DVA MILENIJUMA STARIM RIMSKIM MOZAICIMA U RISNU HITNO POTREBNA ZAŠTITA I RESTAURACIJA

Nemiran san boga Hipnosa


Prije puna dva milenijuma najstariji crnogorski grad Risan bio je centar pomorstva, trgovine i zanatstva u ovom dijelu Mediterana. O njegovom ugledu, ekonomskoj snazi, kulturnom i uopšte civilizacijskom značenju najbolje svjedoče antički zapisi pronađeni u Duklji, na lokalitetu Rogatice u Bosni, u Heraklei kod Bitolja u Makedoniji, a jedan čak i u Lambezeu u Sjevernoj Africi…
Nekad čuveni Risan, međutim, danas kao da nije u prilici da sačuva ni uspomenu na to zlatno doba sa razmeđa stare i nove ere. Dvije hiljade godina stari rimski podni mozaici, među kojima i onaj sa jedinstvenom figurom grčkog boga sna – Hipnosa, oštećeni su, neadekvatno zaštićeni i, ukoliko ubrzo ne dobiju potreban tretman, prijeti im još ozbiljnije ruiniranje, što bi bilo nedopustivo, obzirom na njihovu istorijsku vrijednost.
Risanska istorija, podsjetimo, počinje sredinom trećeg vijeka prije nove ere, kada ovaj grad osniva ilirsko pleme Risoniti. On postaje ekonomski i kulturni centar ilirske države i prijestoni grad kraljice Teute u vrijeme ekspanzije Rimskog carstva. Rimljani ga, prema nekim podacima, osvajaju 229. godine prije nove ere. Poštedjeli su ga razaranja. Naprotiv, učinili su od Risna, tadašnjeg Risinijuma, centar rimske provincije i on dobija status municipija. Najveći procvat ovaj grad u Boki bilježi u prvom i drugom vijeku nove ere.
Upravo iz tog vremena i datiraju pomenuti mozaici. Riječ je, zapravo, o svojevrsnim kamenim »ćilimima« koji su prekrivali podove jedne otmjene antičke vile, čije su prostorije bile okvir za prostrani atrijum - unutrašnje dvorište. Stručnjaci smatraju da po svojim stilskim osobenostima i kompoziciji oni pripadaju razvijenoj antonijanskoj epohi i da su jedan od najreprezentativnijih ostataka rimske kulture uopšte.
Početkom 20. vijeka, prilikom gradnje puta Risan – Nikšić, na oko 200 metara od mora, otkriveni su ostaci ovih mozaika. Ozbiljnije istraživanje, međutim, počelo je tek 1930. godine, kada je prof. Dušan Vuksan, tadašnji direktor Državnog muzeja na Cetinju, obavio prva sistematska iskopavanja i preventivnu zaštitu. Lokalitet je, potom, napušten, a mozaici ponovo prekriveni zemljom, sve do 1954. godine, kada o njima brigu preuzima Republički zavod za zaštitu spomenika kulture.
Podovi antičke palate na kojima su otkriveni mozaici restaurirani su i konzarvirani 1971. i 1972. godine. Tada je podignuta i nadstrešnica ispod koje su smješteni i drugi eksponati iz antičkog doba. Loše održavanje i prilično nestručno urađena konzervacija zahtijevali su, međutim, da se 1989. godine uradi sanacija, jer je svih pet mozaika bilo u veoma lošem stanju, te ponovna konzervacija u režiji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora. Par godina kasnije – 1995. i 1997. - urađeno je još nekoliko intervencija, ali…
Propala nadstrešnica, zapušeni oluci i drenažni kanali omogućili su atmosferskim vodama da prodru do mozaika i nanesu znatna oštećenja. Da nevolja bude veća - krajem 2000. godine sa ovog lokaliteta ukradeno je pet amfora i jedna kamena urna. Dakle, loše održavanje i slaba zaštita, što je povjereno lokalnoj upravi u Risnu, ponovo su doveli do situacije da je potrebna nova sanacija, nova restauracija, nova konzervacija…
- Već smo pristupili čišćenju drenažnih kanala, popravci krovne konstrukcije i oluka, ali to je tek hitna intervencija, prva pomoć što bi se reklo, kaže za Pobjedu direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora mr Ilija Lalošević. On, međutim, ocjenjuje da je potrebno preduzeti ozbiljnije korake u zaštiti risanskog lokaliteta. Predstoji nam, kaže, izrada jednog ozbiljnog i detaljnog projekta koji će podrazumijevati izgradnju novog sistema, najvjerovatnije potpuno zatvaranje, odnosno zastakljivanje mozaika sa figurom boga Hipnosa, cjelovito rješavanje odvoda atmosferskih voda i, na kraju, ponovni restauratorski radovi na oštećenim partijama. Ovaj projekat bi, po riječima Laloševića, bio kandidovan kod UNESCO–a i drugim međunarodnih organizacija.
Optimizam uliva i prošlogodišnje angažovanje kotorskog Zavoda. UNESCO je ovdje bio suorganizator okruglog stola o menayment planu, a drugi je bio posvećen Bolonjskom univerzitetu i Jadransko-jonskoj inicijativi. Nekoliko službenika Zavoda išlo je na specijalizaciju iz oblasti konzervacije u Rim i Veneciju. Nijesu izostala ni priznanja – Zavod je postao dobitnik Novembarske nagrade grada Kotora, a stiglo je i međunarodno priznanje «Evropa nostra» za rad na katedrali Svetog Tripuna... Neka i naredna 2004. godina bude tako uspješna kao ova – 2003, bićemo zadovoljni, kaže gospodin Lalošević.
Pogotovu ako bi se u 2004. godini obezbijedila trajna i kvalitetna zaštita risanskih rimskih mozaika i napokon «miran san» bogu sna Hipnosu u Bokokotorskom zalivu... Ne samo zbog arheologije, kulturološke građe i istoriografije, već i zbog savremenih potreba, posebno u okviru turističke ponude. Risanski mozaici, ali i oni na još desetak lokaliteta u Crnoj Gori-u Petrovcu, Duklji, Budvi, Kručama kod Ulcinja... trebalo bi da »ožive« i upotpune tu ponudu.

Goran Popović

--------------------------------------------------------------------------------