Page 7 of 8 FirstFirst ... 345678 LastLast
Results 151 to 175 of 192

Thread: ARHEOLOGIJA CRNE GORE

  1. #151
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: 08.07.2012 u 21:54, 402 prikaza, 5 komentara

    ZABORAVLJEN...

    Hoće li se srednjovjekovni grad Svač probuditi iz sna?

    Na jesen će se, nakon skoro tri decenije, nastaviti istraživanja na vrijednom istorijskom i arheološkom lokalitetu pored Šaskog jezera



    Ostaci crkve Svetog Jovana, izgrađene 1300. godine, kada je Svač intenzivno živio (Foto: Savo Prelević)

    Na nevelikoj uzvišici pored Šaskog jezera, na desetak kilometara od mora, u komšiluku Ulcinja u kamenjaru i trnju spava srednjovjekovni episkopski grad Svač. Kako se vjeruje, nastao je na temeljima ilirske gradine.
    Stotinama godina na toj uzvišici punim plućima mirisali su život i more, kovao se novac i gradile crkve. Zapamtio je Svač najezdu Mongola i rušenja, a u viševjekovni san je uronio kada su Osmanlije preskočile Bosfor i na duži period nastanile se na Balkanu.


    Danas Svač, iako je samo na papiru zaštićeni spomenik kulture, spava na istom brdu kao u vremenu kada su ga osvojili Turci, samo što sve više liči na razvalinu i što sve nečujnije šapuće o svojoj istoriji, o crkvama kojih je bilo koliko dana u godini, o vremenima koja su protutnjala preko njega. Svi dolazili i odlazili, neki rušili i podizali, drugi gradili i osvajali jedino država kojoj je stotinama godina pripao u nasljeđe nikako da navrati.
    Prva arheološka istraživanja Svača rađena su prije skoro tri decenije, daleke 1985. godine. Plan je da se nakon tolike pauze istraživanja nastave ove jeseni i to bi iz vjekovnog sna moglo probuditi grad koji bi, makar kako očekuju arhelozi a obećava legenda i predanje, mogao da ispriča toliko toga.



    "Prva arheološka istraživanja rađena su 1985. godine. Riječ je o sondažnim istraživanjima prilikom kojih je prikupljeno dosta pokretnog arheološkog materijala koji je datiran i uglavnom je riječ o srednjem vijeku. Tada je bio plan da se sljedeće godine nastave sistematska istraživanja, ali do toga nije došlo. Moj plan je bio da istraživanja traju deset godina i da se Svač do kraja istraži. Ove godine će se nastaviti istraživanja, arheolozi će na Svaču raditi 70 dana i to bi trebalo da krene na jesen", kaže arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju.

    Ona kaže da je 1985. godine urađeno rekognosciranje, što znači da je teren pregledan i da su ubilježeni i popisani svi podaci i mjesta koja mogu biti interesantna.
    "Postoji legenda da je grad Svač sa okolinom u srednjem vijeku imao crkava koliko dana u godini. Međutim, rekognosciranjem na terenu utvrdili smo da tamo postoji osam crkava. Dvije su katerdralne i šest je u temeljima. Kada su rađena ta prva istraživanja postojala je divna ideja da se do grada dovede put i da konzerviramo jednu od dvije velike crkve Svetu Mariju ili Svetog Jovana Krstitelja i da u jednoj od njih izložimo sav materijal koji tamo pronađemo. Žalosno je što je taj plan propao jer nije bilo novca, a te crkve su sada nakon skoro tri decenije jako oronule", kaže ona.
    Svač je imao vrlo burnu istoriju.



    "Pretpostvalja se da je riječ o ilirskoj gradini. Stefan Nemanja je 1183. godine napravio episkopski grad Svač. Mongoli su ga uništili 1242. godine dolazeći sa sjeverozapada. Jelena Anžujska (supruga srpskog kralja Uroša I), koja je boravila na tom prostoru, obnovila je grad. Ona je za svoju dušu, pošto je bila katolkinja, obnovila u gotičkom stilu crkvu Svete Marije, a svom mužu je posvetila crkvu Svetog Jovana Krstitelja građenu u romaničkom stilu. Obje crkve su nastale 1300. godine. Grad je u svoje vrijeme intenzivno živio, imao je svoju kovnicu novca i tako je trajao do dolaska Turaka, kada je postao mrtav grad" kaže Nikolaidis.
    Zašto je i kako Svač prestao da živi, arheolozi nijesu do kraja sigurni.
    "Postoji više opcija. Ili je bila neka velika kuga koja je opustošila grad ili ga je uništio neki razorni zemljotres koji su tada bili česta pojava. Moguće je da je najezdom Turaka uništen i napušten. Možda, prilikom predstojećeg istraživanja nađemo odgovor i na to pitanje i dođemo i do starijih arheoloških nalaza. Prethodnim istraživanjima, osim srednjovjekovnih ostataka, našli smo i ulomke i fragmente ilirske keramike, grčke, rimske. Našli smo i metalni novac, ali nijedan nije bio svački. Nijesmo našli ni tadašnji novac Ulcinja, pošto je i on imao kovnicu novca. Uglavnom je tu riječ o skadarskom i kotorskom novcu. Svakako, postoji mogućnost da ćemo već na jesen doći do pravog materijala koji nas interesuje", kaže ona.



    http://www.vijesti.me/vijesti/hoce-l...a-clanak-81775

  2. #152
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 26. jul 2012.

    Zašto se poljski i naši arheolozi uporno vraćaju istraživanjima u Risnu?



    Ekipa crnogorskih i poljskih arheologa završila je ovih dana sistematska arheološka istraživanja na lokalitetu Carine u Risnu. Da trud arheologa nije bio uzaludan potvrđuje i podatak da je za nešto manje od mjesec istraživanja, otkrivena luksuzna helenistička keramika, kao i 150 novčića uglavnom iz doba kralja Balajosa i novčići porijeklom iz antičkih grčkih gradova.
    - U jednoj ostavi je nađeno još oko 100 novčića, čiji će se tačan broj moći utvrditi tek nakon konzervatorskog tretmana, jer su novčići pronađeni međusobno stopljeni usljed izuzetno dugog boravka u zemlji. Dio nalaza, kao i tokom dosadašnjih istraživanja, privremeno je na ekspertizi i konzervaciji u Centru za istraživanja antike jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Varšavi, kaže za Portal Analitika arheolog mr Dejan Gazivoda, saradnik za sektor arheologije u Centru za konzervaciju i arheologiju.
    Lokalitet Carine u Risnu domaći i poljski arheolozi istražuju punih jedanaest godina i još uvijek je to za njih izuzetno zanimljivo mjesto na kome se mnogo toga može otkriti.. Tokom više od decenije istraživanja tu su pronađeni ostaci antičkog grada (kiklopski zidovi, gradske ulice, insule, i zidovi objekata helenističog grada), ali i brojni predmeti od keramike, metala, stakla. Posebno se izdvajaju nalazi gnathia keramike, nalazi novca ilirskog kralja Balajosa – velika ostava sa ukupno 4660 novčića iz I vijeka p.n.e., zlatni prsten sa predstavom Artemide, fragmenti amfora sa poklopcima i natpisima prozvođača.



    Arheolog mr Dejan Gazivoda ističe da je dio centra antičkog grada na prostoru Risna otkriven sa svim sadržajima koji su obilježavali život u tom istorijskom periodu.
    "Svi segmenti života potrebni za rekonstrukciju naselja i grada su pronađeni - utvrde, pristanište, sidrište, stambeni i javni objekti, vodovod, luksuzni objekti sa kupatilima i mozaicima, trgovački objekti sa magacinima", objašnjava Gazivoda.
    Stoga ne čudi što je Centar za konzervaciju i arheologiju sklopio novi petogodišnji Ugovor o saradnji sa Varšavskim univerzitetom kako bi istraživanja i narednih godina bila nastavljena.
    Tim koji se i ove godine može pohvaliti izuzetno vrijednim otkrićima za arheološku nauku, činli su rukovodilac istraživanja mr Vilma Kovačević, arheolog-istraživač savjetnik, te arheolozi Ivana Medenica, Aleksandra Mićunović, Nikola Borovinić i Adelhaida Redžović, arh. tehničar-konzervator. Nadzor istraživanja obavljao je arheolog Đore Ćapin. Poljska ekipa brojala je tri arheologa, od kojih su dva magistra, na čelu sa prof. dr Pjotrom Dičekom, direktorom Centra za istraživanja antike jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Varšavi sa grupom studenata.



    http://www.portalanalitika.me/drustv...a-u-risnu.html

  3. #153
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: sub, 11. avg, 2012.

    Intervju – Pjotr Diček, arheolog: Iskopine u Risnu uvijek pune iznenađenja


    Dvanaest godina predanog rada arheologa iz Poljske sa kolegama iz Crne Gore rezultirali su značajnim arheološkim otkrićima na području Risna. Neka od njih su jedinstvena u svijetu, kao što je onaj od prije dvije godine kada je u jednoj ostavi pronađeno čak 4.600 novčića, što predstavlja najveće numizmatičko otkriće u Evropi. Time je na terenu potvrđena činjenica da je Risan uistinu bio najznačajniji antički grad na jugoistočnoj obali Jadrana.



    Njegov značaj je prepoznao još slavni arheolog Artur Evans koji je daleke 1878. godine počeo da istražuje njegove slojeve, ističući u svom radu koji do danas nije preveden kod nas, značaj Risna i onoga što ovaj predio krije u svojim njedrima i podmorju, gdje se i danas naziru ostaci potonulog antičkog grada. O arheološkom istraživanju Risna za Pobjedu govori prof. dr Pjotr Diček, poznati poljski arheolog koji više od decenije sa kolegama iz Crne Gore otkriva antičko blago ovog grada.

    Za početak, recite nam nešto više dosadašnji rad na projektu otkopavanja Risna i saradnji između Univerziteta iz Varšave i Univerziteta Crne Gore.

    - Projekat traje 12 godina i ove godine je potpisan produžetak do 2017. Naša ekipa je jedina u Crnoj Gori koja sistematski istražuje jedan lokalitet, a koja istovremeno plaća radnike, kupovinu alata i konzervaciju najavažnijih nalaza. Naučni rezultati sa ovog lokaliteta poznati su u Poljskoj, ali i u drugim zemljama. Od momenta kada smo počeli istraživanja, Risan je postao poznat u svijetu, što se potvrđuje i dolaskom sve većeg broja turista iz Poljske i drugih zemalja na lokalitet, ali i onih koji se interesuju za naučna istraživanja. Za 12 godina našli smo puno vrijednih nalaza što je rezultiralo isto tako vrijednim naučnim rezultatima. Otkrili smo novi mozaik u blizini risanske bolnice, znamo da je tamo bila luksuzna rimska vila. Mozaik smo ponovo zatrpali zemljom, kako bismo ga zaštili od propadanja. Našli smo i tri nova mozaika u sastavu vile Hipnos, koje smo konzervirali, a i utvrdili funkciju vile. Bio je to hotel u doba antike (u II i III vijeku nove ere). Mozaike smo datirali polovinom II vijeka, ranije su oni stavljani u III vijek n.e. Dokumentovali smo crteže u Lipcima i utvrdili da ovaj lokalitet pripada kulturi Val Camonica, prisutnoj na prostoru sjeverne Italije. Crteži u Lipcima ranije su ranije bili datirani u VIII vijek p.n.e, a mi smo naučno utvrdili da potiču iz X vijeka p.n.e. Istraživali smo pećinu Tamnica u blizini Perasta i definisali je kao lokalitet jadranskog neolita (6000- 5000 p.n.e.) a magacin amfora kao kasnu antiku. Na lokalitetu Djamija, na južnoj obali Spile, iskopali smo djelove malih helenističkih kuća i kuća iz kasne rimske antike. To je dio gdje su živjeli siromašni stanovnici tadašnjeg Risna. Locirali smo nekropole antičkog Risna i mrežu antičkih ulica. Na Carainama smo otkrili dvije insule, djelovi helenističkog Risna i jednu od glavnih ulica, koja prelazi antičke bedeme, a koja ide do dijela grada gdje je vjerovatno bio most. Otkrili smo antičke bedeme, tzv „ilirski bedem“ iz V do IV vijeka p.n.e i ti bedemi su u donjem dijelu grada i na Gradini. Druge takozvane kiklopske ili poligonalne bedeme otkrili smo cijelom dužinom antičkog Risna. Danas ima kiklopskih bedema sačuvanih u dužini od jednog kilometra. Otkrili smo ostatke zidova koji su vezali donji dio grada s akropoljem. Na akropolju – Gradini – otkrili smo malo utvrđenje iz bronzanog doba (XI vijek p.n.e), kiklopske zidine ilirskog tipa, i tu će istraživanja biti nastavljena iduće godine. Otkrili smo i stari put od donjeg grada do akropolja na Gradini kojim je nekada išla procesija hodočasnika. Na Carinama smo otkrili helenističku kuću. Bila je to kuća sa magacinom za amfore i prodavnicom helenističke keramike i malo kupatilo sa kadom i pdonim mozaikom. Na drugom dijelu, koji smo označili kao Carine VII, prilikom sadašnjih istraživanja, našli smo veliku ostavu Balajosovog novca i kuću koju smo nazavali Agalonova, u kojoj je bilo kupatilo, taverna, gdje smo našli zlatni prsten, importovan sa Sicilije u III vijeka n.e. Ove godine naša direktorica je potpisala produžetak ugovora na još tri godine sa mogućnošću produžetka na pet. Na temelju ovog ugovora u Poljskoj, na Varšavskom univerizitetu, studira dvadeset studenata iz Crne Gore. Oni studiraju arheologiju, žurnalistriku, političke nauke, genetiku i dr. Dobijaju stipendije od poljske države, kao i još neke besplatne prinadležnosti. Iz Crne Gore dolaze i studenti koji žele da odbrane magistarski rad, a ima kanidata za doktorske radove.

    Kako je protekla ovogodišnja arheloška kampanja u Risnu? Kakvi su rezultati?


    -
    Kampanja je bila puna iznenađenja. Nijesmo se nadali da će poslije fascinantnih otkrića 2010. i 2011. biti još puno novih nalaza. Nivo vode je bio nizak, što je pogodovalo našim istraživanjima, pa smo našli zid i ranog perioda IV vijeka prije nove ere. To znači period u kome je postojao kiklopski zid. To je najraniji period ilirske države. Iz tog perioda imamo i puno nalaza, ukupno 466, i oko 800 drugih raznih materijala. Tu su novci grčkih kolonija na Jadranu: Vis, Faros, Epidmanos. Ima dosta helenističke keramike kao na atinskoj agori, od posuda za punjenje vina do onih za ispijanje vina, te posude za ulje, tanjiri specijalnih formi u obliku ribe. Na nekima se vide grafiti, urezana slova: API- ARI i KI… To govori da su stanovnici Risna pisali grčkim pismom. Stanovnici grada su bili Grci i Iliri, ali je kultura bila grčka. Risan je bio intrenacionalan grad, povezan ekonomski sa cijelim Jadranom, Grčkom, Sicilijom, Egejskim morem (Chios, Kos). U to vrijeme Risan je bio jedan od najvažnijig gradova na jugoistočnom Jadranu, od Visa do Skadara. Senzacionalna je ove godine i druga ostava novca – više od sto komada Balajasovih novčića i drugih grčkih kolonija. Novac je bio sakriven u ćošku ostataka jedne sobe. Ovo je velika senzacija i do sada nije poznato da su na jednom lokalitetu nađeni toliki novci. Podsjećam na onaj od prije dvije godine, kada smo našli 4.600 raznih primjeraka novca. To je najveće numizmatičko otkriće na prostoru Evrope do sada. Ni na jednom lokalitetu u svijetu nije pronađeno toliko novca. Ovo je prilika da zahvalim crnogorskim kolegama koji učestvuju u kamapanji, Vilmi Kovačević i njenim saradnicima sa crnogorske strane, uz čiju pomoć i dobru saradnju smo postigli tako dobre i značajne zajedničke rezultate.

  4. #154
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .......

    Planirate da u jednoj srednjovjekovnoj plati u Risnu otvorite arhološku – muzejski, crnogorsko-poljski centar. Šta to znači? Objasnite nam detaljnije taj projekat.



    - Radi se o palati Iveliće iz doba Venecije koja je totalno srušena u zemljotresu 1979. godine. Od te godine do danas sve je više uništavana. Mi bismo palatu obnovili, o našem trošku, i u njoj otvorili crnogorsko-poljski naučni centar. Ova ideja je potekla prije pet godina, ali još ništa nije urađeno. Sa vaše strane imamo razne probleme i zapreke u realizaciji projekta. U Poljskoj su svi složni – i naše Ministarstvo kulture i Ministarstvo inostranih poslova Poljske, kao i vaš amabasador u Varšavi i Varašavski univerzitet. Ove godine je u Crnoj Gori, tim povodom, boravila rektorka našeg univerziteta. Imala je razgovore sa zvaničnicima, saslušali su je i obećali, ali bez konkretnih poteza. Mi bismo palatu iznajmili na trideset godina i samo čekamo dozvolu i potrebne papire od crnogorskih državnih institucija, kako bi u Poljskoj mogli početi proceduru u vezi dobijanja sredstava. Sredstva mogu da se obezbijede i iz fondova Evropske unije. U razgovorima između vašeg i našeg premijera dogovoreno je da ova ideja bude zajednički realizovana. Ali, još ništa konkretno nije učinjeno. I predstavnici naše amabasade u Crnoj Gori imali su brojne razgovore koji do danas nijesu dali nikakve rezultate. Mi tražimo da nam Crna Gora besplatno ustupi ovu palatu na trideset godina, a mi bismo za sanaciju obezbijedili sredstva od 750.000 eura. I opština Kotor je za to. Ovakav projekat bio bi od velike važnosti za Crnu Goru, prijateljstvo i saradnju između Crne Gore i Poljske, a na putu Crne Gore ka zajednici evropskih naroda. U palati bi bili smješteni – arheološka baza podataka, mala konzervatorska radionica, prostorije za skladištenje nalaza, sobe za crteže i dokumentaciju. Jednom riječu – sve neophodno za arheološka istraživanja i naučnu obradu. Planiran je i muzej u kome bili izloženi nalazi iz Risna. Centar bi koristili poljski i crnogorski arheolozi jednako. On bi bio koristan i za druge naučne discipline, kao što su – slavistika, etnografija i drugo. U centru bi organizovali i naučne skupove i konferencije. Bilo bi to mjesto gdje bi se dobijale naučne informacije važne za Crnu Goru i Poljsku. Moram da kažem da u Poljskoj kažu: mi radimo da pomognemo Crnoj Gori, dajemo pare istraživanja i stipendije za studente, finasiramo kompletnu kampanju. A šta je Crna Gora uradila nama? Nijesmo uspjeli da dobijemo nijednu ruinu da je ponovo pretvorimo u palatu, višestruko korisnu, od neprocjenjivog naučnog i kulturnog značaja.

    Istraživanja od Evansa do današnjih dana u tri toma U Poljskoj je objavljena publikacija „NOVAENSIA 2” koja je kompletno posvećena Risnu i risanskom arheološkom lokalitetu. Šta sadrži ova publikacija?

    - U Poljskoj radimo na tome da objavimo publikaciju u kojoj bi bili sabrani svi naučni rezultati do sada. Ona će imati nekoliko tomova. U prva tri toma te kapitalne publikcije biće obrađena numizmatika, topografika i geografija Risna, istorija istraživanja Risna od Evansa do današnjih dana, Risan u antičkim izvorima, zatim grčki i latinski natpisi u Risanu u saradnji sa mr arhologije Jovanom Martinovićem. Ovaj naučni časopis donosi radove tri crnogorska i trinaest poljskih naučnika na 225 stranica. Planirali smo da do kraja 2013. godine objavimo prvi tom tog budućeg monumentalnog djela.

    Od arheologije do novinarstva i nazad


    Pjotr Diček rođen je 1956. godine u mjestu Bielsko-Biala (Poljska). Od 1976. do 1980. studirao je na Institutu za arheologiju u Varšavi, a u periodu 1980. do 1982. studirao na Političkim studijama i žurnalizmu u Varšavi. Među mnogim djelima koja je objavio izdvajaju se „Arheologija“, „Poljsko novinarstvo između ratova“, „Kraljevstvo Pylosa“ itd. Profesionalno je angažovan od 1984. na Varšavskom univerzitetu, gdje i danas radi kao profesor. Dobio je i niz nagrada, među kojima se izdvaja priznanje poljskog Ministarstva nauka 2005. te specijalne naučne nagrade Rektorata Varšavskog fakulteta 2010. i 2011. godine. Pored Risna, srheološka istraživanja je radio u Bugarskoj, Rusiji, Turkmenistanu i Albaniji. Razgovarao:

    Miraš Martinović


    http://www.pobjeda.me/2012/08/11/int...e-iznenadenja/

  5. #155
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12

    Najljepši stari gradovi Crne Gore: Svjedoci vjekova i civilizacija

    Kamenje uzidano u njih, kada bi moglo da priča, slušali bismo o hordama Mongola, Ilirima, Gotima, Mlečanima, piratima i robovima koje su prodavali na ulcinjskom Trgu robova...

    Stari Bar (Foto: Anto Baković)

    U Crnoj Gori postoji veliki broj starih gradova, svjedoka života iz davno minulog vremena. Kamenje uzidano u njih, kada bi moglo da priča, slušali bismo o hordama Mongola, Ilirima, Gotima, Mlečanima, Osmanlijama, piratima i robovima koje su prodavali na ulcinjskom Trgu robova...
    Možda bi tu bilo dosta da se čuje i o borbama za utvrđenja, borbama za život, ali uprkos tome što stari gradovi imaju izuzetnan istorijski i kulturni značaj, kao da nijesmo svjesni.


    Najbolji primjer nebrige su zapušteni ostaci nekoliko starih gradova širom Crne Gore.
    U rubrici top 10 "Vijesti" za svoje čitaoce biraju najznačajnije stare gradove, od kojih vam prvih pet predstavljamo ovog vikenda.

    Stari Bar

    Na četiri kilometra udaljenosti od morske obale i centra novog Bara, na strmoj, sa tri strane nepristupačnoj litici, u podnožju planine Rumije nalazi se Stari Bar.
    Odbrambeni položaj i izvor pitke vode, bili su najvažniji razlozi zbog kojih se Stari Bar, za razliku od ostalih primorskih gradova našao podalje od morske obale. Grad, čiji su građani živjeli od zanatstva, trgovine maslinovim uljem i solju, izgrađivan je sukcesivno tokom vjekova.
    Sastoji se iz utvrđenog gradskog jezgra, opasanog zidinama iz XI i XII vijeka, koje su obnavljane u XIV i XV vijeku. Najstariji djelovi su na isturenom platou jedne hridi gdje se nalazi kapija grada iz X-XI vijeka. Nedaleko od kapije, izdvojena od naseljenog dijela je Citadela čiji je karakter bio isključivo odbrambeni.
    U gradu se i sada nalaze ostaci mnogobrojnih crkava iz raznih perioda i različitih stilova koji autentnično svjedoče o tom vremenu. Sačuvani su temelji romanogotske katedrale Sv. Đorđa iz XI vijeka i dvije gotske crkve Sv. Katarine iz XIV i Sv.Venerande iz XV vijeka.

    Crkva Sv. Katarine

    U starom dijelu grada nalaze se i tursko kupatilo – amam iz XVII vijeka i barutana. Ispod Starog grada su ostaci akvadukta, iz XVI i XVII vijeka, preko kojeg je iz planine dovođena voda u grad. Zapadni dio grada utvrđen je kasnije, najprije u XIV vijeku, a zatim u doba venecijanske uprave u XVI vijeku.
    U ovom dijelu grada nalaze se ruševine crkve Sv. Nikole koju je najvjerovatnije 1288. godine sagradila žena srpskog kralja Uroša, Jelena Anžujska. Na malom raskrsnom trgu u centru grada je dobro očuvana crkva posvećena Sv. Jovanu Vladimiru.

    Ostaci akvadukta

    Najnovijim arheološkim istraživanjima, otkrivena je keramika iz VI do VIII vijeka prije nove ere, iz vremena kada je ovdje bilo ilirsko naselje.
    U Starom Baru nalazi se i naselje Podgrad, koje datira još iz srednjeg vijeka, ali u kojem se i danas aktivno živi. U naselju se nalazi nekoliko starih kafana, prodavnica, zanatskih radnji, kao i mesna pijaca. U Podgradu su smještene dvije džamije i katolička crkva Sv. Marije.

    http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263

  6. #156
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12

    Onogošt

    Anderba, Sanderva, Anagastum, Onogošt, sve su imena jednog istog, još nedovoljno istraženog lokaliteta. Srednjovjekovni Onogošt nastao je na ruševinama antičkog drevnog grada Anderbe.
    Postanak i razvoj grada vezuju se za staru gradsku tvrđavu uprkos činjenici da je mnogo prije njenog nastanka, negdje u nikšićkom polju postojala rimska naseobina Anderba, koja je netragom nestala.



    Kroz svoju viševjekovnu burnu istoriju, grad smješten u polju između Studenačkih glavica i Trebjese, na važnom raskršću puteva koji su iz Primorja vodili ka unutrašnjosti Balkanskog poluostrva, imao je veoma značajnu ulogu privrednog, kulturnog i administrativnog središta prostornog dijela Crne Gore i Hercegovine.
    Od IV vijeka kada je nastao kao rimsko utvrđenje, rušen je, obnavljan i dograđivan, ali je opstajao i kao rimski kastrum, kao centar Župe u vrijeme procvata srpskih država i kao utvrđeni turski grad, a osim izgleda mijenjao je i gospodare. Gotski Anagastum i srednjovjekovni Onogošt bio je aktivna tvrđava sve do odlaska posljednjh osvajača.
    Očuvani ostaci Onogošta nalaze se na kamenitom brežuljku u jugoistočnom dijelu Nikšićkog polja. Grad ima dvije cjeline. U ravnici su ostaci Donjeg grada sa pet kula i sistem Gornjeg grada sa šest. Čitav grad je opasan bedemima.
    Tvrđava (citadela) Onogošt podignuta je u meridionalnom smjeru, na grebenu strme, stjenovite glavice koja se izdiže 20-25 metara nad poljem. Bila je dugačka 214 metara i široka oko 30 metara u središnjem, najprostranijem dijelu. Nešto duži, zapadni zid tvrđave debeo je 1,6 metara, a istočni na koji se naslanja donji dio utvrđenog grada 1,1 metara.
    Zidovi grada vremenom su postal tijesni za sve koji su u njemu tražili utočište, pa se počelo sa gradnjom ispod gradskih zidinaNa južnom, krajnjem dijelu tvrđave izdizala se petougaona trospratna kula Nebojša, a na sjeveru niža, osmougaona kula. U sredini se nalazi najstarija građevina tvrđave, Kastel koji su sačinjavale dvije topčane, stan dizdara i azapa – tvrđavskih stražara i dubok podrum koji je služio kao magacin za municiju.
    U zapadnom zidu, blizu kule Nebojša ugrađena je kula bez prozora i vrata sa podrumom u koji su na uže spuštani teški sužnji. Po hercegovačkom harambaši Petku Kovačeviću narod je ovu kulu prozvao Petkovača.
    Na najuzvišenijem dijelu tvrđave bila je artiljerijska platform sa koje je na sve strane moglo dejstvovati 14 topova, a na južnom i istočnom dijelu tvrđave moglo se smjestiti do 8 topova.
    Donji grad – dio utvrđenja pod glavicom, građen u obliku četvorougla, zaštićen tvrđavom sa kojom je činio cjelinu, i tri zida visine 4, a debljine 1,5 metar sa kulama na sredini i uglovima, bio je širi od gornjeg.
    Na uglovima istočnog zida dužine 104 metra nalazile su se Prosena i osmougaona Osa kula sa bunarom i zvrnjem,u sredini je bila Velika kapija. Južni zid bio je dug 66, a sjeverni 86 metara .
    Krunom grada, koja je bila izrađena u vidu bankete i prolazila kroz kule, mogli su se šetati vojnici. Zidovi grada vremenom su postal tijesni za sve koji su u njemu tražili utočište, pa se počelo sa gradnjom ispod gradskih zidina. Tako su nastala prva naselja u polju - začeci današnjeg grada.
    Oslobođenje od Turaka 1877. godine u Nikšić je dovelo nove naseljenike, a nekadašnja turska palanka ubrzo je počinje dobijati obilježja modernog grada. Konture moderne autentične cjeline Nikšić je dobio 1884. godine, planom koji je po nalogu kralja Nikole uradio poznati neimar dr Josip Slade.

    http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263

  7. #157
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12

    Stari Ulcinj

    Jedan od najstarijih gradova na Jadranskoj obali je Stari Ulcinj. Najraniji tragovi o njemu vode u praistoriju, kada je pripadao Ilirima. U V vijeku prije nove ere osnovali su ga Kolhiđani zbog čega je prvobitno i dobio ime Colihinium, a u II vijeku (163 god p.n.e) od ilirskog plemena Olcinijatas osvojili su ga Rimljani i tadašnji drevni grad Colchinijum postao je Olcinijum.
    Za vrijeme rimske vladavine imao je poseban status, kao grad sa naročitim privilegijama (opida civijum romanoruma) a kasnije i kao grad sa samostalnim statusom (Municipija).



    Njegove zidine često su rušene u ratovima, ali i obnavljane. Vizantijski car Justilijan ga je obnovio i napravio utvrđenja, a nakon njega Nemanjići, Balšići, Mlečani i Turci. Srpski župan Stefan Nemanja zauzeo ga je 1183. godine i u to vrijeme Ulcinj je postao jedan od najznačajnijih primorskih gradova.
    Bedemi koji ga okružuju, direktno izbijajući iz mora, obuhvataju površinu od 3 ha. Sastoje se iz citadele – dijela koji se zove gornji grad, tvrđave vojnog karaktera, koja je smještena na najvišem kamenom platou i gradskog naselja koje zahvata južni prostor opasan odbrambenim zidovima. Stari grad je jezgo kulturno-istorijske baštine Ulcinja.
    Pored sjeverne kapije grada, na glavnom platou smješten je muzejski kompleks. Iza staroulcinjskog muzeja nalazi se Kula Balšića, koja važi za jedan od najreprezentativnijih objekata srednjovjekovnog graditeljstva u Crnoj Gori. Ispred Kule je Mali ili Trg robova, ograđen voltovima.
    U blizini je i visoki zid iz mletačkog perioda, poznatiji kao Balani, a ispred ulaza u muzej su rampa ravelina i turska česma iz 1749. godine. Ispred južnog ulaza u grad nalaze se temelji nekadašnje pravoslavne Bogorodične crkve, iz XII vijeka, koja je kasnije pretvorena u katoličku - crkvu Sv. Marka.
    U blizini crkve je i velika mletačka gradska cisterna, a malo dalje je i turska barutana iz XVIII vijeka. U blizini je i izuzetno raskošno zdanje, Palata Venecija u čijoj se neposrednoj blizini nalaze Dvori Balšića“ iz XIV vijeka. Prije ulaska u Stari grad nalazi se turbe, svojevrsni pečat vremena iz doba vladavine Otomanskog carstva.



    Poslije Venecije i Dubrovnika, Ulcinj, odnosno tadašnja luka Valdanos bila je piratsko utočište, a za taj period vezuje se dolazak oko 100 crnaca, robova, koji su u Ulcinju živjeli do 1900. godine. Oni su nakon oslobođenja uzeli prezimena porodica u kojima su služili i postali ravnopravni građani.
    Zbog trgovanja robljem iz zemalja Sredozemlja, glavni ulcinjski trg i danas nosi naziv Trg robova. Jedna od priča vezanih za Ulcinj iz tog perioda je i ta da je poznati španski pisac Miguel de Servantes bio jedan od gusarskih zatočenika koji je u Ulcinju proveo pet godina.
    Po kazivanju, nakon povratka u rodnu zemlju, Servantes je napisao čuveno djelo „Don Kihot“, a pošto se grad u to vrijeme zvao Cita di Dolcinio, on je junaku romana namijenio ljubavnicu Dulcineu.

    http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263

  8. #158
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12

    Žabljak Crnojevića

    Grad-tvrđava Žabljak Crnojevića nastao je na kupastom brežuljku na južnoj obali Malog blata. Iako se za ovo ostrvsko utvrđenje u Skadarskom jezeru pretpostavlja da je osnovano tokom X vijeka za vrijeme Vojislavljevića, a podaci da je ovaj grad nastao u doba vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita nikad nisu dokazani, ali ni demantovani.



    Ipak, prva poznata pisana svjedočanstva o njemu potiču iz sredine XV vijeka, od vremena Crnojevića. U vrijeme kada se Zeta nalazila u sastavu srpske despotovine, ovo je utvrđenje bilo pod vlašću Stefana Lazarevića, a kasnije Đurađa Brankovića.



    Nakon toga, postaje prijestonica Stefana Crnojevića, a potom Ivana Crnojevića, koji je u njemu vladao do 1478. godine, kada su ga zauzeli Turci. U turskim rukama grad je ostao četiri vijeka, do 1878. godine kada je odlukom Berlinskog kongresa pripao Crnoj Gori.
    Žabljak Crnojevića bio je opasan jakim bedemima s kulama, čiji su pojedini djelovi nastali u vrijeme prije upotrebe vatrenog oružja i imao je jednu kapiju. U gradu su se osim dvora Crnojevića nalazili crkva Sv. Đorđa koja je u vrijeme osmanlija pretvorena u džamiju, stambeni i vojni objekti, skladišta za robu i cisterna za vodu.
    Dobar dio sačuvane fortifikacije nastao je u vrijeme Ivana Crnojevića i obilježen je mletačkim načinom gradnje, dok ostali pripada periodu turske dominacije. Ovaj grad-tvrđava danas je napušten ali je njegovo podgrađe još živo.

    http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263

  9. #159
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12

    Svač

    Najatraktivniji mrtvi grad na jadranskoj obali, Svač, nastao u vrijeme vizantijskog cara Justinijana početkom 6. vijeka, prestao je da živi sa pojavom Turaka na ovim prostorima, krajem 16. vijeka. Svač - grad crkava pripada kulturno- istorijskim spomenicima I kategorije i mada je prema predanju imao 365 crkava, za svaki dan u godini po jednu, u ruševinama ovog zetskog srednjovjekovnog grada naziru se temelji samo njih osam.
    Ovo malo utvrđenje udaljeno 25 kilometara sjeveroistočno od Ulcinja, a tokom svog viševjekovnog postojanja bilo je izazovno mnogim osvajačima, putopiscima, arheolozima i sveštenicima. Ime Svača kao episkopskog grada prvi put se pominje u buli pape Aleksandra II 1067. godine.



    Oko 1183. godine Svač je osvojio srpski župan Stefan Nemanja i sa ostalim zetskim gradovima ga pripojio Raškoj, 1242. horde Mongola su ga sravnile sa zemljom, nešto kasnije ga je obnovila kraljica Jelena, dok je 1571. dolaskom Turaka potpuno opustošen.
    Prva arheološka istraživanja ovog drevnog grada, središta nekadašnje istoimene episkopije, obavljena su 1985. godine. Tada su otkriveni bogati romansko-slovenski kulturni slojevi koji svjedoče o njegovom trajanju i istorijskom značaju.



    Rađeno je sondažno istraživanje, a istraženi su fortifikaconi elementi, sakralni objekti i u manjoj mjeri stambeni objekti.
    Na osnovu rezultata, tokom oktobra-novembra 1985. godine, omogućeno je izdvajanje pojedinih etapa u razvoju grada. Utvrđeno je da najstariji nalazi sa Svača pripadaju praistorijskom dobu, a iskopavanja su potvrdila da se u Svaču, kao središtu istoimene episkopije koja je bila pod jurisdikcijom barske arhiepiskopije, nalazila katedralna crkva Sv. Jovana, a u predgrađu velika crkva čiji je patron bila Sv. Marija.
    Katedrala, locirana u centralnom dijelu utvrđenja, koja je prema oštećenom natpisu na zapadnoj fasadi zidana 1300. godine, bila je jedan od najvažnijih objekata srednjovjekovnog grada.
    Građena je u romaničkom stilu, ali arheolozi pretpostavljaju da se na njenom mjestu ranije nalazila neka druga crkva koju su srušili Mongoli. Crkva Sv. Marije nalazila se na zaravni u podgrađu i nije poznata godina njene izgradnje, ali se zbog istaknutih elemenata gotskog stila pretpostavlja da je mlađa.
    Iznad Šaskog jezera uočljivi su i ostaci drevnih zidina i dvije kapije koje su služile za ulazak iz podgrađa, prema današnjem selu Šas i silazak do jezera.
    Ulice u gradu nijesu posebno istražene, a arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju, ranije je kazala “Vijestima” da je plan da se nakon duge pauze istraživanja nastave ove jeseni što bi probudilo Svač iz vjekovnog sna.

    http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263

  10. #160
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 21. avgust 2012. --- www.portalanalitika.me/

    Oživljavanje antičkog svijeta



    Na dnu crnogorskog primorja nađeni su ostaci brodova iz doba antičke Grčke, Rimskog carstva ali i modernog doba. Naša istraživanja sada su usmjerena na lokalitete koje smo otkrili ove i prošle godine a to su rimski brodovi iz drugog i grčki iz četvrtog vijeka prije nove ere, kaže za Portal Analitika Džef Rojal, arheolog i direktor Fondacije RPM Nautical iz Floride [/B]

    Ukotvljen pored velikog teretnog broda, petnaestak metara dugačka, svijetlo-plava brodica „Herkules“ ne skreće pogled prolaznika na barskoj rivi. Pažnju tek izaziva čudna naprava na zadnjem dijelu broda, podsjeća na neki veći kavez u kojem je smještena mašina; sa strane se vidi hvataljka, nalik mehaničkoj ruci.



    -Dobro došli na Herkules- dočekuje nas neposredno i srdačno Džefri Rojal, direktor Fondacije RPM Nautical iz Floride. Amerikanac Džefri Rojal je svjetski poznati arheolog a u Crnu Goru dolazi već četiri godine kao šef zajedničkog tima za istraživanje crnogorskog podmorja od Ulcinja do Tivta.
    Organizacija RPM Nautical, u saradnji sa Centrom za konzervaciju i arheologiju i Centrom za obuku ronilaca Bijela već četiri godine vrši istraživanje crnogorskog podmorja. Rezultati su, kažu stručnjaci, impozantni čak i za države sa mnogo većim priobalnim područjem - pronađeno je ukupno 10 antičkih lokaliteta i 12 modernih, od čega je ove godine otkriveno još jedno antičko nalazište.

    Moć tehnike: Sva istraživanja ovog tipa izvode se sa američkog istraživačkog broda „Herkules“ a zahtjevan posao obavlja tim američkih i crnogorskih arheologa iz Centra za konzervaciju i arheologiju. Novinar Portala Analitika imao je priliku da se ukrca na „Herkules“ i iz prve ruke posmatra tok istraživanja arheoloških nalazišta na crnogorskom podmorju.
    Ekipa je isplovila u ranim jutarnjim časovima na, kako se to kaže, dnevni program istraživanja. Iz Luke Bar krenuli smo na područje arheoloških nalazišta u širem rejonu između rta Skočiđevojka i Crnog Rta. Nakon sat plovidbe stigli smo do prvog lokaliteta, već prethodno markiranog. Čim se brod stacionairao, članovi američkog dijela posade počeli su da pripremaju ROV za uranjanje.
    ROV je, kako nam je objašnjeno, specijalna mašina, automatizovana podvodna ronilica, koja posjeduje najsavremanije senzore, kamere i robotsku „ruku“ za izdvajanje predmeta sa morskog dna na dubinama do 100 metara. Trenutak kada se ta masivna mašina, viša od dva metra i teška skoro tonu, spušta sa krme broda u more, praćen je zaglušujućom bukom čekrka sa dizalice. Čitavom procedurom rukovodi petočlani američki tim.



    Svaki podvodni poduhvat prenosi se „uživo“ na monitore koji se nalaze u posebnoj prostoriji kabine „Herkulesa“. Taj dio broda gdje su smješteni instrumenti podsjeća na naučnofantastične filmove - monitori, senzori, instrument tabla za upravljanje robotskom rukom, uređaji za rekognosciranje... Glavni zadatak ove specijalizovane ronilice je vađenje amfora sa potopljenih antičkih borodova ali i ostalih arheoloških uzoraka sa dna mora.
    Istraživanje morskog dna sa uzbuđenjem smo posmatrali na posebnom ekranu u jednoj od prostorija broda, dok je susjednoj prostoriji američki tim upravljao pretraživanjem podvodnih lokaliteta, koristeći specijalno dizajnirane „džojstike“ na kontrolnim tablama.
    Otkrivanje antičkih trgovačkih ruta: U rijetkim pauzama prekopavanja morskog dna razgovrali smo sa vođom istraživanja arheologom i direktorom RPM Nautical Džefom Rojalom.



    - Neke od predmeta ćemo izvaditi u cilju daljih istraživanja; vjerujem da neki predmeti mogu da završe u muzeju, tako bi se pomogao razvoj turizma. Amfore koje su izvađene biće poslate u Centar za konzervaciju i arheologiju na Cetinju a mali uzorci amfora idu na analizu u SAD i Englesku gdje ćemo moći - na osnovu analize materijala – moći da utvrdimo odakle su tačno došle amfore i moći ćemo da vam kažemo više detalja o njihovom sastavu i porijeklu – kazao je Rojal, objašnjavajući što se dešava sa predmetima izvađenim sa morskog dna.
    Iskusni areheolog ističe da je ključni cilj istraživanja sistematizacija mape priobalnog djela gdje je lokalizovan potopljeni kulturološki materijal, antički ali i ovaj novijeg doba.



    - Tako će vaše ministarstvo kulture moći da zaštiti predmete kulturne baštine i da osigura da nikakva šteta neće biti nanijeta; da ga na taj način sačuva za neke buduće generacije naučnika. Istražujemo lokalitete iz prošle godine i jedan koji smo našli ove godine, sve u namjeri da bolje razumijemo vrstu keramike koju su prevozili antički brodovi – rekao je Rojal. On napominje da su, od kada je počelo da se istražuje crnogorsko podmorje, otkrivene nove trgovačke rute antičkih vremena.
    - Rimski brodovi imaju amfore koje su pravljene i punjene vinom na mjestu današnje Hrvatske i kretale su se prema današnjoj Italiji, Albaniji i zapadnom mediteranu. Grčki brodovi koje smo našli nosili su materijal iz Korinta i kretali se prema sjeveru, a do sada nijesmo znali da trgovački putevi dosežu ova područja. U tome je značaj ovih istraživanja – rekao je Direktor RPM Nautical.

  11. #161
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default .......

    Neprocjenjivo blago iz davnine: Ove godine, sa starih lokaliteta ali i sa noovotkrivenog, izvađene su četiri čitave amfore, sve iz perioda drugog vijeka prije nove ere. Uz njih pronađeno je i iz mora izvučeno više ostataka polomljenih amfora, najverovatnije iz istog perioda.
    Amfore su u antičkom periodu služile da se u njima prenose razne vrste robe - vino, ulje, šećer... Danas predstavljaju neprocjenjivo arheološko i kulturno blago, na osnovu kojeg se može saznati više detalja o istoriji i načinu života drevnih naroda. Istraživači ističu da je vađenje amfora i drugih mredmeta sa morskog dna veoma delikatan posao, da zahtijeva veliku pažnju, strpljivost jer je potrebno paziti da ne dođe do oštećenja prilikom izrona. Tokom dana je posada „Herkulesa“ izvadila dvije prilično dobro očuvane amfore, kao i još nekoliko fragmenata.
    Pošto su članovi crnogorskog i američkog tima sumirali rezultate na prvom lokalitetu krenulo se na istraživanje sledećeg, udaljenog pet minuta od prvog nalazišta.



    Vršilac dužnosti Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore Đorđije Vušurović, koji je bio u crnogorskom timu na „Herkulesu“, rekao je da je prethodne tri godine registrovan 21 podvodni arheološki lokalitet a da je ove godine, za sada, pronađeno još jedno nalazište. Izvađeni predmeti iz podmorja se, kako navodi, godinu dana u Centru za konzervaciju i arheologiju podvrgavaju ispitivanju i konzervatorskom tretmanu.
    - Nakon isteka tog perioda Ministarstvo kulture određuje kojem subjektu se dodjeljuje na čuvanje ili prezentaciju. Četiri amfore iz ranijih istraživanja dodjeljene su bivšem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Dvije su konzervatorski tretirane u Kotoru a dvije na Cetinju. Ove na Cetinju su već završene konzervatorski tretman a dvije u Kotoru će biti završene do kraja godine, objašnjava Vušurović.

    Crno tržište i preprodavci: Pored toga što antičke amfore imaju veliku kulturnu i arheološku vrijednost, veoma su cijenjene na crnom tržištu antičkih predmeta. Kako mi je objašnjeno, postoje preprodavci antičkih predmeta koji prate istraživačke brodove i uzimaju koordinate podvodnih arheoloških nalazišta da bi zatim dolazili i vadili amfore koje će kasnije preprodati na crnom tržištu. Cijena jedne može da dostigne i više hiljada eura u Crnoj Gori; u inostranstvu mnog više.
    Stoga nije ni čudo što je među članovima posade uzbunu izazvao mali „ribarski bord“ koji se približavao „Herkulesu“, za koga se sumnjalo da uzima koordinate nalzišta putem GPS-a. Iako je na poziv sa broda pomorska patrola policije ubrzo došla, nije mogla da uradi mnogo, jer takvi brodovi ne vrše nikakve ilegalne aktivnosti. Posle kraćeg razgovora sa članovima posade „Herkulesa“, uzimanja podataka tročlana patrola je otišla.



    Direktor Regionalnog centra za obuku ronilaca iz Bijele Vesko Mijajlović rekao je da ronioci tog udruženja strogo čuvaju dubine na koje zaranjaju u potrazi za arheološkim nalazištima. Apelovao je da ne govorimo o dubinama zaranjanja. On ističe da su i ronioci tog centra aktivno angažovani na istraživanju.
    - Spuštiće se na velike dubine tako da ćemo snimiti sve lokalitete. Za spuštnje na te dubine potrebna je specijalna oprema, specijalna mješavina gasova trimiks, a potrebno je da profesionalni ronioci pohađaju obuku od 3 do 5 godina da bi bio u mogućnosti da zaroni na te dubine – kazao je Mijajlović za Portal Analitika.
    Treba naglsiti da je projekat podvodnog istraživanja u Crnoj Gori počeo 2008. godine, i da su upravo iz Regionalnog centra za ronioce u Bijeloj prvi stupili u kontakt sa direktorom RPM fondacije na Floridi.
    - To je bilo vrijeme kada su naši ronioci bili na obuci u SAD za specijalne akcije na moru. Tada je krenula ideja da se angažuje jedna takva organizacija koja radi na Malti, jugu Italije, jugu Španije, grčkoj i Albaniji a ove godine i u Hrvatskoj – rekao je Mijajlović.



    Prilika za „lijepu budućnost“ kulture i turizma
    : Svi koji su na neki način uključeni u ova istraživanja saglasni su da Crnu Goru čeka lijepa budućnost kada je u pitanju podvodno istraživanje. Nravno, ukoliko se prethodno zaštiti naše podmorsko blago.
    Pronađeni arheološki lokaliteti pored toga što imaju neprocjenjivu kulturnu i naučnu vrijednost sigurno će povećati broj turista koji su zainteresovani za takozvani podvodni turizam. Korist od angažovanja Fondacije RPM Nautical iz Floride za našu zemlju je višestruka, a kako su naveli sagovornici Portala Analitika, istraživanja su tek na početku i ostalo je da se ispita još dvije trećina potencijalinih podvodnih arheoloških nalazišta.
    Tako je Crna Gora - zahvaljujući entuzijazmu ljudi Centra za konzervaciju i arheologiju i Regionalnog centra za obuku ronilaca u Bijeloj a uz tehničku podršku renomirane Fondacije RPM Nautic - dospjela na svjetsku mapu podvodnih nalazišta i antičkih trgovačkih ruta.
    Koliko će to koristi donijeti državi i koliko ćemo biti kadri da iskoristimo veliki, kako kulturološki tako i turistički, potencijal ovih arheoloških otkrića pokazaće vrijeme.

    Balša KNEŽEVIĆ

    http://www.portalanalitika.me/drustv...-svijeta-.html

  12. #162
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: Radomir Petrić Izmjena: 27.08.2012 u 20:18

    USPJEŠNA PRIČA

    Petra uskoro prvi doktor podvodne arheologije kod nas

    Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru

    Zdravković na "radnom zadatku"

    Za razliku od naših, albanski podvodni arheološki lokaliteti apsolutno su nedirnuti, pa čak i oni na svega deset metara dubine, uključujući i ostatke brodova sa amforama koji su potonuli još prije dva i po milenijuma - prenosi „Vijestima“ impresije iz albanskog podmorja mr Petra Zdravković, arheolog JP Kulturni centar Bar.
    Prethodne tri sedmice, sagovornica “Vijesti” provela je u albanskom gradu Saranda, gdje je bila instruktor na međunarodnom treningu podvodnih arheologa. Velika razlika u „tretmanu“ crnogorskih i albanskih podvodnih lokacija počiva prije svega na činjenici da u susjednoj državi nema ronilačkih klubova, kaže Zdravković, dodajući da ljudi koji dolaze da rone u Albaniju moraju da rentiraju ronilačku opremu u Crnoj Gori ili u Grčkoj, „uglavnom na Krfu“. Kod njih, takođe, ne postoji ni zakon koji bi regulisao ovu materiju, „a ponude za ronjenje u njihovim vodama rade grčke firme“.



    "Zbog svega toga, njihovi podvodni lokaliteti su predivno netaknuti, dok je kod nas mnogo ronilaca pa je većina lokaliteta na dubini do 50 metara devastirana. U Sarandi smo imali jedinstvenu priliku da na svega desetak metara dubine ronimo na olupinama antičkih brodova nedirnutih još od 4. ili 3. vijeka prije nove ere. To su bili teretnjaci, pa su na njima uglavnom velike koncentracije amfora iz grčkog i rimskog perioda - taj teret je bio glavni i opstao je kroz vrijeme, dok je drveni dio jedrenjaka raspadnut", priča Zdravković.
    Petra do sada ima već više od 200 sati zarona sa inostranim i domaćim kolegama - podvodnim arheolozima u crnogorskom, albanskom i hrvatskom podmorju. Preostala joj je još jedna godina do završetka doktorskih studija iz podvodne arheologije „Aspekti trgovine na istočnom Jadranu u antici“ na Univerzitetu Beograd, nakon čega treba da postane prvi crnogorski doktor nauka iz oblasti arheologije u ovom vijeku.
    "Kod nas je, nažalost, i dalje praksa da se ne izranja makar bez djelića amfore, iako je to zakonom zabranjeno, a u Albaniji toga još nema, jedina opasnost po njihova podvodne nalazišta su ribarske mreže.



    No, činjenica je da njihovi, inače jako iskusni ribari, imaju poseban osjećaj prema moru, poštuju ga i ne prisvajaju ono što izvuku mimo ribe. Kada u mrežama pronađu amfore, ne nose ih kućama nego ih postave u restorane da ih svi vide. Ako neko od predstavnika države zatraži tu amforu da je smjesti u muzej, oni je tamo nose čak sa ponosom što su je baš oni pronašli", navodi Zdravković.
    Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru, nakon otkrića antičkih kamenih blokova u Maljeviku kod Sutomora. Od tada je učestvovala u sve tri ljetnje istraživačke kampanje ekipe Univerziteta Sautempton u akvatorijumu Bara i šire, a prije pola godine okončala je tromjesečni Uneskov kurs o konzervaciji podvodnih materijala u zadarskom Centru za podvodnu arheologiju.



    "Prije ronjenja, bila sam na terenskoj arheologiji pet godina, išla sa terena na teren, a onda se desila prva kampanja 2010. sa profesorima US, čim sam prvi put zaronila-to je bilo to, odmah sam se pronašla u podvodnoj arheologiji. Iskustvo iz rada sa Univerzitetom Sautempton se razvija iz godine u godinu, planiramo da do kraja godine objavimo publikaciju o ove tri godine istraživanja", kaže Zdravković.
    Do istraživanja u Albaniji došlo je baš na osnovu saradnje sa ljudima uključenim u projekat Univerziteta Sautempton u Baru. Kolega Piter Kembel, jedan od organizatora Centra za podvodna istraživanja u Sarandi, pozvao ju je da bude instruktor na kursu podvodne arheologije za studente koji Univerzitet Sautempton sprovodi u ovom gradu na jugu Albanije.



    Tokom tri nedjelje radilo se intenzivno, prijepodne su rađena dva zarona po osobi, a popodne su bila teoretska predavanja. Ronilo se na malo većim dubinama, između 30 i 40 metara, bile su obuhvaćene tehnike podvodnog aheološkog istraživanja, iskopavanja, dokumentovanja, crtanja, fotografisanja, „težilo se da se sve to sažme u jednu kratku priču i da im se tako predstavi“ .
    "Kako će oni to iskoristiti jednog dana u svojoj praksi-to je već druga priča. U Sarandi sam predavala konzervaciju podvodnih aheoloških nalazišta, a sem te uskostručne teme, polaznike - svi studenti su bili iz SAD, upoznavala sam i sa arheologijom i istorijom ovih prostora uopšte. U suštini, bila je to kratka, ali, vrlo efikasna škola podvodne arheologije", zaključila je sagovornica „Vijesti“.

    Albanija planira vrek dajving

    U Albaniji trenutno nema razvijene ronilačke infrastrukture, ali, ima svijesti o tome kako se i koliko ronjenje može turistički valorizovati, o čemu svjedoče i ove Petrine riječi: -
    "Prilikom obuke, sa studentima sam ronila i na dva bivša torpedna čamca albanske mornarice. Umjesto da budu isječeni u staro gvožđe, namjenski su potopljeni prošle godine u jednoj od uvala između Sarande i Igumenice.



    Nalaze se na 20 metara dubine i već sada izgledaju sjajno za ovakve namjene, Albanci žele da pospješe razvoj takozvanog vrek dajvinga, ronjenja na olupine", kaže Petra.

    Odlični uslovi za rad u Sarandi

    "Centar za podvodna istraživanja u Sarandi postoji svega par godina, ali, uz pomoć RPM fondacije koja je kod nas poznata po istraživačkom brodu „Herkules“, imaju tri kontejnera prepuna veoma vrijedne opreme za istraživanje podmorja, posjeduju i čamac od 12 metara sa dva motora od po 250 konjskih snaga.
    To su sjajni uslovi za početak rada na podvodnoj arheologiji u Albaniji, mi ćemo morati još dugo da ulažemo da bismo postigli tako nešto", navodi Zdravković.

    http://www.vijesti.me/vijesti/petra-...s-clanak-89241

  13. #163
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: mr arheolog, Mitra Cerović Izmjena: 09.09.2012 u 14:27

    Rimski vodovod

    Utvrđivanje trase antičkog kanala od Cijevne do Rogama

    Rimski graditelji sagradili su između Cijevne i Duklje vodovodni sistem u dužini od 14 km, u okviru koga su postojala i dva akvadukta. O istraživanjima govori mr Mitra Cerović

    Sa istraživanja u Ulici španskih boraca na Koniku 2006.

    Arheolozima je odavno poznato da su Rimljani na potezu između rijeke Cijevne i Duklje izgradili vodovodni kanal, kao i da su u okviru tog poduhvata građeni i akvadukti.
    Podgorica se time ubraja u neveliku grupu gradova koji se mogu podičiti okolnošću da usred grada, (još uvijek pod zemljom), posjeduju ostatke ovakvog jednog značajnog vodosistema.


    Djelovi rimskog kanala ukazali su se 2006. godine tokom radova na rekonstrukciji Ulice španskih boraca na Koniku u Podgorici. Tada je stručna ekipa JU Muzeji i galerije Podgorice, kojom je rukovodila mr Mitra Cerović obavila zaštitna arheološka istraživanja.
    Pored toga, obavljena su i rekognosciranja trase rimskog vodovoda od izvorišta rijeke Cijevne prema Ribnici. Na imanju porodice Paljušaj u selu Dinoša konstatovani su ostaci dijela rimskog vodovodnog kanala. Isti je očišćen, snimljen i iscrtan.
    Vodovodni kanal pripada trasi rimskog vodovoda koji je išao od izvorišta Cijevne, preko Dinoše, pravcem Ribnice, gdje je akvaduktom prelazio preko Ribnice i dalje se pružao prema Duklji.
    Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938.), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta.
    Navodi i da je bio pokriven slojem crvenkastog maltera. Otkriveni kanal u Ulici španskih boraca, po konstrukciji, najviše odgovora upravo vodovodu koji Novicki naziva Ribnički i Dukljanov jaz.
    Pored toga utvrđeno je da se rimski vodovodni kanal pruža dalje Ulicom španskih boraca, prema današnjem mostu na rijeci Ribnici. Ispod mosta uočeni su ostaci antičkih stubova, pa je moguće da se akvadukt na Ribnici, koji pominje Novicki nalazio na tom mjestu.
    Piero Sticotti, u knjizi “Rimski grad Doclea u Crnoj Gori”, daje podatke o rimskom vodovodu i navodi da se ovaj grad snabdijevao vodom sa izvorišta rijeke Cijevne, koji se odatle pružao podno padina Kakaricke gore, prelazio akvaduktom Ribnicu, dalje išao u pravcu Doljana i Zagoriča prema Duklji.

    Ostaci rimskog vodovoda na Koniku u Podgorici

    Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938.), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta

    Izračunao je da bi trasa vodovoda bila dužine oko 14 km. Sticotti pominje i jedan krak, koji od pomenutog akvadukta na Ribnici ide dalje, niz Ribnicu, do Birziminiuma. Pravac ovog kanala potrebno je provjeriti u budućim istraživanjima.
    I. Novicki navodi da je visinska razlika između površine rijeke Cijevne, odnosno mjesta gdje je počinjao kanal i same Doclee, iznosila 12 m, što bi omogućilo da voda kroz kanal teče slobodnim padom (tj. uz regulisan pad).
    Pomoću satelitskog snimka koji je urađen 2006. godine u okviru zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala u Ulici španskih boraca, na Koniku, utvrđena je visinska razlika između početka kanala na Cijevni i same Doclee.
    Ona je znatno veća i kreće se oko 70 m, što bi značilo da je prosječan pad vode u kanalu iznosio 0,5 % (vodovodni kanal sa padom 0,5% preporučuje se od strane rimskih arhitekata koji su takođe radili i akvadukte).
    Istraživanja rimskog vodovodnog kanala potrebno je nastaviti primjenom nove arheološke metodologije, koristeći najmodernije uređaje kao što su: digitalna video kamera i foto- aparat velike rezolucije i napredna kompjuterska tehnologija za satelitsko sninimanje, 2D projektovanje i izrada 3D animacija, kao i snimanje najnovijim GPS ručnim uređajem, i na taj način proširiti mogućnosti terenskog rada i prikupljanja arheoloških podataka i povećavati obim saznanja o rimskom vodovodu.
    Korišćenje nove arheološke metodologije za određivanje trase vodovoda antičke Duklje, podrazumijeva obradu i interpretaciju satelitskih i aviosnimaka, kao i korišćenje vrhunskih geodetskih uređaja (optičke i GPS stanice) za globalno satelitsko i zemaljsko pozicioniranje.
    Na ovaj način, svi podaci registrovani na samom terenu, postaju dio jedinstvene baze podataka, što omogućava sagledavanje svakog novog rezultata u znatno širem arheološkom kontekstu.
    Rezultat primjene novih tehnologija na arheološkom lokalitetu kao što je ovaj, svakako je sagledavanje jednog velikog prostora u relativno kratkom vremenskom periodu i to nedestruktivnim metodama. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je planiranje arheoloških istraživanja sa velikom preciznošcu i efikasnošću.
    Pored toga, zahvaljujući 2D i 3D analizama podataka, moguće je prepoznavanje i definisanje arheoloških objekata prije samog iskopavanja. Na taj način dobija se potpunija slika trase antičkog vodovoda sa tačnim koordinatama koje se kasnije mogu unijeti na digitalizovanu mapu Podgorice i u plansku dokumentaciju. Time bi se omogućila zaštita rimskog vodovoda od daljih devastacija.

    Bijela linija označava pretpostavljenu trasu kanala od Cijevne do Duklje

    Tokom zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala na području Ribničkih vrela u 2006. godini, sačinjena je terenska arheološka dokumentacija, koja pruža neophodnu naučnu osnovu za razmatranje ove problematike i osnovu za dalja arheološka istraživanja.
    Na osnovu navedenog, buduća arheološka istraživanja trase rimskog vodovoda najbolje je otpočeti sondažnim istraživanjem, prostora oko same antičke Duklje, u blizini objekta XIII.

    Možda su postojala čak četiri kanala

    Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače

    Buduća arheološka istraživanja rimskog vodovodnog kanala treba vršiti u cilju utvrđivanje pravca vodovoda, od Cijevne do Duklje.
    Pažnju treba usmjeriti na trasu od Ribnice prema Duklji. Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače.
    Postojanje mosta sa akvaduktom on potkrepljuje činjenicom da se, na drugoj obali, kod objekta XIII gradskih bedema, nalazilo utvrđenje u obliku tornja, napravljeno od kvadera, koje je služilo kao odbrana za ulazak u grad, a istovremeno i kao rezervoar vode.
    Rezultati ovih istraživanja bili bi dragocjeni za preciznu identifikaciju trase rimskog vodovodnog kanala kojim je snadbijevana Doclea, koju pominju raniji istraživači, kao i da se utvrdi da li se radi samo o jednom kanalu koji se pružao od Cijevne do Duklje.
    Pored toga i da se provjere podaci koje navodi I. Novicki o postojanju četiri vodovoda, od kojih su dva snabdijevala Duklju, treći nekadašnji Birsiminium u Podgorici, na ušću Ribnice u Moraču, a četvrti vodovodni kanal služio je za vještačko navodnjavanje zemljišta doline rijeke Cijevne.

    http://www.vijesti.me/vijesti/utvrdi...a-clanak-90940

  14. #164
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 21. septembar 2012.

    Nikolaidis: U ponedjeljak kreće ponovno otkrivanje tajni Svača - zašto je postao mrtvi grad



    Poslije skoro tri decenije arheolozi će u ponedjeljak nastaviti istraživanja na srednjevjekovnom gradu Svaču. Ovaj vrijedan arheološki lokalitet pored Šaskog jezera, koji za arheologe krije mnogo tajni, biće istraživan više od dva mjeseca. Arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju, kaže za Portal Analitika da će ovog puta biti vršena sistematska istraživanja i to poslije gotovo trideset godina, jer su Svač arheolozi posljednji put „pohodili“ 1985. godine.
    Nosilac projekta istraživanja Svača je Narodni muzej Crne Gore.
    Grad bi, kaže Mileva Nikolaidis, mogao da ispriča mnogo toga. Legende i predanja o njemu govore da je imao crkava koliko dana u godini. Međutim, rekognosciranjem je utvrđeno da postoji osam crkava. Dvije su katedralne i šest je u temeljima. Ipak, naglašava direktorica Muzeja u Ulcinju, u legendi ima istine jer su stanovnici Svača imali svoje lične kapele.



    Nikolaidis podsjeća da je prilikom istraživanja 1985. prikupljeno dosta pokretnog arheološkog materijala koji je datiran i uglavnom je riječ o srednjem vijeku. Tada je bio plan da se sljedeće godine nastave sistematska istraživanja, ali do toga nije došlo.
    „Mislila sam da bi grad trebalo do kraja detaljno istražiti, kako bi o njemu otkrili što više, ali evo od ponedjeljka smo ponovo na Svaču. Nastavljamo tamo gdje smo davno stali“, kaže naša sagovornica.
    Da je riječ o izuzetno značajnom lokalitetu, potvrđuju samo neki podaci iz njegove istorije. Grad je imao svoju kovnicu novca, u njemu se gradilo, proizvodilo, stvaralo. U 13. vijeku srušili su ga Mongoli, ali se i nakon ove najezde ponovo uzdigao. Grad je obnovila Jelena Anžujska, koja je zaslužna i za obnavljanje crkve Svetog Jovana Krstitelja i Svete Marije. Jedna crkva je rađena u franjevačkom, a druga u gotičkom stilu. Svač zamire u 16. vijeku kada ga osvajaju Turci.
    Zašto je došlo do umiranja grada Svača koji je stotinama godina živio smješten na prelijepom uzvišenju iznad Šaskog jezera, zašto je postao mrtav grad, jedno je od pitanja na koje treba da odgovore arheolozi.



    Foto: visit-ulcinj.com

    http://www.portalanalitika.me/drustv...tvi-grad-.html

  15. #165
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 21. septembar 2012.

    Predstavljeno izdanje Matice crnogorske o antičkoj Budvi



    U prostoru Matice crnogorske na Cetinju u četvrtak uveče je predstavljena knjiga dr Čedomira Markovića „Antička Budva –Nekropole –istraživanja 1980-1981.“ Arheolog Olivera Velimirović-Žižić kazala je da je položaj antičkih nekropola u Budvi otkriven slučajno, izgradnjom starog hotela „Avala“ 1938. godine, kada je za nauku uništen nesaglediv broj helenističkih i rimskih grobova.
    Govoreći o knjizi arheolog Olivera Velimirović Žižić kazala je da se “Rimskom gradu Doklea, Antičkim natpisima u Crnoj Gori“, pridružuje i „Antička Budva“ – treća monografija koja približava antičko doba Crne Gore“.
    Velimirović-Žižić je podsjetila da je položaj antičkih nekropola u Budvi otkriven slučajno, izgradnjom starog hotela „Avala“ 1938. Godine, kada je za nauku uništen nesaglediv broj helenističkih i rimskih grobova koji su imali bogatstvo priloga koji su kasnije poslužili za unosnu trgovinu, od čega je jedan dio dospio u muzeje(Beograd, Split, Zagreb).Prva arheološka sistematska istraživanja u Crnoj Gori organizovana su u Budvi 1951-1957. godine.
    Arheologu Čedomiru Markoviću za pisanje monografije poslužila su istraživanja koja su obavljena dvije godine poslije zemljotresa 1979. Godine.
    Rezultati ovih istraživanja riješili su dilemu koja se vuče kroz literaturu od otkrića budvanske nekropole i konstatacije da su na istom mjestu u dva sloja ležali stariji grčki i mlađi rimski grobovi.
    Marković zahvaljujući arheološkim rezultatima otklonio je i razriješio pomenutu dilemu, a ona se u prvom redu odnosi na poziciju, obim i strukturu terena koji je korišćen tokom dugog života antičkog grada. Razgraničenje nekropola diktiraju grobni prilozi i na tim osnovama autor ,prvi put odvaja prostorno i vremenski helenističku od rimske nekropole“- kazala je arheolog Velimirović Žižić dodajućio da su na osnovu toga u monografiji i predstavljena dva poglavlja: Helenistička nekropola i Rimska nekropola.
    Arheolog mr Dejan Gazivoda je naglasio da knjiga Čedomoira Markovića govori o izvanrednim rezultatima postignutim u kampanji realizovanoj prije više od 30 godina, u vrijeme kada nije bilo tako razvijene opreme kojom danas arheolozi raspolažu.
    Autor knjige „Antička Budva –nekropole –istraživanja 1980-1981. Godina„ Čedomir Marković kazao je da je za izlazak knige 30 godina nakon što su vršena arheološka istraživanja o kojima govori bilo subjektivnih, ali i objektivnih razloga.“Subjektivni razlozi sastojali su se prije svega u potrebi da se iscrta blizu 2000 različitih predmeta pronađenih u grobovima antičkih nekropola u Budvi, da se svi predmeti precizno i valjano popišu, za šta je bilo potrebno da se prethodno obave konzervatorsko-restauratorski zahvati da bi se sagledali prvobitni oblici i ukrasi na predmetima, načinjeni od različitih materijala, što je zahtijevalo jako mnogo vremena“- kazao je Marković

    http://www.portalanalitika.me/drustv...koj-budvi.html

  16. #166
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Piše: Tufik Softić Objavljeno: 24.09.2012 u 09:34

    OTKRIĆE u polimlju

    Otkopano naselje staro 8.500 godina

    Pronalazak arheologa iz Berana pomjera naučna saznanja o smjenjivanju kultura

    Keramika nađena na lokalitetu Trnje

    Arheolozi Polimskog muzeja iz Berana otkrili su na lokalitetu Trnje, u selu Bijedići kod Bijelog Polja naselje iz doba neolita, staro osam i po hiljada godina, odnosno iz perioda od šest i po hiljada godina prije nove ere.
    Direktor ovog regionalnog muzeja, arheolog Predrag Lutovac, kaže da ovo otkriće, zajedno sa onim na lokalitetu Torine u selu Radmanci kod Berana, pomjera dosadašnja naučna saznanja o smjenjivanju kultura na ovim prostorima.

    "Ova otkrića su značajna ne samo za sjever Crne Gore, već za čitavu državu", tvrdi Lutovac.
    On objašnjava da se u dosadašnjoj literaturi smatralo da mlađe neolitske kulture smjenjuje takozvana nakovanjska kultura, koja se javlja u primorskoj zoni, od Damacije do Skadra.

    "Ova dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije, koja će biti osnovna grana kasnijih perioda, bakarnog i bronzanog doba"

    "Rezultati, koji su dobijeni najprije na Torinama, a sada i na ovom lokalitetu, nesumnjivo ukazuju i na jednu južnobalkansku kulturnu grupu koja zahvata prostor istočne Srbije i pruža se od Homoljskih planina, preko Kosova i naših prostora, do lokaliteta Malić u Albaniji. Pored, dakle, nakovanjske kulture, koja dolazi sa primorja, naša istraživanja su pokazala da je Polimlje bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Te dvije kulturne grupe se ovdje na području Polimlja susreću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu", kaže Lutovac.
    Direktor Polimskog muzeja priča da se za lokalitet Trnje, dvanaest kilometara od Bijelog Polja, prema Pešterskoj visoravni i granici sa Srbijom, na osnovu površinskih nalaza keramike, odranije vjerovalo da datira iz vremena neolita.

    Arheološki radovi na lokalitetu Trnje

    "Mi smo imali zadatak da utvrdimo granice ovog naselja i hronološku pripadnost. I već sa prvim sondama otkrili smo fragmente takozvanog kućnog “lijepa”, odnosno ostataka nekadašnjih zidova pravljenih od zapečene zemlje, što je jasno ukazivalo na postojanje neolitskih kuća", kaže Lutovac.
    Poučeni iskustvom sa istraživanja na Torinama arheolozi su otvorili potom ispitne sonde i na padini južno od lokaliteta Trnje, na formiranim ravnim platoima, locirali čitavo naselje na dubini od dva metra.
    "U ovim kulturnim sedimentima otkrili smo mnoštvo fragmenata sudova koji pripadaju mlađem i poznom neolitu, odnosno vinčanskoj kulturnoj grupi. Tu se izdvajaju karakteristični fragmenti sudova mrke boje, što je glavna krakteristika ove kulturne grupe, vinče, u periodu od šest hiljada do tri i po hiljade godina prije nove ere", dodaje Lutovac.
    Pored keramičkog materijala nađeno je i nekoliko fragmentovanih kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena i mnoštvo koštanih alatki.
    "Posebno treba istaći fragmente antropomorfnih figurina, od kojih se izdvaja glava trouganog oblika sa velikim plastičim” nosem i polukružnim urezanim očima. Nekoliko fragmenata keramike koji su ukrašeni punktiranjem i urezivanjem, pripadaju mediteranskom kulturnom krugu", kaže direktor Polimskog muzeja.



    On smatra da ovo nesumnjivo ukazuje da su primorski kulturni uticaji išli dalje od Beranske kotline, za koju se do sada vjerovalo da je duboko zaleđe primorskih kulturnih grupa.
    "Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. U tom smislu nalazi sa lokaliteta Trnje kod Bijelog Polja imaju posebnu vrijednost za definisanje kulturnih zbivanja u neolitu i eneolitu, odnosno bakarnom dobu. Oni se hronološki nadovezuju na ranije nalaze sa lokaliteta Torine kod Berana. Najstariji nalazi sa Torina pripadaju takođe vinčanskoj kulturnoj grupi, i to vjerovatno njenom kraju i suživotu sa kulturnom grupom bubanj-hum, koja predstavlja izrazito neolitsko, tj. bakarno doba", objašnjava Lutovac.

    Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. U tom smislu nalazi sa lokaliteta Trnje kod Bijelog Polja imaju posebnu vrijednost za definisanje kulturnih zbivanja u neolitu i eneolitu, odnosno bakarnom dobu

    On kaže da je sa ova dva arheološka lokaliteta dopunjena slika kulturnih prožimanja u periodu od šest hiljada do tri i po hiljade godina prije nove ere, i potvrđeno da je u Polimlju formirana posebna i karakteristična kulturna grupa.
    "Ova dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije, koja će biti osnovna grana kasnijih perioda, bakarnog i bronzanog doba", zaključuje Lutovac.
    Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana pronašao je prošle godine na lokalitetu Torine u Radmanskoj klisuri, žensku figurinu neprocjenjive vrijednosti, staru preko pet godina hiljada. Arheolozi iz Berana su prije godinu počeli sanaciju i zaštitu ovog arheološkog lokaliteta i na osnovu tih nalaza formirali projekat „Počeci metalurgije u praistoriji Crne Gore“. Nedavni poduhvat na lokalitetu Trnje kod Bijelog Polja predstavlja nastavak i dio tog projekta.

    http://www.vijesti.me/vijesti/otkopa...a-clanak-92993

  17. #167
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Izdanje: 24. 09. 2012

    ZAVRŠENA OBUKA CRNOGORSKIH RONILACA ARHEOLOGA

    Spremni za podvodna istraživanja



    Polaznicima uspješno završene tromjesečne obuke za vršenje podvodnih istraživanja Mariji Jabučanin, Dejanu Gazivodi, Nikoli Boriloviću i Radimiru Dragutinu uručeni su juče međunarodno priznati sertifikati za ronioce arheologe. Uz diplome i novčane nagrade roniocima arheolozima uručena je i vrijedna ronilačka oprema koju im je darovao JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
    Ministar kulture Branislav Mićunović kazao da je su projekti realizovani u saradnji Ministarstva kulture i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i međunarodnih institucija i fondacija iz oblasti arheologije, podrazumijevali zajednički rad i na valorizaciji, prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine crnogorskog podmorja, koje su prije svega imale za cilj da upotpune znanja o prošlosti mediteranskog područja.
    - Kako je kopnena arheologija neodvojiva od one u moru, svjedoci burne istorije karakteristične za ove prostore vidljivi su i kroz brojne arheološke nalaze proizišle iz dosadašnjih istraživanja - kazao je Mićunović ističući da je dugodišnja međunarodna saradnja ostvarena sa arheolozima iz Fondacije RPM Nautica sa Floride doprinijela da se ostvari prethodno postavljeni cilj rekognosciranja dijela crnogorskog podmorja.
    - Ovim projektom crnogorskoj arheološkoj, ali i široj javnosti, otvoren je put u savremena tehnička i tehnološka dostignuća, prevashodno zahvaljujući korišćenju istraživačkog broda „Herkules” kao jednog od glavnog aktera sprovedenih istaživanja – rekao je ministar.
    Kroz realizovane projekte, kako je istakao, posebno se ističu višegodišnja arheološka istraživanja u Risnu - lokaliteti Carine i Gradina i u akvatorijumu Risanskog zaliva, koja se realizuju u saradnji nacionalnih institucija, dugo godina Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, a od ove godine Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Varšavskog univerziteta, koja su dala značajne rezultate te da u okviru te saradnje, ekipe poljskih i crnogorskih arheologa, uspješno realizuju Projekat „Risinium prijestonica kraljice Teute”, koji podrazumijeva višegodišnje, ljetnje arheološke kampanje.
    - Rukovodeći se rezultatima navedenih višegodišnjih projekata, koji ukazuju na značaj međunarodne saradnje u oblasti arheologije, Centar za konzervaciju i arheologiju je ove godine potpisao ugovor o saradnji sa Univerzitetom u Kembridžu, čime je, siguran sam, obilježen početak još jednog kvalitetnog međunarodnog projekta u ovoj oblasti. Imajući u vidu da je Crna Gora 2008. godine ratifikovala UNESCO Konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine, te da se nedostatak kadrova koji mogu da vrše poslove istraživanja, zaštite i očuvanja podvodne kulturne baštine u teritorijalnim vodama Crne Gore, činio evidentnim, Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara opredijeljen je dio sredstava za obuku kadrova za podvodna arheološka istraživanja. Rezultat navedenog je da danas, ovdje sa nama, imamo tri arheologa i jednog konzervatora sa zvanjima - ronilac arheolog, koji su uz podršku Regionalnog centra za obuku ronilaca iz Bijele, dobili ova prestižna zvanja. – kazao je Mićunović i mladim roniocima arheolozima uputio iskrene čestitke na novodobijenim zvanjima.
    Nakon što je predstavila javnu ustanovu Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, pomoćnica ministra za kulturnu baštinu Lidija Ljesar kazala je novinarima da je obuku ronilaca arheologa, koja je koštala 12.000 eura, finansiralo Ministarstvo kulture.
    Direktor Regionalnog centra za obuku ronioca mr Vesko Mijajlović kazao je da je Crna Gora dugo čekala da istorija podvodnih arheoloških istraživanja počne i da kasnimo iza pomorskih zemalja u okruženju ali da se prije četiri godine krenulo i danas imamo zapažene rezultate.
    - Ove godine smo naš četvorogodišnji rad krunisali obukom ronilaca arheologa. Do 2012. na prostoru od Njivica do Budve pronađeno je 20 arheoloških lokaliteta od čega je 11 antičkih brodova sa teretom potonulim u periodu od prvog do četvrtog vijeka p.n.e. – kazao je Mijajlović ističući da se takvim nalazištima rijetko ko u okruženju može pohvaliti.
    On je zatim iscrpno govorio o načinu obuke koju je prošla prva generacija arheologa ronilaca.
    Prisutnima se na kraju obratio i predsjednik Internacionalne asocijacije za NITROX i tehnička ronjenja dr Fabio Ruberti koji je između ostalog kazao da moramo biti svjesni i savjesni premo onome što imamo.

    Stepenik ka podvodnoj arheologiji

    Direktor Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore Đorđije Vušurović upoznao je novinare da je zbog nedostataka kadrova koji mogu da vrše poslove istraživanja, zaštite i očuvanja podvodne kulturne baštine u vodama Crne Gore, Centar sklopio ugovor o osposobljavanju kadrova sa Regionalnim centrom za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, spašavanje, pružanje pomoći i kontrolu na moru iz Bijele. On je naglasio da se uprkos pozivu svim javnim ustanovama iz oblasti kulture na Primorju, od Herceg Novog do Ulcinja, prijavilo svega sedam arheologa i dva konzervatora od kojih je posebne uslove prošlo četiri kandidata odnosno tri arheologa i jedan konzervator koji su u dva ciklusa uspješno završili predviđenu obuku.
    - Moram priznati da kao direktor Centra, danas ne krijem zadovoljstvo što u prvoj godini postojanja imamo četiri stručna lica sa zvanjima: ronilac sa dvije zvjezdice i ronilac arheolog – kazao je pored ostalog Vušurović ističući da se ovom obukom stvaraju preduslovi neophodni za razvijanje crnogorske podvodne arheologije i formiranja odjeljenja za podvodnu arheologuiju u okviru Sektora za arheologiju Centra.

    Z.P.

    http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2012-09-24

  18. #168
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 16. oktobar 2012.

    Vejlon: Crvena stijena krije još tajni o najdaljoj prošlosti

    Crvena stijena je jedan od izuzetno rijetkih lokaliteta koji imaju tako dug kontinuitet života neandertalca i zato naučnici iz cijelog svijeta žele da se upoznaju sa nalazima iz pećine kraj Nikšića. Moguće je da se na tom području krije još zanimljivih nalazišta iz najdalje prošlosti, jer je to vrijeme lovaca i skupljača koji su bili u stalnom pokretu. Zub neandertalca otkriven u pećini biće uskoro datiran, a sve analize materijala koji pronađemo raditiće najpoznatiji svjetski stručnjaci za geologiju, datovanje, paleontologiju i druge oblasti, kaže profesor Robert Vejlon sa Univerziteta Mičigen.



    U Evropi gotovo da ne postji lokalitet koji ima takav kontinuitet života neandertalca kakav je otkriven u Crvenoj stijeni. To je za izučavanje paleolita izuzetno važan lokalitet, sa mnogo slojeva, i još uvijek se tu može mnogo otkriti o našoj najdaljoj prošlosti, kaže za Portal Analitika Robert Vejlon (Robert Whallon), profesor paleontologije na Univerzitetu Mičigen.
    Ovih dana ugledni paleontolog iz SAD-a ponovo istražuje Crvenu stijenu, a vraća joj se, kaže, jer ga prije svega interesuje razdioblje paleolita. Sloj iz ovog najstarijeg i najdužeg razdoblja u razvoju ljudske civilizacije u pećini kraj sela Petrovići u nikšićkoj opštini, dug je čak devet metara.
    -Rijetki su lokaliteti koji imaju takav kontinuitet života neandertalca. Mislim da su ti ljudi stalno dolazili u Crvenu Stijenu tokom određenog perioda, potom odlazili i ponovo se vraćali. To je i razumljivo, jer govorimo o neandertalcu, koji je bio lovac i sakupljač, objašnjava profesor Vejlon.
    Naš sagovornik ističe da je i Bioče zanimljiv lokalitet, ali smatra da je posebnost Crvene Stijene upravo u tome što se u njoj život odvijao izuzetno dugo i intenzivno. Namjera arheologa je, kaže, da saznaju što više o načinu života neandertalca.
    Pećina kod Nikšića krije još mnogo tajni i zato će u istraživanja biti uključeni renomirani stručnjaci iz svijeta. Tako će geološka istraživanja raditi ugledni geolog iz Engleske, zatim stručnjak za datovanje iz Francuske, kao i stručnjaci iz Kanade, Južne Afrike i Australije.
    Dešifrovanje na osnovu najmanjih ostataka: Naš sagovornik ističe da Crvena Stijena privlači stručnjake i da rado dolaze da se upoznaju sa ovako vrijednim i rijetkim arheološkim nalazištem, i podsjeća da u svijetu ima malo stručnjaka za paleontologiju i da je to krug ljudi koji se poznaju i rado sarađuju. Laicima je vjerovatno zanimljivo na koji način paleontolozi na osnovu najmanjih nalaza dešifruju tajne naših početaka. Suština je u detaljnim analizama pronađenih ostataka, objašnjava profesor paleontologije i kaže da dobro zna koga će pozvati ako mu treba stručnjak koji će da identifikuje vrstu drveta na osnovu komadića ugljenisanih ostataka. Kada je, naprimjer, o ovoj analizi riječ, tu je neprikosnovena jedna naučnica iz Australije, koja je trenutno u Italiji, i kada sakupimo dovoljno materijala sa Crvene Stijene, ja ću je pozvati da ga obradi, kaže profesor Vejlon i naglašava da je u pitanju pravi međunarodni projekat.



    Ekspert iz Južne Afrike analizira oruđe: Otkrića iz Crvene Stijene pomoći će u rasvjetljavanju klime u paleolitu, u otkrivanju kako su te promjene uticale na uslove života neandertalca, da li su se zbog promijena kretali više ili manje, kakve su alatke koristili. Oruđe će analizirati stručnjak iz Južne Afrike, a koliko se iz ostataka oruđa može saznati govori i podatak da se na osnovu tragova krvi na oštrici može vidjeti koje vrste životinja su neandertalci lovili.
    Arheolozi će i u ovoj kampanji raditi polako i strpljivo kako im nijedan važan detalj ne bi promakao, a planiraju da istraže oko pola metra sloja. Profesor Vejlon kaže da se u Crvenoj Stijeni jasno može vidjeti debeo sloj vulkanskog pepela, što govori o velikoj erupciji koja se dogodila u Italiji i koja je naučnicima poznata i datovana je do 39 hiljdada godina. Taj sloj se, objašnjava, može vidjeti na Kipru, Grčkoj, cijelom Mediteranu, i nalaze ga čak do Ukrajine. Neki naučnici u Italiji smatraju da je ta erupcija uticala na izumiranje neandertalca, ali naš sagovornik smatra da ta teza nije tačna. Ipak, priznaje da još uvijek nedovoljno znamo o neandertalcu, o tome na kom nivou su imali razvijen jezik, u kakvoj zajednici su živjeli i još mnogo toga.
    Na pitanje da li se u okolini Nikšića mogu očekivati nova otkrića kada je u pitanju najranija prošlost, jer su istraživanja ovog ljeta dala izvjesne rezultate, profesor Vejlon kaže da je to za arheologiju izuzetno zanimljiv teren, ali da li je važan za srednji paleolit još uvijek ne znamo. „Tamo su otkriveni nalazi mladog paleolita, ali ne i srednjeg, iako on vjerovatno postoji, jer su se ljudi u dalekoj prošlosti neprestano kretali. Sasvim je logično da u blizini Crvene Stijene ima još lokaliteta, ali ljudi iz paleolita nisu živjeli samo u pećinama,već i na otvorenom. Pećine su dragocjene za arheologe jer je u njima najbolje sačuvan arheološki materijal i svako otkriće je dragocjeno. Vjerujem da ih u Crnoj Gori ima još, jer je ovo jedan izuzetno zanimljiv teren za arheologe, ali treba više istraživati, kaže Vejlon.
    Zub neandertalca: Sagovornik Portala Analitika ističe da ga sva ta otkrića izuzetno zanimaju, ali skromno kaže da sa svojih deset prstiju jednostavno ne može stići da sve istraži. Prednost za sada kaže daje Crvenoj Stijeni i radiće je temeljito, kako bi se prikupilo što više podataka i kako ne bi ništa preskočili. Suština je kaže da se sve istraži i da prikupljene nalaze analiziraju kompetentni stručnjaci iz svijeta. Zub koji moguće potiče od neandertalca biće uskoro datiran, a Vejlon kaže da vjeruje da će naći još ljudskih ostataka.
    Profesor sa Univerziteta Mičigen naglašava da je važno da se naši arheolozi specijalizuju i želi da svoje iskustvo prenese na njih. „Neću živjeti vječno i želim da svoje znanje prenesem na buduće generacije koje će nastaviti istraživanja. Važno je da oni upoznaju stručnjake sa kojima sarađujem i ostvare sa njima kontakte, a to su ljudi iz struke koje sam tokom duge karijere upoznavao širom svijeta“, kaže Vejlon. A na pitanje koliko je Crvena Stijena poznata i važna za arheološku nauku, odgovara anegdotom, koja će, kaže, to najljepše objasniti.



    "U Americi je gostovao ugledni arheolog iz Engleske i tokom večere me pitao na čemu sada radim. Odgovorio sam da sam u Crnoj Gori kopao na Crvenoj Stijeni i da ću tamo raditi nekoliko narednih godina. Ti radiš Crvenu Stijenu, pa to je jako važan lokalitet, upitao me začuđeno arheolog iz Engleske. To vam govori da je to poznat lokalitet i ja mu se punih 9 godina vraćam", kaže profesor Vejlon i napominje da će se raditi sigurno i narednih pet godina.
    Finansiranje projekta je obezbijeđeno i zajedno ga podržavaju Ministarstvo kulture Crne Gore i Nešnl sajens fondejšon (National science fondation) iz Amerike. Istraživanja Crvene Stijene jedan su od segmenata projekta „Putevi kontinuiteta“, koji će se realizovati tokom narednih godina. Riječ je o važnim istraživanjima ne samo u pećini kod Nikšića, već i u Banjanima, na Svaču i drugim lokalitetima, koja će doprinijeti rasvjetljavanju prošlosti i pružiti arheološki materijal koji će biti osnova za formranje Arheološkog muzeja Crne Gore.
    Profesor Vejlon kaže da je Ministarstvo kulture i pomoćnica ministra za oblast kulturne baštine Lidija Ljesar dala značajan doprinos realizaciji istraživanja na Crvenoj Stijeni. Dobro je što je bilo razumijevanja za važnost istraživanja, a mi ćemo se truditi da otkrijemo što više o najranijim počecima života. Sigurni smo da pećina kod Nikšića krije još mnogo toga zanimljivog za nauku“, kaže na kraju ugledni paleontolog.

    S. KAPETANOVIĆ

    http://www.portalanalitika.me/drustv...prolosti-.html

  19. #169
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Izdanje: 25-10-2012

    NASTAVLJENI ARHEOLOŠKI RADOVI NA GURDIĆU

    Očekuju izvještaj antropologa

    ■ Anja Mićunović, mladi arheolog saopštila da je u jednoj grobnici pronađen medaljon


    Na lokalitetu franjevačkog samostana iz 17. vijeka, na južnim vratima Staroga grada Kotora juče su nastavljena istraživanja jer se pribavljaju potrebne dozvole za odlaganje iskopanog zemljišta, zbog čega je Komunalna policija radove obustavila prije dva dana.
    - Prazne se grobnice, a zemlju odvozi privatni prevoznik na svoju parcelu, kaže Vilma Kovačević, koja rukovodi istraživačkim radovima na lokalitetu franjevačkog samostana. Kovačevićevoj pomaže Anja Mićunović, mladi arheolog koja je odradila pripravnički staž i namjerava da polaže stručni ispit.
    - Radim dokumentaciju, nivelisanje - mjerenje kota dubina, pošto svaku grobnicu moramo posebno da označimo i kada se pronađe neki predmet, kao što smo danas izvadili medaljon iz zemlje, onda se mjeri i dubina na kojoj je nađen. Ovo je jedno veliko iskustvo, veliki „plus” za mene, drago mi je što imam priliku da praktično radim u domenu svoje profesije, što radim rame uz rame sa Vilmom Kovačević, koja ima zavidno iskustvo i može da me usmjeri da mi objasni, pomogne oko nekih stvari, kaže Mićunović.
    S obzirom da meteorolozi predviđaju kišu za vikend, istraživači se nadaju da će do subote stići da obave dobar dio posla i da ažuriraju dokumentaciju.
    - Povećali smo broj radnika jer se ukazala potreba da rade na više mjesta. Prazne se grobnice, a zemlju odvozi privatni prevoznik na svoju parcelu, kaže Vilma Kovačević, koja rukovodi istraživačkim radovima na lokalitetu franjevačkog samostana.
    -U Komunalnioj policiji su nam dali rok od tri dana, mi radimo i dalje kao da ništa nije bilo, u međuvremenu smo podnijeli zahtjev Sekretarijatu za urbanizam, koji je biskup Ilija Janjić lično potpisao. Obavila sam razgovor u opštini, imaju razumijevanja, nadam se da će se taj problem prevazići i da ćemo nastaviti nesmetano da radimo. Mi smo organizaciju operativnih radova prepustili Biskupiji, tražili od njih da obezbijede radnu snagu, odvoz smeća i smještaj osteološkog materijala (skeleta). Dogovorili smo se da će se sve kosti deponovati u jednu ili dvije grobnice koje će kasnije biti označene, kaže Kovačević. Nakon 13 dana rada sakupljeno je mnogo osteološkog materijala.
    - Po broju lobanja možemo odrediti koliko je ljudi bilo sahranjeno, u 25 porodičnih grobnica iskopano je po pet i više skeleta. Očigledno je da se radi o kontinuiranom sahranjivanju. Odvajamo ih u kese prema utvrđenoj numeraciji, slažemo ih i doći će antropolog koji će na kraju pregledati sadržaj i napisati izvještaj o tome. Do sada niko nije vodio brigu o ovom dijelu grada i ovom objektu između saniranih zgrada, gdje su svi bacali svoj građevinski otpad. Prije no što smo došli do grobnica izbačeno je šest kamiona sa smećem, nakon iskopavanja još desetak kamiona sa šutom i zemljom, jer u grobnice su se obrušavale opeke, malter, crijep... objašnjava iskusna arheološkinja.

    M.D.P.

    www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=352989&datum=2012-10-25

  20. #170
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: pet, 26. okt, 2012.

    Arheolozi pronašli naselje staro 8.000 godina u blizini Bijelog Polja

    BIJELO POLJE – Tim arheologa Polimskog muzeja iz Berana dokazao je postojanje neolitskog naselja na lokalitetu Trnje, u selu Bijedići. Po preliminarnim procjenama naselje je staro više od 8.000 godna.



    -Radi se o naselju vinčanske kulturne grupe koja pred kraj neolita obuhvata ovaj dio Evrope, od Grčke do Slovenije.To dokazuju ostaci karakteristične keramike fine izrade i kuće kvadratnog oblika, rađene od kolja i zemlje pečene tehnikom lijepa – kaže direktor Polimskog muzeja arheolog Predrag Lutovac.

    Slojevitost



    Arheolozi su u Bijediće stigli tragom ostataka materijalne kulture koje je ranije na površini pronašao arheolog Ljubo Glušac. Na lokalitetu Trnje locirali su tragove kuće iz perioda neolita na dubini od 1,5 metra. Sondažom je utvrđeno da se materijalni tragovi kulture nalaze do dubine od 2, 5 metra. Širina kulturnog sloja ukazuje da su ljudi tu živjeli hiljadama godina.
    - Otkrili smo puno fragmenata keramičkih sudova karakteristične mrke boje koji pripadaju mlađem i poznom neolitu – odnosno vinčanskoj kulturnoj grupi, fragmente kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena, mnoštvo koštanih alatki i neoliko pehara. Istovremeno, nekoliko fragmenata keramike koji su ukrašeni punktiranjem i urezivanjem ukazuju i na kontakte sa mediteranskom kulturnom krugu. Pored predmeta za svakodnevnu upotrebu našli smo i elemente antropomorfnih figurina, najvjerovatnije posvećenih Majci Zemlji i kultu plodnosti. Ti nalazi spadaju u red najvažnijih za sada otkrivenih predmeta iz perioda neolita na teritoriji Crne Gore – kaže Lutovac.

    Susreti i prožimanja

    U kombinaciji sa otkrićem neolitskog naselja na lokalitetu Torine otkriće iz Bijedića unosi nove elemente za rekonstrukciju praistorijskih zbivanja na sjeveru Crne Gore, konkretno za period od 6000 do 2800 godina prije nove ere.



    - Polako sklapamo sliku. Rezultati naših istraživanja pokazuju da je u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije Polimlje, pored nakovanjske kulture, koja dolazi sa primorja, bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Po svemu sudeći dvije kulturne grupe se ovdje susrijeću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu – kaže Lutovac.
    Do kraja godime arheolozi Polimskog muzeja obići će kompletnu teritoriju opštine Bijelo Polje. Sva poznata nalazišta biće kaptirana i kategorizovana po sličnosti. U narednoj fazi, sondažom će biti identifikovana stalna naselja iz praistorijsog perioda, nakon čega će biti pripremljeni elaborati za njihova detaljna istraživanja.

    Cilj – otkopavanje neolitske kuće


    Arheolozi su se u Bijedićima zadržali dvadesetak dana. Locirali su nalazište koje je zaštićeno od neovlašćenih iskopavanja. Planiraju da naredne godine u cjelosti otkopaju neolitsku kuću. - Cilj nam je ta utvrdimo tačne dimenzije objekta i tip kuće. To će nam pomoći da preciznije definišemo način življenja na tom lokalitetu – ističe Predrag Lutovac.

    V. S.

    http://www.pobjeda.me/2012/10/26/arh...bijelog-polja/

  21. #171
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    2,147
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Bravo Cipur, nikad cuo nisam za Svac. Mada mi malo cudno da ima 365 crkvi, ogroman bi to grad bio ?!... imas li sto o Duklji ? Neke slike pretpostavke kako je izgledala ...
    Sreca tvoja sto si gad pa te niko ne voli! fcuk yeah!

  22. #172
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    ZAPIS IZ SVAČA: Sarkofag stanovnika uspavanog grada

    27. oktobar 2012.



    Tokom mjesec dana istraživanja arheolozi na Svaču su otkrili još četiri crkve, od kojih je jedna napravljena nad udubljenjem u stijeni u kojoj je smješten sarkofag. Čisteći srednjevjekovni grad zarastao u draču i šiblje, istraživači svakog dana otkrivaju ostatke građevina koje svjedoče o veličini grada koji je bio veći od Kotora tog doba. Petnaest crkava pronađenih do sada govori da je bio episkopski grad i izuzetno važno sjedište države Vojislavljevića, te na svojevrstan način potvrđuje legendu o gradu crkava.

    Ondje gdje je živa legenda sigurno ima prostora i za istraživanja - polazište je zahvaljujući kojem su arheolozi raspleli mnoge istorijske tajne. Legenda se ovih dana ostvaruje na čuvenom srednjevjekovnom gradu Svaču, koji je vjekovima obavijen koprenom tajnovitosti i predanja. Priča o gradu koji je imao crkava koliko dana u godini, toliko puta ponavljana, na svojevrstan način se potvrđuje u stvarnosti jer su arheolozi za nepunih mjesec dana istraživanja otkrili čak četiri nove crkve.
    -Upravo danas smo pronašli jednu memorijalnu kapelu i sada polako skidamo naslage zemlje. Sa ovom imamo broj od čak 15 otkrivenih crkava, što govori da je Svač bio episkopski grad, kaže za Portal Analitika rukovodilac istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin, i pokazuje nam ostatke manje crkve čiji se temelji jasno vide. Nesumnjivo je da se ovdje radi o čitavom manastirskom kompleksu koji je u 11. i 12. vijeku bio veoma važan za državu Vojislavljevića. Moguće da je Svač u jednom periodu bio i centar države, objašnjava Zagarčanin i pokazuje kuda se sve prostirao grad koji je bio veći od srednjevjekovnog Kotora. Za razliku od Kotora Svač, kaže, ima veći akropolis i mnogo širu platformu koja se pruža na 6 hektara.



    Sjedište Vojislavljevića:
    Da je davno usnuli srednjevjekovni grad, smješten na nekih 25 kilometara od Ulcinja prema sjeveroistoku, bio važno središte vidi se na svakom koraku. Zidovi katedralnih crkava dominiraju prostorom, tu su obrušene građevine koje zarobljene dračom i granjem više liče na prevrnute međe, na svakom koraku mnogo klesanog kamenja, jednostavo, tu na Svaču spleli su se priroda i istorija.
    Dok hodamo pažljivo pored raskopanih nekropola i ostataka crkava, Zagarčanin objašnjava da je u ovoj kampanji, započetoj 27. septembra, planirano da se istraži sjeverna strana grada, odnosno podgrađe. Pokazuje nam nekadašnji trg koji je dug 50 metara i širok 30. Ispred njega se nalazila svečana kapija sa ulazom, a sa strane velike zgrade i nekoliko crkava. Tu je bio cijeli jedan kompleks koji nije profanog tipa. U kapelama se sahranjivalo plemstvo, aristokratija, tu nije živio običan svijet. Sigurno da je Svač bio jedno od vladarskih sjedišta u vrijeme Vojislavljevića. Zna se da je kralj stolovao u Skadru, ali ovdje je vjerovatno boravila njegova porodica sa svitom, priča arheolog.
    Dok pokušavamo da se probijemo da svake veće građevine kako bi bolje vidjeli njenu unutrašnjost, ili, bolje reći, ono što je od nje ostalo, shvatamo da je za razgledanje Svača jedan dan i suviše kratak. Moglo bi se po ovom mjestu prepunom istorije dugo hodati, penjati se uskim stazama, zaviriti u srušene apside, „osvajati“ međe koje dominiraju gornjim gradom sa koga puca veličanstven pogled na Šasko jezero. Kad sa vrha bacite pogled na okolinu, na jezero okupano oktobarskim suncem, nježno zelenu travu koja se probudila od ljetnje suše tokom posljednjih kiša, onda shvatite zašto je Svač bio stjecište duge i burne istorije. Tu, visoko na litici, srastao je sa kamenom, cijelom jednom stranom prema Šaskom jezeru bio je zaštićen od napadača. Sa druge vidi se bogato ulcinjsko polje, kroz koje su tokom istorije vodili putevi, dovodeći i prijatelje i neprijatelje.



    Svaki grad ima svoje varvare: Naš sagovornik nas podsjeća da je Svač bio episkopski grad sigurno od 11. vijeka i da je kovao svoj novac. No, grad je mnogo stariji tako da se prva faza gradnje vezuje za šesti vijek, a završava negdje polovinom sedmog, kada grad strada u najezdi Avara. U 8. vijeku imamo zatvorene slojeve sa pomiješanom keramikom vizantijskom ili romejskom i slovenskom u jednom kontekstu, kaže Zagarčanin. Svač je pretrpio i veliku pljačku Mongola 1242. godine, kada je grad uništen, ali se ponovo uzdigao i vrhunac dostigao u 14. vijeku. Ipak, u 15. stoljeću između ostalog i zbog političkih akcija koje je sprovodila Mletačka republika, Svač polako propada.
    Arheolog Dejan Drašković, koga smo sa kolegama zatekli na drugom kraju podgrađa, gdje se istražuje nekropola u kojoj je pronađena keramika iz perioda od 7. do 9. vijeka, kaže da se može arheološki pratiti viševjekovno razaranje Svača.
    -Dolazak jačeg znači poraz slabijeg, ali ono što ne možemo pratiti je kako je grad devastiran tokom posljednjih decenija. Na jednoj starijoj fotografiji crkve Svete Marije, koju je uradio čuveni istraživač Aleksandar Deroko, vidi se cijeli jedan zid, a danas je potpuno urušen. To je žalosna sudbina grada za koga se može reći da je biser srednjeg vijeka, kaže Drašković i pokazuje da su prilikom svakodnevnog rasčišćavanja terena obraslog u makiju i drače, otkrivali nove objekte i zidine.
    -Sa Svača se vjekovima kamen odnosi i od njega su pravljene kuće u selima u blizini. Uporni su bili i „istraživači“ u namjeri da pronađu blago. Rupe od kopanja su vidljive, a dolaze i sada noću i to sa detektorima za metal u nadi da će nešto vrijedno naći, priča Zagarčanin nevjerovatna iskustva sa Svača.


  23. #173
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default ....

    Nepozvani gosti: Dok gledamo kako jedna ekipa strpljivo, sloj po sloj, čisti naslage zemlje sa ostataka nekad velike crkve, pitamo Zagarčanina što misli, zbog čega je o Svaču toliko živa legenda, zašto pobuđuje radoznalost, da mu u „pohode“ često dolaze i nepozvani gosti.
    -Grad je prestao konačno da živi u 16. vijeku. Stotinama godina on je napušten, ovo mjesto se razgrađuje, sa njega se odnosi kamen, a sa druge strane služi za pripovijedanje priča. Za razliku od drugih primorskih gradova, u njemu je život davno utihnuo. Koliko je tu skupljene istorije govori podatak da su ovdje otkriveni ostaci iz 4. vijeka prije nove ere, što je ilirska faza. Pronađena je neolitska grnčarija, eneolitska grnčarija, ona iz ranog bronzanog doba, jednom riječu duga je to prošlost, koja je u jednom trenutku nestala. Kada grad prestane da živi, samim tim činom postaje legenda. Ljudi počinju da vjeruju da ga je zatekla sudbina slična čovjekovoj, priča nam nadahnuto Zagarčanin.
    Podsjeća da je i Ulcinj imao burnu istoriju, ali je opstao i danas je, kaže, poklekao u „pohodu“ nove arhitekture. Stari Bar je izgubio svoje vizure u eksplozijama municije 1881. a Svač, za razliku od njih, biva potpuno napušten još 1571. Na pitanje što je bilo presudno da grad zauvijek zamre, Zagarčanin napominje da mu istorijske okolnosti nisu išle na ruku.
    -Već u drugoj polovini 15. vijeka blizu je Skadarskog sandžakata, Osmanlije stalno vrše upade, ne dozvoljavaju da se život odvija normalnim tokom, da se razvija ekonomija. Prekidaju komunikacijske pravce, a sve to utiče na grad koji mora od nečega da živi. Sa druge strane episkopija u to vrijeme slabi, objašnjava arheolog.



    Monolit nepoznate namjene: Vraćajući se na priču o istraživanjima, Zagarčanin nam kaže da su otkrili veliki monolitni spomenik koji ima oblik obeliska, nepoznate namjene. Spomenik ima nekoliko tona i tek nam predstoji da ga izvučemo i podignemo. On može da bude i rimski milijarius, ali i dedikativna ploča iz vremena kada je grad živio punim životom, odnosno vjerovatno je posveta nekom važnom događaju, kaže Zagarčanin, i napominje da smo prvi saznali o ovom za njih važnom otkriću. Upitan hoće li nas odvesti da ga fotografišemo, kaže da to treba učiniti kada spomenik bude moguće sagledati u svoj njegovoj veličini. „Moguće je da na njemu bude neki natpis koji ne možemo vidjeti dok ga ne podignemo. Ogroman je, treba ga ispraviti. Bolje da sačekamo, kaže ljubazno naš sagovornik i napominje da na Svaču ima još mnogo posla.
    Godinama bi se, kaže, moglo ovdje istraživati, ali i pet godina kontinuiranog rada omogućilo bi da arheolozi otkriju cijelu zapadnu stranu podgrađa, i veliki dio istočne strane. Na Svaču su posljednji put vršena istraživanja 1985. godine i u njima je učestvovala direktorica Muzeja u Ulcinju Mileva Nikolaidis, koja je i danas na Svaču i vrši nadzor istraživanja. Sjeća se da je prije gotovo trideset godina njena namjera bila da se grad sistematski istraži, ali do toga nije došlo. Drago joj je što su arheolozi napokon tu, na mjestu koje ima da ispriča mnogo toga.
    Na Svaču je ovih dana zaista živo, ne samo zbog arheologa, već tu svakog dana dolaze novinarske ekipe, zatim radoznali ljubitelji istorije, u želji da vide što se to radi na gradu o kom je više pričala legenda nego nauka. Tako će biti do kraja novembra do kada će istraživati arheolozi Mladen Zagarčanin, Dejan Drašković, Miloš Živanović, Anton Ljuljđuraj, konzervator Željko Čelebić, kao i arheolog iz Albanije Barbana Draga. Istraživanje se odvija u okviru projekta Ministarstva kulture „Putevi kontinuiteta“, a njegov nosilac je Narodni Muzej Crne Gore.



    Koliko im predstoji posla najbolje govori činjenica da je tokom istraživanja groblja iz perioda od 11. do 13. vijeka, otkriveno više od trideset grobnica. „Samo smo zagrebali dio i ovoliko otkrili, pronašli i sjevernu i jugoistočnu nekropolu. Tu su i ostaci crkvice izuzetno malih dimenzija, napravljene u stijeni u kojoj se čuvao sarkofag.Vjerujemo da je tu sahranjena neka veoma važna ličnost. Sve ovo nas upućuje na to da se ovdje još mnogo toga može orkriti, kaže Zagarčanin.
    Odlazimo sa Svača sjetni što se ništa nije učinilo da se ovaj veličanstveni srednjevjekovni grad zaštiti. On je opstao zahvaljujući legendi, a arheologija će učiniti da se predanje na svojevrstan način revidira i sastavi slika o markantnoj tački naše prošlosti, koja svakim svojim kamenom potvrđuje da smo bili stjecište burne istorije.

    Suzana KAPETANOVIĆ

    http://www.portalanalitika.me/drustv...nog-grada.html

  24. #174
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 18. novembar 2012.

    Zagarčanin: Zatekli smo barikadu na putu do Svača, kao da nismo dobrodošli



    Arheolozi koji posljednja gotovo dva mjeseca istražuju srednjevjekovni grad Svač jutros su naišli na barikade koje su postavljene na lokalnom putu i nisu mogli da priđu kolima do parkinga prema lokalitetu. "Na putu je kamenje i ne možemo da priđemo kolima. Ko je postavio kamenje ne znam i to nije naš problem. Sve smo prijavili Komunalnoj policiji i na njima je da reaguju", kazao je za Portal Analitika rukovodilac istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin.



    -Mi smo smješteni u kući koja se nalazi dva kilometra od lokaliteta. Idemo kolima jer nosimo crteže, vrijedan alat i drugi pribor, ali zbog kamenja nismo mogli da priđemo, kaže Zagarčanin. Nismo mogli ni da pomislimo da će se ovo dogoditi. Sad osjećamo kao da nismo dobrodošli. Mi smo ekipa koja se odlično slaže, na terenu radi 12 ljudi albanske nacionalnosti i naše druženje je izvanredno. Zajednički radimo na ovom zaista velikom i važnom poduhvatu. Ljudi u Vladimiru su dobronamjerni i pošteni. Našao se neko ko izgleda želi da naš rad opstruira i zaista se pitamo zašto to čini, kaže Zagarčanin.
    On kaže da se osjećaju neprijatno zbog ovog događaja, jer se sada osjećaju kao da nisu dobrodošli. "Obijali su i vrata ostave gdje držimo alat i nakon svega se mi u ekipi ne osjećamo ni malo prijatno", ističe naš sagovornik.
    Arheolog podsjeća da je priča o Svaču priča o suživotu ljudi. To je veliki lokalitet koji mnogo govori o našoj istoriji i pripada kulturno-istorijskim spomenicima prve kategorije. Vjerujem da će nadležni reagovati, i da ćemo moći nesmetano da nastavimo istraživanja, koja su od velikog značaja za arheologiju, kaže na kraju Zagarčanin.



    Planirano je da istraživanja na Svaču traju još desetak dana, a istraživanja se odvijaju u okviru projekta "Putevi kontinuiteta" čiji je realizator Narodni Muzej Crne Gore.

    http://www.portalanalitika.me/drustv...o-do-svaa.html

  25. #175
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Objavljeno: ned, 18. nov, 2012. -- Baština

    Grobovi stari 1.700 godina pronađeni u blizini Duklje


    Arheolozi su našli 15 grobnica iz rimskog perioda. Preliminarne analize upućuju na zaključak da se radi o grobovima iz 3. ili 4. vijeka. U tim grobovima bilo je i priloga koji se nalaze na konzervatorskoj obradi

    PODGORICA –
    Petnaest grobova iz rimskog perioda pronašli su arheolozi u sondi površine oko 50 metara kvadratnih, na sjevernoj nekropoli Duklje, u Rogamima. Arheološka istraživanja Duklje, započeta prije dvadesetak dana, potvrdila se tezu da se na tom mjestu može otkriti mnogo toga.



    - Grobovi su oivičeni kamenim oblucima ili krupnijim kamenom, grubo otesanim. U tim grobovima bilo je i priloga koji se nalaze na konzervatorskoj obradi. Nakon konzervatorske obrade moći ćemo da preciznije datujemo grobove. Preliminarne analize upućuju na zaključak da se radi o grobovima u kojima su umrli sahranjeni u 3. ili 4. vijeku – kazala je rukovodilac arheoloških istraživanja mr Ivana Medenica.

    Tipični tragovi


    Prilozi koje su arheolozi pronašli u grbovima tipični su za obrede sahranjivanja umrlih tog perioda: keramičke posude, krčazi, staklene bočice za uljane mirise… Jedna malena bočica sačuvana je u cjelosti. Druge moraju biti pažljivo rekonstruisane. - Pronašli smo samo jedan bronzani novčić koji je slabo čitak jer je korozirao i avers i revers. Na reversu je sačuvan trag tkanine u kojoj je pokojnik sahranjen, štro je prava rjetkost, jer u grobnicama ovog tipa gotovo nikada ne postoje tragovi tkanine. Pronašli smo i ostatke eksera, što je znak da su neki od pokojnika bili sahranjeni u drvenim sanducima – kazala je Medenica.




    Otkopana su i dva groba tipa a la kapućina, formirana od krovnih cigala. Što se u njima nalazi saznaćemo narednih dana. Zanimljivo je i da se u dijelu grobova nalaze kosturi koji djeluju kao primjetno duži od skeleta koji su ranije pronalaženi na nekropolama Duklje. - Kosti će ići na antropološku analizu. Nekoliko kostura duži su od uobičajenih dimenzija za antičke nekropole u Crnoj Gori. I za to postoji obrazloženje. Stanovništvo Duklje bilo je mješovito. Ovdje su živjeli ljudi sa raznih krajeva Rimskog carstva a na tom ogromnom prostoru bilo je mnogo antropoloških tipova – istakla je Medenica.

    Putevi kontinuiteta

    Sjeverna nekropola Duklje do sada nije sistematski istraživana. Znalo se da mještani često nailaze na ostatke pogrebne arhitekture. Prije dvije godine, porodica Šoškić je na svom imanju kopala rupu za smokvu i slučajno su našli neobičnu porodičnu grobnicu iz 4. vijeka, napravljenu od kamenih polustubova. Ove godine u okviru projekta „Putevi kontinuiteta“, čiji je nosilac Ministarstvo kulture, a realizator Narodni muzej, arheolozi su počeli sistematska istraživanja. Rukovodilac istraživanja je arheolog mr Ivana Medenica, a članovi stručne ekipe su arheolozi Petra Zdravković, Bogdan Lompar, apsolvent arheologije Iva Mastilović, dipl. konzervator-restaurator Nada Baković i arhitektonski tehničar Tatjana Mijović.

    Jedna Duklja – dvije nekropole

    Do nedavno su bile poznate dvije nekropole antičke Duklje – jugoistočna, koja je zahvatala prostor na kome se danas nalazi trafostanica Zagorič i zapadna, ili sjeverozapadna, zapadno od gradskih bedema. Približan položaj ovih nekropola na osnovu tada raspoloživih podataka utvrdio je 1913. godine P. Stikoti. Rezultati istraživanja pokazali su da je sahranjivanje na jugoistočnoj nekropoli vršeno od početka I do polovine IV v. n. e., kada je napuštena. Sahranjivanje na sjeverozapadnoj nastavljeno je i tokom V vijeka.

    V. Simunović

    http://www.pobjeda.me/2012/11/18/gro...lizini-duklje/

Page 7 of 8 FirstFirst ... 345678 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •