Hitna pomoc 21. vijeka

[MammaMia]

Možda bi moja majka bila danas živa da u Podgorici postoji Hitna pomoć. Prava Hitna pomoć, sa pravom dispečerskom službom, sa pravim pitanjem i savjetom za onoga koji zove, sa odgovarajućim brojem vozila i ekipa, sa ozbiljnom opremom, laganim nosilima, lako prenosivim defibrilatorom, elektrostimulatorom, EKG monitorom, bocom za kiseonik, opremom za reanimaciju… Podgorica ima odjeljenje koje se zove Hitna pomoć koje se dobija pozivom na pet brojeva. Da, u panici, po inerciji okrenete 94, pa onda automatska sekretarica kaže da je broj promijenjen i da je novi 124. A onda kad ih dobijete, oni lijeno odgovore da nemaju slobodnu ekipu. Oni ne postavljaju pitanja. Oni i ne slušaju. Kažu –dođite vi. Iako im je prije toga rečeno da zovem zbog poluoduzete i polusvjesne žene. Ili daju univerzalni savjet - pridignite malo noge bolesnici. A tek kad pozovete paničnim vriskom, ekipa krene. Tek kad je kasno, njima je hitno. Znate za onu – bolest je svačija. A kad je svačija, najviše je ničija. Osim one mrve života koja sa tom bolešću životari, batrga kako najbolje zna i umije, slušajući savjete stručnjaka i nadajući se da će kao dobra građanka dobiti ono što je cijelog života zaradjivala – hitnu medicinsku pomoć kad ustreba.
A kad Hitna dodje, pa još i shvati da je stvar zbilja hitna, vas pošalju u vozilo po nosila – glomazna, preteška jer u ekipi nema ko da ih iznese. U vozilu vas dočeka vozač namračen i neljubazan jer mora da ih otkoči i još prigovara što je sama, bosa i unezdravljena žena izašla po njih jer ih tek dva snažna muškarca mogu potegnuti. Njegovo je da vozi, a ne da vuče. Ne daj bože da naša Hitna nabavi rasklopna ili platnena nosila. A ekipa u sobi u kojoj se već čuje ropac, unosi izlizanu torbicu sa sirotnim flašicama i ampulicama. Tu je i stetoskop i aparat za pritisak. Aparat za pritisak je, od svih mobilnih medicinskih aparata, najmoderniji kojim se naša Hitna pomoć može podičiti. Jasno mi je bilo da mi majku tanka nit od života dijeli, držala sam je postranice da joj jezik ne zapadne i ne uguši je. Roptala je. A ja, naivna, čekam aparat za reanimaciju. Masku sa kiseonikom. I mali monitor kojim će da provjere kad joj je srce uspostavilo pravilan ritam. Ja čekam spas. I vjerujem da stiže svaki čas. A stiže odrta torba, neodlučan ljekarčić, sestra koja ne može da nadje venu i nervozni vozač. Nije se umorio, komšija mi je pomagao da nosila odvučem do stana. Hvala mu, vazda zdravlja i sreće imao, nikad ni njemu ni nikom njegovom Hitna ne zatrebala. A kad sam u napadu bola odbila ljekarevu presudu “Preminula je”, par puta joj je promasirao srce i od mene tražio “neku iglicu”. Onda se sjetio da je ima u toj jado-torbi i njome bockao nekad prelijepe krupne zelene oči moje majke da dokaže da one više nikad gledati neće. Nema ravne linije na monitoru, nema onog jednoličnog zvuka koji bolno ali humano uvjeri da je do skoro treperavo srce stalo. Nema maske za kiseonik ni elektro šokova. Nema Hitne pomoci. Nema više moje majke. Ma ne bodi joj oči, čovječe! Koji je ovo vijek?
Možda bi moja majka te noći, prije tri nedjelje, svakako ispustila dušu, sve uz najmoderniju opremu. Ali barem bih bila sigurna da joj nije bilo spasa i da je tako moralo biti. Ovako, stalno premotavam isti film, istu priču - da je samo pet minuta ranije ekipa bila tu, da nije došla praznih ruku već sa opremom za oživljavanje, da su me prije dolaska posavjetovali šta da radim, da su mi rekli da je sama reanimiram ako izgubi svijest, da su joj brže našli venu, da su joj dali kiseonik… I uvijek ista misao - ovo njoj nije trebalo da se desi. Trebalo je da gazi stazom dugom dvadesetak godina još. Bila je mlada. Daleko je i reanimobil, kad je stvar smrtno hitna. Gde vam je “reanim-torba”?
Neće ovo pismo vratiti moju majku. Nije mi nista ni lakše što ga pišem. Ali se nadam da će se gospoda ministri, direktori, menadžeri i svi oni na novinskim slikama nasmijani stručnjaci zamisliti kad se jednom dosjete koliko je ozbiljan posao kojim se bave. Nadam se da će neko od njih osmisliti način da Hitnu pomoć postavi na prave noge, sa edukovanim dispečerima koji će umjeti da prime poziv i naprave trijažu po redovima hitnosti, obučenim da postave pravo pitanje i daju pravi savjet, sa uhodanim, brzim i brojnim ekipama i modernom, mobilnom opremom. Nadam se da Hitna više neće postavljajti ljekare tek izašle iz školske klupe u timove Hitne pomoći. Njima smrt još na formalin miriše. Ona im je konstanta, vježba. Samrtni čas ih još plaši, toliko da od njega radije pobjegnu nego da se uhvate u koštac s njim. A, istina, nemaju ni čime. Učite tu mladost da bude ozbiljna i da svoju profesiju ne shvata olako od samog starta. Ne stavljajte im nemoć u ruke. Od njih zavise životi. Zavjetovali su se borbi za svaki dah. Možda je nemoć i strah tog ljekarčića bila veća od moje. Ja sam se makar nadala. Uozbiljite se, ljudi! Imajte srca.
Sad znam: trebalo je da majku postavim u polusjedeći položaj kad joj je bilo loše. Makar su to morali da kažu kad sam zvala prvi put. Sad znam, čim je pocela da gubi svijest, trebalo je da je reanimiram. To su morali da kažu kad sam vrištala tokom drugog poziva. I to umijem, naučila me profesorka prve pomoći. Sad znam, ali onda kad je to trebalo da uradim, taj trenutak je bio njeno posljednje sad.
Šta je sve trulo u državi našoj? Između ostalog, pojedini elementi zdravstvenog sistema. Hitna pomoć itekako! Iako su skoro adaptirali prostorije. I uslikali se nasmijani u njima. Ministrar, direktori, direktorice… Blago nama, nove pločice bliješte! A uglačan prostor ne čini tim. Čine ga ljudi, koji znaju, imaju iskustva, svoje mjesto u sistemu, imaju čime i kojima je stalo do života. Nema ih ovdje, nema... Iako su živi. Izdvajanje moje majke Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje tokom radnog vijeka bilo je dovoljno za taj mali defibrilator. Otplatila je makar ozbiljan pristup. A nije ga dobila. Koliko svi mi izdvajamo fondu i gdje ti novci idu? Zna li iko? Za bolesne ljude ponajmanje. Jedan penzioner manje...

[PGboy88]

Tuga, čemer, jad. Čast izuzecima i profesionalcima.
Spokoj majčinoj duši.

[dukacrmnicanin]

Oni ne postavljaju pitanja. Oni i ne slušaju. Kažu –dođite vi.

dobro poznata situacija na velju žalost

[NSX]

Otplatila je makar ozbiljan pristup. A nije ga dobila.

Većina u ovoj državi nije dobila ono što je otplatila.

[Mad_dog_KO]

Zapaljen auto dr Zarka Dasica

http://www.cafemontenegro.com/index....22&news=135226

Ko god da je, pozlatile mu se.

[Sidewinder]

Bogome ja znam dvojicu te mu ga odavno kupe...

[Kliker17]

Sramota.

Najgore je što nijedan sličan apel ne može da odjekne u ovoj državi,
svaki se uguši i opet ostane sve na istom do sledećeg, daleko bilo, slučaja.

[goldfinger]

Dobro je jedan prijatelj moj rekao doktori u ovoj državi imaju samo dva cilja da postanu poslanici ili ministri i da se slikaju sa Milom.Tužno ali istinito

[ctrl+alt+delete]

MammaMia, žao mi je...

Ako nisi već, pošalji ovo u novine i pošalji ministru zdravlja. Ne očekujem uopšte da bi se neko od odgovornih trznuo na to, ali barem neka ovo ne ostane samo statistika.

[CaseLogic]

Nece novine objavit to...Eto mozda Vijesti da naprave senzaciju njima svojstvenu.

[slavko]

ovo mora u novine!!!!!!sramota....

[mikri maus]

Strasne stvari se desavaju,a mi i dalje zmurimo pred njima jer smo mali i nemocni da bilo sta uradimo....UZAS!!!

[Old Bone]

Branim ja pred Osnovnim u PG krivicu, sutkinja Maja Zekovic...teske telesne i narusavanje javnog reda i mira-t.j. tuca zestoka sa slomljenom vilicom na nekoliko mjesta, *zatvorenim* okom, prelomom prsta itd. Povrijedjeni je iz Vojvodine.

Obratio se kukavac hitnoj podgorickoj, ovi mu stave flaster, pa posalju u Klinicki centar, gdje su mu trazili da plati 1300 eur za dalje lijecenj i operaciju vilice.

žako nije imao pare, s andjelima mu UMOTALI VILICU U FLASTER I POSLALI GA U SRBIJU AUTOBUSOM! Aj kuci...trpi malo, a ako te ne ubije ojacace te...
E pa.......mislim...strasno!

Pozdrav,

[NSX]

pa je iz Vojvodine doša ođe da se bije jel

[kEDOWN]

ja znam za neke Ruse sto su dosli na ljetovanje tu, i stali kao kod neke palme da se slikaju i ovoj ruskinji probode uho onaj list od palme koji je zaoštren na vrhu, i nemam pojma jel tu trebala operacija ili ušivanje uglavnom trazili im oko 1000e za to i oni nisu imali i vrate se u Rusiju.

[sky]

Ja sve ocekujem da pocnu da daju one desetine i desetine hiljada vakcina protiv svinjskog gripa kao univerzalne ljekove za svakakve tegobe.

[CaseLogic]

Cijene su svuda visoke. Zato se OSIGURANJE uzima.

Ja sam platio 555 € ispiranje u Prag. Jbg stari, Absinthe je bio jaci.

[Ilija 1981]

A kad sam u napadu bola odbila ljekarevu presudu “Preminula je”, par puta joj je promasirao srce i od mene tražio “neku iglicu”. Onda se sjetio da je ima u toj jado-torbi i njome bockao nekad prelijepe krupne zelene oči moje majke da dokaže da one više nikad gledati neće. Nema ravne linije na monitoru, nema onog jednoličnog zvuka koji bolno ali humano uvjeri da je do skoro treperavo srce stalo. Nema maske za kiseonik ni elektro šokova. Nema Hitne pomoci. Nema više moje majke. Ma ne bodi joj oči, čovječe! Koji je ovo vijek?

Kakav pristup doktora u takvom trenutku...

[MammaMia]

slala sam novinama... nije im interesantno.... važnije je ko i kad emituje utakmice. a ministrima se tek oštrim da pisem... hvala na podršci!

[NSX]

nevezano za tebe (i generalno a ne samo zdravstvo kad je u pitanju) problem ovdje jeste što ljudima obično zasmeta nešto tek kad dođe do njih, kad puca po leđima drugih nema problema

[Aquaria]

U crnogorskim porodilištima trenutno nema injekcije ,,rogam“

Do injekcije samo preko prijatelja

PODGORICA-U Kliničkom centru Crne Gore porodilje, koje imaju krvnu krupu sa Rh negativnim faktorom, već izvjesno vijeme, ukoliko je same ne nabave, ne mogu da prime injekciju ,,rogam“, kazao je juče jedan naš sugrađanin, koji je prije par dana imao slično iskustvo.
-Nakon jakih bolova i komplikacija, moja supruga je u petom mjesecu trudnoće izgubila bebu. Još uvijek potrešen zbog te činjenice, narednog dana uslijedilo je novo neprijatno iznenađenje. Rečeno mi je da, budući da mi je supruga Rh negativna, treba da kupim injekciju ,,rogam“, koju mora da primi u roku od 72 sata, da bi mogla ponovo da ostane u drugom stanju, jer je u Kliničkom centru trenutno nemaju. Pitao sam ih što mi to nijesu rekli prethodnog dana, jer je od tada već bilo prošlo više od 24 sata - priča ogorčeni suprug. Tada tek nastaje pometnja kada porodica shvati da se injekcija veoma teško nalazi.
-Obišli smo cijelu Podgoricu, zvali prijatelje širom Crne Gore, čak i neke u Albaniji, nijesmo pitali koliko košta, samo da se nađe. Kada sam već mislio da nema nade da je nađem, javili su mi da je uspjela da pronađe Zorica Kovačević, direktorka Doma zdravlja Danilovgrad, kojoj se ovom prilikom neizmjerno zahvaljujem. Moja supruga je srećom na vrijeme primila ,,rogam“, ali mi je žao nekoliko žena koje su ostale u bolnici da čekaju i nadaju se da će se i za njih naći injekcija - naglasio je naš sagovornik.

Direktorka Doma zdravlja Danilovgrad nam je potvrdila da je pomogla toj porodici da pronađu injekciju.
-Za pomoć mi se obratio porodiljin otac, pa sam kontaktirala svoje kolege iz drugih zdravstvenih ustanova. Pronašao je direktor Doma zdravlja Plav Safet Lješnjanin i odmah poslao autobusom, tako da smo reagovali na vrijeme, što je najvažnije - kazala nam je Zorica Kovačević.
Tragom ove priče pitali smo nadležne u Kliničkom centru zašto nema ,,rogama“.
-Proteklog mjeseca imali smo smetnje u nabavci ,,rogama“ - kazao je za Pobjedu prof. dr Goran Nikolić, medicinski direktor Kliničkog centra. Iako smo ga naručili na vrijeme, naši zvanični dobavljači nijesu bili u mogućnosti da ga isporuče, tako je zbog toga došlo do trenutne nestašice - pojasnio je Nikolić.

Javna apotekarska ustanova ,,Montefarm“, koja je nadležna za nabavku ove injekcije, od dobavljača je dobila obećanje da će je distribuirati do Nove godine, ali se to nije desilo. Direktor Montefarma dr Budimir Stanišić nam je kazao da očekuje da ,,rogam“ bude u crnogorskim bolnicama, najkasnije do kraja naredne sedmice.
-Činjenica je da smo tokom protekle godine imali povremene nestašice rogama i ne samo mi, već i zemlje regiona i Evrope, a razlog je specifična tehnologija proizvodnje injekcije. Zbog te činjenice je malo porizvođača ,,rogama“, pa je samim tim i komplikovanija nabavka- naveo je Stanišić.
On je dodao da će se uskoro objaviti tender za odabir novih dobavljača i da se nada da ubuduće neće biti ovakvih problema.
------------------------
Je li realno da se ovo dešava kod nas?

[Aquaria]

U pravu si... Ovo je i "mala maca" u odnosu na jedno nestajanje zaliha adrenalina u hitnoj pomoći prije par godina - u prvoj situaciji gubiš "samo" mogućnost sticanja potomstva (osim da se nađe neki Rh(-) ljubavnik), a u drugoj život... divota

[Dutch]

Potpuno uobičajeno.Jedna moja rođaka je prošle godine došla na odmor iz inostranstva.Ođe se razboljela i to je čak bilo vrlo kritično.Izgubila je imunitet a sve se povezalo sa gripom i još ponekim stvarima i završila je na aparatima.Trebala je da primi lijek koji sadrži imunoglobin.U bolnici ga nisu imali niti su bili zainteresovani da ga nabave iako je ugovorom o osiguranju to sve plaćala Njemačka osiguravajuća kuća.Lijek smo morali da tražimo u Zagrebu,Beogradu,Rimu itd.Na kraju je jedino iz Bg-a mogao da se nabavi jer je sa bilo kog drugog mjesta bilo teško da se uveze.Sve je završeno preko jedne privatne farmaceutske firme.Najsmješnije je što su doktori iz KBC-a tad rekli kako se taj lijek nabavlja samo za izuzetne slučajeve tj određene osobe.Uprava bolnice je dakle mogla da procijeni kome dati a kome ne na osnovu imovinskog,političkog ili već kakvog statusa bolesnika.Osiguravajuća kuća iz Njemčke je na kraju procijenila da je jeftinije da dođe specijalni avion kojim je žena prebačena na liječenje u njihovu bolnicu nego da je zadržavaju ovdje.Inače,dan liječenja u KBC-u je bio nešto oko 1500eura + lijek koji je plaćan oko 700e po dozi

E da,dotični lijek se inače mogao preko interneta naručiti al je vrijeme dostave bilo 10tak dana.Na internetu je doza koštala nešto manje od 100e.

[Aquaria]

Što je najtužnije od svega - na kraju svi "peru ruke" kad/ako se desi ono najgore i niko ne odgovara za takve stvari, gdje bi u normalnom društvu taj neko dobio otkaz, gubljenje licence za rad i eventualno zatvorsku kaznu u zavisnosti od težine slučaja.

[opmne]

Odje su se jednom trpljele "pogubne i nicim izazvane sankcije" pa nije bilo ljekova i mnogo cega drugog, a vi se sad brinete za dva slucaja. Niko nije ni poveo evidenciju koliko je ljudi umrlo u nedostatku ljekova, niko nije godinama pozvan na odgovornost. Bitno je da se sve to svjesno trpjelo radi visih ciljeva i preraspodjele drustvene imovine, a narod je inace navikao da trpi, sad kad su ih ovoliko drzali na vlast i da pomru njih nije ni brige, a ne jos da ljekove narucuju. Uostalom sad kad se od ovoga naroda ne moze ni budzet iskamciti sto ce i takav narod ? To najbolje pokazuje novi zakon o penzijama, ima neko citavi radni vijek da izdvaja pare da bi neko drugi vozio sluzbene Audije i Mercedese, zivio na visokoj nozi i sta sve ne. Onaj koji izdvaja sredstva za sigurnu starost po zavrsetku radnog vijeka moze da ide u grob, mnogi ni to nece dozivjeti da zavrse radni vijek, jer ce im zivotni biti kraci.