Blago onom ko suza ima...

**_Ingrid_** · 26-03-10, 12:36

Da li ste plačljivi i ako jeste da li vam to smeta?

Radi čega najčešće plačete?

Kakav utisak na vas ostavljaju tzv. muške suze?

Da li ste slabi na osobe koje plaču i kakvo osjećanje to u vama izaziva?

Evo i jednog zanimljivog teksta na ovu temu:

http://www.smedia.rs/ona/detalji.php?id=1231

**Madam_M** · 26-03-10, 12:43

Plakanje? Hmmmmm, da, ponekad, u najtezim trenucima, sama, a onda se brzo umijem, da niko ne vidi, pa prionem da nesto radim, npr. ucim

.
Sto se tice muskih suza, nikad nisam vidjela muskarca da place..

**InDiJaNkA** · 26-03-10, 13:03

Pročitala sam tekst i mogu reći da je zaista dobar - i utješan, jer ukapirah da neću nikada dobiti rak - suze su mi garancija zdravlja
Nikada nisam bila plačljivica, pogotovo nisam naučila da manipulišem suzama.
Kako su godine prolazile, a gubici postajali sve brojniji i teži, nekako sam počela sve manje da se oslobadjam bola suzama. Sad sam u fazi kada me mogu rasplakati dvije situacije - tudje zlo koje mi je nanijeto i raznježenost. I pored istraživanja, ne dijelim suze na muške i ženske jer bi to značilo da dijelim reakcije ljudi na iste ili slične situacije, a mislim da i muškarci i žene na sve što dožive reaguju onako kako im to u trenutku samo dodje...

**Loverclocker** · 26-03-10, 13:05

ko oce da vidi mushke suze, dolazim na lice mjesta, 10centi po suzi...Al chuvajte se...jer kad se otvorim...leteee suzee...leteee pare...

sto se tiche teme, osjetljiv sam na zhenske suze...pogotovu ako poznajem osobu, ili mi je draga.

**_Ingrid_** · 26-03-10, 13:20

Smatram da najvise placu sebicni ljudi... Nekako kad analiziramo sta nas je to natjeralo na plac uvijek je "JA" i "MENI" u pozadini svega... makar kod zena

**Madam_M** · 26-03-10, 13:36

Originally Posted by _Ingrid_

Smatram da najvise placu sebicni ljudi... Nekako kad analiziramo sta nas je to natjeralo na plac uvijek je "JA" i "MENI" u pozadini svega... makar kod zena

Pa to jeste, mada ako govorimo o suzama zbog ljubavnog brodoloma, onda se ja lijepo isplacem jedno 10 min (tokom kojih: proklinjem dan sto sam ga upoznala, pa mi prolaze slike kroz glavu kada sam trebala da shvatim da on nije za mene, pa do onog momenta kad krenem da ga mrzim i zavrsni momenat kad ukapiram da ne treba da se nerviram) umijem se i kazem sebi "lijepa si, pametna, zavrsavas fakultet, da ako i ti nadjes nekog

)", pa se lijepo priberem i onda kao sto rekoh ranije -ucim ako imam koji kolokvijum, a ako nemam, onda lijepo prosetam malo do grada

.

**makica-pakica** · 26-03-10, 13:39

I što bi rekao Turgenjev "ima osmjeha gorih od suza"

**puppy** · 26-03-10, 15:11

Originally Posted by _Ingrid_

Da li ste plačljivi i ako jeste da li vam to smeta?

Radi čega najčešće plačete?

Kakav utisak na vas ostavljaju tzv. muške suze?

Da li ste slabi na osobe koje plaču i kakvo osjećanje to u vama izaziva?

Evo i jednog zanimljivog teksta na ovu temu:

http://www.smedia.rs/ona/detalji.php?id=1231

1. Kako kad... Znam da budem preosjetljiva u odredjenim danima :mrgreen: i tada me skoro svaka sitnica moze rasplakati... Recimo, da vidim neko tuzno kuce na ulici (ja cu po njegovom pogledu da zakljucim da je tuzno i tacka! ), a tek neke scene na filmovima da ne pominjem!
Da li mi to smeta... Zna da smeta u slucajevima kada ne mogu da se suzdrzim pred nekim, pa mi krivo sto sam tu osobu ugnjavila... Mada je to jako rijetko...
2. Najcesce zaplacem kada se iznerviram oko necega... Na primjer, kada ne umijem nesto da uradim, ne stizem nesto da uradim... Niko me ne moze iznervirati kao ja samu sebe!
Znam isto da placem kada me rastuzi necija tuga, suze, neka bas tuzna situacija i sl. Veliki empata, sto nije dobro... Vrlo rijetko placem kada mene muci nesto (ako izuzmemo gorenavedene trenutke iznerviranosti), ali zato kad pocnem...:mrgreen:
3. Muske suze sam imala dosta puta prilike da vidim... Zavisi od situacije ali djeluju na mene kao i zenske, tj. pocnem i ja...
4. Jesam, kao sto sam vec napisala...

**NHM** · 26-03-10, 18:52

Zadnji put sa 11 godina, a i to je bilo foliranje. Kako sam uspio na komandu da zaplačem, dan danas mi jasno nije. Majka krenula da me bije, ja poslije drugog udarca je smorio plačem i blago telećim pogledom. Ona plakala više od mene. Jesam malo đubre bio...

Od tada, apsolutno ništa. Bezosjećajni fakin, znam. Kad me nešto rastuži, istog trena me obuzme bijes prema uzroku tuge. Tako da se tuga ne zadržava mnogo kod mene.

**_Ingrid_** · 26-03-10, 20:34

NHM , taj tvoj odbrambeni mehanizam (bijes umjesto suza) je tipicno muski, tj. balkanski

eto odgovora zasto imamo istoriju punu ratova i svaki dan nekakve tuce i cuda... Muskarci :evil: sve li vam je u topuzu

**NHM** · 26-03-10, 20:37

Tako je kako je. U moju odbranu, jesam rekao uzrok, ne uzročnik. Osjećaj je jedno, a reagovanje po tom osjećaju totalno drugo.

renaissance · 26-03-10, 21:25

Originally Posted by _Ingrid_

Da li ste plačljivi i ako jeste da li vam to smeta?

Radi čega najčešće plačete?

Plac dozivljavam kao odlican ventil, kojim se vrlo rado posluzim.Kad god mi je tesko, sita se isplacem, i sto je najbitnije - bolje se osjecam poslije toga.

Kakav utisak na vas ostavljaju tzv. muške suze?

Isto kao i zenske - vrlo pozitivno, ako su iskrene i iz duse.Ne vidim zasto bi se muske od zenskih suza razlikovale,naravno, ako izuzmemo manipulativnu funkciju zenskih suza.

Da li ste slabi na osobe koje plaču i kakvo osjećanje to u vama izaziva?

Ako 'slab na osobe koje placu' znaci da te ponesu emocije kad vidis necije suze, onda je odgovor da - jesam 'slaba'

Naravno, ukoliko su suze iskrene...jer lazne suze umijem vrlo dobro da namirisem i osjetim.

**Artemis** · 26-03-10, 21:26

Originally Posted by makica-pakica

I što bi rekao Turgenjev "ima osmjeha gorih od suza"

To su prave rijeci...Ne gotivim ga uzalud...

**Miss_Lucifer** · 27-03-10, 11:20

u privatnosti svoje sobe, da

pred drugima samo kad ljushtim luk -_-

**InDiJaNkA** · 07-04-10, 12:49

Originally Posted by Artemis

To su prave rijeci...Ne gotivim ga uzalud...

Zaista ne znam šta bih dodala...

**kuglica** · 16-04-10, 08:01

Jesam, i to samo kad su prijateljstva u pitanju.
Eto se prije neku noć isplakah samo neka sam zdravo, pričao mi moj najbolji drug neke stvari koje su mu se desile.
Ne mogu da krijem emocije kad je prijateljstvo u pitanju, i ono što osjećam kod mene se vidi.
Plačem kad se sjetim nekih stvari iz djetinjstva, mog i još nekih ljudi. To više nije ništa strašno, prošlo je, al sjetiš se i bude ti nekako teško i krivo...
Što se ljubavi tiče, malo je drugačije. Do sad je bilo da stvari koje me najviše povrijede, bukvalno me ostave bez texta, nema suza, nema riječi.. Plakala sam zbog gluposti par puta, neki površinski bol, pix. Ništa strašno.
Muške suze.. Nijesam viđela iskrene muške suze do sad. Jesam lažne, i stvarno sam se nasmijala i otišla. Grijeh je reć, al smučilo mi se bilo!