Sv.Vasilije

[Interceptor]

Da li je sahranjen kao katolik?

Zna li ko nesto o tome.

[FORMICA]

Koliko se sjećam SPC ga je proganjala kao unijata te se zbog toga morao skloniti u Crnu Goru. Ne znam da je priznao Papu kao vrhovnog poglavara.

[Hari Krisna]

To bi bilo nemoguce. Zakaluđerio se u trebinjskom manastiru Tvrdošu i dobio monaško ime Vasilije u Pravoslavnoj crkvi. Duhovno usavršavnja je imao u Cetinjskom manastiru, gde je ostao nešto više od godinu dana. Kada se vratio u manastir Tvrdoš postao je arhimandrit. Kasnije je bio na Svetoj Gori oko godinu dana i odatle otputovao u Rusiju.
Poslije povratka iz Rusije postaoje mitropolit Istočne Hercegovine, a da se mitropolita sahrani kao katolik je gotovo nemoguce.

[Ćipur]

HODOČAŠĆE: MANASTIR TVRDOŠ

Monah tvrdoški i čudotvorac ostroški


Poznato je da mošti Svetog Vasilija Ostroškog počivaju u pećini u sklopu manastira Ostrog čija bjelina blješti poput ikone utisnute u orlovski krš na 900 metara nadmorske visine.
Zna se i da su preko milion hodočasnika, koji se krste i klanjaju, prišli hodajući bosonogi po oštrom kamenju ćivotu Svetog Vasilija Ostroškog i poklonili mu se. Među njima i ruski patrijarh Aleksej II.
I odlaze namjernici sa tog svetog mjesta nekako produhovljeni. Nose blagoslovenu čudotvornu vodu. I ulja za pomazanje dobijeno besplatno. I ikonu Svetog Vasilija Ostroškog. Zdravlja radi i iscjeljenja svog i svojih bližnjih.
Ali, malo je ili nimalo onih koji znaju da je Sveti Vasilije bio najprije tvrdoški, pa potom ostroški čudotvorac.
Stojan Janković, budući svetitelj, rođen je tri dana prije kraja 1610. godine u selu Mrkonjiću, u plodnom Popovom polju, nedaleko od Trebinja. Na radost majke Ane i oca Petra, a u vrijeme beznađa austrijsko-turskog rata, neuspjelog ustanka, osvete pobjednika i porobljene raje.
Stojan je, po svojoj želji stigao u manastir Uspenja Presvete Bogorodice, u Tvrdoš koji je episkopska katedrala. Tu je blagosloven od igumana primio monaško ime, te postrižen otpočeo život posvećen riječi Božjoj.
U manastiru Tvrdoš koji je nad samom Trebišnjicom prostorno mali ali duhovno veliki, Vasilije je rukopoložen za jeromonaha. Predan molitvama Bogu i brigama za bližnje, tražio je odgovore sa neba putujući u Hilandar i Rusiju, odakle je donosio bogate darove za crkve, manastire i svoj narod.
Već u Tvrdošu je molitvama činio iscjeljenja i čuda. To se pročulo, pa su ga upoređivali sa Svetim Savom, a kasnije i izjednačili, posebno kada je kao arhimandrit godinu dana proveo na Svetoj Gori Atoskoj.
Sveti Vasilije se iz Tvrdoša preselio u ostrošku isposnicu, gdje je ostao do vremena upokojenja kao mitropolit zahumski i skenderijski, 29. aprila po starom ili 12. maja 1671. godine po novom kalendaru. Njegove mošti sklanjane su nekoliko puta izvan Ostroga čak na Cetinje – prvo u vrijeme Turaka, a onda i Njemaca tokom Drugog svjetskog rata, od zavojevača naumnih da ih spale kao što su to osmanlije učinile sa moštima Svetog Save.
Kada je monah tvrdoški i čudotvorac ostroški predao svoj duh u Božje ruke u svojoj keliji, nikla je kraj nje u tom trenutku loza čiji plodovi pomažu nerotkinjama.
Sedam godina posle upokojenja, mitropolit Vasilije se javio u snu nadstoitelju manastira Svet Luka u Župi kod Nikšića, igumanu Rafailu Kosjerevcu. Naredi mu da dođe u Ostrog i otvori njegov grob. Ne povjerova iguman i ne ode. Ni posle drugog sna nije poslušao mitropolita Vasilija. Treće noći obori ga san. Kad eto u vladičanskoj odeždi i sa kandilom u rukama Vasilija Ostroškog. Dok je kadio ispade žar iz kadionice i opeče igumana po licu i rukama. Iguman se probudio i ispričao san svojoj bratiji, pa se uputiše u ostroški manastir i otvoriše grob. Tijelo Vasilijevo bilo je netaknuto, samo žuto i mirisalo je na bosiljak. Nedugo zatim, uz bogosluženje i milošću Božjom, mitripolit Vasilije bi proglašen svecem.
U ove dane, kada rijeka autobusa i automobila kreću uskim i krivudavim putem ka Ostrogu, rijetki namjernici koji, iz Trebinja idu ka Mostaru, zastanu i posjete živopisni manastir Tvrdoš, tamo odakle je Sveti Vasilije krenuo trnovitom stazom Božjom zarad spasenja duša. Predanje o manastiru Tvrdoš govori o njegovoj vezi sa ličnostima svetog cara Konstantina i carice Jelene, koji su se na povratku iz Rima tu odmarali i sagradili crkvu. Ono što je sigurno, jeste da je manastir veoma star. Ispod stakla postavljenog na podu sadašnje crkve vide se temelji crkve iz 14. vijeka. Crkvu je kao svoju zadužbinu obnovio 1448. gospodar Hercegovine, herceg od Svetog Save Stjepan Vukšić Kosača. U ratu sa Turcima, Mlečani su ga 1693. minirali, a bratstvo je arhivu i riznicu prenijelo u manastir Savinu kod Herceg Novog. Posle podjele hercegovačke eparhije na istočnu i zapadnu, Tvrdoš je postao sjedište istočno hercegovačkih mitropolita.
A danas? Manastir Tvrdoš je nedavno renoviran. Nalik je duhovnoj bajci sa desetak bratstvenika kojima rukovodi iguman Atanasije.
- Naše dveri otvorene su za svakog od izlaska do zalaska sunca. O praznicima crkva je puna i tokom jutarnje i popodnevne liturgije.
Suton nad tvrdoškim manastirom donosi posebno spokojstvo. Nešto poput posebnog blagoslova Svetog Vasilija. Sa ovog mjesta odlazi se pročišćene duše...

V. Lazarević

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2007-04-17

[FORMICA]

Ovo što popovi pričaju je bezočna laž za što će odgovarati na posebnom mjestu. Neka im je Bog u pomoć.

[Ćipur]

-Svojeručni zapis Svetog Vasilija Ostroškog iz 1666. godine