zbog toga cu ja imat par mjeseci probe pred brak.
znaci zajedno se uselimo i vidimo jel to to
Zamislite par koji deset godina živi u vrlo harmoničnoj zajednici, reklo bi se da se vole, da su posvećeni jedno drugome, odluče da "ozakone" tu svoju vezu i mjesec dana nakon vjenčanja- ljudi se razvode?!
Mene zamalo šlog ne strefi danas!
Vele da im se karakteri ne slažu...tačno ću počet vjerovat da bračni ugovor loše utiče na zajednicu!
Zbilja, vjerujete li vi da neobavezna veza kod nekoga stvara privid harmonije, slobode, nemam pojma čega, a na najmanju pomisao da se "veže" ugovorom, nešto kvrcne u glavi i preokrene se, sputava...ovo je teška psihologija...mislim, ja ne shvatam kakva je razlika, ili se slažeš- ili ne, sa nekim i brak tu ništa ne mijenja...voliš, ne voliš, prosto kao pasulj, zašto bih više voljla bez papira, nego sa papirom i obratno? I zašto bi mi bio veći problem da odem, kad više ne želim da budem tu, ako sam obavezana nekakvom papirčinom? Veliki posa'!?
Umije li neko da objasni ovo?:neutral:
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
zbog toga cu ja imat par mjeseci probe pred brak.
znaci zajedno se uselimo i vidimo jel to to
Mora da ima neki djavo u tom papiru ili mozda prevelika sigurnost pa misljenje da se moze "vise i dalje preko crte". Sllican slucaj je imao moj prijatelj i to je neshvatljivo kako se ta njegova izabranica promijenila poslije vjencanja. Sad se salimo da mu je sudjenje sa njom trajalo mnogo duze nego zvanicni brak, ali kad bila frka nije bilo do sale.
Mozda je to kao u bioskopu - film pocinje kad se smraci
Last edited by Hari Krisna; 14-03-10 at 00:31.
ja bi ovo na ljubaF
Iskreno pojma nemam,ne znam kako bih odgovorila nekom da dodje u takvu situaciju i kaze mi tako nesto kao tebi...Onako u afektu bih se vjerovatno nasmijala i pitala zasto su se onda vjencali uopste...
Nikad mi se nisu dopadale veze koje su trajale po 10 godina a da za toliko vremena ne dodje do braka kao krune te njihove veze,zelje da se se dogodi prosidba,zatim dom,porodica,djeca...(nesto sto po meni ide nekim redom) I uvjek su mi vise mirisale na neku naviku nego na ljubav,mada ni vjencanje nije preduslov za srecu ako ljubavi i slaganja partnera nema,to stoji...No posto je par zivio zajedno,mozda je to vjencanje bio njihov poslednji pokusaj da uzdignu tu njihovu vezu tj da pokusaju jos nesto da je spase jer da su bili bas idilican par kako je izgledalo spolja opstali bi zar ne...?Mislim da su prosto priznali sebi posle tog poslednjeg pokusaja da ih vise nista ne vezuje,pa je vjencanje ispalo nesto krivo,a nije,stvar je prosto bila u njima...
"Tiha voda brijeg roni..."
Iskustvo - kad si sa nekim dugo u vezi, nametne se pitanje ili brak, ili raskid.Jedno od to dvoje presudi.
Evo mogu ja.Kratko.
Razlika između očekivanja i ishoda.
Prevelika očekivanja uslovljena raznoraznim fazama nezrelosti,deluzivnog mišljenja,masovnih stavova,čega hoćeš.Na kraju se ispostavi da moraš da podižeš nečije prljave čarape,što nije baš seksi.I onda...
Neki ljudi vole zemlju meda i mlijeka,šta ćeš.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
Veza je jedno, brak i jeste ka' kamen za vrat da ti je...
Meni to nekako liči na zasićenje u konkretnim slučajevima. Ne bih rekao da je pravilo. Ti što su deset godina bili zajedo pa se razišli poslije mjesec dana braka, isto bi im se desilo da su bili zajedno godinu dana, pa 9 godina u braku. To se slaže i za Artemisinim mišljenjem da je tu već nešto bilo da ne valja, pa su probali brakom da daju neki novi impuls vezi. Još ako nisu imali đece, sve se to oburda mnogo lakše. Imaju samo svoje interese u vidu, ne moraju da misle o nekom drugom.
Iz bliskog okruženja znam za vezu od 10 godina, pola od toga žive zajedno. I jesu se odlučili za brak, skorije će ga sklopit.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Definitivno necu zuriti u brak, takve su sve prilike, a iskreno sad i ne mogu da zamislim sebe u braku jer nisam organizovana ni oko sebe dovoljno dobro pored obaveza koje imam a ne za nekog drugog. Vremena za takav potez ima dosta ispred mene, mislim da to ljudi u vecini slucajeva rade iz prakticnih razloga i onda vide da nisu spremni na takvu obavezu.
Sklapanjem braka ljudi izgube mnoge licne slobode, sto su u vecoj mjeri individualisti to ce im brak teze pasti. Prije braka treba obavezno testirati vezu, useliti se u zajednicki prostor, podijeliti sve sto se da podijeliti ( racuni, problemi, obaveze...), uskladiti sve sto se da uskladiti ( zajednicko vrijeme, aktivnosti, interesi, prijatelji...), pa ako je u takvoj situaciji i dalje zivot prihvatljiv i zrtva vrijedna, onda se moze krenuti dalje ...
Bode me ovo malo u oci...
Nisam sigurna da je to siguran nacin da uvidis da ces sa nekim super da se slazes...Sta god uradis nosi dozu rizika...I iskreno,polazeci od sebe,ako neko tokom zabavljanja sa mnom ne moze da me u dovoljnoj mjeri upozna i osjeti kako funkcionisem pa pronadje sebe u svemu tome i odluci ma sta bilo da je spreman da se bori za nas,uz sav rizik,bojim se da nikad i nece...Uvjek ce samo da odugovlaci a s time i da mi odnosi vrijeme i mogucnost da budem sa covjekom koji ce biti spremniji da bude moj saputnik u onolikoj mjeri koliko ja to mogu da budem...Hocu reci da mi upravo tako i izgleda kad kazes curi:"ajde da zivimo zajedno pa da vidimo prvo kako to ide pa ako ide vjencamo se a ako ne nista,idemo dalje svako za sebe" Jer time zapravo pokazujes svoju nesigurnost i nepovjerenje,a uz ljubav ne bi trebalo da je bude zar ne...
Ovo je naravno samo moje misljenje...
"Tiha voda brijeg roni..."
Zajednički život je jedan skroz novi aspekt veze i tu kao da se počinje skoro iz početka. Nije to isto kao kad se dogovarate da se vidite par puta nedeljno, i onda se odjednom počne dijeliti stambeni prostor. Ipak tu ima dosta novih stvari koje tek treba da se sagledaju i kako funkcionišu u praksi. Možda je to i najkritičnija faza jedne veze... ako se to savlada može se mirno pičiti ka potpisivanju tog famoznog papira(uz obavezno predbračni ugovor :mrgreen
I ljubav nužno ne briše automatski nepovjerenje i nesigurnost. Nikad ne možemo biti ni u šta stoprocentno sigurni, a kamoli u ljubavi koja je apsolutno relativna kategorija i koja je tako turbulentna
Na kraju krajeva, prije nego što kupiš kola, ako si ozbiljan kupac i hoćeš nšto što će trajati relativno dugo, prvo ćeš ih isprobati iz prve ruke i provjeriti u kakvom su stanju
Last edited by Mojsije; 14-03-10 at 22:38.
Sve ja to imam na umu...Pitanje je samo koliko si spreman da rizikujes zbog osobe koju VOLIS..A ne volis je tek tako nego je volis zbog mnogih kvaliteta koja ona nosi u sebi i mnogo cega sto nalazis izmedju vas kao i toga kakvim te ona cini i ko si kad si kraj nje...
Nekad naletis na neke veze kad se osjetis vidno nesigurno a onda sretnes osobu koja ti pomaze da te nesigurnosti budu manje i prosto znas da je to ona,i da si spreman da ucinis neki veliki korak,bez puno premisljanja i kako rekoh vidnog straha i oduglovacenja...
I ne bih da uporedjujem ovo sa kolima...
"Tiha voda brijeg roni..."
E ovako:
Situacija 1: Dvoje ljudi, vole se i sve što ide uz to, hoće da vezu podignu na viši nivo i počnu zajednički život.
Rasplet1: Sve ide super, i nakon nekog vremena se uzmu, imaju djecu i žive srećno do kraja života.
Rasplet 2: Ubrzo skontaju da stvari ne idu onako kako su oni zamišljali, ne mogu da se dogovore oko nekih stvari u vezi zajedničkog života, pokušavaju da riješe nekako ali im baš i ne ide najbolje, neko vrijeme guraju probleme pod tepih, dok jednog lijepog sunčanog dana konačno ne pukne sve. Skontaju da im ne ide baš najbolje zajednički život pa odluče da ponovo žive odvojeno i da tokom narednog perioda malo razmisle i zajednički dodju do tog uskladjenja, ukoliko je moguće. Akcenat na tome da se veza nastavila.
Situacija 2: Dvoje ljudi, vole se i sve što ide uz to, hoće da vezu podignu na viši nivo, UZMU SE i počnu zajednički život.
Rasplet 1: Sve ide super, imaju djecu i žive srećno do kraja života.
Rasplet 2: Ubrzo skontaju da stvari ne idu onako kako su oni zamišljali, ne mogu da se dogovore oko nekih stvari u vezi zajedničkog života, pokušavaju da riješe nekako ali im baš i ne ide najbolje, neko vrijeme guraju probleme pod tepih, dok jednog lijepog sunčanog dana konačno ne pukne sve. Ali pošto su u braku(a vjerovatno je i dijete na putu) situacija je masu komplikovana, ne mogu da se razdvoje tek tako i da odvojeno skontaju što i kako da rade. Nastave zajednički život i sve se syebe još više i veza skroz propadne.
Ovako to meni izgleda, mislim da je izbor očigledan
Ja pri ovoj pameti tvrdim da se nikad zenit necu
Logicno da nemas boljeg rjesenja kad mislis da vjencanje mora da donese lose stvari i nevidjeni krah po dvoje...Ja kazem da ne mora.Moje sestre primjera radi nisu imale prilike da predhodno zive sa svojim muzevima neko vrijeme pa vide kako je to,nego zabavljanje od nekoliko mjeseci pa udaja i slobodno mogu da ti kazem da im nista ne fali,da imaju jednako dobre brakove,sa svim svojim losim i dobrim danima...Problem i to cest je u u nama,i u tome koliko se bojimo da s nekim dijelimo zivot pa smo tako vise kao neke pobegulje i kako vec rekoh iz vidnog straha odugovlacimo korak "vjencanje" pribjegavajuci testu zivota u dvoje prije odluke,a eto i primjera u temi...Neko to prizna a neko ne...
Last edited by Artemis; 14-03-10 at 23:39.
"Tiha voda brijeg roni..."
Ja ne kažem da vjenčanje MORA da donese loše stvari i krah. Naprotiv,prvo sam stavio situaciju 1 u kojoj se sve dobro završava.
A ovo drugo je čisto zbog veće sigurnosti, smatram da nema potrebe žuriti i odmah se upuštati u sav taj novi svijet braka i zajedničkog života, ipak je to veliki korak. Treba iskoristiti ovo moderno vrijeme i te, kako ih zovu 'vanbračne zajednice', u kojima mladi ljudi nisu osudjeni od strane okoline ako žive zajedno a nisu se uzeli.
Drugačije je vrijeme danas, nego prije par desetina godina. A i mi smo drugačiji. Primjetan je trend sve većeg broja raspada brakova i svih tih čuda i normalno je da ljudi u ovakvom vremenu teže da šanse za loše stvari svedu na što niži nivo. Čak i u slučaju ljubavi
Ne mislim ni ja da treba zuriti sa time,bas zato sto jeste veliki korak ali ako ga nakon dovoljno vremena cinis sa pravom osobom ne cini izbor toliko teskim...
Istina je da je moderno doba puno razmazenih djevojcica i djecaka koje ni posto ne znaju i nece da cuju da ponekad moras i da pretrpis kao i zrtvujes neke stvari...Zbog toga je i toliko brakova koji se svakodnevno raspadaju...
"Tiha voda brijeg roni..."
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks