Nemoj ove tuzne tekstove,bio je jedan slican isto o psu,srce mi je imalo puc
Prva nedelja: Danas punim nedelju dana. Kako je lepo biti deo ovog sveta...
Prvi mesec: Majka se odlično stara o meni. Zaista je majka za primer...
Dva meseca: Danas su me odvojili od majke. Ona je bila veoma uznemirena
zbog toga i ispratila me je tužnim pogledom. Nadam se da će moja nova
ljudska porodica brinuti o meni toliko dobro kao ona.
Četiri meseca: Odrastao sam veoma brzo i sve mi privlači pažnju.U mojoj
kući žive i mala deca koja su mi kao mlađa braća. Često se igramo, oni
mene vuku za rep a ja ih u igri povremeno malo gricnem.
Pet meseci: Danas su vikali na mene. Gazdarica je ljuta pošto sam se
ispiškio u kući ali mi nikad nisu rekli gde bi trebalo to da radim.
Sada spavam u hodniku . To mi se nimalo ne dopada.
Osam meseci: Ja sam jedan veoma srećan pas! Imam toplinu doma, i osećam
se veoma sigurno i zaštićeno...Mislim da me moja ljudska porodica
zaista voli. Celo dvorište je moje pa ja često prevaziđem sebe kopajući
zemlju kao što su to radili moji preci da bi sakrili hranu. Moji i ne
pokušavaju da me nauče novim stvarima pa je verovatno ovo što radim
sasvim u redu.
Dvanaest meseci: Danas punim godinu dana. Odrastao sam pas. Međutim
moji vlasnici kažu da sam porastao više nego što su oni očekivali.
Kako li su samo ponosni na mene!
Trinaest meseci: Danas su me vezali. Skoro da nisam mogao ni da se
mrdnem, na sunce kada mi je hladno ili u hlad kada je vrućina. Kažu da
će da me posmatraju i da sam nezahvalan. Ništa ne razumem.
Petnaest meseci: Sve se promenilo... Drže me zaključanog na terasici.
Jako sam usamljen. Moja porodica me više ne želi. Ponekad čak zaborave
da sam žedan ili gladan. Kada pada kiša, nemam ni krov nad glavom.
Šesnaest meseci: Danas su me sklonili sa terase. Bio sam siguran da su
mi sve oprostili da sam skakao od sreće. Rep mi radi kao navijen.
Štaviše, mislio sam da me vode u šetnju! Krenuli smo u pravcu
autoputa kada su odjednom zaustavili auto, otvorili vrata i izašli
napolje. Bio sam srećan misleći da ćemo ceo dan provesti u prirodi. Ne
shvatam zašto su naglo zatvorili vrata i otišli. Stanite! Lajao sam!
Bili su me zaboravili...Trčao sam za automobilom iz sve snage. Moja
tuga je rasla kako sam ostajao bez daha a oni ubrzavali...Na kraju sam
shvatio šta se desilo... Napustili su me.
Sedamnaest meseci: Uzalud tražim put kući, sâm i napušten. Lutajući
tako, naišao sam i na neke dobre ljude koji su se sažalili na mene i
dali mi nešto hrane. Očima im pokazujem zahvalnost iz dubine duše.
Nadam se da će me usvojiti, bio bih poslušan kao nikada do tada!
Nažalost oni samo sležu ramenima i kažu nešto kao - jadan mali,
verovatno se izgubio.....
Osamnaest meseci: Pre neki dan sam prolazio pored škole i video mnoštvo
dece nalik mojoj braći iz porodice. Prišao sam im bliže a jedna grupica
je počela da me gađa kamenjem, glasno se smejući. Takmičili su se ko će
me preciznije pogoditi. Jedan kamen me je pogodio pravo u oko i od tada
više ne vidim na njega.
Devetnaest meseci: Neverovatno! Kada sam lepše izgledao, ljudi bi se i
sažalili na mene. Sada sam veoma slab i izgledam užasno. Izgubio sam
jedno oko i ljudi me teraju kada pokušam da se odmorim u njihovoj
blizini.
Dvadeset meseci: Jedva se krećem. Danas su me kola udarila kada sam
pokušao da pređem ulicu. Bio sam na pešačkom prelazu. Nikada neću
zaboraviti zadovoljan izraz lica vozača koji me udario. Bolje da me na
mestu ubio. Ovako mi je samo slomio zadnje noge! Bol je neizdrživ! Noge
me ne drže. Jedva sam se dovukao do trave pored puta. Deset dana sam
bio na suncu, kiši i hladnoći bez imalo vode i hrane. Nisam više u
stanju da se pomerim. Sve me mnogo boli. Nalazim se na veoma vlažnom
mestu i čini mi se da i dlaka počinje da mi opada. Neki prolaznici se
prave da me ne vide, dok drugi govore jedni drugima da ne prilaze.
Skoro da sam bez svesti ali sam nekom unutrašnjom snagom uspeo da
otvorim oči. Njen topli glas me probudio. "Jadni mala kuco, kako su te
to ostavili". Sa njom je bio i jedan čovek u belom koji me pogledao
izbliza i rekao: "Žao mi je, ali ne možemo ga spasiti. Najbolje da mu
skratimo muke". Devojka je pristala dok su joj suze išle niz lice.
Uspeo sam nekako da pomerim rep, pogledam je i zahvalim joj se što mi
je pomogla da konačno pronađem mir.
U momentu dok sam osećao sitni ubod igle, pre nego što sam pao u večni
san, pomislih:- Zašto sam se uopšte rodio kada me niko nije želeo?
Nemoj ove tuzne tekstove,bio je jedan slican isto o psu,srce mi je imalo puc
crnjak..........sebi napravih
Ja mislim da kad bi psi mogli da progovore i pročitaju ovo rekli bi: kako su arogantna bića ovi ljudski stvorovi, daju sebi za pravo da misle da znaju što je meni u glavi dok me ubijaju.
nije najbitnija stvar kojom se trebamo voditi da što manje životinja bude na ulici, već da što više životinja ima svoje domove
there is no dark side of the moon. as a matter of fact it's all dark.
a sad ontopic:
što više čitam ovakve tekstove sve mi je teže, jer mi nekad padne na pamet da bi sjutra, sticajem nekih okolnosti, moglo nešto ovakvo sjutra mojim ljubimcima da se desi. ali radim sve da do tog ne dođe. životinje nijesu igračke, niti je njihova svijest na manjoj razini nego naša...
there is no dark side of the moon. as a matter of fact it's all dark.
Ja sam plakala kada sam ovo chitala,morala sam to podijeliti sa vama,zhao mi je sto sam vas rastuzila
Proslo ljeto sam isla za Pg preko CT,velika kolona,ja pomislila udes kad ne,neki "pametni" debil je spakovao 3 mala kucheta u paket i bacio ih na ulicu,kamion je preshao preko polovine,usmrtio jedno kuche,jedno je bilo povrijedjeno,a jedno zivo i zdravo.Kolona se napravila jer je zena,inache Francuskinja stala,blokirala saobracaj da bi ih spasila...vrishtala je i plakala,dok su je ovi "nasi" gledali kao nenormalnu...Sve ih je pokupila u auto i povela...a neki od nas bi samo rekli GREOTICE i proshli pored njih...znam da ih niko ne bi spasio.
Iskreno DA,ljetos u Bechicima sam spasila zgazenog psa,svi su ga zaobilazili,a ja sam stala,bio je sav u krvi i bio je jako veliki pas...mahala sam svima,ali niko nije htio da mi stane,da mi pomogne da ga ubacim u auto...djevojka koja zivi prekoputa iz dvorista je sve vidjela i ona mi je pomogla i ona je isla samnom kod veterinara i na kraju ga je ona i uzela...Sad je to velika maza,divan pas,a da ga ona nije uzela,uzela bih ga ja...
Nisam od tih koji zatvore ochi,skrenu pogled i kazhu GREOTE.
Uh ne mogu pročitat do kraja ovaj prvi post
Lažu ljudi što za lafa kažu da se miša i najmanje boji...
Iskreno,volim zhivotinje vishe od svog zhivota!!!Prije bih novac dala da njima neshto kupim-dam,odvedem kod veterinara,nego npr sebi da kupim cipele ili tako nesto.
Voljeti je OK...posvetiti paznju je OK...
Ako to predje granice normalnog, nije dobro...covjek se otudji, pocne da se budi po noci da obilazi svoje ljubimce, itd...to je vec lose.
Moramo najvise vremena provoditi sa svojom "rasom" ili ljudima...ljubimci su tu da nam dodatno ispune zivot, a ne da budu svrha zivota.
Tako ja vidim stvari.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Ja kucne ljubimce ne izbacujem na ulicu, ja ih ubacujem u kucu...do sad 4 macke !!!
Bash tako Zvonchice,nismo svi isti...ja volim moje blizhnje shto je logichno,a volim i zhivotinje,samo shto ih volim na neki drugachiji nachin,shto je valjda i normalno...
One su tako iskrene i nikada nebi nekog povredile bez razloga , a ljudi ko ljudima mogu da budu tako podli, namazani sa svih strana i sa sto lica. Tacnije razocarala sam se u ljude, a sa zivotinjama je sve drugacije!
Odavno sam prestala da citam ovakve price... Jednostavno pretuzne su... Ovu i slicne price pisu ljudi koji imaju pse i koji znaju sta je kucni ljubimac i sta on moze pruziti. Sa druge strane, ovakve tekstove citaju ljudi koji imaju kucne ljubimce i to ih strasno pogadja.
Ovakav tekst bi trebalo postaviti na svakom podforumu, mozda bi neko i procitao i shvatio poentu... Mozda bi bilo manje slicnih dogadjaja... Mozda bi taklo nekome dusu...
Mene stvarno interesuje kako neko moze proci pored psa koji je povrijedjen i ne pruziti mu pomoc, ili, NAJMANJE, pozvati nekog ko bi mogao da pomogne. A UVIJEK se moze nesto napraviti. Ali UVIJEK! Pitanje je samo da li zelimo to da uradimo. Najlakse je zatvoriti oci i proci dalje... Iskreno, cisto sumnjam da bi takvi ljudi pomogli i covjeku u nevolji.
I na kraju, uopste ne moras da volis zivotinju, ne moras cak ni da je nahranis kad je vidis na ulici, ali nemoj je udariti i maltretirati i vec si dovoljno uradio.
Danas sam vidio 3-4 mrtve macke na putu i 2 psa..Vozac kamiona je zgazio psa koji je sepao i pokusavao da se makne sa puta. Mogao je lagano da ga izbjegne ali ga je namjerno zgazio. Bjese retriver cini mi se, u donju goricu.
Kuca mu se iskopala!
If you no longer go for a gap that exists, you're no longer a racing driver.
ovo je mišljenje koje prepoznajem kod mnogih ljubitelja životinja, i zbog kojeg često imam i malo skeptičnosti prema njima...da me ne shvatiš pogrešno, ko nekoga ko te kritikuje, ne, samo mi nije jasno da tako i toliko generalizuješ?
Kažeš da ne možeš da shvatiš da neko ne pomogne psu, i ako mu ne pomogne, ti si SIGURNA da takvi čovjeku ne bi pomogli....GRIJEŠIŠ!
Nikad ne bih POMIGLA psu koji ranjen leži na ulici...od straha! Ranjena životinja može moju pomoć da shvatri kao atak na sebe i da me ujede, može da bude bijesna, može da bude bolesna, ja sam alergična na pseću dlaku i gušim se ako taknem psa, ako mu se primaknem...i na kraju, jako mi je gadno da uzmem psa kojeg ne poznajem u ruke...pse mojih prijatelja pomazim, kratko, i odmah trk na pranje ruku...i mnogo mi smeta kad se ljubitelji životinja toliko sažive sa životinjom, da uopšte ne peru ruke kad nakon maženja životinje...znam da ćeš reći da pereš, ali žao mi je...ja znam da ne perete, jer nemoguće je toliko puta u toku dana otići do toaleta, koliko puta taknet svog psa...dirate ga i mazite NON_STOP!
Nema veze, samo se sjeti svaki put kad kreneš da se rukuješ s nekim da li si oprala ruke prije rukovanja, kao i prije nego napraviš sok gostu dok ti se pas mota oko nogu i liska te i moljaka da ga pomiluješ...da li si oprala ruke prije nego si uzela čašu u ruke?
Nijesi, jer vi to radite nesvjesno, kao što ja ne perem ruke kad god pomazim svoje dijete...
Da nastavim, čovjeku bih uvijek pomogla jer, za mene, makar me ti osudila za ove riječi, je ljudski život mnogo vrijedniji nego životinjski...ovo ne znači da pseći nije vrijedan, samo je ovaj malo vrijedniji...UVIJEK JE VRIJEDNIJI!
Inače, moja kuma je imala običaj da prokune nekoga ko ostavi kuče na ulici, poput ovoga posta gore...te mu se kuća iskopala, te gluposti gadne...ako ima dna, to je bačanje kletvi u maniru baba vračara!
Ni da dijete neko ostavi ne bih ga klela!
Izvinite na upadu, ali ponekad pretjerate u ljubavi prema životinjama, a kletvama prema ljudima
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks