Page 26 of 30 FirstFirst ... 16222324252627282930 LastLast
Results 626 to 650 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #626
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Kosti su se skupljale jedna uz drugu, savijala se kao bršljan oko svojih običaja, ni gladna ni sita.
    Bilo je to u podnožju pete planine od onih sedam, 'iza sedam gora, mora..' i svih reljefa što na jezik mogu stati.
    Platna je kupila na pijaci, boje na putu do pijace, iz zamrzivača izvadila kokoš i slikala..
    Mrak se spuštao, dizao, kao zavjesa, kist je letio s drveta na drvo - kao vještičja metla, i ona je letjela opčinjena, zanesena nekim poluisušenim jezerima
    gdje se mogao vidjeti još poneki labud, star, ni bijel ni siv, ni crn, ono prljav bez klasičnog izvijenog vrata, dostojanstvenog držanja i šta im se sve već pripisuje, književno.

    Dani su zveckali (kaže moj svjeeže ošišani prijatelj, zveckalo ti u glavi), i razvodnjeno plutali tražeći okrnjene mjesecom polupane lonce da utope silinu samonikle strasti.. Svuda se širio dim, nicale su sive visoke fabrike i ljudi su u masama hrlili naprijed, unutra, poslije su isto tako samo naopako, trčali van i iznova se ponavljao ritual koji ni jedan kist nije mogao oslikati i ni jedno platno upiti.


    Djecu su počele donositi pčele, one su zamijenile rode, nojevi su hodali visoko dignutih čela. Govorilo se da ima pitke vode kad se ide osamdesetsedam dana na Istok i da će doći neki sijedi stranac pa će svi gledati kako da ga otjeraju ili ubiju, to je bilo smiješno, nikakva predskazanja neće donijeti, (a i ne kaže se gledati nego htjeti u ovom slučaju).


    Tako je nestalo proljeće, nestalo je i 'iza sedam voda i osam brda', i kazališta su nestala u nekoj vatri, progutala ih, i namrgođena lica su iščezla, opet se smijalo iako bez tona i slike. Morepolovci su jedini nastavili svoja putovanja, otkrili neke nove galaksije, raseliće nas - radovala su se djeca raštrkana trotoarima..


    'Najednom, čudna neka praznina,
    čudan neki nemir...', Himenes

  2. #627
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    Bilo mi je... trinaest? Četrnaest? U svakom slučaju, već prilično ozbiljan turnir. Počeo sam ležerno; previše starijih i jačih igrača za velika očekivanja. Neopterećen krajnjim ishodom, dobio sam prvu partiju, zatim još dvije. Slučajnost? Dobio sam i četvrtu, i sad su me već znatiželjno promatrali. Peta, puna čudnih i neopravdanih poteza, završila je remijem. No nakon šestog kola, ljestvica je počinjala mojim imenom!
    Sedma je partija trajala kratko jer sam u dlaku slijedio trenerove instrukcije, strategiju vrapca u ruci. Bijele sam figure odveo u mrtve vode jednog potpuno neborbenog otvaranja; stvorila se tako inertna pozicija da je svaka provokacija crnog propadala u živi pijesak. Trome i nezainteresirane, figure su odbijale gledati prema suprotnoj strani a kamoli započeti kakav organizirani napad. A kada smo napokon obustavili tu simulaciju borbe, ja sam i dalje sjedio pri samom vrhu, među majstorima koji su me promatrali izvijajući obrve, kao što bi orlovi promatrali vrapca koji prhuće među njima.
    Za osmu partiju, koju sam opet igrao crnima, trener je pripremio rovovsku obranu; još pola boda bilo je veliko kao trokatnica. Te je večeri zabljesnula njegova genijalnost pri rasplitanju raznih strategija za umrtvljivanje nasrtaja bijelog. Ujutro me natjerao da još jednom sve ponovim, kimajući glavom na svaki potez, pa me s ponosom ispratio do praga svoje hotelske sobe. Čim su se vrata zatvorila, međutim, uočio sam neobične promjene u hodniku. Pod su zibali nevidljivi valovi, lagano se dizao i spuštao. Uzalud sam tražio oslonac na zidu, on je uporno uzmicao mojoj ispruženoj ruci; svjetlo na kraju hodnika se nedohvatno udaljilo, trebalo ga je dosegnuti sa dna bunara. Promijenio sam taktiku, zatvorio oči, raširio ruke i počeo hodati kao po žici raspetoj nad provalijom. Ne znam gdje sam to naučio, ali nekako me dovuklo do turnirskog salona. Protivnik je već povukao prvi potez, sjeo sam i bez oklijevanja povukao svoj, uzeo formular da ga zapišem, i shvatio da zapisujem c5 umjesto e5; da sam unatoč pripremljenim varijantama španjolske obrane ušao u sicilijanku. Polako sam odložio olovku i utonuo u stolicu, odnosno staklenu posudu koja se upravo punila vodom, neko su me vrijeme zabavljali mjehurići koje sam proizvodio ustima, a onda sam se otisnuo žabljim pokretom nogu i počeo plivati, skladno, bešumno. Kako sam dobio tu partiju, ne znam. Nijednog se poteza ne sjećam; čak su i na papiriću, zapisani mojom rukom, bili neprepoznatljivi, kao da ih je odigrao netko drugi.
    Last edited by Beli vuk; 23-02-13 at 16:28.

  3. #628
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "...Cijelu noć je vladalo zatišje, čekalo se nekoliko meteora i kiša zastarjelih fotografija. Čekalo se da žice istrunu na gitari, da presuši izvor i da onaj trn konačno probode slavujevo srce. Morala je niknuti, Crvena kao krv, kao vino, kao purpur cvrčećeg neba..

    Zvijezde su popadale i krošnje utihnule pred sam čin. Pod usnulim Suncem rascvjetala se posljednji put - Ruža, ruža, Odjekivalo je sa ranjenih usana
    dječaka. Magija, prošaputala je skretničareva žena dok su joj po laktovima puzile stabljike bršljana.

    Ljubav, ote se uzdah onom mladiću i on potrča ne znajući da je trenutak nesretan, da će umrijeti u njemu prije nego se i rodi ..ta ljubav za kojom toliko uzdiše.

    Magla je štipkala obraze poput mraza i red vojnika u jutarnjem zboru odluči da je ukine - ni Sudije ni suda, prijeki sud rekoše i ona bi ubijena na trgu, taman u vrijeme kada se u kafeteriji sluzila jutarnja kafa uz čokoladni kroasan.

    Slavuj je pjevao, neumoljivo umirući na očigled svih prisutnih.. Plakali su i još dugo poslije, osluškujući eho i prateći tragove posljednje, uzalud iznikle, crvene ruže...."

  4. #629
    Join Date
    Oct 2012
    Posts
    896
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    19
    Thanked in
    10 Posts

    Default

    Kada se već sasvim smrklo, Kaštanku je obuzelo očajanje i užas. Ona se šćućurila uz neku kapiju i gorko zaplakala. Umorila se lutajući čitav dan sa Lukom Aleksandričem, uši i šape su joj ozeble, a uz to još bila je i strašno gladna. Čitavog dana samo joj se dvaput posrećilo da nešto proguta: kod knjigovesca je pojela malo ljepila od skroba i u jednoj krčmi pored tezge je našla kožicu od kobasice - i to je bilo sve. Da je bila čovjek, sigurno bi već pomislila: "Ne, tako se ne može živjeti! Moraću se ubiti!"
    Cehov (Kastanka)

  5. #630
    Join Date
    Nov 2007
    Location
    dream land
    Posts
    2,740
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Mašta je čarolija. Možda ju je najtačnije definisala ona moja dugorepa, brbljiva, sveznajuća i prozračna ptica: najvažnije na svetu to je umeti videti vetar i čuti sneg kako pada; umeti dotaći prstom sumrak na prvom uglu i osetiti na usni sanjivi ukus mesečine. Mašta je moja prva ljubav."

    ...divlje kose, tamna oka dva
    cvijet bez korjena
    ples je sve sto zna...



  6. #631
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Pjer La Mir - Iznad želje

    "Nema sumnje", reče Feliks sa veselim sarkazmom, "gospodin Kriger je napravio uporednu studiju stepena vrline u pojedinim gradovima, ali nažalost, naše više merilo ponašanja ne daje koncerte, a gospodin Šopen daje."

    Jedva primetan smeh raširi se među tutorima. Ispod svoje ravnodušne pribranosti gradonačelnik se nasmeja u sebi.

    "Čini mi se da vi odobravate ponašanje gospodina Šopena", reče ledeno Kriger.

    "Ja niti odobravam niti ne odobravam. Ja sam samo istakao da je njegov privatni život sporedan. On je veliki pijanista, a to je, i to treba da bude dovoljno."

    "Želeo bih da kažem da su za čoveka koga su nazivali "prvim građaninom Saksonije" vaša moralna merila veoma rastegljiva."

    "Možete da kažete šta god želite."

    "Hoćete li da poreknete da su Šopen i Žorž Sand ljubavnici?" reče Kriger trudeći se da izvuče prednost.

    "Ja niti poričem, niti priznajem. Ja jednostavno ne znam. Možda biste vi mogli da nam kažete odakle znate da su oni ljubavnici. Imate li neko tajno obaveštenje o toj stvari?"

    Kriger slegnu ramenima. "To je smešno. To svako zna."

    "No, ja ne znam", reče Feliks sa izgledom krajnje nevinosti. "Gospodin Šopen živi u Parizu, Plas d'Orlean broj 40. Madam Sand provodi skoro sve vreme preko godine u svojoj seoskoj kući, Šato de Noan. Istina je da je on tamo bio njen gost, ali su isto tako njeni gosti bili i Balzak, List, Berlioz, Delakroa i skoro svi veliki umetnici našeg vremena. Da li su i oni njeni ljubavnici? Imate li slučajno neka obaveštenja iz spavaće sobe o tom predmetu i da li u vaša obaveštenja ulazi i uhođenje kroz ključaonicu?"
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  7. #632
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Krvava bajka - Desanka Maksimović

    Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu,
    umrla je mučenickom smrću
    četa đaka
    u jednom danu.

    Iste su godine
    svi bili rođeni,
    isti su im tekli školski dani,
    na iste svečanosti
    zajedno su vođeni,
    od istih bolesti svi pelcovani,
    i svi umrli u istom danu.

    Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu,
    umrla je mučenickom smrću
    četa đaka
    u jednom danu.

    A pedeset i pet minuta
    pre smrtnog trena
    sedela je u đačkoj klupi
    četa malena
    i iste zadatke teške
    rešavala: koliko može
    putnik ako ide peške...
    i tako redom.
    Misli su im bile pune
    istih brojki
    i po sveskama u školskoj torbi
    besmislenih ležalo bezbroj
    petica i dvojki.

    Pregršt istih snova
    i istih tajni
    rodoljubivih i ljubavnih
    stiskalo se u dnu džepova.
    I činilo se svakom
    da će dugo,
    da će vrlo dugo
    trčati ispod svoda plava
    dok sve zadatke na svetu
    ne posvršava.

    Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu,
    umrla je mučenickom smrću
    četa đaka
    u istom danu.

    Dečaka redova celi
    uzeli su se za ruke
    i sa školskog zadnjeg časa
    na streljanje pošli mirno
    kao da smrt nije ništa.
    Drugova redovi celi
    istog časa se uzneli
    do večnog boravišta.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  8. #633
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Fransoaz Sagan - Dobar dan tugo

    "Tada sam na morskom dnu ugledala jednu školjku; bio je ružičasto-modar kamen. Zagnjurila sam se i digla ga; bio je gladak i prijatan na dlanu. Pažljivo sam ga nosila na ruci sve do ručka, a tada sam odlučila da to bude moja amajlija, moj kamen sreće koji ću nositi do kraja ljeta. Ne mogu da razumijem kako ga nisam izgubila kad inače sve stvari gubim. I danas on leži u mojoj ruci, ružičast i mlak, - najradije bih zaplakala."
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  9. #634
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default O ljubavi i drugim demonima - Markes

    "Decembar je počeo loše, ali su ubrzo nastupile večeri boje ametista i noći u kojima su vetrovi izvodili ludačke kovitlace. A zbog dobrih vesti koje su stizale iz Španije, Božić beše znatno veseliji nego ranijih godina. Samo, grad više nije bio onaj stari."
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  10. #635
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default The thirty - nine steps

    "Three minutes later, as we were roaring through the northern tunnels, an irate guard interviewed me. He wrote out for me a ticket to Newton-Stewart, a name which had suddenly come back to my memory, and he conducted me from the first-class compartment where I had ensconced myself to a third-class smoker, occupied by a sailor and a stout woman with a child. He went off grumbling, and as I mopped my brow I observed to my companions in my broadest Scots that it was a sore job catching trains. I had already entered upon my part.

    'The impidence o' that gyaird!' said the lady bitterly. 'He needit a Scotch tongue to pit him in his place. He was complainin' o' this wean no haein' a ticket and her no fower till August twalmonth, and he was objecting to this gentleman spittin'.'

    The sailor morosely agreed, and I started my new life in an atmosphere of protest against authority. I reminded myself that a week ago I had been finding the world dull."
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  11. #636
    Join Date
    Dec 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    226
    Thanks Thanks Given 
    27
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Čarobni Brijeg - Tomas Man

    »Čovek je gospodar suprotnosti, one postoje samo zato što on postoji, prema tome on je veći aristokrat od njih. Otmeniji od smrti, i suviše otmen za nju — u tome je sloboda njegova duha. Otmeniji od života, i suviše otmen za njega — u tome je pobožnost njegova srca. Sastavio sam, eto, stihove, ispevao u snu pesmu o čoveku. Sećaću se toga. Biću dobar. Neću dopustiti smrti da gospodari mojim mislima! U tome se sastoji dobrota i ljubav prema bližnjem, i ni u čemu drugom. Smrt je velika sila. Kad se ona približi, skida se šešir i ide se na prstima. Ona nosi svečanu naboranu ogrlicu preminuloga, i u njenu čast oblači se čovek ozbiljno i u crninu. Razum je glup pred smrću, jer on nije ništa drugo nego vrlina, a smrt je sloboda, bezobzirnost, bezobličnost i požuda. Požuda, kaže moj san, ne — ljubav. Smrt i ljubav — to je rđav slik, neukusan, pogrešan slik! Ljubav se suprotstavlja smrti, samo je ona jača od smrti, a ne razum. Samo ona nadahnjuje dobrim mislima, a ne razum. I lepo ponašanje potiče samo iz ljubavi i dobrote: lepo ponašanje i uljuđenost razumne i prijateljske zajednice i lepe ljudske družbe —sa diskretnim obzirom na krvavu gozbu. O, san je bio jasan i »vladavina« dobra! Misliću na to. Ostaću u svom srcu veran smrti, ali ću se jasno sećati da vernost smrti i minulom nije ništa drugo nego pakost, mračna naslada i neprijateljski stav prema bližnjem, ako dopustimo da ona upravlja našom mišlju i vladavinom. U ime dobrote i ljubavi, čovek ne sme dopustiti smrti da vlada njegovim mislima. S ovom mišlju se budim... Jer sam tako dokraja odsanjao svoj san, sve do željenog cilja. Davno sam već tražio ovu reč: na onom mestu gde mi se Hipe prikazao, u mojoj lođi, i svuda. Traganje za tom reči odvuklo me je i u snežnu planinu. Sad je imam. Moj san mi je tu reč jasno dočarao, i ja je sad zauvek znam. Da, to me ushićava i zagreva mi dušu. Moje srce jako bije i zna zašto. Ono ne bije samo iz fizičkih pobuda, ne bije onako kao što na lešu rastu nokti; ono udara čovečanski, zato što se oseća istinski srećno. Ova reč koju mi je otkrio moj san, to je piće — bolje od portoa i piva, ona mi struji kroz žile kao ljubav i život, tako da se budim iz svoje uspavanosti i svojih snova za koje, razume se, vrlo dobro znam da su u najvećem stepenu opasni po moj mladi život... Trgni se! Otvori oči! To su tvoji udovi —te noge što leže u snegu! Skupi ih i ustaj! Vidiš —vreme je povoljno!«
    It could be made into a monster if we all pull together as a team!

  12. #637
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    128
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Хорхе Луис Борхес: ТРЕНУЦИ САМО



    Када бих свој живот могао поново да проживим
    покушао бих у следећем да направим више грешака,
    не бих се трудио да будем тако савршен,
    опустио бих се више.

    Био бих глупљи него што бејах, заиста
    врло мало ствари бих озбиљно схватао.
    Био бих мањи чистунац.

    Више бих се излагао опасностима, више путовао,
    више сутона посматрао, на више планина попео,
    више река препливао.

    Ишао бих на још више места на која никад нисам отишао,
    јео мање боба, а више сладоледа,
    имао више стварних а мање измишљених проблема
    Ја сам био од оних што је разумно и плодно
    проживео сваки минут свог живота: имао сам, јасно,
    и часака радости.

    Али када бих могао назад да се вратим,
    тежио бих само добрим тренуцима.
    Јер, ако не знате, живот је од тога сачињен,
    од тренутака само; немој их пропуштати сада.

    Ја сам био од оних што никада никуда нису ишли без
    топломера, термофора,
    кишобрана и падобрана;
    кад бих опет могао да живим,
    лакши бих путовао.

    Када бих поново могао да живим,
    с пролећа бих почео босоног да ходам
    и тако ишао до краја јесени.
    Више бих се на вртешци окретао,
    више сутона посматрао и са више деце играо,
    када бих живот поново пред собом имао.

    Али, видите, имам осамдесет пет година,
    и знам да умирем.





  13. #638
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Čovjek može uživati u tome da ga alarm probudi u pola sedam ujutru, skoči iz kreveta, obuče se, na brzinu najede, obavi nuždu, opere zube i kosu, bori se sa saobraćajem i to sve samo zato da bi došao na mjesto gdje će zarađivati mnogo para za nekog drugog i od koga će se tražiti da bude zahvalan za posao koji radi.





    Na oblast koju dijeli mozak od duše na razne načine utiče iskustvo – neki izgube svu pamet i postanu duša: LUDACI. Neki izgube svu dušu i postanu pamet: INTELEKTUALCI. Neki izgube oboje i postanu: OPŠTEPRIHVAĆENI.
    Last edited by Oljce; 22-05-13 at 17:00.

  14. #639
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Vampiri.

    Baron prihvati tu primedbu sa skoro dečjom radošću koja je obezoružavala. "Vidite, dragi moj gospodine, u ambasadama kao što je ova praktično nema šta da se radi, a ima gomila ljudi koja to treba da radi. Ambasador bi poludeo kad ne bi izmislio neki način kako bi vežbao svoj duh i ispunio svoje slobodno vreme. Najveći deo svojih budnih časova ja provodim pripremajući jelo, i posle vareći ga."

    On poprilično srknu iz svoje čaše, zadrža jedan trenutak vino u ustima i onda ga sa žaljenjem proguta.

    "Radosti koje imamo za stolom su poslednje radosti", nastavi on sa mudrim uzdahom, "ali, avaj, one su jedine koje su mi još dozvoljene. Za razliku od ljubavi i drugih sličnih mladalačkih neobuzdanih osećanja, one mi ne donose prolazna ushićenja ili agonije duha, već osećaj ugodnih života, i sklonost prema filozofiji. Svi filozofi koji su vredeli, od Platona do Montanja, bili su gurmani."



    Pjer La Mir - Iznad želje (poklon od S.M., nikšićke novinarke, iz/od Dubrovnika, hvala Joj)
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  15. #640
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default P.L.M. - I.zh.

    Stajao je tu, zdepast star chovek u tesnim pantalonama i cipelama, sa velikom sivom perikom koju mu je ona poklonila o jednom Bozhicu; smeshio se na nju srecnim, praznim osmehom slepca, i ona reche: "Da, moj Johane, u redu je", pokushavajuci da savlada drhtanje svojih usana.

    Obichno ga je zvala punim imenom Johan Sebastijan, ali je o njemu mislila kao o "svom Johanu", shto joj je ponekad izmaklo... "U redu je", ponovi ona klimnuvshi glavom na kojoj je nosila kapicu. "Idi i sviraj na orguljama. To ce ti dobro chiniti."

    Bilo je ludo, znala je, pustiti ga da svira na orguljama kasno u noci. Probudice celu shkolu, naterace gospodina Vajnlika, cenzora, da sidje, a on ce sigurno, poslati izveshtaj njihovim svetlostima iz gradskog saveta, koji ce reci da je njen Johan i poludeo a ne samo oslepeo, da oni ne mogu da drzhe takvog horovodju u gradskoj shkoli, i da ce ga otpustiti. A kuda ce onda ici, sada poshto je lekar odneo njihovu ushtedjevinu? Shta ce biti s njima kad je on slep a ona prestara da nadje posla, kad je Gotfrit bolestan - u njegovoj glavi nije sve u redu - kad zima josh nije proshla i Lajpcig je josh sav u snegu.

    Strah rashiri njene upale plave ochi na tankom smezhuranom licu, nalik na fini pergament...
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  16. #641
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    * "Da, Johane moj, idi i svoraj koliko zhelish." Ona naglasi poslednje rechi sa nesigurnim lazhnim prkosom bednice koja izaziva nesrecu.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  17. #642
    Join Date
    Feb 2013
    Posts
    877
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Paulo Koeljo - Alhemicar

    • Tajna je u sadašnjosti; ako obratiš pažnju na sadašnjost, možeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, biće bolje i ono što će ti se kasnije dogoditi. Zaboravi budućnost i živi svaki dan svog života prema poukama Zakona i s verom da Bog brine o svojoj deci.

  18. #643
    Join Date
    Jul 2013
    Posts
    178
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ljudi bez mašte i sanjarenja su piuni koji prvi nastradaju u okršaju sa večnošću.
    Ivo Andrić

  19. #644
    Join Date
    Jul 2013
    Posts
    178
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    MESA SELIMOVIC-KRUG

    Zivot je izbor,a ne sudbina,jer obican covek zivi kako mora,a pravi covek zivi kako hoce; zivot na koji bedno i bez otpora pristaje je bedno tavorenje,a izabrani zivot je sloboda.Covek postaje slobodan svojom odlukom,otporom i nepristajanjem.

  20. #645
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Demijan - Herman H.

    Zivot svakog covjeka je put ka samome sebi, pokusaj jednoga puta, nagovjestavanje jedne staze. Nijedan covjek nije nikad bio potpuno on sam, ali svaki tezi da to postane poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije. Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rodjenja, sluz i ljusturu jednog prasvijeta. Poneko ne postane nikad covjek, vec ostaje zaba, ostaje guster, ostaje mrav. Poneko je gore covjek, a dolje riba. Ali svako je hitac prirode uperen ka covjeku. Svima nama je zajednicko porijeklo, majke nase, svi mi poticemo iz istog zdrijela ali svako, kao pokusaj i hitac iz dubina, tezi svojoj vlastitoj svrsi. Mi mozemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas moze da protumaci samo sebe samog.

    :beaten:
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  21. #646
    Join Date
    Jan 2012
    Location
    Podgorica
    Posts
    232
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    EVO ZAŠTO JE VAŽNO ČITATI CITATE:
    Sam život je citat. ~ Horhe Luis Borhes

    Poput vašeg tijela i vaš um se zamori pa ga osvježite mudrim izrekama. ~ Hazrat Ali

    Volim citate jer su dobri citati vitamini za mozak. ~ Patrik Driesen

    Sakupljajte kao dragocjene bisere riječi mudrih i moralnih ljudi. ~ El Amir Abdelkader

    Kada je neka stvar izrečena i izrečeno dobro, nemajte skrupula. Uzmite je i kopirajte. ~ Anatol Frans

    Citat je samo tetovaža na jeziku. ~ Vlijem De Volt

    Knjiga citata nikad ne može biti kompletirana. ~ Robert Hamilton

    Pridruzite nam se https://www.facebook.com/pages/Citam...70813522959109
    Great man, are not born great
    they grow great!

  22. #647
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default "Tesla, portret među maskama", Vladimir Pištalo

    -On je bezazlen-brbljala je Katarina.-On je malo strašan.
    Katarina je znala da je bezazlenost osnovna osobina medijuma. Videla je da nije mogao zaobići prosjaka da mu ne udeli, videla je njegov bolno pronicljiv pogled, svesnost povećanu do bola.Primetila je kod njega element dečačke igre, ekstravagantnosti i humora. Videla je da uživa da opčini sagovornika. ali je takođe videla- ona jedina- i da je kao čovek pomalo smrznut i nedovršen. U njegovim zenicama je, užasnuta, ugledala tačku u kojoj se elektricitet i led dodiruju. Videla je osobu koja ima ovaj svet i još jedan drugi. Spiritualan i lukav osmeh je govorio: "Tu sam, a nisam tu!"
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  23. #648
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " Ona zaista nije izuzetna ni za kog drugog osim za mene (tako su htele
    naše karme, tako je odlučeno davno pre naših rođenja) i ona to zna; zbog
    toga, ma šta se dešavalo, ona uvek ima neku bolesnu potrebu za mnom:
    ona zna da je napravljena za mene i da negde u tami pušim i čekam- čekam
    da prođe kroz sve postelje."

    " Izgledalo je da je Una ladja, a on brodograditelj, i da je pušta da lagano proklizi sa doka na kome je gradjena, ne učinivši ništa drugo osim što je presekao vrpcu. Una je kliznula u ljubav osetivši posle ko zna koliko vremena da joj neko vraća i poklanja njeno sopstveno telo. "






    Last edited by the_sacrament; 09-04-14 at 23:28.
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  24. #649
    Join Date
    Oct 2013
    Posts
    1,717
    Thanks Thanks Given 
    178
    Thanks Thanks Received 
    118
    Thanked in
    105 Posts

    Default

    Prvi poznati pjesnik u kineskoj istoriji,otac kineske poezije Ći Juen 屈原 / Qū Yuán ( 339–278. godine p.n.e. )

    Odlomci iz poeme Li Sao („Patnja")

    U gramzivosti se međ' sobom nadmeću
    I nezasiti su u prohtjevima svojim.
    Sebi praštaju, drugima strogo sude
    I zavist vječito tišti srca njina.
    Svi kao bezumni na vlast kidišu...


    Nevolje naroda žaloste me i bole.
    Iako sam ka dobročinstvu strijemio,
    Noć brisaše sve što danju sam gradio.
    Neka je moj vijenac od bosioka pokidan,
    Drugi, ljepši, isplešću od orhideja.
    Za ono što srcu mom je drago,
    Spreman sam da umrem devet puta.

    Tvoja divlja ćud ne sviđa mi se, gospodaru,
    Dušu naroda ti razumio nisi.
    Ulizice, zavideći mom poštenju,
    Kao ženturače me oklevetaše.
    Nedaroviti su tome uvijek skloni,
    Oni dobro kriju svoja crna djela,
    Oni se putevima zaobilaznim kreću,
    Prepredenost je njihov jedini zakon!
    Žalost i srdžba dušu mi razdiru,
    Ja sam nosim nevolje ovih dana,
    I nestanak sa ovoga svijeta bolji je,
    Nego mirenje sa stanjem postojećim!
    Zna se da soko ne leti sa jatom,
    Tako je od iskoni bilo i biće. ...

    Samo oni što duh svoj prosvijetliše naukom
    Dostojni su da našu zemlju naseljavaju.
    Ja i prošlost i budućnost vidim,
    Sve ljudske nade na dlanu su mome.
    O, može li se domovini služiti nečasno
    I time još i poštovanje steći?
    I samom smrću da mi zaprijete,
    Svojih ideja ne bih se odrekao.
    Za svoju pravičnost i otvorenost
    Životom su plaćali i mudraci drevni."
    Razdiru mi grudi potištenost i sjeta,
    Žalim što živim u sramotno vrijeme.

    „Sve je svršeno! - kličem u bunilu.
    Nisam shvaćen u otadžbini svojoj,
    Pa zašto za njom tugujem neizmjerno?
    Moje visoke misli tamo ne priznaju, -
    Na dno rijeke sakriću se kod Pen Sjanga.

    i zaista je skončao skočivši u rijeku, a u njegovu slavu je nastao tradicionalni Dragon boat festival http://www.brillianttaizhou.com/images/dragon_boat.JPG

  25. #650
    Join Date
    Jun 2009
    Location
    Podgorica Mother of Needy
    Posts
    8,250
    Thanks Thanks Given 
    685
    Thanks Thanks Received 
    528
    Thanked in
    383 Posts

    Default

    Evo vam Dostojevski, iz Idiota:
    "...i, i zar je zbilja moguće biti nesrećan? O, šta su moji jadi i moje nevolje ako sam sposoban da budem srećan? Verujte, ja ne razumem kako je mogućno da neko prolazi pored drveta i da se ne oseti srećnim što ga vidi? Da razgovara sa čovekom i da ne bude srećan što ga voli!"
    A ovo je Maksim Gorki, Supruzi Orlovi:
    "Eto tako, dakle, Maksime Savatjeiću, uzneo sam se i zatim o zemlju tresnuo. I tako nisam učinio nikakvo herojsko delo. Ali i sad želim da se izdvojim čim bilo... Da zdrobim svu zemlju u prašinu ili da skupim družinu prijatelja! Ili, uopšte, nešto takvo, što bi me izdiglo iznad svih ljudi, da bih mogao pljunuti na njih s visine... I reći im: ah, vi, gadovi! Zašto živite? Kako živite? Vi ste licemerni mangupi i ništa drugo! A zatim, strmoglavce s visine i - u paramparčad! Ta-a-ako! A-ah, kako je teško i tesno živeti!... A srce gori velikim ognjem... Odvratno mi je sve - gradovi, sela, ljudi različnih kalibara... Pih! Zar se ništa bolje ne može izmisliti od toga? Svi jedan protiv drugog... a ja bih sve njih podavio! Eh ti, živote, vražja si ti majstorija!
    Teška vrata mehane, u kojoj sam sedeo s Orlovom, svaki čas su se otvarala i pritom su nekako sladostrasno pocikivala. I unutrašnjost mehane je izazivala pretstavu o nekakvoj čeljusti koja polako, ali sigurno, ždere jednoga za drugim jadne ruske ljude, i nemirne i druge..."
    If there's two things that I hate-
    It's havin' to cook, and tryin' to date...​

Page 26 of 30 FirstFirst ... 16222324252627282930 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •