Page 4 of 30 FirstFirst 1234567814 ... LastLast
Results 76 to 100 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #76
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default


    "Vecnost - to vam je kao kad smo bili deca,dragi moj,
    pa sam medju tolikim pametnim djacima, koji su, veliki boze,
    toliko veliko obecavali, dakle bas ja, najgori, bacio kredu
    kroz prozor i ekserom u tablu urezao svoje ime.
    Eno ga citam. Tamo je. Sva ostala su izbrisana sundjerom."


    Izdajstvo lirike - Miroslav Antic



    "Tiha voda brijeg roni..."

  2. #77
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Svaka riječ što ju je izgovarala prodirala mi je u srce poput mača.
    Nije osjećala kakva bi to bila samilost da mi je sve to prešutjela, a onda
    je još dodala što će se dalje brbljati i kakva će vrsta ljudi zbog toga
    likovati. Kako će se takvi od sada rugati i radovati kazni za moju oholost i
    moje podcjenjivanje drugih, što mi odavno već predbacuju. Sve to od nje
    ćuti, Wilhelme, i to glasom iskrenog suosjećanja - to me uništavalo i još
    sam u sebi bijesan."

    Patnje mladog Werthera
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  3. #78
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Karolina Nojber

    Zašto ste takvi?
    Zašto ste tako okrutni?
    Šta sam vam učinila?
    Za šta mi se svetite?

    Da bih se vama dopala, sedam dana probam jedan jedini pokret ruke. A vi? Mrzite me i lovite moje greške. Likujete kada se sapletem na sceni, radujete se kada zaboravim tekst. Vežbate pamet smišljajući gde sam ja pogrešila.
    Svako od vas raspravlja o pozorištu, ali kada pozorište raspravlja o vama, vi se vređate. Ja nisam vaš neprijatelj. Ja sam želela da vam pomognem. Vi ste moja deca, i moja porodica, i moj ideal. Zar su vaš smeh i vaše suze vrednije od moga života? A danas ste došli da me sahranite.


    Hoćete laž, hoćete laku zabavu? E, pa Karolina Nojber vam je neće dati. Ja se vama neću udvarati. Zla, primitivna ruljo! Ne treba meni vaša ljubav! Baš me briga za vaše aplauze. Pljujem na vaše lažne suze! Pljujem ja na pozorište kome ste vi publika!
    I proklinjem vas!
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  4. #79
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Thumbs up

    "Zivio sam svakojako,ali vecinom posteno,a to me ispunjava zadovoljstvom.Kazem vecinom jer se desavalo da nacinim i nepostenu stvar,kao i vecina ljudi,mada nikada nisam nanio zlo,bar ne ozbiljno.Patrijahalno vaspitanje a docnije komunisticki moral ( ili ono sto sam ja pod tim zamisljao),terali su me da mislim o drugim...ljudima,a radje sam pristajao na svoju stetu nego na tudju.To me cesto stajalo spokojstva i sigurnosti,ali sam uvek voleo da budem prevaren,nego pokvaren,vise sam voleo da ispadnem naivan nego surov".

    Iz testamenta Mese Selimovica



    "Tiha voda brijeg roni..."

  5. #80
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Ivo Andrić - Nemirne godine

    Toga jesenjeg dana Gaga je nešto unela i odmah krenula ka vratima sa talasom novih dimija koji je izgledao kao da je nosi.

    - Stani! - viknuo je neočekivano i promuklo gazda Jevrem.

    Stala je, okrenula se, i pogledala pravo u oči. Pogled joj je bio nesiguran, zamagljen i vlažan, negde u dnu kao nasmejan. Gledao je nekoliko trenutaka u nju. Na licu mu se nije ništa nije moglo primetiti, ali – nezapamćena stvar! – gazda Jevrem je u sebi bio iznenađen, uplašen, moglo bi se reći, kad bilo moguće da se i on nečega uplaši.

    - Prolazi! – rekao je zatim muklo i tišim glasom.

    I tako danas, tako sutra – „stani“, „prolazi“ – gazda Jevrem je sve češće prizivao Gagu i nalazio ponešto da joj naredi ili primeti. Između starog gazde i njegove sluškinjice, koju doskora nije ni primećivao, zametnula se tajna igra, bez predaha i prestanka.

    Gaga je i dalje bila bojažljiva i pokorna i rečima i pokretima plaćala uobičajeni danak straha, koji svako živo ljudsko stvorenje mora da plati gazda Jevremu.

    - Priđi! – kaže gazda, pošto je silom našao neki povod za ljutnju.

    Devojčica prilazi.

    Kad je nesigurnom rukom našao u gustoj neposlušnoj kosi njeno uho, on mu se dugo svetio, stežući ga dugo, grčevito.

    Tako jednom, tako dvaput, dok se jednog dana, upravo jednog od ovih suvih i sivih pretprolećnih dana, ne desi ovo.

    - Priđi!

    Reč je bila izgovorena oštro, i preoštro možda, ali sa suviše daha, jer za njom je išlo nešto kao nagoveštaj uzdaha, kao prigušen grcaj.

    Na to se devojčica, onako u hodu, okrenula, izvi se neočekivano i čudno, samo gornjom polovinom tela, kao mlada topola na vetru, i iz tog prosto neverovatnog položaja koji je brkao starčeve misli, odgovori kratko i podmuklo:

    - Neću!

    Smešila se samo onom vlagom u očima.

    A gazda je u svojoj nepomičnosti postao još nepomičniji, zaboravljajući da ima išta zdravo i pokretno na sebi. Sve se odjednom ukočilo u njemu: misao, jezik, ruka. Samo su oči gledale u iskošenu i zakrenutu devojčicu, ali i one ukočene od čuđenja. Jer, gazda – Jevremu se činilo da je odjednom ugledao pred sobom biće iz drugog nekog sveta, koje ničem ne liči na ljude koji su se do sad kretali oko njega i nije podložno nijednom od zakona koji vladaju u ovom gradu i u njegovoj kući.

    I tada se desilo nešto kao čudo. Otkako se zna za ovaj mali i zatvoreni gazda – Jevremov svet ide kako ide i da gazda Jevrem šiljteta upravlja njime, prvi put je on morao da ponovi svoju reč jer nije bila odmah poslušana. Ali ta reč je već imala izmenjen zvuk, kao naprsla.

    Posle je opet bivalo sve kako treba i prividno izgledalo po starom.

    - Priđi!

    I ona prilazi, ali nekako nasmejano i lako, bez senke straha i kao od svoje volje. Čak se dešavalo da sama priđe, bez poziva i reči od njegove strane. Tada nije mogao sakriti da mu ruka drhti. Time ga je razoružala do kraja. Ali često se već sutradan posle toga dešavalo obrnuto. Nije htela da priđe nikako, gluva za sve njegove pretnje i molbe i promukla dozivanja. Samo bi kao lasica šmugnula kroz jedva odškrinuta vrata i bez šuma ih zatvorila za sobom.

    Ta čudna i naizgled nevina igra povukla je u svoj vrtlog nepristupačnog i nepomičnog gazda – Jevrema. Ono što nisu mogli da učine događaji ni ljudi ni godine, učinila je, i ne sluteći to, ciganska devojčica od nepunih petnaest godina; ona se uvukla u njega, načela ga i stala da rastače kao što crv rastače drvo, nevidljivo, iznutra.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  6. #81
    Join Date
    Aug 2008
    Location
    Budva
    Posts
    2,143
    Thanks Thanks Given 
    1,624
    Thanks Thanks Received 
    1,982
    Thanked in
    854 Posts

    Default



    audio, neprevaziđeni udarac u sred njuške duše

    p.s.
    prelijepo mi nekako nije riječ da je koriste muški muškarci crnogorci, inače je definitivno ovo mjesto đe bih je stavio
    Last edited by Buva+gacce; 10-08-10 at 21:18.
    Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.

  7. #82
    Join Date
    Nov 2009
    Location
    Podgorica
    Posts
    61
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Čovjek mora da upozna mnogo žena kako bi našao pravu, i ako ima sreće on će da je nađe. Muškarac koji se zadovolji prvom ili drugom ženom u svom životu neznalica je; on pojma nema šta je žena. Čovek mora da prođe kroz tu školu, a to ne znači samo spavanje sa ženom, da ih jebeš jednom ili dvaput, to znači življenje sa ženom, mjesecima ili godinama. Ne krivim ljude koji se boje da to učine – jer to znači izložiti dušu na pijacu. Naravno, neki se ljudi jednostavno uvale s jednom ženom, odustanu, kažu: to je to, to je najviše što mogu. Mnogo je takvih i, u suštini, većina se ljudi pomiri sa sudbinom: uviđaju da ne ide kako valja, ali nije važno, pretvarajmo se, nema svrhe da se ponovo prolazi kroz sve to, šta je na televiziji večeras? Ništa. Svejedno, gledajmo je. Jer, to je ipak bolje od gledanja jedno u drugo, bolje od razmišljanja o tome. Televizija drži više loših parova zajedno nego što to čine djeca ili crkva.
    “Sekspir nikada ovo nije radio”
    You'll see it's all a show, keep 'em laughing as you go...

  8. #83
    Join Date
    Jan 2008
    Location
    Douglas, Isle of Man
    Posts
    10,747
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Buva+gacce View Post
    prelijepo mi nekako nije riječ da je koriste muški muškarci crnogorci, inače je definitivno ovo mjesto đe bih je stavio
    Znači po tebi potpuno je prihvatljivo da je koriste ženski muškarci, ako sam dobro razumio?
    "And if they didn't believe me, they believe me now."

  9. #84
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Ne cjepidlači, no udri teškom artiljerijom, ajd... čekamo te ođe odavno ;D
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  10. #85
    Join Date
    Aug 2008
    Location
    Budva
    Posts
    2,143
    Thanks Thanks Given 
    1,624
    Thanks Thanks Received 
    1,982
    Thanked in
    854 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Cika_Dzo View Post
    Znači po tebi potpuno je prihvatljivo da je koriste ženski muškarci, ako sam dobro razumio?
    hehe, đe si ti vidio da buve mogu imat standarde prihvatljivosti?
    Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.

  11. #86
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    6,671
    Thanks Thanks Given 
    569
    Thanks Thanks Received 
    77
    Thanked in
    51 Posts

    Default

    Jedan nesto ozbiljniji pogled na magarca

    Da okupas zebru,
    da joj speres sare,
    sta bi bila zebra?
    Obicno magare.

    A da nesto stavis
    magarcu na rebra
    iste one sare
    - bi li posto zebra?

    Ja mislim da ne bi
    (I sigurno ne bi!)
    jer on ne da da se
    tek tako pozebri,

    ko sto neki lako
    svoje ruho svlace
    i oblace tudje
    pa se - pomagarce.

    Vito Nikolic
    If at first you don't succeed, skydiving is not for you.

  12. #87
    Join Date
    Aug 2010
    Location
    Neverland
    Posts
    20
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Zaboravi - Rade Serbedzija

    Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
    Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
    Sretni me,
    Kao da me sreceš prvi put.
    Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
    Kaži...i zaboravi.

    Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
    I noci zaboravi...
    Gradove kojima smo mijenjali imena,
    I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
    Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
    uvali mirnih voda.
    Otok nas i ime broda pjesnika
    koji nas je tamo nosio...

    Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
    I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

    Treba zaboraviti naslove knjiga
    Koje smo zajedno citali,
    Filmove koje smo gledali,
    Hemfri Bogarta i Kazablanku,
    Narocito zaboravi.

    Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuškanca,
    I onaj nas poljubac na kiši
    Za koga bi znala reci:
    "Nikada necu zaboraviti".
    Molim te zaboravi...

    I kada ti kažem da zaboraviš,
    Kažem ti to zato što te volim
    Kazem ti to bez gorcine,

    Otvori oci ljubavi,
    Našim gradom prošli su tenkovi.
    Odnijeli su sobom sve što smo bili,
    Znali..., imali...
    Zato... Zaboravi.

    Cemu sjecanja...?
    Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
    Iznova cvjeta svakoga proljeca.
    Nasmiješi se jutru koje dolazi,
    Zagrli bjelinu novih dana
    i zaboravi.

    Kasno je vec dragana, hocu da kažem,
    zreli smo ljudi,
    To jest, nismo više djeca
    I znam da nije lako,

    I znam da možda i boli, ...ali pokušaj,
    Molim te,....pokušaj...zaboravi!

    I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
    Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
    Sretni me, kao da me sreceš prvi put;
    Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
    Kaži... i zaboravi.

    Double, double toil and trouble;
    Fire burn, and caldron bubble.

  13. #88
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i
    gde je tražio svoju devojku,
    ali kad je pretražio sve,
    odjednom je počeo da je
    pronalazi u drugim curicama.
    Neke su imale takav nosić,
    neke su hodale kao ona,
    ili se smejale na isti način,
    zabacujući lepim pokretom
    glavu malo udesno,
    neke su slično njoj ćutale,
    neke pričale,
    i Popac ih je narednih godina
    vodao kao avganistanske hrtove,
    sakupivši, malo po malo,
    puno raznih detalja svoje
    velike ljubavi.
    Ali, nikad mu nije uspelo da ih sve sastavi. "
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  14. #89
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    "Jednom se tako naslonila na dovratak, prekrstila ruke i potražila me dugim, tajanstvenim pogledom.
    Zamislio sam je kako pegla male dečije stvari, video sam sebe sa novinama otvorenim na sportskoj strani, i čuo sam radio sa večernjim željama slušalaca...
    Znam, nije to idealna slika, štavise, feministkinje bi je rado iscepkale u parampačad, ali, ja je nisam spomenuo misleći da je idealna. Nipošto. Hteo sam da objasnim šta se događalo sa mnom.
    Dotad sam djevojke, razmišljajući o njima, uglavnom svlačio do gole kože. U mojim malim noćnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu, i retko koja je uspela da sačuva na sebi par crnih čarapa, ili neku sličnu perverznu krpicu.
    Ona je bila prva koju sam obukao u nešto... " (Balašević)


    " ... ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. " (Meša Selimović)


    "Moguće je da smo "ja" i moje tijelo formirali nekakvu zavjeru iza leđa mog uma. UM, znate, voli dvorišne prolaze i sporedne ulaze." (Irvin D. Jalom)


    "Ali sta ce mi stvarnost koja ne iznenadjuje, put koji nema raskrsca, nebo sto ima dna? Cime bih nalazio beskonacno u konacnom ili palio svetlosti u sadrzini tame?" (Miroslav Antić)
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  15. #90
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default Ne znam za ljepse...


    "Kad god sam popio gorku casu, imala je talog meda. Kad god sam savladao neku sumovitu prepreku, dospeo sam u zelenu ravnicu. Kad god sam izgubio prijatelja u nebeskoj izmaglici, nasao sam ga u osvitu jutra.

    Koliko puta sam svoj bol i jad pokrivao trpeljivoscu nadajuci se da za to sledi nagrada! Ali, kad bih ih otkrio, video bih da se bol u radost preobrazio i da je jad bodrost postao. Koliko puta sam sa prijateljem prolazio pojavnim svetom misleci da je glup i nerazuman, ali sam uvek u tajnome svetu sebe smatrao tiranom i nasilnikom, a njega mudrim i pronicljivim.

    Koliko puta sam, opijen nektarom vlastite duse, sebe i svoga sagovornika smatrao jagnjetom i vukom, a kada bih dosao k sebi vidio bih da smo obojica ljudi. I ja i vi, ljudi, ocarani smo onim sto se iz nas javno ispoljava, a prenebregavamo sustinu u nama skrivenu. Ako neko od nas posrne, kazemo da pada; ako polako ide, kazemo da je slabic koji propada; ako zamuca, kazemo da je nem; ako uzdahne, kazemo da je u samrtnom ropcu i da umire.

    I ja i vi strasni smo poklonici ljustura koje zovemo '' ja '' i povrsnosti zvanih ''vi '' – zato ne vidimo tajne duha u svome '' ja '', niti tajne duha u '' vi ''.
    Sta mozemo uciniti kada smo, zbog vlastite uobrazenosti, nemarni prema istini u nama?

    Kazem vam, a mozda su moje reci veo koji prekriva lice istine u meni, kazem i vama i sebi:
    Ono sto vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono sto treba da vidimo dusama; ono sto cujemo usima samo je buka koja zaglusuje ono sto treba da usvojimo srcima. Ako vidimo policajca kako hapsi coveka, ne treba da mi sudimo ko je od njih prestupnik. Ako vidimo coveka oblivena krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku, razumno je da ne presudjujemo ko je ubica, a ko zrtva. Ako cujemo coveka kako peva, a drugoga kako place, valja da se strpimo dok ne utvrdimo koji od njih je veseo.

    Ne, brate, ne sudi o istini u coveku prema onome sto on ispoljava, niti uzimaj njegove reci ili neko delo kao simbol njegove nutrine. Jer, ima mnogo onih koje omalovazavas zbog njihovog teskog jezika i oskudna govora, iako su prepuni umnosti i osecanja. Takodje je mnogo onih koje nipodastavas zbog ruzna izgleda i nedolicna zivota, a oni su jedan od nebeskih darova, jer u ljudima ima bozanskog daha.

    Katkada u jednome danu posetis i dvorac i stracaru. Iz prvoga izlazis zadivljen, iz drugoga tuzan, ali kada bi mogao zanemariti pojavnosti koje culima opazas, tvoje divljenje ne bi bilo tako veliko, vec bi se u tugu pretvorilo, a na drugoj strani bi se tvoja tuga do divljenja vinula.

    U toku dana mozes sresti dva coveka. Jedan ti se obraca glasom sto lici na bes oluje i pokretima kao u vojnika dostojna strahopostovanja, a drugi ti govori bojazljivo i stidljivo, drhtavim glasom i isprekidanim recenicama. Ali, kada bi ih mogao videti na iskusenjima, ili u cinu zrtvovanja u ime principa, znao bi da napadna plahovitost nije hrabrost i da nemušsa stidljivost nije isto sto i bojazljivost.

    Katkada pogledas kroz prozor i medju prolaznicima ugledas monahinju kako ide na jednu stranu i prostitutku koja ide na drugu stranu te odmah pomislis: Koliko li je dostojanstvena jedna, a koliko li je ruzna druga. Ali, kada bi zatvorio oci i za trenutak oslusnuo, cuo bi saputanje u vazduhu: Jedna se za me moli, a druga mi bol zeli; u dusi svake od njih je senka Duha.

    Katkada ides svetom tragajuci za onim sto se zove civilizacija i razvijenost te udjes u grad sa velelijepnim palatama, divnim hramovima i sirokim ulicama. Narod u njemu hita na sve strane: neki kao da bi kroz zemlju prodreli, neki kao da bi poleteli, neki kao da bi munju uhvatili, neki kao da bi sami vetar dohvatili, a svi su u prelepoj odeci, sa sjajnom dugmadi – kao da im je praznik ili festival.

    Posle izvesnog vremena, put te dovede u drugi grad sa bednim kucama i tesnim sokacima koji, kada kisa padne, pretvore se u glinena ostrva u moru blata. Kada ih sunce ogreje, pretvore se u oblake prasine. Mestani su prosti i jednostavni, kao tetiva na luku: idu lagano, rade polako, gledaju te kao da kroz tebe gledaju negde daleko te napustas njihovu zemlju osecajuci odvratnost i ogavnost, govoreci:
    Razlika izmedju onog sto videh u jednom i u drugom gradu je kao razlika izmedju zivota i smrti. U prvom gradu je snaga na vrhuncu, a u drugom krajnja nemoc; u prvom je prolecna i letnja mladost, a u drugom jesenja i zimska apatija; u prvom je upornost mladosti razigrane u vrtovima, a u drugom je staracka nemoc sto iscezava u pepelu.

    Ali, kada bi oba grada mogao pogledati bozjim ocima, video bi da su oni kao dva srodna stabla u jednoj basti. Kada bi tako mogao duze pronicati u njihovu sustinu, video bi da ono sto ti se cinilo naprednim u jednome samo su kratkotrajni, sjajni mehurici, a da ono sto si smatrao apatijom u drugome je nevidljiva, postojana vrednost.

    Ne, zivot se ne sastoji od svojih pojavnosti, vec od onoga sto se ne vidi; sav vidljivi svet nije sadrzan u svojim ljusturama, vec u sustinama; o ljudima ne treba suditi po licima, vec po srcima.

    Ni vera nije sadrzana u izgledu bogomolja, u onome sto grade svestenici i tradicija, vec u onome sto se krije u dusama i sto postoji u namerama.

    Ni umetnost nije u onome sto cujes usima, bilo da je to tiho zvucanje pesama, zvonjava reci u kasidama, ili linije i boje koje na slici opazas ocima. Umetnost je u onim nemustim, treperavim distancama izmedju tonova u pesmama; u onome sto do tebe dospeva posredstvom kaside, a sto je u dusi pesnika ostalo neizgovoreno, mirno, samotno; u onome cime te slika nadahnjuje, gledajuci je, vidis nesto dalje i lepse od nje.

    Ne, brate, ni dani ni noci nisu sadrzani u svojim pojavnostima; ni ja, koji sam samo putnik u vremenu, nisam sadrzan u ovim recima koje ti izgovaram, osim tek toliko koliko su reci u stanju da ti prenesu moju mirnu nutrinu.

    Zato me ne smatraj neznalicom prije nego sto dokucis moje tajno bice, a ne smatraj me ni genijem pre nego sto oslobodis moje bice onoga sto sam od drugih preuzeo. Ne reci:
    On je skrtica tesne ruke, pre nego sto moje srce sagledas, ili da sam plemenit i blagodaran pre nego sto saznas sta me podstice na plemenitost i blagodarnost. Ne smatraj me ni zaljubljenikom dok ti se moja ljubav ne objavi u svoj svojoj svetlosti i zaru, niti me smatraj praznim dok ne dotaknes moje krvave rane."

    K. Gibran - Mirisni plodovi duse



    "Tiha voda brijeg roni..."

  16. #91
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kad Rat pravi žurku, redosled gostiju uvek je isti...
    Prvo dođu Popovi...
    Pa Topovi...
    Pa Lopovi...
    Ostali se i ne pozivaju.
    Ostali se donose na poklon...

    Ali najčešće ne moraš ni učestvovati u ratu da bi ga izgubio...
    Za pametnog čoveka svaki rat je izgubljen...

    Tako to ide s Domovinom...
    Kao sa silovanom devojkom...
    Ne možeš je kriviti za to što su je drugi osramotili...
    Ali ni više voleti kao što si je voleo...


    Naravno... Balašević.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  17. #92
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default



    Jedna i velika vječna noć na oči ljudi i čaške cvjetova, u paruške lišća, nad ogledala rijeka. Nebo i zemlju je spojila, more i kopno izjednačila; san je java, jer ljudi i stvari imaju boju ljudskih snova.
    Duša je svijeta udovica sa crnim velom, a misli ljudske uplašeni noćni leptiri.
    Nad vrtom je užas i noć.
    Događaju se strahovite stvari; mru pupovi, prosipa se sjeme u mahovima i trune,biju se bitke za grumen zemlje.
    U jednom kutu vrta, gdje, kao što biva u jesen, raste najraznoličije cvijeće zajedno, isprepleten i bez reda, kako je koga vjetar nanosio ili voda naplavila, diže se nad svim sitnim sudbinama Suncokret.
    Visok i žilav kavalir na ogoljenoj mišićavoj stabljici, koja se već dobro pognula, valjda prema onoj strani, gdje glava ispijena od ognjene strasti, a od njegova divnog mundira ostalo je još malo, latice zlatnog sljema danas su trule i ljepljive.
    Njemu je noć najteža, ali on je najsrčanije podnosi.
    On, vatreni ljubavnik svih zora, sveštenik sunca i poklonik ognja, nebeski avanturist, gine i propada u mraku, ali ga nada nikada ne napušta, a prkos mu nije manji nego posljednjeg dana, kad je sijalo krepko jesenje sunce i oko glave mu zujale pčele.
    Odmah pod njim je Žuta lala; nju je zatekla noć u cvatu, na još nerascvelu čašku pala je studen i tama, i njen je uski list dobio blijedu, samrtničku boju cvijeća, koje raste u podrumima. Jutro nije održalo obećanje, svijetlo nije cjelivalo list, i vjetar nije donio pelud;
    prevarena je žuta lala i uvenut će u noći s malo žalbe i malo tuge, kako već podnose žene svoje velike i male jade.

    Ladolez
    ,koji nikad u životu nije bio samostalan, kloni prvi.
    Pao je i sad leži nevoljno za plotom, niko neće vidjeti, kako će poginuti u tami.

    Crveni karanfil, koji je nekad, kad bješe dan, bio ohol i plodan i crvenio se u zapućcima tisuća ljudi, sad je malen i nevidljiv, uvukao latice, da sakrije crvenu boju, i kao da bi najvolio, da se nikad nije ni crvenio. On ima čudno mišljenje, da je sva ta noć i jad samo jedan nesporazumak i da bi se sunce dalo nadomjestiti,
    sad već ne znam na koji način. Uostalom, on da je već odavno to prorekao.

    Rezede, brižne mlade domaćice, vode svoje kućanstvo u mraku i nastoje da se, kako najbolje umiju, prilagode bijedi. I još uvek mirisu jedva osjetno.

    Krupne ljubičice
    , koje se ne miješaju nikad ni u što, ali imaju mnogo srca i razumijevanja za sve, što se zbiva, obnevideše i umriješe od tuge gledajući plavim očima nesrećni Suncokret, u kog su uvijek bile potajno zaljubljene.
    Tulipani, što rastu uz ogradu, visoki su i tušti kao i prije. Ko zna, otkud oni vuku sok i kako uspijevaju bez sunca. Njih očito ne boli nikad ništa, dobro im je i oholi su, ali im cvijet zaudara na đubre.

    Crna buba
    , što stanuje u jednom busenu rondoa i živi od otpadaka cvijeća, tuži se bez prestanka na teška vremena. Po njenu mišljenju je ova noć kazna božja, koja pogađa evo i nedužne zajedno s krivcima.
    “I bili su dojadili, mrmlja ona, čim bi sunce zašlo samo za oblačak, a oni svi u jedan glas: Sunce, sunce, sunce, gdje si?! Uvenusmo, izgibosmo od vlage i studeni; gdje si da nas izbaviš i pridigneš, sunce, brate naš? Eto im sad! Tako je, ko traži hljeba nad pogaču” (Crna buba zna mnogo poslovica i njima podupire obično svoje tvrdnje).
    O suncokretu ne govori drugačije nego kao o usijanoj glavi, koja je dobila ono, što je tražila, a i ostali su svi, manje ili više krivi. Crna buba sabira po vazdan mrvice po rondou i vuče u svoju jamu pod busenom i po vazdan proklinje čas i sat, kad se rodila.

    A oko svega cvijeća na svakom busiću slobodne zemlje raste sitna trava, koja duboko krije žile. Ona je ublijedela i tavori sada crna vremena, ali nije je mnogo i ona će se, ma kako gažena i ništena, podići i klisnuti u vis, čim dođe bolje vrijeme.
    Tako izdiše vrt u noći.

    *
    Vi me pitate za ljude.
    Oduvijek je bivalo da su iskušenja silazila na svijet i da je čovjek ćovjeku zlo činio,
    da je cvijeće venulo i da su nevini stradali, da su pjesnici govorili jezikom tajnovitim u polujasnim slikama, pa kad vam govorim o cvijeću, zašto me pitate za ljude?


    Ivo Andrić



    "Tiha voda brijeg roni..."

  18. #93
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Gordan Maričić

    Vaj!

    Pun u praznini.
    Šta da se čini?

    Prazan u punoći.
    Ko će sa mnom moći?

    Tad

    Plamen sam krotio pogledom
    čežnju odricanjem
    ljubav odlaskom.

    Sad ni suza da poteče.

    Četiri vina pre

    Gorči.
    Ne slobodi.

    Ne bockaj,
    probodi!
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  19. #94
    Join Date
    Jun 2008
    Location
    Niksic
    Posts
    11,259
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    200
    Thanked in
    63 Posts

    Default

    ‎"...postoji samo jedan grijeh, jedan jedini. A to je krađa. Svaki drugi grijeh neka je vrsta krađe. ... Kada ubiješ čovjeka, kradeš život. Kradeš pravo njegove žene na muža, otimaš njegovoj djeci oca. Kada slažeš, kradeš nečije pravo na istinu. Kada varaš, kradeš pravo na pravdu."

    Haled Hoseini
    "Lovac na zmajeve"

  20. #95
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Tu odmah, iza ćoška...
    Posts
    165
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Albatros View Post
    ‎"...postoji samo jedan grijeh, jedan jedini. A to je krađa. Svaki drugi grijeh neka je vrsta krađe. ... Kada ubiješ čovjeka, kradeš život. Kradeš pravo njegove žene na muža, otimaš njegovoj djeci oca. Kada slažeš, kradeš nečije pravo na istinu. Kada varaš, kradeš pravo na pravdu."

    Haled Hoseini
    "Lovac na zmajeve"
    Imaš reputaciju za ovo
    ______________________________

    *** Old Member - New Account ***

    __________________________________

  21. #96
    Join Date
    Jun 2008
    Location
    Niksic
    Posts
    11,259
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    200
    Thanked in
    63 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by CyberWPriority View Post
    Imaš reputaciju za ovo
    Procitao sam dosta toga, ali ovakvo nesto ostaje u memoriji.

  22. #97
    Join Date
    Mar 2010
    Location
    Deçiq
    Posts
    920
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Sedni. Ne tu. Preko puta. Moram te videti. Ne. Ne prekidaj me. Ćuti. Pusti me da ti kažem ono što sam odavno trebao reći. Kad trebaš doći bojim se tvog dolaska. Zbog nedolaska. Jer, ako kasniš samo pet minuta srce mi je u dlanu i moja me ljubav ili možda strah boli. I zato ne smem kasniti. Već sutra može biti kasno. A nisam ti još rekao kako i koliko te volim. Volim te telom, pokretima, pogledom, dodirima, rečima. Volim te smehom i suzama. Volim te tugom i brigama. Ne. Ne gledaj me zastrašeno. Ljubav ma kakva bila: neispunjena, srećna, lakomislena i površna prava i zauvek... Boli. Kad dolazim, pitam se čekaš li me. Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata. Bojim se praznog stubišta bez mirisa, bez zvuka, svetla. A nisam ti rekao: najviše se bojim vremena koje ne čeka. A ja kasnim. Volim te. I volim sve što si ti. Tvoje oči pitajuće. Tvoj smešak opraštajući. Tvoj korak ohrabrujući. Volim tvoju nesigurnost i moja je najčešća. Bore na tvom licu i moje su. I u tom trajanju ne znam da li sam sve učino za tebe ljubavi moja."
    Last edited by Dude; 19-10-10 at 17:22.

  23. #98
    Join Date
    Mar 2010
    Location
    Deçiq
    Posts
    920
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Odlaziš i ne smem da priznam da se plašim, da umirem od straha, ustvari. Odlaziš i ne mogu te zaustaviti. Moja ljubav nema tu snagu iako bi mogla stenu razbiti, kišu osušiti, iako bi mogla život začeti! Odlaziš, sa mirisom moje kose na ruci. I sve što ti večeras rekoh dugo ćeš čuti u tami. I sve što od mene ponese još će ti drhtati u srcu, ali će tvoja ruka zagrliti nju i Mesečeva svetlost će obasjati vaša tela u trenu istine. Uzalud sve moje upućeno tebi i želja moja da ti život samo od sreće i snova bude satkan. Odlaziš i ne osećaš koliko se plašim da se nikada nećeš vratiti da ti obrišem suzu u oku, ispunim prazninu u srcu. Da li se ikada okreneš dok odlaziš? Osetiš li dubinu moje patnje i ovaj neopisivi strah koji me razdire?
    Last edited by Dude; 19-10-10 at 17:24.

  24. #99
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    NA PLANINI NA JELICI
    Posts
    5,514
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Guslara sretoh. Bio je slijep.
    Al' reče: "Sinko, život je lijep!"

    Zbunih se malko.
    Zar zbilja lijep?
    "Vidjet ćeš sinko, kad budeš slijep!"

    Gustav Krklec - Srećan susret
    Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?


  25. #100
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Pesimistično - optimistična, ili obrnuto: Antoni De Melo - "Buđenje"

    Probudite se. Probudite se. Odrasli ste. Niste više mali da samo spavate. Prestanite da se zabavljate svojim igračkama. Većina ljudi tvrdi kako hoće da izadju iz dječijeg vrtića, ali ne treba im vjerovati. Ne vjerujte u to. Ljudi samo žele da povrate svoje polomljene igračke.

    Vratite mi moju ženu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh!

    Buđenje nije prijatno. Čovjek lijepo leži u krevetu, buđenje ga samo uznemiri.

    Zato mudrac ne pokušava da probudi ljude oko sebe.

    Nadam se da ću umjeti da budem mudar u ovoj prilici, i ne učinim ni najmanji pokušaj da vas probudim, ako spavate. To se mene ne tiče, i pored toga što vam povremeno kažem: "Probudite se!" Ja samo treba da produžim naprijed svojim putem, da i dalje igram svoj ples.


    A što obrisaste kinetica? ;D
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

Page 4 of 30 FirstFirst 1234567814 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •