Brate mislili su da je to pančićeva omorika!
Srbija
Teofil Pančić, foto: Vesna Anđić
Aurirano posljednji put: 25.07.2010 17:43
elimir Bojović, Svetlana Boić Krainčanić
Teofil Pančić, novinar nedeljnika "Vreme" i kolumnista RSE napadnut je i pretučen metalnom ipkom u subotu uveče u gradskom autobusu u Zemunu.
Pančić je primljen u bolnicu gde mu je konstatovana kontuzija glave i povrede na desnoj ruci. Policija je obavila razgovor sa Pančićem i izvrila uviđaj povodom ovog mučkog i, po svoj prilici, planiranog napada.
Napad su izvrila dva mukarca koja su Pančića izvesno vreme pratila i potom ula za njim u autobus na stanici na Trgu Branka Radičevića u Zemunu. Na očigled putnika napadačii su izvadili metalnu ipku i njom udarali Pančića po glavi i telu.
U razgovoru za program RSE Teofil Pančić kae da napad na njega nije slučajan već planiran.
Kada sam uao u autobus ula su dva mladića odmah iza mene, očigledno da su čekali. Odmah su počeli, jedan s jedne strane drugi s druge, da me udaraju. Udarali su me, najvie po glavi nečim tvrdim za ta se kasnije ispostavilo da je metalna ipka. Jednostavno su me tukli bez reči ili ja jednostavno nisam bio svestan da su govorili. Ali očigledno je da je napad bio potpuno ciljan, nimalo slučajan, nije bila nikakva pljačka u pitanju nego očigledno lično usmeren napad. Po svoj prilici su me pratili i to se desilo naočigled svih putnika od kojih niko nije reagovao ni na koji način, niko nije hteo da sačeka policiju, ni vozač. Svi su su otili, policija je dola posle desetak minuta i izvrila uviđaj."
RSE: Da li mislite da je razlog napada neki od vaih tekstova, odnosno to to piete?
Ja ne znam ta bi drugo moglo da bude...Nikome se nita nisam zamerio ni lično, ni finansijski, nikom ne dugujem nita.
RSE: ta očekujete od policije?
Meni je policija obećala da će pronalaenje napadača za njih biti prioritet, verujem sve dok me ne demantuju, a nadam se da me neće demanovati.
Pretnja istraivačkom novinarstvu
A povodom napada na Teofila Pančića već stiu mnogobrojna reagovanja i osude.
Predsednik Nezavisnog udruenja novinara Srbije Vukain Obradović pozvao je ministra unutranjih poslova Ivicu Dačića da učini sve kako bi to bre
bili pronađeni napadači.
Mi ćemo traiti hitan sastanak sa ministrom Dačićem i na tom sastanku ćemo insistirati, ne samo da se to pre nađu počinioci već i da nađemo konkretne mere koje ministarstvo i drugi dravni organi mogu i treba da preduzmu na zatiti novinara. NUNS će inisirati i na tome da ukoliko se u razumnom roku ne pronađu počinioci, ministar Dačić podnese ostavku, rekao je Obradović u izjavi za RSE program.
Napad na Pančića i sličan zahtev uputili su i Udruenje novinara Srbije i Nezavisno drutvo novinara Vojvodine.
Među mnogobrojnim reagovanjima, osuda je stigla i od predsednika Srbije Borisa Tadića.
"Verujem da će policija obaviti svoj posao i pronaći napadače koji su napali i povredili Teofila Pančića. Moramo jo mnogo napora da uloimo kako bi se stvorila atmosfera u kojoj siledijsko razračunavanje sa neistomiljenicima nikako ne sme da se događa", rekao je Tadić.
Ministarstvo kulture takođe je najotrije osudilo napad na Teofila Pančića i ocenilo da sprečavanje napada na novinare mora da bude prioritet nadlenih organa.
"Brutalni napadi poput ovog ne ugroavanju samo pravo na ivot, već predstavljaju pretnju istraivačkom novinarstvu i slobodi izraavanja. Upravo zato, Ministarstvo kulture je uvereno da je prioritet nadlenih organa da spreče napade na novinare i otkriju njihove izvrioce", navodi se u saoptenju Ministarstva.
Povodom celog slučaja ograsile su se i političke partije, među prvima Liberalno demokratska parija i stranka G17 plus.
http://www.slobodnaevropa.org/conten...d/2109171.html
Brate mislili su da je to pančićeva omorika!
Junashtvo naroda sa ovih prostora se uglavnom svodi na preprichavanje lovachkih prichica od prije 100 i vishe godina Pa tako imamo Srbiju koja se ne saginje,primjere chojstva i junashtva,hiljadugodishnje hrvatsko junashtvo,i tako dalje,i tako dalje...Slovenci su izgleda jedini imuni na tu mitomaniju
Nazhalost,kad dodje do konkretne situacije kao shto je ova,prije ce hobotnica Paul skochiti da odbrani zhrtvu,nego mi
Deserve's got nothing to do with it.
Umiješati se u sličnoj situaciji teško da je najpametnija odluka koju neko može donijet. Lako je to komentarisat iz daljine, ali ti ljudi imaju sopstvene živote i porodice.
Vjerovatno je neko iz Crne GORE
ja sam ja ti si ti
Ne kažem da je neko trebao da se umiješa, ali činjenica da može neko da bude pretučen u javnosti i da napadač nestane bez traga je poražavajuća i zastrašujuća.
...dip your hands in the water,
the same deep water as me...
Kad je brz. Sve da je i bio neko tu, ne bi ga nikad uhvatio. Kazem ja, sport, sport i samo sport.
Ово се користи за јавно промовисање "новинара" Панчића, који је наводно нападнут због "истраживачког новинарства", а не зна се ни ко је нападач ни који су им били мотиви да бију Панчића.
Постоји само непроверена прича Панчића, ни он сам не зна зашто су га напали, али претпоставља да је то због његових писанија и наступа по емисијама, мада чак ни он не тврди ништа децидирано.
Можда су нападачи хтели да опљачкају Панчића, нема ниједан доказ да је нападнут из политичке нетрпељивости.
То што присутни људи нису хтели да бране Панчића, није никакво чудо, јер је он омрзнут у Србији, и глупо је очекивати од некога да се жртвује и ризикује са непознатим нападачима због једне креатуре попут Панчића.
Vidio bi ti da se tu zatekao veliki altruista, sportista, humanista, ..., Sima Srbija. Ne bi mu ni sva brzina ovog svijeta pomogla. Bilo bi ono: "Brate, kad sam vidio da udara nemocnu zenu na ulici, srce mi je prepuklo"
Стање у Србији је лоше, не због било чијих ставова о Т.Панчићу, већ пре свега због правог фијаска владајуће елите на свим пољима
-спољнополитички фијаско, добро познат свима.
-укидање слободе медија после враћања закона о информисању из 1998 године.
-разарање правосуђа након "реформе" крајем прошле године, стварање послушничког судства-истерано је 40% судија по политичким критеријумима ДС, данас је у Србији правни вакуум, не зна се ко је заиста судија а ко није, после одлука Уставног суда.
-општи економски колапс, стрмоглави пад курса динара,
Да би се скренула пажња са ових битних питања и одговорности власти за катастрофално стање, послушнички медији повремено измисле "случај" попут овог, пре су биле претње неком другом, сада премлаћен Панчић а сутра нешто друго.Сада је, када је то политички опортуно, вест од националног значаја на послушничким медијима, и то што су се деца побила у некој школи(када се данима у медијима труби о "насилничком менталитету" у Србији), и када је новинару Б 92 Б.Станковић неко чукнуо ауто , све се то непроверено предсттавља као нешто нарочито значајно.
Што се мене тиче, сви ти "случајеви", укључујући и наводни напад на Панчића, су маргинална ствар, поготово сада када нема ниједног поузданог доказа да је то политички мотивисано, за једну државу је битније да ове 4 ставке које сам набројао, добију примерен простор у медијима и јавности а не неки безначајни догађаји попут напада на овог или оног.
Ко је напао Панчића и зашто, мора да утврди суд, а још није ни покренут поступак, и да је покренут, мора се сачекати одлука Уставног суда о неуставности (не)избора судија, па је сада беспредметно говорити о било каквој политичкој позадини напада, у одсуству поузданих информација и доказа.
Last edited by dusanp; 26-07-10 at 23:02.
Da da, sad je mnogo šta jasnije...
...dip your hands in the water,
the same deep water as me...
Ljudi koji druge nazivaju kreaturama napadaju neistomisljenike sipkama i drugim pomagalima. Teofil mrzi mnoge pa ih ne bije dok momci koji o njemu misle kao o kreaturi sanjaju da ga biju a vjerovatno su ova dvojica koja su ga pretukla od te fele.
Bi li ga i ti propustio kroz sake?
Inace, u srbiji i crnoj gori mozes znat koje su novine dobre po tome napadaju li njihove novinare na ulici. Nisam cuo da je neki novinar pravde ili kurira ili pobjede dobio po nosu?
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Srbija je odavno prepoznata kao zemlja koja velikodusno i nesebicno daruje sve istaknute "kontrase" raznim vrstama toljaga,sjeciva i olova.
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
Ne desava se cesto.. Vozim se evo vec 2 i po godine u bg autobusima raznim i do sad nisam vidio da neko nekog mlatne sipkom. Teofila mrze ljudi koji su nacionalisti ili se takvima izjasnjavaju, a po meni prvi na listi osumnjicenih su momci iz obraza i snp1389.
Dako ih uhvate (pocinioce) i pa da se spekulacije prekinu.
A i da je bila pljacka sto mu nisu uzeli nista? Niko ga nije branio mogli su ga opljackat lagano.
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
BEOGRAD - TEOFIL PANČIĆ: NE BIH SE MIJENJAO SA ONIMA KOJI SE SLUE METALNOM IPKOM
Neko ima tanglu a ja imam glavu
Neki ljudi poive dugo i srećno, a da im glava nikada zapravo ne zatreba ni za ta osim za noenje kape. Dobro, moda jo i za urlanje iz onog otvora ispod nosa. Takvi su u ogromnoj komparativnoj prednosti: glava koju ni sam vlasnik ne upotrebljava u neke sloenije svrhe ujedno je glava koja nikome ne smeta: razbiti takvo ta nema nekog osobitog smisla, i niko se ne bi baktao time. Zato te i takve glave obično nijesu ni u kakvoj opasnosti, a čak i ako u neku frku dospiju, to je tek slučajnost, nita lično.
Kada, međutim, ivi od glave, onda su stvari malko sloenije. Osim to ti je svojevrsno sredstvo za rad, ona je zapravo i centar tvog postojanja, motrite iz kojeg gleda na svijet, pokuavajući da razabere i njega i sebe u njemu. Glava, dakle, upija svijet i saznanja o njemu, prerađuje ih i proizvodi neto to bi, bar načelno, trebalo da bude novi kvalitet: miljenje, stav, vrjednovanje, cio jedan weltanschauung, tono bi se reklo na onom jeziku filozofske moderne koji je tako dobar s tim dugačkim, long-plej riječima.
Ima, odmah priznajem, nečega moda i oholog u tome da se centar egzistencije jednog smrtnog ljudskog bića postavi tako visoko; mora da to neke nae bioloke srodnike silno nervira. ta, recimo, fali stomaku, dupetu, veseljku i ostalim neto prizemnije lociranim dijelovima \"pojedinstva čovjekovog\"? Ne fali im nita, tavie, veoma su mi dragi i drim da zasluuju svoje male i velike radosti. Pa ipak, ne mogu protiv svoje naravi, ja sam od onih koji prevashodno glavom (i srcem, koje nije drugo nego njezin prirodni saveznik) osjećaju svijet i ljude u njemu. U tom su smislu ona dva mala zakapuljačena brabonjka uradila nedvosmisleno pravu stvar: nisu okoliali, gađali su me u Centar. A dobacili su onoliko koliko su mogli, iz svoje gmazovske, suterenske perspektive.
Dobro, ali "ta se zapravo dogodilo"? Otkud ja znam, "nijesam nita vidio, samo sam osjetio", da parafraziram jedan radijski dingl. Ali, uozbiljimo se, hajde, natanglirani autoru, igraj se malo "pravog novinara", ma koliko ti ta uloga nikada nije bila mnogo zanimljiva... Međutim, moe li se uopte "novinarski" pisati o nečemu to se događa ba tebi? Nije li novinar svjedok, a ne učesnik, kamoli objekt radnje? Uostalom, sve sam to već mnogo puta prethodnih dana izgovorio i ispovrtio, prvo policajcu, pa inspektoru, pa onda svima redom koji su me pitali, uglavnom vaskolikim kolegama... Poslije sam čitao i sluao njihove medijske interpretacije tog događaja: u bitnom su tačne. Da li da, ipak, onako crno na bijelo, autorizovano prođemo jo jedared kroz cijelu tu stvar? Okej, moda bi i trebalo, naći će se tu kanda jo poneki ivopisan detalj.
U subotu poslijepodne vratio sam se sa Palića, a već u nedjelju sabajle valjalo je krenuti na more, karta već uveliko kupljena. Elem, u Beogradu i Zemunu trebalo je da budem svega petnaestak sati, tek koliko za protrčavanje kroz neke uzgredne poslove. Muvao sam se po gradu, svratio do redakcije, a onda pravac Zemun, sa Zelenog venca, jedan autobus, pa drugi, pa čekanje na treći, tamo ispod Muhara. Čekao sam ga, recimo, vie od pet, a manje od deset minuta, na stanici je bilo jo nekoliko ljudi, nita neuobičajeno, kamoli suspektno, je li. Ulazim u harmonika-bus na trećim vratima; ne uočavam da ima slobodnog mjesta za sjedenje, i preparkiravam se blizu prozora naspram vrata na koja sam uao. Istog trenutka osjetim da me neko utrčavi za mnom u autobus vuče, cima, bubeca, a onda počinju da pljute udarci, iz dva čovjekolika izvora, sa lijeve i sa desne strane. Sve je do te mjere em naglo em nadrealno da valjda i ne reagujem odmah; đavo, međutim, odnosi alu, tipovi lemaju sve jače, osjećam jake udarce (uglavnom) po glavi, ne znam čime docnije će se ispostaviti da je u pitanju nekakva metalna ipka iliti tangla, a moda i jo neto. Otimam se i dilitam, branim se ručno i nono. Sve se odigrava u tiini, ne progovaramo ni oni ni ja ni Treća Lica (bar koliko mi dopire do svijesti), i traje opet, ako je meni vjerovati moda petnaestak sekundi, ta znam. Autobus (po vozačevim riječima ne GSP-ov nego "Lastin", policajcu sam kasnije izdiktirao prve tri cifre njegovih registarskih tablica) sve vrijeme stoji na stanici, otvorenih vrata, sve na izvol'te za slobodno obavljanje tekog fizičkog posla & neometano naputanje poprita. Kadar okolnih putnika u mom unutranjem bioskopu je zamrznut: niko se ne pomjera.
U magnovenju uočavam da su stvorenja koja su me napala po svoj prilici mladunci, samo toliko mogu da nazrem ispod kapuljača kojima su bar djelimično zaklonila svoje ekvivalente onoga to se među pripadnicima ljudske vrste obično naziva licem. Bubecaju me kako dospiju da me dohvate, mislim da im je namjera da me obore na pod i lijepo izgaze, ali im to ne polazi za rukom jer sam dosta nepristojna i neuviđavna rtva, pa pruam aktivan otpor. Na kraju istrčavaju iz autobusa i udaljavaju se "u pravcu cijelog svijeta" (kako zna reći Milo Vasić), a za početak u pravcu zemunske apoteke i Madlenianuma. Izlazim za njima iz autobusa i nemoćno gledam kako im landaraju repovi u trku niz Glavnu ulicu. Vozač i jo jedan mladić prilaze mi, pitaju kako sam, mladić kae da zna ko sam, tako nekako. Putnici se beskrajno polako odmrzavaju, neki izlaze iz autobusa i udaljavaju se na bezbjednu distancu (da koga ne ugrizem?) i vrlo ubrzo počinju da poulazuju u pristiuće autobuse, ne pitajući mnogo kuda voze vano je samo pobjeći sa poprita Nemilog Događaja. A ponekome sigurno i milog, jebiga... Ovo je vaan momenat: jesam li ja mogao dobro vidjeti napadače? Naravno da nijesam. Jesu li bar neki od oblinje stojećih i sjedećih mogli dobro da ih vide i znatno bolje od mene da ih opiu? Naravno da jesu. Pa, je li to bilo ko od njih učinio? Naravno da nije.
Vozač na podu pronalazi metalnu tanglu, uzima je krpom i sputa na asfalt lijepo od njega te prazni autobus od lica i stvari, saoptavajući mi da on sad, eto, ba mora hitno u garau, da li bjee da odnese tetki lijek, ili se opsetio da je ostavio uključenu rernu, pa da mu ne zagore ufnudle. Uzalud ga zadravam i kumim da sačeka policiju koji minut, pa neka poslije ide gdje oće, a onda shvatam da ja, bog te veselio, ni ne znam da li je bilo ko od jbnih milion putnika, od kojih je svaki opremljen jbnim mobilnim telefonom uopte pozvao policiju?! Ne, nije... Na kraju to ja činim, prethodno smijeno vičući na razilazeći se svijet: "jebote, je l moram sve sam da uradim?!" Trebalo je da dodam bar jo i "pizda li vam materina", ali sam to valjda zaboravio, biće da je svemu kriva moja nepopravljiva prečanska vaspitanost... Ubrzo ostajem sam kao kuče na stanici, neko vrijeme nema doslovno nikoga, samo tangla i ja (kao Sadista i Mazohista poslije burne ljubavne noći) čekamo policiju neznani, a nemali broj minuta.
Dalje je sve procedura, da ne gnjavim: prvo dva uniformisana mladića, ja pričam, oni se ičuđavaju i zapisuju, onda "uviđajna ekipa" (ako sam dobro zapamtio stručan termin) sa inspektorima koji već dobro znaju ko je taj to ga je natangliralo, pa im je i mnogo jasnije zato li bi to moglo biti; nakon toga, očigledno, počinju da rade Neki Telefoni, i tretman naipkanog građanina se bitno popravlja, voze me u bolnicu (poslije i kući), tamo me deurni neurohirurg ije i krpi, rentgeniu mi glavu, a u međuvremenu se hol bolnice puni novim policajcima, u drugačijim uniformama (andari?), etc. Kada me je zdravstveno saniralo koliko se moglo, pitam glavnog među policajcima ima li Vlast neto protiv da ja ipak otputujem na more, a isto pitam i ljekara. Poto niko nema nita protiv, dapače, smatraju da bi to bilo dobro, nekoliko sati kasnije to i činim.
Sjutradan prijepodne obavjetavam kolege iz "Vremena" ta se dogodilo, oni obavjetavaju sve ostale, i kreće Haos: doslovno stotine telefonskih poziva i SMS-ova, za manje od 24 sata sasvim puna baterija telefona prazni se namrtvo. No, ja sam već daleko.
Kau da nema zločina bez motiva. U krimićima je uvijek tako, a i u stvarnosti je najčeće tako. Elem, zato? Ako sluate anonimnu faističku stoku sa forumoblogova, odgovor je jasan: zato to sam sm to traio i potezao đavola za rep. Ali kako, čime?! Odgovor potraite u prvom pasusu ovog teksta. No, da nije u pitanju pokuaj pljačke? Ne, napadači nijesu ba djelovali zainteresovani za moju, njima ionako bezvrijednu imovinu. A neka osveta, prebijanje dugova etc.? Kako već negdje rekoh: ne bavim se nikakvim \"biznisom\", legalnim ili nelegalnim, nikome nita ne dugujem, nemam privatnih neprijatelja (osim valjda onakvih kakve ima ama ba svako), i ne moe postojati nikakav drugi motiv osim, to bi se reklo, lika i djela. Pa dobro, ali nije li moguće da je sve puka slučajnost, samosvrhovito iivljavanje huligana na spontano i proizvoljno odabranoj rtvi o kojoj inače ne znaju nita? Da, moguće je, ba kao to je nesumnjivo moguće da vas, dok etate parkom, tresne meteor. Ali, da li je vjerovatno? Ne, nije vjerovatno. Da li je, recimo, vas nekada tresnuo meteor dok ste okopavali krompir, krčili strnjiku ili naprosto landrali Knez Mihailovom ili Dunavskom? Elem, nije vjerovatno. Zato? Zato to ba sve okolnosti događaja upućuju na namjeran, ciljan, organizovan napad.
Dan kasnije, sjedim na obali i zurim u more. Kolega mi, zavitlavajući me, javlja da tamo, u Srbiji, ispadam "iz pegle i iz rerne", eno me u TV dnevnicima i jo kojekude; sjutradan osvanjujem na vrhu naslovne strane "Politike", "Danasa" i drugih dnevnih novina. Predsjednik drave zanima se za moje rane, i svi ivi koje znam i koje ne znam. Petnaest minuta slave? Hvala lijepo, ako mi neko zavidi, neka ih slobodno preuzme. Heroizam? Nisam zainteresovan za taj anr. O sebi nikada nijesam razmiljao kao o nekakvom heroju ili bilo čemu sličnome. Ja sam samo čovjek kojem glava ne slui tek za noenje kape, a srce mu ne slui tek za mjerenje pulsa, thats all. U nekim vremenima i u nekim drutvima, to je izgleda veliki grijeh. Ali, jebiga, ta da vam radim, meni glava samo za to treba, i tu se nita nikada ne moe promijeniti. Radi se, kako bih vam rekao, o nunoj samoodbrani donje crte elementarnog ljudskog dostojanstva: eto, neko ima tanglu, a ja imam glavu. Imati glavu i sluiti se njom umije da bude bolno, ali se nikada ne bih mijenjao sa onima koji imaju tanglu (i slue se njom), i kojima je tangla pogled na svijet te izraz/odraz svog postojanja u njemu. Neka njih tamo, a mene ovdje: svakom svoje, bagro; svakom svoje.
Teofil PANČIĆ
Ja bi se ukljucio bez razmisljanja. Utukli bi ga zajedno
Sad ozbiljno, u pravu je bio moj profesor iz srednje kad je rekao da je narod sa ovih prostora kukavicke prirode. Pogledajte samo sta drzava radi i niko ne reaguje. Kad ne zna vecina naroda svoj interes da zastiti kako ce nekog drugog zastitit? Tuga i sramota.
Look upon my works ye mighty and this pear...
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks