Andreacijeva povelja o izgradnji crkve Sv. Tripuna iz 809 g.

[G R A D]

• Iz knjige koju je 1996. godine izdalo Momirovo Ministarstvo Kulture Crne Gore
  
  

Andreacijeva povelja o izgradnji crkve Sv. Tripuna iz 809. godine

Riječ o Andreacijevoj "povelji":
Tekst ovoga dokumenta prvi je objavio D. Farlati ne navodeći porijeklo, tj. ne govoreći đe se isti nalazi. Očito je da tekst koji je Farlati pred sobom imao nije original. Naime dokument u obliku u kojem ga je Farlati viđeo, ne može biti original ni po diplomatičkim formulama niti po načinu izlaganja. Zato su u pravu bili svi oni istraživači koji su ga smatrali bar kasnijom preradom ako ne i falsifikatom. Potpuni falsifikat vjerovatno ipak nije, jer sadži podatke o najmanje dvijema istorijskim ličnostima: O Andreaciju i o njegovoj supruzi Mariji. Naime, godine 1848, pronađen je njihov sarkofag sa natpisom koji po tipu slova odgovara prvim decenijama IX stoljeća. Tim otkrićem djelimično je povraćeno povjerenje ovom dokumentu. To se naročito odnosi na dio o osnivanju kotorske katedrale i na kupovinu moštiju Sv. Tripuna. Sve ostalo može biti plod književnih maštanja o nesrećnoj ljubavi bilo dukljanskoga sudije, bilo o nekoj nezabilježenoj nesrećnoj ljubavi Andreacijeve kćeri Teodore, ali isto tako i o njenoj želji da se zamonaši i tako odrekne zemaljske ljubavi i prirodne želje svakoga zdravoga ljudskoga bića da osnuje svoj dom, izrodi potomstvo i tako produži porodičnu lozu. U zamjenu za to, legenda joj je podarila klauzuru, tj. život u skoro potpuno zazidanoj ćeliji u kojoj su uslovi za opstanak bili veoma surovi. Tu se uz osnovne potrebe opstanka moglo živjeti samo u veoma strogom postu i molitvi Gospodu za otkupljenje grijeha cjelokupnog ljudskog roda. Ali, ne smijemo zaboraviti da je u to vrijeme takvih pojava bilo veoma mnogo u vaskolikom hrišćanskom svijetu.
====================




INSTRUMENTUM CORPORIS NOSTRI GLORIOSI CONFALONIS SANCTI TRYPHONIS


Anno a Christi Incarnatione octingentesimo nono die decima tertia Januarii.
Ego Andreatius et cum conjuge mea Maria, et cum filio meo Petro, et cum filia mea Maria, et cum filia mea Theodora aedificavimus ecclesiam S. Mariae infunaria. Et filia mea Maria tulit virum, et alia noluit virum, et dixit ad patrem suum: >> Fac mihi inclausuram in S. Maria ad partem dexteram<<. Et fecit ei pater sicut placuit filiae suae. Et iudex qui sedebat in Duchia, audivit quod esset pulcra, voluit eam tollere per forzam. Et deinde audientes amici eius, dixerunt ei, et patri eius domino Andreatio. Et dominus Andreatius dixit filiae suae: >>Fillia, audivi haec, quia judex in illa nocte habet te tollere<<. Illa respondit: >>Pater mi, melius est mihi mori, quam hoc scelus perpetrare<<. Et illa nocte pater eius excludit illam. Et in illa die venit judex cum gente multa et quaerebant filiam domini Andreatii; et non invenit eam. Et post annorum curriculum venerunt Venetici et adduxerunt corpus s. Tryphonis. Et quando audivit dominus Andreatius quod habent ipsi Venetici corpus s. Tryphonis, abiit ad ipsam navem et dixit ad Veneticos: >>Rogo vos, amici carissimi, vendite mihi corpus s. Tryphonis<<. Et dixerunt Venetici: >>Si tu promittis servire ei cum tota mente et amore, vendimus tibi, et si non, non dabimus tibi eum<<. Et deinde promittit se vovere ecclesiam in eius nomine. Et vendiderunt eum domino Andreatio. Et compravit illum per ducentum solidos romanos; et unam coronam gemmatam per centum solidos, fiunt simul trecenti solidi. Et quando eum exposuerunt de navi, venerunt clerici secundum ordinem, qui pertinet, ad sacrum Corpus. Quando autem portaverunt per viam fori corpus s. Tryphonis, et stetit. Et venit nauclerius, qui eum adduxerat, et dixit: >>Oh s. Tryphon, tanto tempore te adduxi, et modo hic passum perge<<. Et extorsit eius os usque ad aures; et hoc fecit primum miraculum. Et clerici oraverunt ad s. Tryphonem, et fecit misericordiam super ipsum nauclerum. Et portaverunt eum paulo, et fixit se. Et dominus Andreatius cum conjuge sua Maria fecit in illumlocum ecclesiam in nomine eius, et permanent usque in hodiernum diem ad laudem et honorem s. Tryphonis. Et haec fuit subjecta domini Andreatii, quam habuit, et dedit eam filiis suis. Ad unum filium dedit centum solidos. Et hi sunt liberti eius: Marinus et Premarch; et sunt comprati in una scarenca de s. Triphone, et alia generatione de Zaratinis nomine Granzi, et sunt liberti, et non dicatis eos liberti, sed fratres.


--------------------------------------------------------------------------------


ISPRAVA O TIJELU NAŠEG SLAVNOG ZASTAVNIKA MUČENIKA SVETOG TRIPUNA


Ljeta po ovaploćenju Hristovom osam stotina devetog, trinaestog dana januara.
Ja, Andreaci sa mojom ženom Marijom i sa mojim sinom Petrom i sa mojom ćerkom Marijom i sa mojom ćerkom Teodorom sagradismo crkvu svete Marije Infunarije. I moja kći Marija se udade, a druga nije htjela muža. I reče svome ocu: ''Načini mi odjeljak u Svetoj Mariji sa desne strane''. I otac joj načini kako je željela njegova kći. A sudija, koji je živjeo u Duklji, čuo je da je lijepa i htio je da je silom uzme. A onda njeni prijatelji, čuvši to, rekoše njoj i njenome ocu, gospodinu Andreaciju. I gospodin Andreaci reče svojoj kćeri: ''Kćeri čuo sam da sudija ove noći ima da te odvede''. Ona odgovori: ''Oče moj, bolje mi je da umrem, nego taj zločin da pretrpim''. I te noći ju je otac udaljio. A tog dana dođe sudija sa mnogo ljudi i potraži kćer gospodina Andreacija, i ne nađe je. I pošto su protekle godine, dođoše Mlečani i doniješe tijelo Svetog Tripuna. I kad je čuo gospodin Andreaci da ti Mlečani imaju tijelo Svetog Tripuna, ode na samu lađu i reče Mlečanima: ''Molim vas , predragi prijatelji, prodajte mi tijelo Svetog Tripuna''. A Mlečani rekoše: ''Ako obećaš da ćeš mu služiti cijelom dušom i ljubavlju, prodajemo ti, a ako ne, nećemo ti ga dati''. I najzad je obećao da njegovom imenu posveti crkvu. I prodadoše ga gospodinu Andreaciju. A kupio ga je za dvjesta vizantijskih zlatnika i za jednu krunu ukrašenu dragim kamenjem od sto zlatnika, što je bilo ukupno trista zlatnika. A kad su ga iznijeli sa lađe, dođoše sveštenici, u redu koji se protezao do svetoga tijela. Ali kada su nosili putem napolje tijelo Svetog Tripuna, ono se zaustavi. I dođe mornar, koji ga je bio doveo i reče: ''O, Sveti Tripune, toliko sam te vremena vozio, pa sad samo kreni korak'', i izokrenuše mu se usta sve do ušiju. A ovo je učinio prvo čudo. A sveštenici su molili Svetog Tripuna, i on se sažalio na tog mornara. A docnije su ga odnijeli i učvrstio se. A gospodin Andreaci sa svojom ženom Marijom načini na onom mjestu crkvu u njegovo ime, i ostala je do današnjeg dana na hvalu i čast Svetog Tripuna. A bila je podređena gospodinu Andreaciju, koji je držao, i dao je svojim sinovima, a jednom sinu dao je stotinu zlatnika. A ovi su njegovi oslobođenici: Marin i Premark. A bili su kupljeni prilikom iskrcavanja Svetog Tripuna, i iz druge generacije od Zaratina po imenu Granci, a oslobođenici su, ne zovite ih oslobođenicima, već braćom.


Lit.: D. Farlati - J. Coleti, Illiricum sacrum, VI, Venetia 1800, 425.




_____

[G R A D]

Ovaj natpis je veoma značajan, jer nam potvrđuje da su bar neki od podataka sačuvanih u interpolisanim ispravama o osnivanju katedrale kao i o prenosu moštiju Sv. Tripuna vjerodostojni. Sve do 1840. godine kada je pronađen sarkofag sa ovim natpisom, na sadržinu navedenih dokumenata gledalo se sa dosta podozrenja. V. Objašnjenje uz tekstove takozvane Andreacijeve povelje.



=============================================

+ In nomine Domini. Ego Andreaci una cum conigue mea Maria edificavimus arca ista et requivimus in ipsa. + Vos omnes q(u)i legitis rogatis Deus pro nos pecatoris. (!).

----------------------------------------------------------

+ U ime gospodnje. Ja Andreaci zajedno sa mojom ženom sagradili smo ovu grobnicu i počivamo u njoj. + Vi svi koji čitate molite Boga za nas grešnike.

_________________________________________________



Lit.: Šekularac, 23-24.

[Trinity from Zion]

Ovi podaci se mogu naci u svim kotorskim arhivama.

Ako nisi procitao knjigu "100 kotorskih dragulja", preporucujem da je procitas.

[Ćipur]

• Iz knjige koju je 1996. izdalo Momirovo Ministarstvo Kulture
  
  http://img73.imageshack.us/img73/188...initetarb3.jpg
  
  
  Dokument o posvećenju katedrale Svetog Tripuna, iz 1166. godine
  
  Izvorni - latinski tekst je markiran.
  
  
  http://img179.imageshack.us/img179/2...alesvetbf5.jpg
  http://img263.imageshack.us/img263/8...alesvetml2.jpg
  http://img58.imageshack.us/img58/808...alesvetoe8.jpg

[Boxy]

Ево, први документ на листи и одмах уочих нешто што је вриједно коментара...

Дакле, у оригиналу, на латинском пише:
Et iudex qui sedebat in Duchia, audivit quod esset pulcra



а превод је:

A sudija, koji je živjeo u Duklji, čuo je da je lijepa


Мислим да је ово једино мјесто гдје сам видио да је неки историчар протумачио натпис Duchia као Дукља. У свим могућим изворима, Дукља се на латинском пише Doclea или Dioclea.

Што се тиче документа из 1166. године, у њему јасно стоји да је "намесник Далмације и Дукље био господин Изананције", што говори да су Далмација и Дукља имале једног намесника. Закључак је да никако у то вријеме нису биле посебне државе, већ области унутар већег царства, па чак не ни самосталне области, већ области под јединственим намесником.

[Ćipur]

Ево, први документ на листи и одмах уочих нешто што је вриједно коментара...

Дакле, у оригиналу, на латинском пише:
Et iudex qui sedebat in Duchia, audivit quod esset pulcra



а превод је:

A sudija, koji je živjeo u Duklji, čuo je da je lijepa


Мислим да је ово једино мјесто гдје сам видио да је неки историчар протумачио натпис Duchia као Дукља. У свим могућим изворима, Дукља се на латинском пише Doclea или Dioclea.

Bilo je puno pisaca u to doba kojim latinski nije bio maternji, i nijesu ga bas dobro poznavali, a latinski je bio zvanicni jezik, naravno.
To se ne moze prevesti drugacije osim kao DUKLjA.

Што се тиче документа из 1166. године, у њему јасно стоји да је "намесник Далмације и Дукље био господин Изананције", што говори да су Далмација и Дукља имале једног намесника. Закључак је да никако у то вријеме нису биле посебне државе, већ области унутар већег царства, па чак не ни самосталне области, већ области под јединственим намесником.

Da smatra se da je Duklja ponovo bila vazalna drzava Vizantije u drugoj polovini XII vijeka.

Samostalna je bila potpuno, Duklja je bila nezavisno kraljevstvo, od bitke kod Bara 1042. godine, do recimo 1050. godine.

[Boxy]

Са овим се потпуно слажем.

[Hrko]

13. januara 809.

Potpisana je Andreacijeva povelja, kojom su Mleci kotorskoj porodici Andreaci dozvolili da otkupi mošti Sv. Tripuna. Od tada su Kotorani počeli da čuvaju njegove zemne ostatke. Prvu crkvu posvećenu zaštitniku grada podigao je Kotoranin Andrea Saracenis u 9. vijeku, a njeni ostaci pronađeni su istraživačkim radovima nakon zemljotresa 1979. godine.

Zar nije Djukanovicevo ministarstvo kulture?

[Ćipur]

Zar nije Djukanovicevo ministarstvo kulture?

Ne pobro, Momir je imao moć u rukama tada, a za Ministarstvo Kulture greota je i pomisliti da je na čelu bio Crnogorac.

[Ćipur]

13. januara 809.

Potpisana je Andreacijeva povelja, kojom su Mleci kotorskoj porodici Andreaci dozvolili da otkupi mošti Sv. Tripuna. Od tada su Kotorani počeli da čuvaju njegove zemne ostatke. Prvu crkvu posvećenu zaštitniku grada podigao je Kotoranin Andrea Saracenis u 9. vijeku, a njeni ostaci pronađeni su istraživačkim radovima nakon zemljotresa 1979. godine.

• Iz knjige koju je 1996. godine izdalo Momirovo Ministarstvo Kulture Crne Gore
  
  

Andreacijeva povelja o izgradnji crkve Sv. Tripuna iz 809. godine

INSTRUMENTUM CORPORIS NOSTRI GLORIOSI CONFALONIS SANCTI TRYPHONIS


Anno a Christi Incarnatione octingentesimo nono die decima tertia Januarii.
Ego Andreatius et cum conjuge mea Maria, et cum filio meo Petro, et cum filia mea Maria, et cum filia mea Theodora aedificavimus ecclesiam S. Mariae infunaria. Et filia mea Maria tulit virum, et alia noluit virum, et dixit ad patrem suum: >> Fac mihi inclausuram in S. Maria ad partem dexteram<<. Et fecit ei pater sicut placuit filiae suae. Et iudex qui sedebat in Duchia, audivit quod esset pulcra, voluit eam tollere per forzam. Et deinde audientes amici eius, dixerunt ei, et patri eius domino Andreatio. Et dominus Andreatius dixit filiae suae: >>Fillia, audivi haec, quia judex in illa nocte habet te tollere<<. Illa respondit: >>Pater mi, melius est mihi mori, quam hoc scelus perpetrare<<. Et illa nocte pater eius excludit illam. Et in illa die venit judex cum gente multa et quaerebant filiam domini Andreatii; et non invenit eam. Et post annorum curriculum venerunt Venetici et adduxerunt corpus s. Tryphonis. Et quando audivit dominus Andreatius quod habent ipsi Venetici corpus s. Tryphonis, abiit ad ipsam navem et dixit ad Veneticos: >>Rogo vos, amici carissimi, vendite mihi corpus s. Tryphonis<<. Et dixerunt Venetici: >>Si tu promittis servire ei cum tota mente et amore, vendimus tibi, et si non, non dabimus tibi eum<<. Et deinde promittit se vovere ecclesiam in eius nomine. Et vendiderunt eum domino Andreatio. Et compravit illum per ducentum solidos romanos; et unam coronam gemmatam per centum solidos, fiunt simul trecenti solidi. Et quando eum exposuerunt de navi, venerunt clerici secundum ordinem, qui pertinet, ad sacrum Corpus. Quando autem portaverunt per viam fori corpus s. Tryphonis, et stetit. Et venit nauclerius, qui eum adduxerat, et dixit: >>Oh s. Tryphon, tanto tempore te adduxi, et modo hic passum perge<<. Et extorsit eius os usque ad aures; et hoc fecit primum miraculum. Et clerici oraverunt ad s. Tryphonem, et fecit misericordiam super ipsum nauclerum. Et portaverunt eum paulo, et fixit se. Et dominus Andreatius cum conjuge sua Maria fecit in illumlocum ecclesiam in nomine eius, et permanent usque in hodiernum diem ad laudem et honorem s. Tryphonis. Et haec fuit subjecta domini Andreatii, quam habuit, et dedit eam filiis suis. Ad unum filium dedit centum solidos. Et hi sunt liberti eius: Marinus et Premarch; et sunt comprati in una scarenca de s. Triphone, et alia generatione de Zaratinis nomine Granzi, et sunt liberti, et non dicatis eos liberti, sed fratres.


-----------------------------------------------------------------------


Lit.: D. Farlati - J. Coleti, Illiricum sacrum, VI, Venetia 1800, 425.

[Ćipur]

U slavu svetog Tripuna


U KOTORU PROSLAVLJEN JUBILEJ - 12 VJEKOVA OD KADA SU IZ CARIGRADA DONIJETE MOŠTI ZAŠTITNIKA GRADA


Kotor - U Kotoru je juče nizom svečanosti obilježen veliki jubilej - 12 vjekova od kada su u drevni grad iz Carigrada donijete mošti svetoga Tripuna, zaštitnika grada Kotora i 12 vjekova postojanja najstarije organizacije pomoraca na svijetu, Bokeljske mornarice.
Tradicija kaže da su mornari drevne bratovštine Bokeljske mornarice bili prisutni 13. januara 809. godine na dočeku broda koji je mošti maloazijskog mučenika svetog Tripuna iz Carigrada donio u Kotor i da su tada prvi put zaigrali svoju karakterističnu igru (kasnije kolo svetog Tripuna).

Na svečanoj sjednici admiralata i upravnog odbora, viceadmiral Bokeljske mornarice Ilija Radović je kazao da ne zna koji se narod na svijetu može podičiti dugom i slavnom tradiciom organizacije mornara koju ima Kotor, što je obaveza više za ovu i buduće generacije.
- Srednjovjekovna kultura je tražila da status grada može zaslužiti samo naselje koje ima svoga sveca, a takav status Kotor je imao i prije 12 vjekova - naglasio je Radović.

Podsjećajući na okolnosti koje tradicija pripisuje ovom događaju, u ime admirala dr Miloša Miloševića govorio je predsjednik hercegnovske podružnice Bokeljske mornarice Miroslav Marić. On je kazao da u Kotoru postoji drevna tradicija o nastanku mornarice u devetom vijeku, a prema tome danas i 12 vjekova njenog postojanja.

- Tradiciju ne treba prećutkivati, ali ni prihvatiti bez strogog naučnog kriticizma. Tradicija, pozivajući se na kasnije dokumente, nije samo ovlašno spominjanje perioda kada je izveden otkup i prenos tijela gradskog zaštitnika svetog Tripuna, već je i vjekovima navodila i ime bogatog gradskog trgovca koji je sagradio prvu crkvu, vezujući sve to i za četu mornara i igru kola. Tradicija je utvrdila da se sve to dogodilo 13. januara 809. godine, a da se pomenuti donator zvao Andreaci Saracenus i da su kotorski mornari bijelim maramicama i igrom pozdravili dolazak jedrenjaka sa svečevim tijelom - kazao je Marić.
Na svečanoj sjednici juče je za malog admirala izabran Krsto Nenada Milutin iz Škaljara, čija porodica, takođe, baštini tradiciju Bokeljske mornarice.

U ime Udruženja pomorskih kapetana duge plovidbe Crne Gore, predsjednik Janko Milutin poklonio je Mornarici vijek staru fotografiju proslave priređene pred katedralom Svetog Tripuna 13. januara 1909. godine.
U Pomorskom muzeju je otvoreno obnovljeno odjeljenje Bokeljske mornarice, uz izložbu pod nazivom “Bokeljska mornarica na fotografijama iz 1860. do 1960.”, koju je otvorila gradonačelnica Kotora Marija Ćatović. Organizatori obilježavanja jubileja su Kotorska biskupija, Bokeljska mornarica, Opština Kotor i Pomorski muzej Crne Gore.

Koncert Radojke Šverko

U okviru programa proslave jubileja, preksinoć je u katedrali Svetog Tripuna održan koncert duhovne muzike, na kojem su nastupili poznata hrvatska pjevačica Radojka Šverko i Ivo Gamulin uz klavirsku pratnju profesora Vladimira Babina, čije je izvođenje oduševljena publika nagradila bisom.
-Strepjela sam od dolaska u Kotor, ali sam ovdje došla široka srca. Bila sam dirnuta reakcijama publike, uvijek radim vođena emocijama, pa su mi večeras potekle i suze - rekla je za Radio Kotor hrvatska muzička diva.

Katedrala postala papska bazilika

U katedrali Svetog Tripuna popodne je održana pontifikalna misa, koju je služio apostolski nuncij u Crnoj Gori Anđelo Motola iz Vatikana. On je pročitao Apostolski dekret o uzdizanju kotorske katedrale na počasni naziv papske bazilike. Povodom jubileja, papa Benedikt XVI juče je kotorsku katedralu Svetog Tripuna uzdigao na počasni naslov papinske male bazilike, kojim se na poseban način željela istaći povezanost neke značajnije crkve sa apostolskom stolicom i papinskom službom, pa se zato one još nazivaju i papinskim bazilikama. Naziv bazilika je crkveno- pravni status neke crkve, najprije u Rimu, a zatim i u drugim krajevima. Uobičajeno je da se naziv bazilike ponekad dodjeljuje i važnim crkvama izvan Rima. U Rimu osim pet velikih bazilika, postoji i osam manjih. Nakon mise, otkrivena je i spomen- ploča Andrei Saracenisu, koji je otkupio mošti svetog Tripuna i sagradio tadašnju crkvu. Njegov originalni sarkofag, koji se nalazio u riznici kotorske katedrale, za ovu priliku postavljen je kod oltara zajedno sa natpisom na kojem je urezano ime biskupa Ivana i datum 13. januar 809. godine. Svetoj misi prisustvovali su u gradonačelnica Ćatović, hrvatski konzul u Crnoj Gori Božo Vodopija, ministar pomorstva, saobraćaja i telekomunikacija dr Andrija Lompar, predsjednik SO Kotor mr Nikola Konjević, kao i predstavnik CPC u Kotoru protojerej Bojan Bojović.

I.KOMNENIĆ

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=292737

[Ćipur]

Povodom 1200 godina od prenosa relikvija Svetoga Tripuna iz Carigrada u Kotor u Crnoj Gori

Povodom dvanaest vjekova od prenosa relikvija Svetoga Tripuna, 8. februara Kardinal Josip Božanić, Nadbiskup Zagreba, će proslaviti svečanu misu u katedrali u Kotoru. Objavljujemo istorijske podatke o ovom jubileju čiji je autor Ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolici, Antun Sbutega

Priča o jednoj čudesnoj oluji

Sveti Tripun je postao inspiracija klera i vjernika Biskupije, naročito onih koji su postigli čast oltara, tako da se Boka naziva zalivom svetaca. Kako se Kotor nalazi vjekovima na granici Istoka i Zapada, njegov Svetac zaštitnik je postao simbol suživota i dijaloga između konfesija, kultura i naroda, kao što je to danas i Crna Gora, u kojoj je mirni suživot osnova stabilnosti i razvoja države

U janauru 809. godine venecijanski brod, koji je isplovio iz Carigrada za Veneciju, plovio je uz istočnu obalu Jadrana. Njegov najdragocjeniji teret su bile relikvije Svetoga Tripuna.

Takav teret nije bio neuobičajen za venecijanske brodove toga vremena, jer su mletački trgovci često prenosili relikvije svetaca sa Istoka na Zapad.

Sveti Tripun je rođen 232. godine u gradu Kampsadi (sadašnja Turska) od hršćanskih roditelja i podnio je mučeništvo za vrijeme progona od cara Decija, kada je, pošto je odbio da se odrekne hršćanske vjere, bio mučen i ubijen 2. februara 251. godine.

Još u Srednjem vijeku, dan Svetoga Tripuna je pomjeren na 3. februar, zbog proslave Dana Prikazanja Isusa u hramu ili Svijećnice.

Prve crkve posvećene Svetome Tripunu datiraju iz VI vijeka i sagrađene su u Carigradu.

Relikvije Sveca nikada nijesu stigle na odredište. Jaka oluja je prisilila brod da potraži zaklon u Boki Kotorskoj, pristavši u luci Kotor, gradu koji su osnovali Rimljani. Kotorska Biskupija je osnovana u V vijeku. Prvi Biskup o kome imamo podatke je bio Paulus, koji je učestvovao na Koncilu u Kalcedoniji 451. godine i u toku vizantijske vladavine Biksupija je ostala pod crkvenom jurisdikcijom Rima.

Prema legendi sam je Svetac izazvao oluju, jer je izabrao ovaj grad kao mjesto gdje će počivati njegove relikvije. Kada je 13. janura brod stigao u Kotor pobožni plemić Andrea Saracenis je kupio relikvije i sagradio crkvu posvećenu Svetom Tripunu, koju spominje car Konstantin VII Porfirogenit u “De administrando imperio”. Andrei Saracenisu dugujemo i prvo književno djelo u Crnoj Gori, u kome je, pored ostalog, opisan i prenos svečevog tijela.

Prema tradiciji, te 809. godine osnovana je i bratovština pomoraca, najstarija na svijetu, koja još uvijek postoji. Ova bratovština je imala, pored religioznog i socijalnog značaja, i obavezu da opremi galiju i brani zaliv. I danas njeni članovi nose tradicionalne kostime i oružje, a prigodom svečanosti Svetoga Tripuna plešu srednjevjekovno kolo, bogato religioznim simbolima.

Kako je grad napredovao u blagostanju, čije je izvor bila prije svega pomorska trgovina i kako je pobožnost prema Svetome Tripunu stalno jačala, građani odlučiše da podignu veliku katedralu posvećenu ovom svecu, proglasivši ga zaštitnikom grada i Biskupije.

Crkva, u romaničkom stilu sa tri borda, je posvećena 1166. godine. Katedrala je više puta restaurirana, pošto je bila oštećena u zemljotresima. Zadnja restauracija, poslije zemljotresa iz 1979. godine je izvršena 1987-2001. godine. I pored brojnih intervencija, enterijer katedrale je sačuvao svoju originalnu romaničku strukturu.

Ciborijum iznad glavnog oltara je sagrađen u romaničko gotskom stilu, a oltar je ukrašen sa zlatnom palom, djelom kotorskih zlatara iz DžV vijeka. U relikvijaru i riznici se čuvaju brojna umjetnička djela i relikvije, pored onih Svetoga Tripuna.

Od strane UNESKO-a, ova katedrala je proglašena kulturnom baštinom čovječanstva. Od vremena kada je sagrađena predstavljala je duhovni i kulturni centar grada i doživjela je kroz vjekove, kao Kotor i Crna Gora uopšte, mnoge dramatične događaje, s obzirom da se nalazi u regiji koja je izložena ne samo seizmičkim potresima, već i istorijskim turbulencijama.

Kult Svetoga Tripuna (zajednički pravoslavnim i katoličkim vjernicima) je raširen na Istoku i na Zapadu. I u Rimu su, u X i XI vijeku, bile podignute dvije crkve posvećene ovom Svecu, čiji je kult danas posebno jak u Adelfiji (Pulja-Italija). U Veneciji postoji renesansna crkva Sveti Đorđe i Tripun, čuvena po djelima Vitora Karpaćia, koji pored ostalog prikazao čudo Svetoga Tripuna koji je oslobodio do demona kćerku cara Gorniana.

Sveti Tripun je postao inspiracija klera i vjernika Biskupije, naročito onih koji su postigli čast oltara, tako da se Boka naziva zalivom svetaca.

Kako se Kotor nalazi vjekovima na granici Istoka i Zapada, njegov Svetac zaštitnik je postao simbol suživota i dijaloga između konfesija, kultura i naroda, kao što je to danas i Crna Gora, u kojoj je mirni suživot osnova stabilnosti i razvoja države.

Dakle, 1200. godišnjica prenosa tijela Sveca je i prilika da se ojačaju hiljadugodišnje veze Crne Gore sa Svetom Stolicom: prvi crnogorski kralj Mihailo je dobio krunu od pape Grgura VII 1077. godine, a knjaževina Crna Gora je bila prva balkanska država koja je sklopila Konkordat sa Svetom Stolicom 1886. godine.

Antun Sbutega

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?id=158047

[Ćipur]

Omišani i Kotorani sklapaju mir bez prijevare (1167)

Iz knjige :arrow: Dr Radoslav Rotković: Kraljevina Vojislavljevića

Izvorni tekst je markiran. Komentari su Dr Rotkovića.

[Ćipur]

SPECIJALNO ZA POBJEDU:
Antun Sbutega povodom obilježavanja 1200 godina prenosa mošti Sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor



Dolazak izaslanika Pape Bendikta XVI, kardinala Franca Rodea je posebno značajan, jer govori ne samo o vezama Svete Stolice sa Katoličkom crkvom u Crnoj Gori, već i o uvažavanju Svete Stolice prema državi Crnoj Gori, njenom doprinosu stabilizaciji regije i njenom napretku na putu prema Evropskoj uniji


Međuvjerski i međuetnički sklad Crne Gore





Proslava 12 vjekova od kada su relikvije Svetoga Tripuna prenesene iz Carigrada u Kotor ima višestruko duhovno, kulturno i socijalno značenje. Ona prije svega svjedoči da su moralne i duhovne vrijednosti koje inkarnira Mučenik Sveti Tripun neprolazne i uvijeke žive i da im protok vremena nista ne oduzima. On se rodio, živio i umro mučeničkom smrću u Maloj Aziiji, koja je u to vrijeme bila dio Rimskog carstva kao i teritorija Crne Gore, što svjedoči da smo od Staroga vijeka pripadali mediteranskoj civilizaciji, koja je osnova današnje evropske civilizacije. Crna Gora je primila hrišćanstvo u isto vrijeme kada i ostatak Rimskog carstva i Crkva, tada jedinstvena, predstavlja najstariju još postojeću instituciju Crne Gore. Sveti Tripun simbolizuje ekumensku dimenziju Crne Gore, obzirom da se radi o svecu sa Istoka, čiji je kult razvijen i među pravoslavnima i među katolicima. Njegove relikvije su prenesene u Kotor 809. godine, kada mu je sagrađena prvobitna crkva, prije nego su relikvije Svetog Marka prenesene u Veneciju i Svetog Nikole u Bari, što svjedoči koliko je naš prostor bio uključen u duhovne i kulturne tokove hrišćanske Evrope ranog Srednjeg vijeka. Katedrala Svetoga Tripuna, sagrađene 1166. godine je prva značajna romanička katedrala na Istočnom Jadranu. Sveti Tripun i njegova katedarla su bili centar ne samo vjerskog, već i kulturnog, umjentičkog i socijalnog života. Tako i Bokeljska mornarica, osnovana prema tradiciji 809. godine, dakle usko vezana za kult Svetoga Tripuna, slavi ove godine isti jubilej, kao najstarija pomorska bratovština u svijetu ove vrste.

Ova proslava pokazuje, takođe, i da Crna Gora, ne samo afirmiše slobodu vjere, već valorizuje duhovne i kulturne tradicije svih vjerskih i kulturnih zajednica. Tako je država, u veoma teškim okolnostima omogućila da se, prije par godina, završi restaruracija katedrale, a ove godine aktivno učestovala i doprinijela bitno da se u toku cijele godine ovaj jubilej dostojnoobilježi i proslavi.

Treba istaći da nas Sveti Tripun i njegov jubilej povezuju sa državama iz okruženja, gdje je njegov kult raširen i iz kojih su na proslavu došli brojni hodočasnici, crkveni velikodostojnici, te visoki predstavnici tih država. Dolazak izaslanika Pape Bendikta XVI, kardinala Franca Rodea na završno slavlje je, svakako, posebno značajan, jer govori ne samo o vezama Svete Stolice sa Katoličikom crkvom u Crnoj Gori, već i o uvažavanju Svete Stolice prema državi Crnoj Gori, njenom međuvjerskom i međuetničkom skladu, njenom doprinosu stabilizaciji regije i njenom napretku na putu prema Evropskoj uniji.


Centralna proslava u Kotoru


Liturgijsko slavlje, povodom obilježavanja 1200 godina prenosa mošti Svetog Tripuna iz Carigrada u Kotor, počeće večeras u 20 časova, u katedrali sv. Tripuna svečanim koncertom, u okviru kojeg će nastupiti Festivalski hor i orkestar KotorArt-a, pod dirigentskom palicom maestra Miroslava Homena. Kao solisti u večerašnjem koncertu u katedrali predstaviće se Vanja Zelčić (sopran), Martina Gojčeta-Silić (mecosopran), Dario Teskera (truba) i Rudolf Homen (truba). Repertoar koncerta obuhvatiće djela A. Vavildija -Koncert za dvije trube i orkestar i Đ. B. Pergolezija- Stabat Mater.

Centralna svečanost proslave ovog značajnog jubileja odvijaće se sjutra, počeviši sa ceremonijalom dočeka posebnog izaslanika Pape Benedikta DžVI, kardinala Franca Rodea, ispred glavnih gradskih vrata u 9. 30 sati, uz kotorsku Gradsku muziku i kolo Bokeljske mornarice. On će u papino ime primiti jubilarnu srebrnu medalju Sv.Tripuna, rad akademskog vajara Kuzme Kovačića. Lode sv. Tripunu i podizanje Tripunovog stijega na Bazilici-katedrali Sv. Tripuna, uz podizanje zastave na katedrali, biće upriličeni u 10 sati, dok će u 10.30 početi pontifikalna Sveta misa na Trgu ispred bazilike, koju će predvoditi kardinal Rode, u prisustvu visokih zvanica Crne Gore i Republike Hrvatske, tridesetak nadbiskupa, biskupa i veliki broj vjernika.


R.M.


IZLOŽBA „SREBRNI RELIKVIJARI KOTORSKE BISKUPIJE” OTVORENA U POMORSKOM MUZEJU U KOTORU


Grad na srcu Sveca


Kotor- Povodom Jubileja sv. Tripunu u čast, sabrali smo, ograničeni prostorom, jedan broj srebrnih relikvijara Kotorske biskupije koji osim duhovne vrijednosti, koja nadilazi svaku drugu, imaju i znatnu materijalnu i umjetničku vrijednost. Ovi relikvijari kao dio liturgijskih-kultnih predmeta, u znatnoj mjeri osim mletačkih predstavljaju zanatsko umijeće kotorskih zlatara od 14. do 19. stoljeća. Posjetilac ove izložbe moći će vidjeti, na jednom mjestu sabrane, relikvijare iz više crkava Kotorske biskupije, a vremenski raspon njihove izrade obuhvata šest stoljeća, kazao je don Anton Belan na otvaranju izložbe „Srebrni relikvijari Kotorske biskupije” i promociji Jubilarne medalje sv. Tripuna u Pomorskom muzeju u Kotoru.

Jubilarna medalja, rad akademskog vajara Kuzme Kovačića, odlivena je u sto bronzanih komada i deset primjeraka u srebru, a na promociji su, uz Belana, govorili mr. Mileva Vujošević, prof. dr Radoslav Tomić i Kuzma Kovačić vajar.

- Ono što su značili, a i danas znače sv. Dujam za Split, sv. Vlaho za Dubrovnik, sv. Nikola za Bari, sv. Stošija za Zadar, a sv. Marko za Veneciju, značio je, a i danas znači sv. Tripun za Kotor. Ova tvrdnja tako se lijepo očituje u ikonografskom prikazu sv. Tripuna, koji najčešće u lijevoj ruci, prislonjen na grudi, drži Kotor - Grad na srcu Sveca. Osim relikvija i relikvijara sv. Tripuna, u Kotoru se do 1813. godine čuvao 101 umjetnički srebrni relikvijar (moćnik), naravno ne uzimajući u obzir one drvene, metalne i kristalne, takođe, umjetničke izrade. Napoleonova vojska, za kovanje neophodnog opsadnog francuskog franka, rastopila je između ostalog i 33 srebrna relikvijara u materijalnoj vrijednosti od 27.760 franaka, napomenuo je Belan.

Prema njegovim riječima, ova izložba plod je dobre saradnje Biskupskog Ordinarijata Kotor i Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, te stručne saradnje univerzitetskih profesora, Sveučilišta u Zadru, Nikole Jakšića i Radoslava Tomića, koji su i autori kataloga. Dizajn kataloga i fotografije plod su umijeća Stevana Kordića.


Centralna proslava u Kotoru


Liturgijsko slavlje, povodom obilježavanja 1200 godina prenosa mošti Svetog Tripuna iz Carigrada u Kotor, počeće večeras u 20 časova, u katedrali sv. Tripuna svečanim koncertom, u okviru kojeg će nastupiti Festivalski hor i orkestar KotorArt-a, pod dirigentskom palicom maestra Miroslava Homena. Kao solisti u večerašnjem koncertu u katedrali predstaviće se Vanja Zelčić (sopran), Martina Gojčeta-Silić (mecosopran), Dario Teskera (truba) i Rudolf Homen (truba). Repertoar koncerta obuhvatiće djela A. Vavildija -Koncert za dvije trube i orkestar i Đ. B. Pergolezija- Stabat Mater.

Centralna svečanost proslave ovog značajnog jubileja odvijaće se sjutra, počeviši sa ceremonijalom dočeka posebnog izaslanika Pape Benedikta XVI, kardinala Franca Rodea, ispred glavnih gradskih vrata u 9. 30 sati, uz kotorsku Gradsku muziku i kolo Bokeljske mornarice. On će u papino ime primiti jubilarnu srebrnu medalju Sv.Tripuna, rad akademskog vajara Kuzme Kovačića. Lode sv. Tripunu i podizanje Tripunovog stijega na Bazilici-katedrali Sv. Tripuna, uz podizanje zastave na katedrali, biće upriličeni u 10 sati, dok će u 10.30 početi pontifikalna Sveta misa na Trgu ispred bazilike, koju će predvoditi kardinal Rode, u prisustvu visokih zvanica Crne Gore i Republike Hrvatske, tridesetak nadbiskupa, biskupa i veliki broj vjernika.


R.M.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...0-16&id=172977

[Ćipur]

KULT SVETOG TRIPUNA I SVETOG AVGUSTINA U HRIŠĆANSKOJ UMJETNOSTI


Iako su Sveti Tripun i Sveti Avgustin imali različitu životnu sudbinu i živjeli u različito vrijeme, njihova svetost ih je ugradila u zajedničku tradiciju hrišćanstva, ne samo duhovnu, već i kulturnu, tako da ih je hrišćanska umjetnost povezala jednom crkvom, jednim mozaikom i slikama jednog velikog renesansnog umjetnika


Primjeri duhovnog savršenstva



Između Svetoga Tripuna i Svetoga Avgustina za njihova života nije bilo kontakata, budući da su živjeli u različitim periodima. Sveti Tripun je rođen 232. godine, a umro je mučeničkom smrću 250. godine za vrijeme progona hrišćana u vrijeme cara Decija, u dobi od samo 18 godina. Sveti Avgustin je, međutim, rođen 354. a umro 430. godine, u dobi od 76 godina. No, oba sveca su živjela u doba kasne antike, kada je Rimsko carstvo već bilo u dekadenciji. Sveti Tripun je bio rođen, živio je i umro u Maloj Aziji, dok je Sveti Avgustin rođen i odrastao u Tagasti u Sjevernoj Africi, da bi zatim došao u Rim gdje je boravio do 395. kada je postao biskup Ipone, grada, takođe, u Sjevernoj Africi, gdje je i umro dok su Vandali opsijedali ovaj grad.
Oba sveca pripadaju jednistvenoj hrišćanskoj crkvi, vjekovima prije nego je ona podijeljenja na Zapadnu i Istočnu. No, dok je kult Svetoga Tripuna raširen i među pravoslavnim i katolicima, kult Svetoga Avgustina je znatno više raširen među katolicima, budući da je on pisao na latinskom i djelovao u zapadnom dijelu Rimskog carstva. Dok Sveti Tripun nije ostavio nikakvih spisa, Sveti Avgustin je bio jedna od najplodnijih crkvenih pisaca, koji je ostavio iza sebe neobično veliki broj raznih pisanih djela od kojih su najznačajnija „O državi Božjoj”, „O Trojstvu”, te vrlo popularno autobiografsko djelo „Ispovijedi”, kojima je bitno obilježio razvoj teologije, filozofije i cjelokupne evropske civilizacije; bio je, prema opštoj ocjeni, ne samo jedan od najvećih hrišćanskih mislilca uopšte, već i jedan od najvećih umova čovječanstva. On je inspirisao brojne likovne umjetnike kao što su Mazaco, Botičeli, Piero dela Frančeska, Bruneleski, a Roberto Roselini je bio režiser filma o njegovom životu.
Ono što povezuje dva sveca su, pored činjenice da ih je univerzalna crkva zbog njihovih duhovnih i moralnih zasluga prepoznala kao primjere hrišćanskog života i težnje ka duhovnom savršenstvu i kao takve posvetila, upravo umjetnička djela.
Kult Svetoga Tripuna je u srednjem vijeku bio raširen u Italiji i u samom gradu Rimu, tako da su mu u Vječnom Gradu,( kao i u Carigradu - Drugom Rimu) bile posvećene dvije crkve. Obje su se nalazile u samom centru grada, jedna na Marsovom polju, blizu Pjace Navona, a druga nedaleko od nje, na Trgu Fiameta. Tu je u srednjem vijeku živjela dosta brojna kolonija Kotorana, koji su bili odani svome zaštitniku Tripunu. Na to danas podsjeća mala zasvođena uličica Svetoga Tripuna, poprečna ulici Koronari nekada značajnoj, jer su kroz nju prema bazilici Svetoga Petra išli brojni hodočasnici, a danas poznatoj po brojnim antikvarnicama.
Crkva, poznata kao Sveti Tripun „in Posterula” je bila podignuta u IDž vijeku, a prefekt Rima ju je obnovio 1106. godine. Papa Onorije IV je 1287. dodijelio ovu crkvu redu avgustinaca. Pored nje podignuta je 1479-1483. renesansna crkva Svetoga Avgustina, a stara crkva Svetoga Tripuna je demolirana u 18. vijeku kada je proširen samostan avgustinaca. Sličnu sudbinu su doživjele i druge crkve u vrijeme kada grad Rim doživljava urbanu i arthitektonsku transformaciju sa intenzivanom gradnjom novih renesansnih i baroknih crkava, palata, trgova i fontana.
Trobrodna crkva Svetoga Avgustina na Marsovom polju i danas pripada redu avgustinaca, ima kao i katedrala Svetoga Trpuna u Kotoru status male bazilike i sjedište je parohije. Poznata je, pored ostalog, po brojnim djelima velikih renesansnih i baroknih umjetnika. Rafaelo je naslikao fresku sa likom Izaije proroka, a na jednom od oltara se nalazi velika slika „Bogorodica hodočasnika” (poznata još kao Bogorodica iz Loreta), remek djelo Karavađa. Jakobo Sansovino, jedan od najznačajnijih renesansnih vajara i arhitekata, koji je dugo djelovao u Veneciji, je isklesao statuu Bogorodice sa djetetom, poznatu kao „Bogorodica dobrog porođaja”, koja je zaštitnica trudnih žena. U crkvi se nalazi i platno poznatog manirističkog slikara Guercina, koje prikazuje Svetog Avgustina, Svetoga Ivana i Svetoga Jeronima.
Čuvena katedrala u Monrealu, pet kilometara od Palerma, podinuta je između 1172-1176. u vrijeme normanske vladavine Sicilijom i njena neobična arhitektura povezuje sjeverno-evropske umjetničke uticaje sa mediteranskim. Njen enterijer, u obliku latinskog krsta podijeljen u tri broda, je dekorisan sa sjajnim mozaicima iz 12. vijeka koji imaju ukupnu površinu od 7.584 metara, u vizantijskom stilu, koji prikazuju istoriju hrišćanstva. Među najvažnijim hrišćanskim svecima, prikazani su i Sveti Avgustin i Sveti Tripun. Lik Svetoga Tripuna, na lijevoj strani, nedaleko od oltara, je jedan od najboljih likovnih prikaza Svetoga Trpina i malo je poznat u Crnoj Gori.
Dakle, iako su Sveti Tripun i Sveti Avgustin imali različitu životnu sudbinu i živjeli u različito vrijeme, njihova svetost ih je ugradila u zajedničku tradiciju hrišćanstva, ne samo duhovnu već i kulturnu, tako da ih je hrišćanska umjetnost povezala djelima koje smo naveli, jednom crkvom, jednim mozaikom i slikama jednog velikog renesansnog umjetnika.


Sveci na platnima Vitora Karapaca


U Veneciji, u crkvi Bratovštine Svetoga Juraja i Tripuna, nalazi se jedan od najznačajnijih ciklusa velikog mletačkog renesansnog slikara Vitora Karapaca. Karpaco je početkom 16. vijeka naslikao po naruybi Bratovštine devet platna koja prikazuju svece zaštinike, Svetoga Jurja i Svetoga Tripuna, te Svetoga Jeronima, čiji je kult bio veoma jak na Istočnoj obali Jadrana, budući da je on bio porijeklom Ilir iz Dalmacije. Karpacio je, međutim, naslikao za Bratovšitinu i djelo koje prikazuje Svetoga Avgustina, koji je bio savremenik Svetoga Jeronima i sa kojim se intenzivno dopisivao. Karpacio je prikazao Svetoga Tripuna kao dječaka, koji istjeruje zlog duha iz kćerke rimskog cara Gordijana. Sveti Avgustin je, međutim, prikazan u svojoj radnoj sobi, u zreloj životnoj dobi u trenutku kada u jednoj mističnoj viziji saznaje za smrt Svetoga Jeronima; prema opštoj ocjeni istoričara umjetnosti radi se o remek djelu i jednom od najboljih djela Vitora Karapaca, te jednom od najboljih likovnih prikaza Svetoga Avgustina, naslikanom 1503 godine, dvije godine prije slike koja prikazuje Svetoga Tripuna.


Antun Sbutega

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...0-17&id=173038

[Ćipur]

Statut Bratovštine svetog Nikole mornara u Kotoru

Znamenje tradicije



Temeljni dokumentarni spomenik Bokeljske mornarice s kolekcijom pratećih izvora, obrađen sintetizacijom u pristupu više naučnih disciplina uz dragocjeni prevodilački doprinos, predstavlja i istaknuti egzemplar prezentacije domaćih istraživačkih rezultata širokoj internacionalnoj čitalačkoj publici

Povodom 1200 godina od prenosa relikvija sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor i u nizu svečanosti i obilježavanja 12 vjekova postojanja Bokeljske mornarice, objavljen je Statut Bratovštine svetog Nikole mornara u Kotoru iz 1463. sa alegatima do 1807. godine (Liber Fraternitatis divi Nicolai marinariorum de Catharo), fototipsko izdanje sa prepisima, prevodima i regestima.

Priređivači ovog izdanja Bokeljske mornarice iz Kotora, publikovanog u godini jubileja su vrhunski kulturni stvaralac, ekspert za medievistiku i novovjekovnu istoriju dr Miloš Milošević, admiral Bokeljske mornarice, i Jelena Antović, eminentni stručnjak za arhivistiku, direktorica Istorijskog arhiva u Kotoru. Oni su obavili prepis i prevod Statuta, izradili Indeks i napisali Pogovor. Na prepisivanju alegata s regestima sarađivali su sa Anitom Mažibradić i danas pok. Mirkom Vukasovićem. Pri tome je Miloš Milošević bio i redaktor, dok je Jelena Antović izvršila lekturu, korekturu, kao i elektronsku pripremu teksta. Skeniranje originala izvršili su Milan Vuković i Joško Katelan, koji je i preveo Pogovor na engleski jezik, a prevod na italijanski obavio je Borivoj Jovanović. Za fotografiju, dizajn i pripremu za štampu bio je zadužen Stevan Kordić. Njegovo umijeće čitaocu stvara utisak da pred sobom ima izvorni manuskript.

Tokom niza stoljeća, udruženje pomoraca u Kotoru prešlo je put od strukovne korporacije s religioznim aspektima djelovanja, do memorijalne organizacije regionalnog i šireg značaja. Prema tradiciji, organizacija pomoraca u Kotoru javlja se od IDž vijeka, dok se 1353. godine ona spominje kao „Pobožno društvo kotorskih pomoraca“. Po arhivskom podatku iz 1289. kotorska plemićka porodica Drago je crkvu izgrađenu na području prema Dobroti predala franjevačkom redu. Spomenuti sakralni objekt je „Pia sodalitas naviculatorum Catharensium“ 1353. poklonila franjevcima, dok je iste godine Tripo Buća podigao crkvu sv. Nikole u gradu, koja je zatim predata Bratovštini mornara. Njeno zvono se danas nalazi na gradskoj sat – kuli. Jedino je ova staleška bratovština Kotora imala svoju crkvu, čije je održavanje moglo iziskivati neophodnost statutarnog normiranja.

Kako sačuvani svezak rukopisa koji je don Gracija Brajković poslije potresa 1979. pronašao u Biskupskom arhivu u Kotoru obuhvata relativno kratak tekst iz XV vijeka, dopisane odluke i do početka XIX prilagane dokumente (alegate) - treba istaći da to nije prvi, već zapravo najstariji sačuvani Statut organizacije kotorskih pomoraca. Statut posredno odražava karakter pomorske privrede i važnost trgovačkih destinacija kakve su bile Apulija, Marke, Peloponez, Venecija („Riva de Schiavoni“, „riva dei Cattarini“), Dalmacija i Albanija. Međutim, nakon jednog turbulentnog istorijskog razdoblja, on označava i početak faze razvoja Kotorske mornarice u kojoj ona stiče brojne privilegije i što je jedinstven slučaj na istočnoj obali Jadrana, osim javnih, preuzima neke vojne funkcije.

Manuskript Statuta („matricola“) Bratovštine ima 72 pergamentska lista. Njegov naučni, ali i umjetnički značaj uvećan je izvanrednim minijaturnim prikazom sv. Nikole u inicijalu, kojeg je izradio kotorski gotički slikar Lovro Marinov Dobričević. Naslov Statuta je na latinskom jeziku: „Liber Fraternitatis divi Nicolai marinariorum de Catharo”, da bi nakon toga bio dat prevod naslova na mletački dijalekt italijanskog jezika, kako je pisan i cijeli dalji tekst, osim vrlo kratkih izuzetaka, poput onih u „Prologu”. „Prolog“ sadrži molitvenu invokaciju u kojoj se zaziva milost Duha Svetoga na slavu Boga „et honor del magno sacerdote miser san Nicolo... nostro protectore”. Statut se može podijeliti na dva dijela. Prvi dio sadrži tekst u 26 glava, donijet na Skupštini održanoj u crkvi sv. Nikole 26. juna 1463. godine, a zatim slijedi 16 odluka Skupštine Bratovštine koje su donijete najvjerovatnije iste godine. Druga obimnija grupa dokumenata potiče iz vremena od 1463. do 1807. datih u prepisima sa regestima. Pri tome, priređivači su smatrali korisnim da uspostave njihov hronološki poredak. Kod alegata, kao prvi, nalazi se prepis neautentičnog dokumenta, navodno iz doba Stefana Balše, iz 1304. godine. Tri dokumenta su iz XV vijeka, njih 15 je iz XVI vijeka, 42 iz XVII vijeka, 22 iz XVIII vijeka, dok je sedam dokumenata donijeto 1807.

Najviše dokumenata, oko pedesetak, vezano je za drevnu privilegiju Bratovštine da se prilikom svečanosti Sv. Tripuna, zaštitnika Kotora (3. februara) može od vlasti postići amnestija od gonjenja i izvršenja kazne za bilo koje inkriminisano djelo osim ubistva, za osobe koje pod određenim uslovima to preko nje mole. Tridesetak dokumenata govori o karakteru Bratovštine, a po nekoliko dokumenata o crkvi sv. Nikole, o otkupima relikvija i liturgijskih predmeta, o proslavama i sl. Drugoj grupi (alegata) priloženo je i 14 dokumenata povezanih hronološki od strane priređivača, koji su upisali tekuće brojeve manuskripta koje slijede. Među njima je takođe najviše amnestija, a zatim privilegija za trgovanje u južnoj Italiji („Sottovento“). Sve intervencije priređivača date su u zagradama, italikom, sa rekonstrukcijama pojedinih riječi, tumačenjem i skraćenicama koje pomažu čitaocu u snalaženju oko lakuna u publikovanim dokumentima.

Na skupštini bratovštine, održanoj 1463. s ciljem vlastitog očuvanja („a conservation de la presente nostra congregation“) - što ukazuje na njeno ranije postojanje - prisustvovali su starješina (gastald), 48 brodovlasnika i mornara (sudeći po prezimenima - pučana slovenskog porijekla) i četiri kapelana crkve. U Statutu je određen način sazivanja Skupštine, neophodan kvorum od 25 članova, način glasanja i zahtijevana većina u odlučivanju. Proceduralna inicijativa je povjerena ključnim ličnostima Bratovštine: gastaldu, sindicima i prokuratorima (trojici blagajnika).

Opredijelivši se za profesionalizaciju svoje upravne strukture, organizacija pomoraca je u Statutu predvidjela da u njoj mogu biti jedino vlasnici i kapetani brodova, kao i mornari koji stvarno plove, uklanjajući iz nje suvlasnike brodova koji nisu aktivni pomorci i brodograditelje. S druge strane, ovo se strukovno udruženje monopolisalo, proglašavajući da niko iz kotorske komune ne može ploviti i trgovati ako nije njegov član.

Personalnim spajanjem funkcije gastalda Bratovštine i admirala - osobe s ulogom zvaničnog mletačkog lučkog kapetana u Kotoru („Armiraglio di Cattaro e di ljuel Canale“), Statut će 1493. godine odraziti prihvatanje bratimske vojne jedinice od strane države, koja joj istovremeno povjerava i trodnevno preuzimanje vlasti u Kotoru tokom proslave gradskog patrona. Država će tako lakše nadzirati i braniti geopolitički izuzetno važno područje, dok će Kotorska mornarica sticati značajne povlastice.

Izdvajanjem Perasta u XVI vijeka i kasnijim otporom Prčanja, Mula i drugih naselja Boke u ovima je uslijedilo razdoblje opadanja nametnutih stega i zamaha pomorskog i trgovačkog preduzetništva.

Statut je posebno regulisao održavanje crkve i izdržavanje franjevaca koji su u njoj držali službu. Solidno finansijsko stanje Bratovštine ogledalo se u načinu obilježavanja crkvenih praznika, u vjerskim obredima i svečanosti Bratovštine, pri čemu je 1579. odlukom dalmatinskog apostolskog viziratora Agostina Valiera ukinita procesijska i pretjerana funkcijska raskoš.

Izvanredno opremljeno fototipsko izdanje originalnog manuskripta, kao i naknadno upisivanih dokumenata u integralnom prepisu i s kritičkom naučnom aparaturom prati CD-ROM. Knjigu je štampao Birokonto iz Herceg Novog. Štampanje ove edicije (za izdavača: Ilija Radović, viceadmiral Bokeljske mornarice) omogućeno je finansijskom pomoći Opštine Kotor.

Ova publikacija od kapitalnog društvenog značaja će pristupačnošću iščitavanja izvornika podstaći dalja istorijsko-pravna, lingvističko-antroponimijska, kulturološka i sociološka istraživanja, a s obzirom na metodologiju, biti smjerokaz arhivističkoj struci. Temeljni dokumentarni spomenik Bokeljske mornarice s kolekcijom pratećih izvora, obrađen sintetizacijom u pristupu više naučnih disciplina uz dragocjeni prevodilački doprinos, predstavlja i istaknuti egzemplar prezentacije domaćih istraživačkih rezultata širokoj internacionalnoj čitalačkoj publici.

Baza hronološke rekonstrukcije

Autori Pogovora ukazali su na značajne aspekte društvenog i privrednog života Kotora i Boke kroz koje se odražavala djelatnost Bratovštine, otkrivajući smisao i onih segmenata sistema koji na prvi pogled nisu vidljivi među odredbama kapitula i alegata, ali su, iako shodno gledištu višeg društvenog stratusa, bili regulisani drugim normama urbaniteta. Pritom, ne smije se zanemariti mletačka politika međustaleškog ekvilibriranja kao instrumenta društvene kontrole. Državni upliv i ingerencije su preko u kontinuitetu dodjeljivanih privilegija najvećim dijelom uticali na sveobuhvatni napredak Boke. Analizom izvorne građe i vremena u kojem je nastala, raščlanjena je struktura, omogućeno preispitivanje društvene pozicije u interakciji sa nosiocima svjetovne i crkvene vlasti te aktuelizovana istorija najstarije pomorske bratovštine u svijetu. Svakako će ovaj mnogoznačan naučni i stručni, kao i složen izdavački poduhvat biti baza hronološke rekonstrukcije uloge i kontekstualizacije Bokeljske mornarice u ambijentu izuzetnog duhovnog i kulturnog nasljeđa čovječanstva.


Savo Marković

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...0-24&id=173371

[Ćipur]

Sarkofag Sv. Tripuna napušta Kotor

Sarkofag sa relikvijama Svetog Tripuna biće u nedjelju prenesen iz Kotora u Bar, a potom redovnom brodskom linijom u Bari, odnosno grad Adelfiju, gdje će u utorak 10. novembra biti održana velika svečanost u čast ovoga sveca, javlja Radio Kotor.
Ovo je prvi put da sarkofag Svetog Tripuna napušta Kotor.
Proslavom u Adelfiji biće završena jubilarna godina u čast Svetog Tripuna.
Adelfija je grad u blizni Barija koji slavi Svetog Tripuna kao svog posebnog zaštitnika.
Česticu relikvije Svetog Tripuna gradu Adelfiji poklonila je kotorska biskupija 1839. godine.

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=41275

[Ćipur]

Sarkofag sa relikvijama sveca zaštitnika Kotora u Bariju i Adelfiji

Sveti Tripun ponovno plovi Jadranom


S proslavom u Italiji biće završena jubilarna godina u čast sv. Tripuna, kojom je obilježeno 1200 godina od prenosa svečevih relikvija iz Carigrada u Kotor


Sarkofag sa relikvijama sv. Tripuna mučenika, zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije, biće prenesen u Bar sjutra, nakon molitve u katedrali u 17.30 sati, uz pratnju biskupa kotorskog, sveštenika, katedralnog pjevačkog hora i odreda Bokeljske mornarice. Zatim će redovnom brodskom linijom otploviti u Bari i Adelfiju. Tamo će 10. novembra biti održana velika svečanost u čast ovog sveca, a sve u okviru proslave 1200 godina od prenosa svečevih relikvija iz Carigrada u Kotor. U Bariju će, prema riječima generalnog vikara Biskupskog ordinarijata Kotora don Antona Belana, biti priređen svečani doček crkvenih i civilnih vlasti, te prijem u palati provincije.

Svečanost sv. Tripuna u Adelfiji traje 20-ak dana i okupiće, više od 200.000 vjernika iz cijele pokrajine Pulja. Kako naglašava Belan, posebno je znamenit svetotripunski sajam koji se tih dana tamo održava. U proslavi učestvuje šest gradskih muzika, a predviđen je i vatromet koji će trajati tri sata. Ovo je, ocjenjuje on, najveća proslava sv. Tripuna na svijetu.

- Za učestvovanje u ovoj proslavi Biskupskom Ordinarijatu Kotora uputio je poziv Nadbiskup-metropolita Barija, mons. Francesco Cacucci i župnik grada Adelfije. S ovom proslavom u Adelfiji biće završena jubilarna godina u čast sv. Tripuna, koja je bila otvorena 10. novembra 2008. godine. Povratak je predviđen 11. novembra u večernjim satima redovnom brodskom linijom Bari – Bar. Ovaj istorijski događaj biće od izuzetnog značaja za vjerske, kulturne i turističke odnose između Crne Gore i regije Pulja, smatra Belan.

Adelfija je grad u blizini Barija koji slavi sv. Tripuna kao svog posebnog zaštitnika. Prvi spomen štovanja sv. Tripuna u provinciji Bari, podsjeća Belan, potiče iz 1326. godine i taj kult je prenesen upravo iz Kotora, koji je u to vrijeme bio kao biskupsko sjedište podložan nadbiskupu Barija. Česticu relikvije sv. Tripuna gradu Adelfiji poklonila je Kotorska biskupija 1839. godine.

Kako naglašava Belan ovo je prvi put da sarkofag sv. Tripuna napušta grad Kotor. Relikvija Slavne glave sv. Tripuna koja se čuva u posebnom relikvijaru bila je u drugoj polovini 10. vijeka odnesena iz Kotora i ponovno vraćena 1227. godine. Od tada pa do danas ta je relikvija samo jednom izašla iz okvira gradskih zidina i to 14. juna 1796. godine kada je svečano bila prenesena u Dobrotu u crkvu Sv. Mateja, a zatim odnesena u kuću teško bolesnog kapetana Antuna Kamenarovića, koji je po zagovoru sv. Tripuna ozdravio te je za tu priliku bio sastavljen i poseban dokument za podsjećanje potomcima.

R.M.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...1-07&id=174146