi se GPS lokator, odnosno radio srednje frekfencije (za predjele gdje nema GPS pokrivenosti) radi komunikacije sa ostalim vozilima koje obeveštava o poziciji; krvovni nosač nosi solarne panele koji snadbjevaju električnom energijom sve navedene sisteme kao i rezervnu bateriju koja bi napajala ove sisteme u slučaju da nema sunčanih dana ili za noćnu vožnju; potpuno nezavisni sistem baterija i električnog kola za pogon vozila jer je pogon rješen pomoću elektro-motora.
Na teškim dionicama (kroz gradsku gužvu Moskve i vožnja van puteva kroz Rusiju, Kinu i Kazahstan) ljudi su ulazili ali nije bilo potrebe da reaguju osim kroz Moskvu. Iz Piaggia kažu da je ovo veliko iskustvo i da će neku od ovih tehnologija uskoro ugraditi na neka buduća vozila.
Zaboravih da napišem da je put je trajao tri mjeseca, osim ova četri vozila išlo je još automobila (normalnih, koje svakodnevno gledamo) za tehničku podršku. Maksimalna brzina kretanja je bila oko 60 km/h.
Da li ovo znachi smrt vozachima kamiona itd ?
Kako god, veliko dostignuce.
"ahh V-TEC...all of the lag, none of the turbo, it's like waiting for bad sex"
sanjao sam neshto slichno !
...
uspio sam da nađem ovaj snimak izvještaja (na francuskom je)
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks