Results 1 to 22 of 22

Thread: CRNOGORSKI ZELENASI SU CETNIKE SMATRALI NAJVECIM ZLOM

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Crnogorski zelenaši su četnike smatrali najvećim zlom

    Novak ADŽIĆ: CRNOGORSKI ZELENAŠI SU ČETNIKE SMATRALI NAJVEĆIM ZLOM ZA CRNU GORU


    NEKOLIKO SVJEDOCANSTAVA O ODNOSU CRNOGORSKIH ZELENASA - INDIPENDISTA PREMA CETNICKOM VELIKOSRPSKOM POKRETU 1941-1945. GODINE

    Crnogorski suverenisti, indipendisti (zelenasi-nacionalisti) su, u periodu od 1941 do 1945. godine smatrali za najvece neprijatelje Crne Gore i crnogorskog naroda pripadnike vojno-politickog ravnogorskog cetnickog velikosrpskog pokreta Draze Mihailovica, koji su u Crnoj Gori pocinili masovne ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti, zlocine genocida, zlocine protiv civilnog stanovnistva, bolesnika, zarobljenika, ranjenika itd.
    Ravnogorski cetnicki nacisticki i sovinisticki pokret Draze Mihailovica imao je u Crnoj Gori svoje vojno-politicke strukture i snage, ciji su najpoznatiji komandanti bili general Blazo Djukanovic, pukovnik Bajo Stanisic, potpukovnik vojvoda Pavle Djurisic i major Djordje Lasic.
    O njima i njihovoj zlocinackoj anticnogorskoj aktivnosti su crnogorski zelenasi, suverenisti i nacionalisti pozitivnog tipa (odbrambenog profila) ostavili mnostvo pisanih tragova, od kojih ovom prilikom izdvajam sljedece:
    Dr Sekula Drljevic, utemeljivac, ideolog i politicki lider Crnogorske stranke (federalista) od 1919. do 1941. godine, koji je od 1941. do 1945. godine, pripadao tvrdom ili radikalnom krilu crnogorskih indipendista, u sustini bio je antikomunista, ali je bio daleko veci protivnik cetnickog ravnogorskog pokreta, koji su mu na kraju i oduzeli zivot. Treba reci da je dr Sekula Drljevic imao razumijevanja i rijeci opravdanja, kao i osjecaj zadovoljstva kada su crnogorski partizani ostvarivali uspjehe u ratnom vojnom obracunu sa cetnicima, pripadnicima ravnogorskog velikosrpskog projekta, koje je, inace, Drljevic smatrao najvecim neprijateljima Crne Gore.
    Na primjer, kad su pripadnici Pete crnogorske brigade oktobra 1943. godine razbili cetnicke snage iz Crne Gore u manstiru Ostrog i likvidirali njihove vodje generala Blaza Djukanovica i pukovnika Baja Stanisica, dr Sekula Drljevic je pozdravio taj partizanski uspjeh. Dr Savo Basovic, crnogorski suverenista koji je saradjivao sa Sekulom Drljevicem i koji je kasnije postao blizak sa NOP-om i komunistima, u izjavi na saslusanju, koju je dao u Sarajevu 7. juna 1945. godine, s tim u vezi, navodi i to da mu je »Sekula Drljevic govorio da se nerado izjasnjava protiv partizana i da savjetuje svim prijateljima da to isto cine. Vjerujem da je precjenjivao snagu cetnika i cvrstocu njihovih vanjsko-politickih uporista, a to i po tome sto je znao reci da u datom momentu bi mogao postati saveznik partizana. Prilikom dogadjaja u Ostrogu napisao je clanak u kojem je rekao da Sveti Vasilije kaznjava Djukanovica i drugove za 1918. godinu, i da tu kaznu izvrsuje crnogorski narod«, tvrdi dr Savo Basovic o stavu dr Sekule Drljevica prilikom pogibije cetnickih komandanata iz Crne Gore u Ostrogu krajem 1943. godine.
    General crnogorske vojske Krsto Zrnov Popovic, vojni vodja Bozicnjeg ustanka januara 1919. godine protiv srpske okupacije i nasilne aneksije Crne Gore i lider Petrovdanskog ustanka jula 1919. godine, podignutog opet protiv srpske vojske, zandarmerije i bjelasa, covjek i oficir koji je bio vrhovni komandant svih crnogorskih komita od 1919. do 1922. godine, kada je emigrirao u Argentinu, bio je od pocetka 1942. do druge polovine 1944. godine, kao predstavnik umjerenog krila crnogorskih indipendista, na celu crnogorske nacionalne zelenaske vojske i komandnat njene »Lovcenske brigade«. General Krsto Zrnov Popovic (koji po ideoloskim uvjerenjima nije bio komunista, niti se slagao sa revolucinarnim i stihijskim »crvenim terorom« za kojega se ne moze sporiti da je vrsen u Crnoj Gori od 1941. do 1945. godine) je crnogorske cetnike smatrao najvecim neprijateljima Crne Gore i njene slobode.
    General Krsto Zrnov Popovic je 6. marta 1942. godine na Cetinju, na formiranju »Crnogorske nacionalne komande« i Staba »Lovcenske brigade« odrzao politicki govor u kojemu je istakao i ovo:
    »Opet organizujemo crnogorski pokret da ne dozvolimo ponovnu aneksiju Crne Gore od strane izdajnicke jugoslovenske vlade u Londonu, sto ona hoce da ostvari preko svog vojnog ministra Draze Mihailovica, komandanta srpsko-crnogorskih cetnika-bjelasa. Braco moja, pozvao sam Vas na ovaj skup da Vas upoznam sa situacijom, pa Vas sad pozivam da odlucite - hocemo li da dozvolimo novim Besarabicima i Vukanovicima da ponovo pale i zare po Lovcenu kao 1918. godine ili cemo se tome oduprijeti«.
    Ove rijeci Krsta Popovica zabiljezio je u svojim »Memoarima« (u posjedu potomaka, koji su njihov rukupis ustupili Dukljanskoj Akademiji Nauka i Umjetnosti) Blazo Markovic, komandir stare crnogorske vojske iz Pipera, koji je tokom drugog svjetskog rata bio, u rangu pukovnika, nacelnik Staba »Crnogorske nacionalne komande« i »Lovcenske brigade«.
    General Krsto Zrnov Popovic je tokom drugog svjetskog rata, politicki preferirajuci obnavljanje nezavisne drzave Crne Gore i njenu neutralnost u medjunarodnom ratnom sukobu (sto je bila u tadasnjim okolnostima nemoguca misija i romantizam) govorio svojoj vojsci i pristalicama i ovo:
    »Nije velji rat za male narode. Mali su gubitnici i kad su na strani pobjednika. Nama je Crna Gora najvaznija. Ucinimo sve da je spasimo. Budite Crnogorci i mislite Crnogorski. Spas naroda je iznad svega«.
    U toku cetnicke kampanje i mobilizacije za pohod na Bosnu decembra 1942. godine, crnogorski zelenasi-nacionalisti, okupljeni oko onog krila vojno-politickog vodjstva Crnogorske stranke u domovini, i »Lovcenske brigade«, vrsili su agitaciju i propagandu protiv ove akcije. Februara 1943. godine crnogorski zelenasi otvoreno su istupili protiv pohoda na Bosnu i zestoko su napali i osudili cetnicko vodjsvo. Crnogorski zelenasi odbili su da idu u Bosnu da se bore protiv partizana i aplaudirali su partizanskoj pobjedi i slomu cetnicke vojske u bici na Neretvi. Februara 1943. godine general Krsto Popovic, bivsi crnogorski ministar Mihailo Ivanovic, akademik prof. dr Novica Radovic, bivsi crnogorski ministar Petar Plamenac, bivsi crnogorski generalni konzul dr Ivo Jovicevic, advokat dr Bozo Vukov Krivokapic, bivsi crnogorski ministar Pero Vuckovic i drugi obznanili su jedan proglas, kojeg su rasturali po Crnoj Gori u formi letka, u kojemu su jasno rekli sto misle o cetnickim vodjama u Crnoj Gori Blazu Djukanovicu, Baju Stanisicu i Pravlu Djurisicu. U tome proglasu oni su energicno osudili centicki pohod u Bosnu, pokolje i druge zlocine koje su nad Muslimanima u Sanzaku izvrsile cetnicke oruzane formacije, kao i generalnu politiku jugoslovenske vlade u emigraciji i ravnogorskog pokreta. Protiv cetnickog pohoda na Bosnu crnogorski suverenisti, okupljeni oko generala Krsta Popovica, odrzali su i nekoliko javnih protesnih zborova. Pod zelenaski barjak Krsto Popovic je primao sve one koji su se sklanjali od cetnickog terora i pogroma, kao i one koji su izbjegavali cetnicku mobilizaciju za pohod na Bosnu. Tada su se mnogi pripadnici i simbatizeri NOP-a i partizana sklanjali na teritoriji koju je kontrolisala vojska generala Krsta Popovica i bili pod njegovom zasitom.
    U manifestu crnogorskog zelenaskog vodjstva okupljenog oko generala Krsta Popovica, povodom cetnicke mobilizacije u Crnoj Gori za pohod na Bosnu, istice se i ovo:
    »Crnogorci, iz izlozenog Vi vidite i iskusili ste na svojim zivotima, cascu i imanju ko se sve krije pod imenom nacionalnog pokreta. Blazo Djukanovic, Bajo Stanisic i Pavle Djurisic i njihovi placenici, oni zele da pomocu terora pod okupatorom da primoravaju narod za ostvarenje svojih ciljeva, uspostavljanjem onakve drzave, prostituisane, lupeske Jugoslavije, sa trgovackom dinastijom Karadjordjevica koja je u ostvarivanju svojih zelja zagazila u nedjela ravna najobicnijim zlocinima. Mozete misliti kakva bi bila drzava u kojoj bi bili ministri ravni Djukanovicu, Stanisicu i Djurisicu i njima slicnim zlocincima.
    Uvijek imajte na umu da ste Crnogorci i mislite crnogorski. Grupisite se i slozno odbijte od sebe izdajnicku propagandu Draze Mihailovica i njegovih pomocnih ageneta kojih je prepuna Crna Gora«.

    Ovaj citirani dio iz proglasa Crnogorskih suverenista iz staba Krsta Zrnova Popovica objavio je dr Radoje Pajovic u knjizi »Kontrarevolucija u Crnoj Gori 1941-1945«, Cetinje, 1977, strana 308.
    General Krsto Popovic je prilikom susreta sa italijanskim okupacionim guvernerom Crne Gore armijskim generalom Alesandrom Pircijom Birolijem na Cetinju 19. oktobra 1942. godine odbio njegov zahtjev da stavi 1000 Crnogoraca na raspolaganje Italijanima i cetnicima radi pohoda na Bosnu. Tada je Krsto Popovic rekao Pirciju Biroliju:
    »Nijednoga Crnogorca ne dam. Ja sam formirao Crnogorski pokret protiv izdajnicke jugoslovenske vlade u Londonu, odnosno, njenog ministra na terenu Draze Mihailovica. Glavu dajem - Crnogorca ne dam«.
    Na to mu je Pircio Biroli odgovorio:
    »Gospodine djenerale, Vi ste kompromitovani. Cetinje ne smijete napustiti«.
    Last edited by G R A D; 20-03-07 at 03:45.

  2. #2
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Podgorica, Montenegro
    Posts
    3,465
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ipak chetnike (Luku Mijuskovica) i zelenase (Pavla Zvicera) ne sprijeci to da budu veoma dobri prijatelji- tolko dobri da su komunisti u koje su se Adzicevi Adzici kleli do prije 7-8 godina odlucili da ih strijeljaju zajedno.

  3. #3
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    Orja luka
    Posts
    5,153
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ahh..komunistima nikada nije bilo tesko da strijeljaju nekoga, nazalost.
    "Svoj posa i svi na radne zadatke...i vrijeme je posle par stotina godina da pocnemo sa malo rada"

  4. #4
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Ni nama Crnogorcima nije nista muka velja da bidnemo prijatelji sa serbima ,pa nokome nista , ima ovakvije a ima i onakvijeh ,5 prsta nijesu jednaki na jednu ruku !
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

  5. #5
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    Ljubljana
    Posts
    407
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Boj ne bije svijetlo oruzije,već boj bije lobi u američkom kongresu.....

  6. #6
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Je li to "onaj" Sekula Drljević ili neki drugi

  7. #7
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    Ljubljana
    Posts
    407
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Je li to "onaj" Sekula Drljević ili neki drugi
    Baš taj!

    Ili kako onaj Adžić kaze za njega:
    "Dr Sekula Drljević, utemeljivač, ideolog i politički lider Crnogorske stranke (federalista) od 1919. do 1941. godine, koji je od 1941. do 1945. godine, pripadao tvrdom ili radikalnom krilu crnogorskih indipendista, u suštini bio je antikomunista, ali je bio daleko veći protivnik četničkog ravnogorskog pokreta, koji su mu na kraju i oduzeli život. Treba reći da je dr Sekula Drljević imao razumijevanja i riječi opravdanja, kao i osjećaj zadovoljstva kada su crnogorski partizani ostvarivali uspjehe u ratnom vojnom obračunu sa četnicima, pripadnicima ravnogorskog velikosrpskog projekta, koje je, inače, Drljević smatrao najvećim neprijateljima Crne Gore. "
    Boj ne bije svijetlo oruzije,već boj bije lobi u američkom kongresu.....

  8. #8
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    Ljubljana
    Posts
    407
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Секула Дрљевић (1884., Равни, Морача - 24. фебруара 1945., Јуденбург, Аустрија), правник, политичар, публициста.

    Основну школу завршио у Морачи, гимназију у Сремским Карловцима. Правни факултет у Загребу , гдје је и докторирао. По повратку у Црну Гору постављен је за секретара Министарства финансија. Од 1909. био министар правде и заступник министарства просвјете и црквених дјела у црногорској влади, а 1912-1913. министар финансија и грађевина. Први пут за посланика биран 1913. године. У вријеме Балканских и Првог свјетског рата залагао се за уједињење Црне Горе и Србије. Творац је идеје о царинској, војној и дипломатској унији ове двије државе.

    По повратку из заробљеничког логора Карлштајн, гдје је био интерниран 1917-1918, југословенска влада га поставила за начелника министарства правде, јер се декларисао као радикал и поборник уједињења. Противећи се централизму, убрзо је напустио службу (априла 1919) и отворио адвокатску канцеларију у Земуну. Познат као одличан правник и изванредан говорник, истакао се и као бранилац бригадира Радомира Вешовића на монтираном судском процесу 1921. године. Залагао се за федерализам и тврдио да је југословенство државна, а не национална мисао. На изборима 1920. године био онемогућен да са својим присталицама истакне посланичку листу. Од оснивања Црногорске (федералистичке) странке 1922. године био је њен најутицајнији члан, иако формално није имао највише функције у странци. У југословенској држави први пут биран за посланика 1925. године и у Скупштини се истакао као противник централизма и заговорник права Црне Горе. Приближава се Стјепану Радићу и ХСС, односно Сељачко-демократској коалицији, на чијој листи је изабран за посланика 1927. године, чији је формални члан била и Црногорска странка. Послије Радићеве смрти постао је близак са његовим насљедником Мачеком, и познат као политички опонент свим режимима у Краљевини Југославији у којој је посљедњи пут за посланика биран на изборима 1938. године, на листи Удружене опозиције.

    По италијенској окупацији Црне Горе априла 1941. године, радио на обнови црногорске државе под заштитом фашистичке Италије. Био је један од главних говорника на Петровданском сабору 12. јула 1941. године. У октобру 1941. године из Црне Горе га протјерао Пирцио Бироли, главни представник окупационе власти фашистичке Италије у Црној Гори и конфинирао у Санремо. Успио се вратити у Земун, а у прољеће 1944. године сели се у Загреб, главно средиште марионетске НДХ и њеног лидера Анте Павелића, с којим је сво вријеме рата одржавао блиске односе. У јулу 1944. године у Загребу формира Црногорско државно вијеће. У завршници рата, приликом повлачења црногорских четника према Словенији, са Павлом Ђуришићем склопио споразум (22. марта 1945. у Добоју), по којем је Ђуришић признао Црногорско државно вијеће, док су четници под његовом командом признати за Црногорску народну војску, са Дрљевићем као врховним, и Ђуришићем, оперативним командантом. Ђуришић је, кршећи споразум са Дрљевићем, покренуо војску према Словенији, али су га 8. априла 1945. на Лијевча пољу поразиле усташе. Од заробљених четника формиране су три бригаде Црногорске народне војске које су пребачене у рејон Карловца, гдје су стављене под усташку команду. Ђуришић је са преосталим људством поново прихватио споразум са Дрљевићем, вратио се у Стару Градишку, гдје су га усташе разоружале, а касније и убиле у Јасеновцу. Четници су као Црногорска војска кренули према Словенији, повлачећи се пред надолазећим партизанским јединицама. У Словенији су побили већину Дрљевићевих сарадника,као и Дрљевића, у Јуденбургу, у Аустрији.

    Секула Дрљевић се бавио и публицистиком. Своје говоре из југословенске скупштине објавио је у књизи Централизам или федерализам (1926). Током рата написао је и објавио књигу Балкански сукоби 1905-1941 (1944).

    Од стране Државне комисије за утврђивање злочина окупатора и њихових помагача 14. марта 1946. године, проглашен је ратним злочинцем.
    Boj ne bije svijetlo oruzije,već boj bije lobi u američkom kongresu.....

  9. #9
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Republika", 15. 08. 2007.

    Nikšić na udaru saveznika u II svjetskom ratu


    Smrt iz pravca Budoša


    U II svjetskom ratu život u okupiranom Nikšiću, prepunom izbjeglica, bio je više nego težak. Od jeseni 1943. godine u gradu su bile velike četničke snage i manji broj Njemaca i pripadnika italijanskih crnokošuljaša, koji su ostali vjerni nacističkoj Njemačkoj i poslije kapitulacije Italije. Grad je bio u stalnoj blokadi jer su snage NOP-a u okruženju vodile neprestane borbe s okupatorima, tako da je snadbijevanje građana bilo izuzetno teško. Civilnu vlast u gradu držali su četnici, na čelu s predsjednikom opštine Jevremom Šaulićem. Gradom je vladala totalna nemaština i glad, a dodatni problem bio je i nedostatak soli zbog čega je lipsavala i malobrojna stoka. Stanovnici Nikšića hranu su jedino mogli nabaviti po okolnim selima, zamjenom za nakit, odjeću ili obuću. Vlast je pomagala samo svojim pristalicama, a ostalim žiteljima davala samo povremene dozvole za izlazak iz grada kako bi putem klasične trampe nabavili osnovne životne namirnice.
    Poslije duge i hladne zime, veliki broj stanovnika Nikšića, izašao je šetajući ulicama grada po lijepom i sunčanom vremenu. Bio je 7. april 1944. godine. Razlog više da se okupe i porazgovaraju o teškim vremenima svakako je bio i pravoslavni praznik Blagovijesti. Sunčani dan izmamio je na ulice i mnogo djece. Na žalost, mnogim šetačima ove male i ratom izmučene varoši ovo je bio posljednji izalazak i posljednje okupljanje. Iznenada, oko 14 sati iz pravca Budoša na nebu se pojavilo dvadesetak aviona lovaca-bombardera. Po oznakama, mnogi šetači su odmah uočili da se radi o savezničkim letjelicama. Zastajkujući, jedan drugog su pitali o pravcu kretanja i njihovim namjerama, ne sluteći da je njihov borbeni zadatak bio upravo Nikšić. Poslije nekoliko krugova avioni su otpočeli mitraljesku vatru i bacanje teških bombi. Prva bomba bačena je na zgradu gimnazije, ali srećom toga dana nije bilo nastave tako da u školi nije bilo đaka. Druga je pala na zgradu zatvora gdje je u momentu poginulo devet ljudi. Avioni su se zatim okomili na centar, mitraljirajući i bacajući teške bombe. Narod koji se zatekao na ulicama, bježao je u panici ne znajući gdje da se sakrije. Kuće u užem jezgru grada nestajale su u trenu, pretvarajući se u veliki oblak prašine i dima. Pogođen mitraljeskim rafalima nevini narod je padao kao snoplje. Poslije nekoliko minuta čitav grad je bio obavijn gustim dimom i neprozirnom tamom. Poslije pola sata, obavivši svoj krvavi zadatak engleski avioni su odletejeli, a za sobom ostavili porušen grad. Preskačući gomile kamenja, cigli, maltera i stakla, ljudi, žene i djeca izbezumljeno su jurili ulicama grada. Uz vrisak i suze, roditelji su tražili djecu, a prestravljena djeca roditelje.
    U savezničkom bombardovanju 7. aprila 1944. godine poginulo je 175 ljudi, među njima 11 jedinaca, a ranjeno 205 osoba, što je u tom trenutku iznosilo 10 odsto stanovnika Nikšića. Tačan broj poginulih nikada nije utvrđen jer je grad bio prepun izbjeglica i onih koji nijesu imali nikoga svoga. Srušena je većina kuća iz užeg dijela varoši, gimnazija, silos, Dom ''Kosovka đevojka'', zatvor, žandarmerija, sreski sud, hoteli ''Evropa'' i ''Nikšić'', zgrada osnovne škole, dom zdravlja, gradsko kupatilo, itd. Po sjećanju savremenika bombardovanja, Mileve Perošević, rođene Kadović i Trila Jošanovića, poginuo je samo jedan njemački vojnik.
    I narednog dana engleska avijacija je sa 15. aviona po drugi put bombradovala Nikšić. Tokom drugog bombardovanja najstrašnije je to što su saveznički avioni bombardovali groblje, gdje se u tom momemtu nalazio veliki broj ljudi, sahranjujući poginule predhodnog dana. Prema sjećanju dr Slobodana Nikčevića, bačena je velika bomba ogromne razorne moći, koja je žive ubacala u grobnica, a mrtve izbacala iz njih. I ovoga puta poginuo je veliki broj ljudi, a Nikšić je ponovo pretrpio teška razaranja. Jedna bomba, koja je pala u Ulicu Vuka Mićunovića, nije eksplodirala. Poslije oslobođenja bomba je deaktivirana i od nje je napravljen valjak kojeg je vukao kamion.
    Ni ovo nije bilo dovoljno, pa su engleski i američki avioni 24. avgusta 1944. godine ponovo bombradovali Nikšić sa 9. aviona tipa ''Baltimor''. Bilo je, istina, rijetkih slučajeva da su pojedini saveznički avioni, koji su se vraćali sa zadatka, bacili po koju zaostalu bombu na grad ili bližu okolinu.
    Poslije aprilskog bombardovanja kretanje građana je bilo slobodno, a veliki broj mladih napustio je grad i otišao u partizane. Tih dana nikšike ulice bile su potpuno puste. U strahu od novog bombardovanja, građani su danju bježali u okolna sela, a naveče se vraćali svojim kućama. Takvo stanje je potrajalo sve do konačnog oslobođenja 18. septembra 1944. godine, kada su partizanske jedinice ušle u grad.
    I danas, poslije više od pedeset godina, teško je dokučiti prave razloge savezničkog bombradovanja Nikšića i ostalih crnogorskih gradova. Tim prije, što to zadugo nije bio predmet interesovanja istoričara. I oni malobrojni koji su ispitivali ovu temu koristili su dokumenta i arhivsku građu samo jedne strane, što je nedovoljno za sliku stvarnog stanja i motive bombardovanja. Saveznici su se pravdali da su bombardovali utvrđena neprijateljska uporišta u okupitranim crnogorskim gradovima. Gradovi zaista jesu bili okupirani, ali vojnici su bili u bunkerima, daleko od centra grada. Konkrektno u Nikšiću, njemački vojnici su imali dva velika utvrđenja na Trebjesi i na Pandurici iznad Carevog mosta, daleko od centra grada. Prilikom savezničkog bombardovanja Crne Gore poginulo je oko 2.000 civilnih lica. Gubici okupatora bili su oko 100 mrtvih i oko 130 poginulih četnika. Materijalna razaranja bila su ogromna i nikad ih niko nije sa sigurnošću utvrdio.


    Zahvalnost


    Ovomm prilikom želim se zahvaliti porodici Milića Obrenovića (1888-1973), koja mi je ustupila kompletnu sačuvanu zaostavštinu fotografija i crteža ovog značajnog crnogorskog fotografa. Sve fotografije koje posjedujem iz zbirke Milića Obrenovića, uglavnom, nijesu javno objavljivane niti publikovane. U nekom od narednih brojeva Republike i ostale fotografije Milića Obrenovića, prvi put će ugledati svjetlost dana i biti dostupne crnogorskoj javnosti, a posebno ljubiteljima starih fotografija.



    Željko Šapurić

  10. #10
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan prije 83 godine

    27. decembar 1924.


    U Podgorici izašao prvi broj "Crnogorca", lista Crnogorske stranke federalista. Izlazio je neredovno. List je pratio rad i programske određenja stranke i urednik je bio Špiro Radović, penzioner iz Podgorice.

  11. #11
    Join Date
    Dec 2007
    Posts
    62
    Thanks Thanks Given 
    9
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Cek malo...

    ...pa zar nijesu mnogi Zelenasi i otisli u Cetnike?

  12. #12
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    neđe
    Posts
    225
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ^Ne toliko, vise su otisli u partizane
    "Kad slučajno zaželiš radit, śedi, pričekaj, viđećeš, proćiće te."

  13. #13
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    alive and kickin'
    Posts
    6,991
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by RHCP View Post
    Ili kako onaj Adžić kaze za njega:
    "Dr Sekula Drljević, utemeljivač, ideolog i politički lider Crnogorske stranke (federalista) od 1919. do 1941. godine, koji je od 1941. do 1945. godine, pripadao tvrdom ili radikalnom krilu crnogorskih indipendista
    Iako su crnogorski federalisti u medjuratnom periodu pronosili iskru otpora beogradskoj centralizaciji, artikulisuci politicke stavove onog dijela CG koje je pdorzavalo Petrovice - oni apsolutno nisu zastupali suverenisticke stavove, vec iskljucivo federalisticke, niti su nesto posebno isticali crnogorsku nacionalnu posebnost...
    Tek nakon komadanja Jugoslavije 1941, oni su se okrenuli namjerama Italije da od CG stvori marionetskudrzavu...

    Ako cemo iskreno - mnogo su vise na crnogorskoj emancipaciji uradili komunisti, koji od 1927/29 stoje iskljucivo na pozicijama urusavanja unturasnjeg uredjenja drzave i garantovanja jednakih prava svim narodima...

    Quote Originally Posted by RHCP View Post
    Treba reći da je dr Sekula Drljević imao razumijevanja i riječi opravdanja, kao i osjećaj zadovoljstva kada su crnogorski partizani ostvarivali uspjehe u ratnom vojnom obračunu sa četnicima, pripadnicima ravnogorskog velikosrpskog projekta, koje je, inače, Drljević smatrao najvećim neprijateljima Crne Gore. "
    Kakav je ovaj Adzic supcina, sve mu prosto. Sad mu je Drljevic politicki bitan, pa od njega pravi sveca.
    Kaze da su Drljevici cetnici bili najveci protivnici - a s njima sklapa sporazum 1945?
    Vecina ljudi je zla

  14. #14
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    alive and kickin'
    Posts
    6,991
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    sem sto si polupismen, i poluinformisan si. Spomenik Drljevicu postoji u Beogradu
    Vecina ljudi je zla

  15. #15
    Join Date
    Aug 2008
    Location
    Budva
    Posts
    2,143
    Thanks Thanks Given 
    1,624
    Thanks Thanks Received 
    1,982
    Thanked in
    854 Posts

    Default

    Procitah nedje zapisnike sa sudjenja nekom tamo cetnickom majoru ( ovi cetn. - nacionalista ( tako su se nazivali oruzani odredi zelenasa, cisto da pomenem, jerbo je ove dvije ortodoksno razlicite grupacije - cetnike zelenase i cetnike kraljeve - ipak spajala jednaka ljubav prema Italijanima, jednaka platna lista i jednaka manjerka ), u vrijeme rata Komandant prve grupe korpusa ( cetvrta operativna pozicija cetnicke vojske ), uhapsen je u Zagrebu krajem pedesetih jer se ( kao pukovnik americke vojske sa dva najvisa odlikovanja iz korejskog rata, koji je iz domovine utekao '45. saveznickom podmornicom iz Perazica Dola da bi Uncle Jo-ovoj vojsci dao ono krvi sto mu je preostalo ) povratio u zemlju kao vec bolestan covjek da jos jednom vidi familiju.

    Elem, osim sto je tokom pola rata svako bozje jutro prolazio ispred najpartizanskije kuce u selu ( a koja je kuca trojna, te je osim ona dva 'partizanska' doma u njoj bio i dom predmetnog nam majora ), i na pitanje zene ( a istovremeno mu i snahe ) koja je bas tad nekako cistila oko kuce kud je posha', odgovara' da ide da postavi straze, i davao tacne lokacije kud i kako, te se posledicno u to omanje selo cetnici ( zelenasi ) i partizani nisu nikad sreli ni metka jedni na druge opalili, iako su cijelo vrijeme stojali jedni drugima na manje od kilometra, i dalje, osim toga sto je iz Bogdanova Zdenca izvuka' đeda mi ( inače stanovnika one iste trojne kuce ) sa jos jednom povecom grupom partizana, te jos dalje, osim sto je za glavu jednog partizanskog komandira cete ( opet stanovnika one trojne kuce ) skinuo glave cetiri Pavlova oficira i dvanaest drugih cetnika koji su istoga ubili na tromedji '42. ( dakle, glave svojih statusnih saboraca ), i o tome samo kratko saopstio onoj zeni sto je stalno cistila: '... zamijenili smo ti muza... ', elem, osim svega toga, sudio je narodni sud predmetnog majora za stradanje partizanskog Orjenskog bataljona, koji je prilikom izvlacenja iz Boke pocetkom '43. ( sve redji interesenti za istoriografiju partizana danas sve cesce kazu 'zahvaljujuci neadekvatnom komandovanju' ) pretrpio teske gubitke i prakticno izgubio borbenu sposobnost.

    Sudjenje k'o sudjenje - sudili pa osudili. Major je nakon godinu dana umro u zatvoru od bolesti koju je donio sa sobom. Ali interesantan detalj - susret glavnog svjedoka ( najvisi po cinu prezivjeli oficir bataljona ) i optuzenog majora. Oficir sve raskaz'o kako ih je isti opkolio, te kako su nakon toga stigli Italijani, zarobili i postrijeljali. Vecina strijeljana i izginula. Major je oficira pitao ( oslovljavajuci ga 'đetiću' ) je li on komandovao onom grupom sto se bez predstraza utaborila u nekakvoj kuci. Potvrdan odgovor. Dalje je pitao jesu li im cetnici pripucali kad su stigli, sa vise od 600m. Opet potvrdan. Dalje, jesu li ih opkoljavali, ili su ostali na distanci cijela cetiri sata. Na distanci, kaze oficir. A major: 'Pa sto, budalo, ne pripucaste cijela cetiri sata, samo sam to ceka' da se vrnem odakle sam i dos'o, no docekaste talijane da stignu te se vise nije moglo nazad...'.

    Inace, predmetni major je jedan od organizatora trinaestojulskog ustanka, predratni oficir izuzetnog obrazovanja - komandant artiljerije Boke u vrijeme otpocinjanja rata, bio partizan punih nekoliko mjeseci... U cetnike otis'o jer nije moga' da prihvati da on bude prost vojnik u ceti kojom je komandovao poljoprivrednik bez ijednog dana ikakve skole ( onaj isti ciju je glavu kasnije osvetio ).

    I, ono sto me ponajvise interesuje - mislimo li mi stvarno i odistinski, dok danas sjedimo zavaljeni ispred ekrana, znajuci dosta ali nikad sve, mislimo li da je to odista bilo vrijeme toliko crno-bijelo da mozemo tako lahno suditi i presuditi... Mislimo li da je nekome bilo nedopustivo promijeniti misljenje te je, zbog toga, presuda namah gotova? Mislimo li da su ljudi tad morali ciniti onako kako mi danas smatramo, inace su odmah izdajnici? Shvatamo li uopste koliko je od slucaja i sitnice tad zavisilo ko ce dje i kako zavrsiti? Mislimo li da bi smo mi bili bolji, te da bi od milion staza koje se otvaraju bas mi znali koja ce poslije 60g biti smatrana ispravnom, te se nje i uhvatili... I znamo li uopste koliko je prica poput Sekuline, majorove...


    Ja majora sudim po tome sto je znao da je krv krv, da je rod rod, da je svoj svoj, a da je tudjin tudj... i sto je znao da ima stvari i prechih od raspri, izbora, opredjeljenja i politike.
    Last edited by Buva+gacce; 14-09-08 at 15:31.
    Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.

  16. #16
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, Društvo - Ponedjeljak, 12. oktobar 2009. godine

    OSKRNAVLjEN MEMORIJALNI SPOMENIK U ĆEKLIĆIMA


    Kome smetaju spomenici?



    Proteklih dana, na potezu između Cetinja i Čeva oštećeno je više spomen-obilježja. Udarcima maljem uklonjene su petokrake sa memorijalnih spomen- obilježja na Vodi Laza Andrijina, prevoju Simunja, u blizini sela Resna i sa spomenika mladom crmničkom partizanu Marku Đurašiću u Bjelicama. I spomenik koji su Ćeklići podigli u slavu stradalih u crnogorskim oslobodilačkim ratovima od 1857. do 1945. godine oskrnavljen je razornom eksplozijom. Dinamit je podmetnut u dijelu kamene gromade na kojoj su bile postavljene bronzane ploče sa imenima partizana boraca i žrtava fašističke okupacije. Počinioci još nijesu otkriveni.
    - Ovo je zločin prema onima koji su živote žrtvovali za slobodu, čin nipodaštavanja tekovina revolucije. Nekome, očito smeta što crnogorski narod nastoji održati kontinuitet sa humanističkom i antifašističkom tradicijom NOB-a. Smeta mu slobodna Crna Gora i njena nezavisnost, kaže Arso Ulićević, koordinator SUBNOR-a Cetinje.
    Cetinjani su revoltirani. Zgroženi vandalizmom. Publicista Čedo Drašković kaže da je skrnavljenje spomenika ima kontinuitet. Uvjeren je se radi o dobro organizovanom, morbidnom, nacionalno i državno anticrnogorskom činu, fašističkom atakovanju na našu državnu, kulturnu i ukupnu slobodu.
    - Ovo što se, između ostalog, godinama dešava sa antifašističkim spomen obilježjima na Cetinju i oko Cetinja, istorijski je sramno i za Cetinje i Crnu Goru. Pogotovo modernu, uspravnu i dostojanstvenu Crnu Goru koju smo žarko iščekivali, zbog vraćanja njenog nacionalnog, državnog dostojanstva i kulturnog, građanski moralnog suživota. Pred ovakvim moralnim posrnućima, u nizu, i civilizacijskim svetogrđima, zanijemi riječ, sustane misao, slede se emocije. Kao nekad, kad su naši preci zastajali, s kapom u rukama, i očima k nebu, zgranuti pred nekom strašnom nepogodom. Nije, valjda, da neko može da pomisli da su ovo nedjela nekog neuravnoteženog ideološki sumanutog pojedinca i njegove otužne družine, kaže Drašković.
    Ljubo Sekulić, potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, podsjeća da je većina uništenih spomen obilježja podignuta u slavu svih crnogorskih slobodara, da nemaju idološki predznak jer se na pločama ne nalaze samo imena boraca NOR-a.
    - Skrnavljenje naših spomenika ima ideološku pozadinu. Neko bi htio da poruši kulturno i duhovno dobro Crne Gore. Ovo se dešava na području stare Crne Gore. Skloni smo da razmišljamo kako nije u pitanju puki revanšizam. To je udar u dublje temelje crnogorskog bića. Interesantno je da se spomenici skrnave danas, a nijesu porušene u vrijeme nacionalističkog orgijanja i ratova uz crnogorske granice. Posjetili smo Centar bezbjednosti Cetinje. Shvatili smo da policija nastoji da rasvijetli motiv. Dijelimo stav da je to put koji vodi ka počiniocima, izričit je Sekulić.
    Na osnovu podatka da su oskrnavljena tri memorijalna spomen obilježja, nadležne službe prijestonice Cetinje obratile su se Zavodu za zaštitu spomenika kulture, tražeći pomoć pri identifikaciji oštećenja i davanje smjernica za sanaciju.
    - Mi smo prihvatili da odradimo taj dio posla. Dvočlana ekipa izlazi na teren. Nakon što obiđu spomen obilježja, hitno ćemo utvrditi smjernice za njihovu sanaciju. Vjerujte da se odgovorno odnosimo prema tom poslu, kaže za „Pobjedu” Đorđije Vušurović, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Cetinje.
    Prema aktuelnom Zakonu o zaštiti spomen obilježja, lokalna uprava ima dužnost da vodi opštinski registar spomen obilježja na teritoriji. Izrada centralnog registra povjerena Ministarstvu kulture, sporta i medija.
    - Spomen obilježja su, dakle, izuzeta iz naše nadležnosti. Do stupanja na snagu važećeg zakona, konkretno do kraja avgusta 2008. godine, mi smo vodili te registre. Lokalne samouprave bile su dužne da u roku od devedeset dana nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti spomen obilježja preuzmu od Zavoda za zaštitu spomenika kulture svu dokumentaciju koja se odnosi na memorijalne spomenike i spomen obilježja. Nijedna opština u Crnoj Gori, do danas, to nije uradila, tvrdi Vušurović, na taj način rječito ilustrujući posvećenost zaštiti spomen obilježja u Crnoj Gori.
    Spomenik je mermerna knjiga
    Ljubo Sekulić, potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, inače iskusan pravnik, smatra da vandali, i kada su identifikovani, ne mogu biti adekvatno kažnjeni. Spomenički fond iz NOB-a, izuzimajući šest objekata koji su kategorizovani kao spomenici kulture i pod režimom su posebne zaštite, nije obuhvaćen postojećom legislativom i pozitivnim državnim zakonodavstvom. Sekulić upozorava na apsurdnu poziciju sudije koji će, poštujući slovo zakona, počinioce prekršajno kazniti i izreći obavezu da nadoknade pričinjenu materijalnu štetu.
    Njegov saradnik Slobodan Simović, dijeli uvjerenje da koncepciju zaštite spomen obilježja i cjelokupnog kulturnog nasljeđa u Crnoj Gori urgentno treba doraditi.
    - Moramo inicirati raspravu koja bi rezultirala izmjenama i dopunama postojećeg zakonodavstva koje uređuje oblast zaštite kulturne baštine. Neko perfidno koristi propuste zakonodavca i ruši spomenike kulture bez bojazni da može biti kažnjen. Neko udara na naš ugled, dostojanstvo i ljudskost. Udarajući na državu Crnu Goru, neprijatelj je uvijek prvo kidisao na njene temeljne vrijednosti, na kulturu. Spomenik nije fizički objekat. To je živ organizam. Spomenik je mermerna knjiga. Onaj ko uništava knjigu napada na državu, društveni organizam i naš identitet. Krajnje je vrijeme da odlučno reagujemo, apeluje Simović.


    V. Simunović

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...0-12&id=172775

  17. #17
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Što misliš kome zaista smetaju spomenici iz NOR-a??

  18. #18
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Mislim, nekom fanatiku Amfilohijevom smetaju ovi spomenici

    :idea: :idea: :idea:

  19. #19
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na jučerašnji dan

    04. oktobar 1925.

    Kongres crnogorskih federalista - Na skupu održanom u Podgorici, stranka je konačno i formalno konstituisana donošenjem programa i statuta i izborom glavnog odbora. U Statutu su detaljno razrađena organizaciona načela stranke koja je tada dobila ime Crnogorska stranka. Za predsjednika je izabran Mirko Mijušković, bivši crnogorski ministar, a za sekretara podgorički advokat Dušan Vučinić. Stranka je postojala od 1919-1945.Temeljni princip programa stranke bilo je načelo ravnopravnosti Crne Gore u jugoslovenskoj državi. Crnogorska(federalistička) stranka se protivila unitarizmu i centralizmu, i zalagala za federalni oblik državnog uređenja. Učestvovala na nekoliko parlamentarnih izbora i imala poslanike u jugoslovenskoj Skupštini, u kojoj je bila bespoštedni kritičar tadašnjeg odnosa režima prema Crnoj Gori. U vremenu uoči 1941. godine biva potisnuta od komunista. Separatističko krilo stranke u julu 41. pokušava ostvariti svoju političku ideju o uspostavljanju nezavisne crnogorske države pozdravljajući ulazak fašističkog okupatora, postavši njegov glavni oslonac u formiranju kvislinške vlasti i organizator Petrovdanskog sabora 12. jula. U oktobru 1943. godine održana je Konferencija stranke na kojoj je objavljen proglas koji reafirmiše načela programa stranke i odbacuje ideju o nezavisnoj državi. Zahvaljujući ovakvom stavu, jedan dio članova stranke prišao je partizanskom pokretu, a dio separatističkog krila stranke bio je likvidiran, dok je jednom broju prvaka tog krila suđeno poslije rata zbog saradnje s okupatorom.

  20. #20
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Mirko Božović: Svjedočanstvo o četničkoj saradnji sa okupatorom


  21. #21
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    PG
    Posts
    2,114
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    pitanje: ovo bi trebalo da govori o doslednosti autora teksta ili knjige koja je izasla 1945 godine u "Druze Tito mi ti se kunemo i ljubimo te u komunizam" doba ?
    Die When You Can Do No More Damage!!!

    SUPERJOINT RITUAL

  22. #22
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Mogao si da odgovoriš bez kvotanja, svi bi znali da odgovaraš na prethodni post.

    Niko ti ne brani da demantuješ Mirka Božovića.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •