Duboko i čisto ljubavno osjećanje Gradske pjesme stare Podgorice koje su zabilježene u zbirkama, žive u tradiciji našeg naroda,te ih on osjeća i smatra svojom kulturnom baštinom.Svojim umjetničkim izrazom i ljepotom dosežu najbolja ostvarenja o ovoj vrsti narodnog stvaralaštva.
Narodna pjesma stare Podgorice reprezentovana je pretezno muzikom koja nosi obiljezje gradske muzicke tradicije.Naravno,
svaka sredina saobrazno duhovnosti ima sopstvene predstave o najvisem dometu i kvalitetu stvorenog ili pak preuzetog i modifikovanog muzickog blaga,ali te predstave se najcesce razlikuju od predstava drugih sredina.Zato je i naglasena potreba da se podgoricka pjesma prouci i metodama etnomuzikologije metodama kulturne istoriografije kao sastavnog dijela urbanog folklore.Podgoricke pjesme su po svom karakteru i po obliku izrazavanja privlacne,bliske i prijatne.Specificne po svom duhu i
dahu ponikle su iz sredine koja je gajila tradiciju skladnog suzivota svih gradjana Podgorice.Zbog originalnosti i autenticnosti,primile su karakteristike rariteta nastalog u svjezini i poletu ‘’muzickog’’
duha.Nasa je obaveza da osnazimo zalaganja kojima treba u savremenim naucnim i uopste kulturoloskim tokovima obezbjediti
gradskoj pjesmi iz Stare Podgorice status umjetnickog i kulturnog rariteta i muzicke cinjenice sa najboljim predznacima.Pisuci u muzickom pregledu casopisa ‘’Stvaranje’’ o crnogorskim narodnim pjesmama,Anton Pogacar(nekadasnji direktor Srednje muzicke skole),karakterise osobenosti podgoricke pjesme na sljedeci nacin: Narodne pjesme iz Podgorice i okoline razlikuju se od ostalih narodnih melodija Crne Gore.Melodija podgoricke pjesme svostvena je i nema nista zajednickog ni sa drugim balkanskim narodnim pjesmama.Nastala je ukrstanjem slovenske i orijentalne melodike….Muzicki folklor Podgorice i okoline tvorevina je narodnog kolektiva i predstavlja veliko kulturno bogatstvo koje zasluzuje svaku paznju….(‘’Stvaranje’’ sveska 4-5,
Cetinje,april-maj 1947).Da bi se posebnost gradskih pjesama iz stare Podgorice ‘’razumjela’’ i bila primljena onako kako je dozivljavaju stari Podgoricani,nije dovoljno ni cesto slusanje ni
raspolozenje.Svakako je potrebno poznavanje i vanmuzickih pretpostavki koje su uslovile razvitak te muzike.Ni sami nijesmo najcesce svjesni koliko u sopstvenoj muzici zavisimo od svojih istorijskih uzora,kako je jako muzicki izraz prozet uticajima vise kulturnih nanosa.Tradicionalna podgoricka narodna pjesma od davnina nosi duboko urezanu identifikaciju kao rezultat nizom godina natalozenih vrijednosti koje su primjerene podrucnom mentalitetu i senzibilitetu.
Podgorica je dugo bila pod turskom vlascu,te nije bez osnova misljenje da je podgoricku pjesmu uglavnom kreirao muslimanski zivalj,s obzirom da ona u vecini slucajeva odrazava njegovu terminologiju,mentalitet,filozofiju zivota koja u sebi sadrzi orijentalni kolorit.Upravo,poneka podgoricka lirska pjesma nosi izrazitije obiljezje muslimanskog nacina zivota.U mahalskim sutonima i uzdasima samo ponegdje se osjeca vedriji ton.U toj skupini narodnih pored opisa spoljasnjeg izgleda djevojke(‘’Lijepa je po Krusevcu trava’’),moze se sresti i opis ljepote mladica.(Radivoje Sukovic: ‘’Knjizevna periodika u Crnoj Gori 1835-1914g.’’ Titograd,1986g. str. 326).
Odredjeni broj ovih pjesama spada u stariji sloj lirsko-poetskih ostvarenja i upravo njih krasi fini diskretni lirizam( ‘’U bastici drage moje’’), sa pripjevom i napjevom i ispoljavanjem siroke lepeze osjecanja.Pjesme podgoricke izdvajaju se po tome,sto se u njima istice culno poimanje ljubavi.U njima je privlacna strasnost,koja je obicno veoma uzdrzano izrazena u cisto crnogorskoj pjesmi.U tu osjecajnu sferu unosi se i akcenat vragolije pune strasti ili vedrine koja opet zalazi u sferu strasnog raspolozenja (‘’Djevojka se scela okupati’’).
‘’Postoji ljubavno osjecanje duboko i cisto u isti mah,cesto prozeto slatkom melanholijom….Ono sto je narocito upadljivo u ovim ljubavnim pjesmama su crte karaktera sa kojima se ideal zene javlja u ocima pjesnika.Oni zenu vide kao spoj njeznosti i uzdrzanosti,stidljive predanosti sudbini i cedne odanosti’’.
(Fransoa Lenormn: ‘’Turci i Crnogorci’’ ,CID Podgorica,2000g., str.24).
Podgoricke pjesme ne zaziru da sakriju svoje jasno lice ili opet svoju duboku strast i zal,otkrivajuci muslimanske osjecaje….
jednostavnost odredjenih pjesama odise pravom svjezinom domaceg prastarog duha (L.Kuba: ‘’U Crnoj Gori’’ ,CID Podgorica,1996g. str.125).Za pjesmu ‘’O moj dragi ime slatko’’ ,
Kuba pise: ‘’Iznenadjujuca je ritmicka originalnost nadjacana samo dubokim osjecajem tumacenim nesvakidasnjom melodijom’’
Jedan dio ove muzicke gradje ima korijene u dinarskim melodijama,pa cak i u jeziku koji na ovom terenu odudara svojim
dijalektickim osobinama(Dr.Slobodan Jerkov.Osnovne karakteristike pjesme i pjevanja podgorickih muslimana.’’Kulturni
identitet muslimansko-bosnjackog naroda u Crnoj Gori’’, Podgorica,2001g.,str.152).
Podgoricke pjesme imaju osobenu muzicku strukturu,najbrojniju i najoriginalniju ljestvicu na dinarskom prostoru Balkana-KVINTNI DUR.
Naziv ljestvice i njena sistematika usvojena je na osnovu istrazivanja i kvalifikacije muzikologa dr.Miodraga Vasiljevica.
Kvintni dur je autohton muzicki izraz,ljestvica dinarskog podrucja,
Potekao od nasih darovitih stvaralaca,pjevaca i sviraca,koji su sa mjerom i ljubavlju njegovali sve melodije i prenosili ih kroz generacije(Dimitrije Mikan Obradovic: ‘’Analiza tonalnih osnova-
Pjesme Ksenije Cicvaric’’,Beograd,1998g.,str.34,42,44.).
Podgoricki melos je odgovarao duhu,osjecajnoj klimi i potrebama vremena,narocito staroj gradjanskoj Podgorici,koja je tek izrasla iz
orijentalne osjecajnosti.Melodika obojena dertom i sevdahom bila je prirasla za srce.Ipak se moze reci da su to pjesme,za razliku od
primorskih,s manje erotskog naboja s obuzdanom i suzdrzanom srtrascu koja je rijetko kad prelazila krute okvire patrijarhalnog
zivota.One zive u tradiciji naroda i Podgorica ih osjeca i smatra svojom kulturnom bastinom,jer pjesma Podgorice je zaista uzitak.
Ta muzika je duhovni i dusevni zivot covjekov,njegov dozivljaj
svijeta i davanje smisla tom dozivljaju.
Ono sto je nekad sa zarom pjevano,smatra se mozda prezivjelim za ukus vecine danasnjih konzumenata narodne muzike.I to je razumljivo,jer ova vrsta narodne muzike ne podilazi malogradjanskim,zavicajnim i drugim zaostalim slojevima ‘’duse naroda’’, vec predstavlja podizanje nivoa ukusa i muzicke kulture.
Ona je,dakle,zaista uzitak za one prefinjenog duha,jer sadrzinom,prije svega,podjeca na urbani,u tradiciji zasnovani duh
carsije i zbog toga se dozivljava kao bliska i svoja.
IZVOR: Jusuf Cule Maric,clan muzickog orkestra ‘’Zvuci sa Ribnice’’ iz Podgorice
Bookmarks