HLAMIDIJA I MIKOPLAZMA
Hlamidiju izaziva bakterija Chlamydia trachomatis i danas je to jedna od najrasprostranjenijih polnih bolesti. Kod žena hlamidija može izazvati izuzetno teške probleme, uključujući i infekciju uretre, grlića materice, zapaljenje unutrašnjih polnih organa i sterilitet, kao i opasne komplikacije tokom trudnoće i porođaja. Kod muškaraca izaziva zapaljenje uretre. Ova bakterija izaziva i proctitis (zapaljenje rektuma). Analna hlamidija je pronađena kod seksualno zloupotrebljivane dece.
Hlamidija se prenosi za vreme vaginalnog ili analnog seksa sa inficiranom osobom. Može se preneti i na oči, preko vlažnih ruku sa inficiranim sekretom, kao i sa majke na bebu tokom porođaja. Moguće je, mada ređe, hlamidijom inficirati grlo ukoliko ste imali oralni seks sa zaraženim muškarcem. Uzročnik zapaljenja uretre može biti i Myocoplasma koja je takođe polno prenosiva bolest. Ona je identifikovana u genitalnom traktu kod naizgled zdravih ljudi koji nisu imali simptome infekcije. Dok ureaplasma izaziva jednu četvrtinu slučajeva zapaljenja uretre kod muškaraca, za sada se ne zna njena uloga u nastanku zapaljenja grlića materice ili zapaljenja unutrašnjih polnih organa kod žena. Neki naučnici veruju da može izazvati komplikacije u trudnoći.
Simptomi
Četiri petine žena koje su zaražene hlamidijom nemaju simptome. Najčešći simptom je pojačani vaginalni sekret, koji se obično javlja 7 - 14 dana nakon zaraze hlamidijom. Ostali znaci su bolno mokrenje, neuobičajena vaginalna krvarenja, krvarenja nakon seksa i bol u donjem delu stomaka. Tokom pregleda se može, ali i ne mora ustanoviti zapaljenje grlića materice. Ako nemate simptome, morate utvrditi da li partner ima simptome ili da li mu je dijagnostifikovano zapaljenje uretre. Možete se redovno kontrolisati na hlamidiju ako ste seksualno aktivni.
Simptomi kod mušakaraca
Muškarci obično imaju osećaj pečenja pri mokrenju, a uretralni sekret se pojavljuje jednu do tri nedelje nakon zaraze. Simptomi mogu biti slični onima kao kod gonoreje mada su obično slabije izraženi. Takođe je i period inkubacije duži - najmanje 7 dana. Oko 10% muškaraca nema simptome, mada oni mogu i dalje prenositi zarazu. Često samo jedan od partnera ima simptome, a drugi nosi infekciju. Oba partnera se moraju lečiti da bi se sprečilo ponovno vraćanje infekcije. Pojedini lekari nisu u dovoljnoj meri svesni opasnosti koju nosi hlamidija. Uglavnom zbog toga što infekciju hlamidijom mešaju sa gonorejom i drugim polnim bolestima, lekari/ke često postavljaju pogrešnu dijagnozu. Oni takođe, previde ženske simptome ili ih pripisuju nekom drugom oboljenju.
Počelo je kao cistitis. Par meseci kasnije dobila sam temperaturu, groznicu i jake bolove u donjem delu trbuha. Lekar nikad nije spomenuo mogućnost hlamidije ili zapaljenja unutrašnjih polnih organa. Umesto toga testirali su me na gonoreju i test je bio negativan, nakon 6 meseci iscrpljujuće bolesti dali su mi Ampicilin koji ništa nije pomogao. Stalno su ponavljali: ”Vama ništa nije. Mora da imate emotivne probleme.” Posle 9 meseci sam imala jak napad, što su oni proglasili “bezazlenom karličnom infekcijom”. Ništa se nije promenilo dok moj muž nije dobio simptome zapaljenja uretre i tek onda su me uzeli za ozbiljno i oboje smo se počeli lečiti pravim lekovima.
Zapamtite, terapija uobičajena za gonoreju nije efikasna protiv ove bakterije. Ako mislite da imate zapaljenje uretre ne uzimajte lekove za gonoreju pre nego što dobijete rezultate testa na hlamidiju.
Testiranje i dijagnoza
Postojeći testovi na hlamidiju i ureaplazmu nisu dostupni u dovoljnoj meri. Kod nas se testiranje na hlamidiju i ureaplazmu vrši samo na Mikrobiološkom institutu i zakazuje se mesecima unapred. Neke privatne ginekološke ordinacije takođe rade test na hlamidiju, ali nije dostupan svima jer mu je cena visoka (oko 100 dinara). U većini slučajeva, ako vi ili vaš partner imate sekret, testiraće vas na gonoreju i ako su testovi negativni lekar/ka će sistemom eliminacije dijagnostikovati zapaljenje uretre ili mukopurulentno zapaljenje grlića materice. Još uvek se ne zna ni tačno vreme inkubacionog perioda. Za pojavu zapaljenja uretre treba da prođe više vremena nego za pojavu gonoreje, mada je vremenski period promenljiv i zavisi od toga da li je infekciju prouzrokovala hlamidija, mikoplazma, kombinacija ove dve ili neke druge vrste bakterija. Kada se utvrdi uzročnik zapaljenja uretre postavlja se dijagnoza. Pacijent/kinja se stoga podvrgava novoj terapiji za identifikovani mikroorganizam. Svetska zdravstvena organizacija zastupa stav da je jedino siguran test urađen na osnovu brisa uretre. Test na mikoplazmu podrazumeva uzimanje brisa grlića materice i uzgoj kulture. Kod nas se to radi na Mikrobiološkom institutu. Drugi testovi na hlamidiju (kao test antitela) su jeftiniji, brži i više se koriste od testa zasejavanja kulture. Oni su nešto manje pouzdani, ali pružaju korisnu pomoć u postavljanju dijagnoze. Informaciju o mestu na kojem može da se izvrši testiranje dobićete od svog lekara.
Lečenje
Terapija tetraciklinom je uobičajena za infekcije prouzrokovane hlamidijom i mikoplazmom. Lek izbora je Doksiciklin zato što se uzima samo dva puta dnevno, dok se tetraciklin uzima 4 puta dnevno. Kada se oni ne mogu koristiti, na primer tokom trudnoće, obično se prepisuje Eritromicin. Veliki broj drugih antibiotika, koji se koriste za polne bolesti, uključujući i penicilin, nisu efikasni. Infekcija oka hlamidijom se leči lokalnim antibakterijskim kapima ili mastima, kao što je tetraciklinhlorid.
Uzimajte lekove kako su vam prepisani jer se infekcija kasnije može ponovo pojaviti, izazivajući ozbiljnije probleme, a i mnogo više napora biće potrebno da biste se izlečili. Lečenje obično traje 3 nedelje. Ako simptomi i posle toga traju, posetite lekara/ku koji će vam prepisati druge antibiotike ili produžiti postojeću terapiju. Vaš stalni seksualni partner bi trebalo da uzima tetraciklin ili doksciklin, bez obzira da li postoje ili ne simptomi infekcije. S obzirom da je 10% infekcija mikoplazmom rezistentno na terapiju tetraciklinima, pojedini lekari/ke preporučuju ponovno testiranje 1 - 4 nedelje nakon završetka lečenja.
Pre nego što započnete terapiju antibioticima, proverite kod svog lekara/ke kakvi su mogući neželjeni efekti. Žene tokom trudnoće ne smeju da uzimaju doksiciklin ili tetraciklin. U toku lečenja ne treba piti alkohol da ne bi došlo do iritacije uretre. Izbegavajte seksualne odnose dok se vi i vaš partner ne izlečite. Ako vam se čini da i dalje imate hlamidiju i da vam antibiotici nisu pomogli, možda imate neku drugu bakterijsku infekciju ili, moguće je, zapaljenje unutrašnjih polnih organa.
Hlamidija, mikoplazma i trudnoća
Statistike pokazuju da je 8 - 10% svih trudnica zaraženo hlamidijom koja, ako se ne leči, može biti preneta bebi tokom porođaja. Zaražene bebe mogu dobiti konjuktivitis ili pneumoniju. Hlamidija može biti i jedan od uzročnika pobačaja, vanmaterične trudnoće, prevremenog porođaja i infekcije novorođenčeta. Zbog svih ovih rizika verovatno će uskoro svim trudnicama na raspolaganju biti test na hlamidiju.
Pošto mikoplazma takođe može da utiče na sterilitet, pobačaj i prevremeni porođaj, postoje mišljenja da bi svaka žena koja je imala problema sa sterilitetom ili vanmateričnom trudnoćom trebalo da uradi test na mikoplazmu.
Bookmarks