Results 1 to 5 of 5

Thread: Što je bilo sa Karađorđevom glavom - iz lista >>Politika<<

  1. #1
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    922
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Što je bilo sa Karađorđevom glavom - iz lista >>Politika<<

    >>POLITIKA<< - IZ NAŠE PROŠLOSTI:
    ŠTA JE BILO S KARAĐORĐEVOM GLAVOM



    U Carigradu je bila istaknuta na bedemu pred sarajem sa natpisom:
    “Glava čuvenoga harambaše srpskih hajduka zvanog Karađorđe”



    ODSECANJE GLAVA MRTVIMA

    U proslosti odsecanje glava protivnicima u bitkama smatralo se za podvig i dokaz junastva. Odsecanje glava onima koji nisu pali u boju vec su bili zrtve zlocina ili osvete smatralo se za nedostojno coveka i sramno. Poznato je da je Karadjordju, posle ubistva u Radovanjskom lugu 13. jula 1817, mrtvome odsecena glava, ali je manje poznato da su i Karadjordjevom sinu odsekli glavu.

    Aleksandar Karadjordjevic (1806-1885) bio je knez Srbije 1842-1858. Njegov sin a Karadjordjev unuk kralj Petar Prvi Karadjordjevic, bio je, kako pise nas poznati istoricar Dragoljub R. Zivojinovic, “veoma osetljiv na ime i ugled porodice Karadjordjevica, posebno na delo svog dede i oca. Bio je spreman i odlucan da ih brani od svake insinuacije, povrede i omalovazavanja.
    Veoma ilustrativan primer takvog stava uocava se u njegovoj reakciji na vest o skrnavljenju grobova njegovih roditelja, kneza Aleksandra i kneginje Perside, sahranjenih na Marksovom groblju u Becu. Krajem decembra 1911. primio je obavestenje da su nepoznata lica digla sa roditeljskog groba kamenu plocu tesku dve tone, usla u grobnicu, razvalila metalni kapak i stakleni poklopac sa knezevog kovcega, odeskla i odnela knezevu glavu.
    Kralj Petar je bio zgranut, uzbudjen. Ujutro 27. decembra major Nikolajevic (Dragomir), dezurni adjutant, zatekao ga je uznemirenog kako se seta po sobi. “U licu je bio sav bled, oci upale, dakle izgleda iznurenog kao da nije cele noci spavao”, zabelezio je major.
    Posle rucka, kralj Petar ga upita: “Ču li kakvu su mi pakost napravili?” Kad je ovaj odgovorio potvrdno, kralj je dodao da su to “ovi odavde”, misleci na protivnike iz zemlje. U tome je bila neobicna koincidencija: to se dogodilo istog dana kad je knez Aleksandar napustio Srbiju pre pedeset tri godine.
    Dve nedelje kasnije, kralj Petar je, u dogovoru sa vladom, preneo ostatke svojih roditelja iz Beca i polozio ih u grobnicu jos nezavrsene crkve na Oplencu. Cinu polaganja prisustvovali su ministri, prestolonaslednik Aleksandar i princ Pavle, drzavnici, pitomci Vojne akademije”.
    (D.R. Zivojinovic, Kralj Petar I Karadjordjevic, zivot i delo u otadzbini 1903-1914. godine, Beograd, 1990, str. 277)

    Karadjordjeva glava bila je odsecena u Radovanju, u zoru 13. jula 1817. godine.
    Sta je bilo s Karadjordjevom glavom, o tome pise Nestor Letopisac u beogradskom listu “Vreme” maja 1922. godine, izmedju ostalog, sledece:
    “Kad se tice zla, Srbi kao sluge i panduri vrlo su brzi. Glava Karadjordjeva stigla je u Beograd u jednoj zobnici vec 14. jula, a telo Vozdovo bilo je sahranjeno u Radovanjskom lugu blizu mesta gde je Karadjordje pogubljen.
    Milos je bio u velikoj brizi od 7. do 14. jula, a 14. jula, kad je glava Karadjordjeva donesena u Beograd u njegov konak, on je video da je njegov najglavniji suparnik pao, i on je osetio samo radost i zadovoljstvo, koje nisu kvarili nikakvi drugi osecaji.”
    Ali kako je nastupila noc izmedju 14. i 15. jula, Milos, iako bez skrupula, poceo je osecati grizu savesti i u njegovom konaku (koji se nalazio onde gde je danas zgrada mitropolije, prekoputa Saborne beogradske crkve), u jednoj sobi na belom tanjiru stojala je oprana Vozdova glava sa otvorenim krupnim staklastim ocima mrtvaca. Tanjir je stajao na tronogoj stolici, a pored njega stajalo je kandilce zapaljeno. Bleda svetlost od kandilca osvetljavala je tamno bledu razbarusenu Vozdovu glavu pred kojom je Milos stajao na kolenima, moleci se Bogu i cesto puta ponavljajuci “oprosti kume Djordje! Oprosti gospodaru!”
    Milos se je smirio tek kad su se ukazali zorini zraci jutra 15. jula. Odsecene glave – Karadjordjeva i njegova momka Nauma Krnara, bile su poslate veziru. Stari Turci su poznali Vozdovu glavu i silno su se obradovali. Vezir je vratio glave Milosu i Milos je nasao jednog kasapina. I sesnaestog jula u podrumu konackoga mutvaka (kuhinja) derao je glavu Vrhovnog vozda prvog ustanka kasapin, i od straha je, radeci taj posao, drhtao.
    Kad je zavrseno deranje kasapina je uhvatila groznica, on je otisao kuci; i, kako kazu savremenici, od toga je i umro. Oderanu kozu sa obadve (glave) dali su Peri curciji da ih osoli, ispuni pamukom i slamom i vrati u konak Milosu. Kad je sve to uradjeno, onda je ispunjena glava Karadjordjeva zajedno sa Naumovom poslata veziru u grad, otkuda je ona posle odaslata u Carigrad.
    Medju troskovima ucinjenim 1817. od 1. januara do 30. juna, a koji su zapisani u tefterima, nalazi se zapisano: “za Kara Djordjevu glavu 35 grosa”. Nasto je to potroseno, ne zna se, ili je baksis za donesene glave, ili je trosak kasapinu, ili Peri curciji, sto je glavu ispunio.
    Kad je glava ispunjena i poslata za Carigrad, Milos je pisao binaeminu beogradskom Hadzi-Ali-agi nazivajuci ga svojim velikim prijateljem: ”Vas usrdno pozdravljajuci preporucujem za nas razgovor, koga smo imali pri nasem polasku za Carigrad...
    Za vernost nasu mozete predstaviti (sultanu i divanu):
    1...
    2. da smo svakog odmetnika u sve vreme primirja svagda uhvatili i veziru u ruke predavali...
    3. Evo sad najglavnija stvar od koje (je) najveca sumnja bila, svrsili smo. Karadjordjevu glavu preko previsokom dovletu saljem, i time zasvedocavamo da se nas narod vise ni u kakvoj prilici pobuniti nece, samo ako rahatluk imao da bude...”
    Glava Karadjordjeva stigla je u Carigrad.
    U turskim krugovima vest o smrti Vrhovnoga Vozda izazvala je zaista veliku radost. A kad je glava bila podnesena sultanu, ovaj nije verovao da je to glava Karadjordjeva, ali kad mu je predat prevod Milosevog pisma srpskim deputima u Carigrad on je poverovao, silno se obradovao i naredio da tatarina, koje je glavu doneo, zaogrnu curakom od skupocena zibelina.
    Turski velikasi cestitali su srpskim deputatima sto je pogubljen srpski Vrhovni Vozd prvog pokreta, koji je bio olicenje srpskih pobeda, koji je deset godina upravljao sudbom Srbije, koji je svojim imenom ispunjavao celu Evropu, a svojim pobedama zadivio ne samo svet nego i najveceg vojnika XIX veka, Napoleona I. Da, velikasi turski cestitali su srpskim deputatima sto je pala glava onoga Srbina koji je celo srpsko pleme zadahnuo teznjom za nacionalnim oslobodjenjima i ujedinjenjem.
    I ta glava istaknuta je bila pred sarajem na bedemu sa natpisom: “glava čuvenoga harambase srpskih hajduka zvanog Karađorđe”.
    Lobanja Karadjordjeva bila je ukopana u Beogradu pored Saborne crkve, pa je docnije, kada je 1819. god. telo Karadjordjevo iskopano i preneseno u Topolu tamo i pogrebena, koliko se secamo kazivanja, van crkve, a sastavljena je s telom tek docnije.
    Pricalo se docnije da je nekakav Grk heteista ukrao onu ispunjenu Karadjordjevu glavu i odneo u Atinu, i da je ona tamo cuvana u nekakvom muzeju. Je li to istina ili ne, nikad nismo mogli proveriti.

    Priredio:
    Miodrag Maksimovic 9. V 2004.

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Đed po ocu Karađorđev bio je Albanac, zvao se Đin Maraš Klimenta

    Posljednji update: 23. Oct 2006, 12:50


    Nove tvrdnje o poreklu Karađorđevića, porijeklo Karađorđa Petrovića


    Deda po ocu Karađorđa Petrovića, vođe Prvog srpskog ustanka, bio je Albanac i zvao se Đin Maraš Klimenta, navodi se u knjizi "Karađorđevići - sakrivena istorija".

    Piše: Beta

    Knjiga je objavljena prošle sedmice, a autori su Milorad Bošnjak, novinar, i Slobodan Jakovljević, mašinski inženjer, koji je direktni potomak Jakova Obrenovića, polubrata srpskog kneza Miloša Obrenovića.
    Izdavač knjige je "Lio" iz Gornjeg Milanovca, a autori su objavili i dokumenta, rukopise i razne prepiske, kojima se, kako oni tvrde, dokazuje da Karađorđevići vode poreklo od "pokatoličenog albanskog plemena" iz okoline Skadra.
    Međutim, istoričar Radoš Ljušić rekao je danas agencija Beta da ne postoje pouzdani podaci o Karađorđevim precima, niti o tome kada su oni došli u Srbiju.
    "Za to nemamo pouzdanih istorijskih izvora, dokumenata, sve je u narodnom predanju", rekao je Ljušić.
    Prema njegovim rečima, postoje razne verzije o Karađorđevim precima - da su iz Francuske, Hercegovine, Crne Gore ili Albanije, ali nijedna teorija još nije dokazana.
    Autori knjige "Karađorđevići - sakrivena istorija" pozivaju se na "Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine" iz 1910. godine, broj 22, u kome se navodi da je deo plemena Klimenta stigao oko 1737. godine u okolinu Rudnika, za vreme povlačenja austrijske vojske iz Novog Pazara.
    Dodaje se da je tada stiglo oko 500 albanskih porodica koji su "bili niska rasta, pritom zle i surove naravi", da su jedva govorili srpski, a voleli su stočarstvo i bili postojanog karaktera.
    Bošnjak i Jakovljević se posebno pozivaju na dela Andrije Luburića, koja su štampana 1937. godine, i navode da je pravoslavno pleme Klimenta slavilo Svetog Klimenta Rimskog, što su navodno slavili i Krađorđevići.
    Autori tvrde da je tu slavu slavio Karađorđe, njegov sin Aleksandar i unuk Petar, koji se "iznenada, na Cetinju odriče svoje krsne slave i počinje da slavi Svetog Andreju Prvozvanog".
    Oni tvrde da je kralj Petar znao za poreklo svojih predaka, kao i da je pleme Klimenta štitilo kralja Petra, kao svog potomka, tokom povlačenja srpske vojske preko Albanije na početku Prvog svetskog rata.





    Quote Originally Posted by D. STODIĆ u velikosrpskom listu DAN, od 08. 01. 2006 godine:

    Francuski vojskovođa Merijaž 1810. godine u svom izvještaju kaže:
    Tvrđava Klimenata je postojbina Crnog Đorđa i najveći broj njegovih rođaka tu stanuje i oni su poglavice ovog kraja.
    U drugom izvještaju od 1811. godine on dodaje i citira:
    Karađorđeva porodica je iz Klimenta, visoke Crne Gore, čija su plemena pod njegovim uticajem.

    ... Kada je Karađorđe napao Pešter i Sjenicu zapovijedio je da se selo “Abren ne dira”.
    Kada se ženio Aleksandar Karađorđević pozvao je sa “Abrena Hadži Murata a istovjetnu priču pronašao je i etnograf Ejup Mušović iz Novog Pazara.


    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Ljudi%20i%20dogadjaji&datum=2006-01-08&clanak=42989

    Quote Originally Posted by sama dinastija Karađorđevići tvrdi:

    Pre nego što su počeli da slave Andrijevdan, Karađorđevići su kao krsno ime proslavljali Svetog Klimenta (koji je u crkvenom kalendaru 8. decembra po novom, odnosno, 25. novembra po starom kalendaru).

    ...
    Last edited by Ćipur; 14-03-08 at 15:08.

  3. #3
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Iz listova "Politika" i "Danas", Karađorđevići slavili Sv. Klimenta do 1890.

    POLITIKA 14. 12. 2001.
    -----------------------------------------------


    POSLE ŠEST DECENIJA


    Na praznik Svetog apostola Andreja Prvozvanog, krsnu slavu kraljevskog doma Karađorđevića, patrijarh Pavle osveštao dvorsku kapelu, a posle liturgije presekao slavski kolač sa članovima porodice prestolonaslednika Aleksandra II


    Slavski ručak u Kraljevskom dvoru


    Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle osveštao je juče, na praznik Svetog apostola Andreja Prvozvanog - krsnu slavu kraljevskog doma Karađorđevića, kapelu Kraljevskog dvora na Dedinju, posvećenu ovom apostolu koji je prvi poverovao da je Isus Hristos sin Božiji i pošao za njim, povevši i svog brata Simona Petra. U sasluženju više sveštenika i đakona, a u prisustvu članova porodice prestolonaslednika Aleksandra îî i doma Karađorđevića, Krunskog saveta i vladika Srpske pravoslavne crkve, poglavar SPC služio je prazničnu službu na kojoj su se Karađorđevići i pričestili.

    Posle službe, služene u slavu Boga, u čast apostola Andreja, a za napredak porodice kojoj je ovaj praznik krsno ime, patrijarh Pavle je osveštao žito i presekao slavski kolač porodične slave koju Karađorđevići proslavljaju od 1890. godine, a zatim održao kratku besedu o apostolu Andreju.

    Pre nego što su počeli da slave Andrijevdan, Karađorđevići su kao krsno ime proslavljali Svetog Klimenta (koji je u crkvenom kalendaru 8. decembra po novom, odnosno, 25. novembra po starom kalendaru). Posle smrti svoje supruge kneginje Zorke, budući kralj Srbije Petar Prvi zatražio je od srpskog mitropolita Mihaila da mu odobri da promeni slavu i da umesto Svetog Klimenta počne da slavi Svetog apostola Andreja Prvozvanog. Smatra se da je to uradio, jer su Karađorđevi ustanici (on je bio unuk Karađorđu) na praznik Andreja Prvozvanog 1806. godine osvojili beogradsku varoš.

    Posle šest decenija pauze, članovi porodice Karađorđević proslavili su tako juče opet svoju slavu u domu koji su sagradili njihovi preci, u Kraljevskom dvoru na Dedinju. Na ručku, kojem je osim patrijarha Pavla prisustvovalo osam vladika i više sveštenika SPC, bilo je 70 zvanica. Pre nego što su ugledni gosti, među kojima je bio i beogradski nadbiskup monsinjor Stanislav Hočevar, ministri u saveznoj i republičkoj vladi i poznate ličnosti iz javnog života - seli za trpezu, starešina kraljevskog doma Karađorđevića, prestolonaslednik Aleksandar îî, došao je među predstavnike "sedme sile" da bi ih lično poslužio slavskim žitom i ponudio pićem.

    U dvorskom protokolu moglo je da se sazna da je na večeru u Kraljevskom dvoru pozvano više od 300 gostiju, dok je u reprezentativnim salama Gradske skupštine između slavskog ručka i večere priređen prijem za više od dve hiljade zvanica.

    Mirjana Kuburović

    http://www.royalfamily.org/press/pre...ess-271_yu.htm



    ...



    "Danas", 13. decembar 2005.
    -----------------------------------------------




    Danas je Sveti Andreja Prvozvani


    Slava Kraljevskog doma Karađorđević



    Beograd - Srpska pravolsavna crkva danas slavi praznik Svetog Andreja Prvozvanog, "prvog od 12 velikih apostola koji je poznao Hrista i krenuo za Njim". Sveti Andreja, sin Jonin i brat svetog Petra, po zanimanju ribar, bio je rodom iz Vitsaide. Najpre je bio učenik svetog Preteče i Krstitelja Jovana, a kada je njegov učitelj ukazao prstom na Isusa Hrista, govoreći: "Gle, jagnje Božje", Andreja je pošao za Gospodom, kome je priveo i svog brata Petra. Posle silasku Svetog Duha na apostole, on je propovedao Jevanđelje u Vizantiji, Trakiji, dunavskim zemljama, Rusiji, oko Crnog mora, u Epiru i na Peloponezu, gde je raspet na krstu 62. godine. Njegove mošti kasnije su, po naređenju cara Konstantina, prenete u Carigrad u Hram Svetih apostola, gde su položene zajedno sa svetim moštima jevanđeliste Luke i svetog Timoteja, učenika apostola Pavla. Glava svetog Andreja potom je bila odneta u Rim, a zatim u grčki grad Patru, a jedna ruka u Moskvu.
    Sveti Andreja Prvozvani veoma je poštovan kod slovenskih naroda, a kao krsnu slavu slavi ga i kraljevski dom Karađorđevića. Karađorđevići su Svetog Andriju Prvozvanog kao porodičnog svetitelja zaštitnika počeli da slave 1890. godine. Pre toga slavili su svetog Klimenta (8.decembar/25. novembra), koga kao krsnu slavu i danas poštuju potomci Karađorđevog brata Marinka (Marinkovići). U vreme vladavine kralja Petra Prvog, Svetog Andreju u Beogradu su, osim Karađorđevića, slavile samo još dve porodice, koje su se drugog dana slave okupljale na zajedničke paterice u Dvoru. Danas u 10 sati u Dvorskoj kapeli svetu arhijerejsku liturgiju služiće mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović), sa članovima Svetog arhijerejskog sinoda i drugim arhijerejima SPC. Posle liturgije u Kraljevskom dvoru biće presečen slavski kolač, a tokom popodneva i večeri u Belom dvoru održaće se dva slavska prijema za zvanice iz političkog, privrednog i kulturnog života Srbije. Porodica pokojnog kraljevića Tomislava i kneginja Jelisaveta, slavski kolač rezaće danas zajedno sa predstavnicima Humanitarne organizacije "Sveti Andreja Prvozvani" u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu. Svetog Andreju Prvozvanog slavi i Opština Voždovac.

    J. T.

    http://www.danas.co.yu/20051213/dezurna1.html

  4. #4
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Preko gusala DAN ubačio Crnogorce u I srpski ustanak..... ha ha ha ha

    BRATSTVO SRBIJE I CRNE GORE KROZ VJEKOVE


    Karađorđe i Petar svjedoče


    Prve, ujedno i najčvršće veze sa Srbijom Crna Gora je izgradila tokom vladavine vladike Petra Prvog. U to doba Karađorđe je spremao Srbiju na ustanak. Odmah nakon dizanja ustanka, uzdajući se u Crnu Goru, Karađorđe piše dirljivo pismo Petru Cetinjskom, kao što to može brat bratu dirljivo pisati. "Mi odavno čekamo da se vaše zastave zavijore i da nam pohitate u pomoć, jer nam je sami Bog istu krv u naše žile salio i istom nas vjerom prosvetio", napisao je Karađorđe crnogorskom vladaru.
    Petar je prvo kratko odgovorio: "Odavno bi mi vama pohitali u pomoć, ali smo dobili poruku od sveruskog gospodara da branimo Boku od Napoleona". Ove događaje je slikovito i istorijski tačno, slično Filipu Višnjiću, opisao narodni guslar Vojin Mijušković.
    U desetercu Mijušković pjeva:
    "Petar prvi na Cetinje nema sana nema mira, posla svoju knjigu malu do pivskoga manastira. Arhimadrit Leontija pozdravljaše preko knjige, poziva ga da mu dođe da olakša svoje brige. Jesi l` čuo Leontije u Srbiji šta se radi , Karađorđe lomi lance , iz okova narod vadi...".

    Kada je poruku primio, arhimandrit Leontije je odmah krenuo iz svoje rodne Pive za Cetinje i na Cetinju se našao sa Petrom. Petar je odmah napisao pismo Karađorđu, koje je odisalo bratskim pozdravom i porukom:
    "Karađorđe diko naša, ogledalo srpstva svoga, blagoslove šaljem tebi i pozdrave bratskog moga. Nemoj klonut srpska diko, vitezove hrabri tvoje, ako dođe do potrebe šiljaću ti vojske moje".
    Na veliku žalost, Leontije je bio uhvaćen kod Sjenice od strane Turaka. Uspio je da pismo uništi, ali je zvjerski pogubljen, pogotovu kad su vidjeli da je iz nepokorene Crne Gore.
    Kada je Petar Cetinjski čuo za pogibiju Leontija, teško se kao nikad potresao i ražalostio. Žalio ga je srcem i dušom.
    "Slobodarska ti si žrtva što osvaja put slobode, pominjat će tebe ljudi u sve zemlje i narode".
    Petar prvi je poslao i drugo pismo Karađorđu, sada preko Sava Plamenca, koje će Karađorđe dobiti. Guslar i pjesnik Vojin Mijušković :lolblue: je i to slikovito i vjerno opisao:
    "Naša borba kroz vjekove zajednička bila vazda, sada nama riješit treba da budemo sebi gazda. Hercegovci, Drobnjak, Piva, neka krene vojska jaka, Vasovo će pleme jako prvo poći put Sandžaka...".



    Ono što je kazao Karađorđe živi u našim srcima i dan-danas i nema te sile koja to može poništiti. Zaista, kroz naše žile teče ista srpska krv, a sami Bog nas istom vjerom prosveti. Uzaludan je posao raznih meštarna i plaćenika kad duša i srce progovore, jer smo dva nerazdvojna oka u glavi. Vrijeme je najveći sudionik i ono će to brzo i pokazati.

    Dragan Komadinić, "Komatina", BUDVA

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=179031

  5. #5
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    UBISTVO VOŽDA KARAĐORĐA VJEČITA TEMA ISTORIČARA

    Dva lica grijeha



    Svirepo ubistvo Karađorđa Petrovića u Radovanjskom lugu na ljetnji Aranđelovdan, 26. jula 1817. godine, ostavilo je duboku ranu u srpskom narodu. Ova ljudska, kumovska i istorijska tragedija pritiska kao najveće ogrešenje, a potom i zaslužno ispaštanje zbog počinjenog grijeha. Nedaleko od mjesta na kojem je po naredbi voždovog kuma kneza Miloša Obrenovića drugi njegov kum vojvoda Vujica Vulićević, preko svog momka Nikole Novakovića, izvršio taj sramni čin, nalazi se lijepo uređeno prvo grobno mjesto Karađorđa oko koga dvovjekovna stabla jedva njišu grane, kao da pamte kumovsku prevaru i zločin.
    Povodom 190 godina od ubistva "Napoleona u opancima", održana je i još se održavaju tradicionalne manifestacije "Voždovi dani", na kojima su mnogi ugledni ljudi još jednom rasvjetljavali sudbinu vjerovatno najslavnijeg imena u istoriji srpskog naroda. U razgovoru sa mr Radomirom Popovićem saznali smo da je vožd Karađorđe bio veliki vojnik, ali slab političar. Nije razumio političke prilike u Evropi, bio je nepismen i nije imao dobre savjetnike. Takođe, bio je okružen grabežljivim ljudima, koji nijesu uspjeli da ga usmjere na pravi put. Zapavši u koloplet različitih interesa, propao je Prvi srpski ustanak, a sa njim je neslavno završio i Karađorđe.
    Drugu dimenziju ovih zbivanja – ogrešenja i ispaštanja – rasvjetljavao je dr Bojan Jovanović. Prema njegovim riječima, taj istorijski događaj značajan je po tome što se i poslije 190 godina na neki način pokazuje da je ubistvom Karađorđa počinjeno ne samo ogrešenje o važeće ljudske moralne zakone, već i o božanske više principe. Pokazuje se u toj istorijskoj ravni i sasvim konkretna krivica, odgovornost i ispaštanje za učinjeni grijeh. U tom smislu su i glavni akteri zločina, od Miloša Obrenovića kao naručioca, preko organizatora Vujice Vulićevića, do neposrednog egzekutora Nikole Novakovića, ispaštali veliki zločin. Iako su i Vujica i Miloš pokušali da se iskupe podizanjem crkava grijehe su i dalje otplaćivali.
    Postoji istorijska kolektivna nelagodnost cjelokupnog srpskog naciona u odnosu na taj događaj. Nesumnjivo je da njegov značaj prevazilazi pojedinačne aktere. On ima centralno nacionalno značenje. Pokušaj da se osvijetle ti događaji je odnos prema tom negativitetu koji, ukoliko ništa drugo, sprečava da se tako nešto slično ponovi.
    Književnik Žika Lazić kaže da je, prema svim predanjima, vožd Karađorđe još uvijek mit u srpskom narodu i da je on živa prisutna ličnost. I njega najviše potresa čin ubistva, ali i sudbina ljudi koji su učestvovali u tom strašnom zločinu, odnosno sudbina koju su poslije toga imali.
    Obrenovići su izumrli, nema ih odavno. Miloš Obrenović je, prema nekim zapisima, skoro bio na ivici ludila. Karađorđe mu se javljao u snovima, halucinirao je. Vujica Vulićević se raspao od bolesti. Nikola Novaković se, navodno, udavio u nekoj rijeci. To prokletstvo nijesu ispaštali samo direktni zločinci, koji su okrvarili ruke te strašne noći, nego i njihovo potomstvo.
    Povodom 190 godina od ubistva Karađorđa snimljen je i prikazuje se film "Crna zora", u režiji Bojana Todorovića. Tri kuma – Karađorđa, Miloša i Vujicu – igraju Ivan Vučković, Igor Medojević i Dejan Cicmilović.



    V. Lazarević

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2007-11-13

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Istorija Crne Gore
    By zippy in forum Istorija
    Replies: 254
    Last Post: 17-12-23, 19:53
  2. (Naj)vaznije
    By nihil in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 126
    Last Post: 30-04-04, 11:28
  3. Nastavak sa starog foruma: Sunday Mirror - iz CG se trafing
    By Apatrid in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 115
    Last Post: 17-03-04, 19:28
  4. Pravila cutanja...
    By Karma in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 9
    Last Post: 17-03-04, 08:33

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •