Page 19 of 30 FirstFirst ... 915161718192021222329 ... LastLast
Results 451 to 475 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #451
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Rabindranat Tagore - AKO ME IKAD NE POZOVEŠ

    Kad mojih stopala više ne bude
    u prašini puta ovoga,
    i skela bude redovno plovila bez mene,
    kad budem kupio i prodao
    poslednji put,
    i mojim odlascima na pijacu u zoru
    i povratcima kući u suton
    bude došao kraj,
    šta ako me se ne budeš sećala,
    ako me nikada ne budeš pozvala
    podižući pogled ka zvezdama.

    Kada prah bude prekrio
    strune mog instrumenta,
    i gušteri se
    po mom dovratku budu verali,
    kada vrt moj asketsko ruho odene
    spreman za pustinju,
    a korov zakrili vodu u mom bunaru,
    šta ako me se ne budeš sećala,
    ako me nikada ne budeš pozvala
    podižući pogled ka zvezdama.

    Muzika neće ćutati
    u flauti života,
    a sati će teći
    neprekidno brujeći.
    Skele će biti pune,
    kao danas što su,
    ljudi koji žele na drugu stranu da pređu.
    Goveda će pasti,
    govedari će se igrati na livadama.
    A šta ako me se ne budeš setila,
    ako me nikad ne budeš pozvala
    podižući pogled ka zvezdama.

    Ali ko kaže
    da mene neće biti toga jutra?
    Ja ću se igrati
    u svim igrama onih što žive.
    Imaću nova imena
    I druge ruke da ljubavlju me vežu,
    jer ja u svim vremenima postojim
    i večito ću se na suncu kretati.
    Šta onda ako me se ne setiš,
    ako me nikad ne pozoveš
    podižući pogled ka zvezdama?

    Izostavi moje ime iz poklona
    ako ti je ono breme,
    ali sačuvaj moju pesmu.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  2. #452
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up

    "...Bajoslovnim krajolicima njenog tela gustiram mekotu. Buknuh udomljen u
    nju. Sa limbusa jastva, isprovocirane vrelinom grudi, propupile su u
    brazdu naše slepljenosti dražesne kapi znoja. Stapajući se izmešaše
    slanost i skliznuše njenom glatkom kožom u natključnu jamicu.
    Svetlucavim, mokrim tragom zaglavinjah jezikom. Ispio sam baricu pre no
    što je nadrasla prostranost ljupkog bazenčića i prokapala na pesak
    jastuka. A onda, kao jednom pre, dok sam čitao iz neke knjige kako se
    zapenušani talasi igraju davljenikom, osetih okrepljujuću, razrešujuću
    pospanost i utonuće. Ispolin talas tog bića sklopio se nada mnom.
    Nikada me nije privlačila belinom sedefaste puti , niti su me erotski
    dražile drhturave, nabrekle od želje prelepe grudi, ili bljesak jedrih
    butina kad su izvirivale ispod sukanja, podatna i uvek iznova nevina
    ženska bedra. Nije me očarala. Osećao sam milinu posmatrajući njeno lice
    Venere s Botičelijevih platna. Tiha, duboka, mirišljava sila preporoda i
    obnavljanja vukla me je k sebi iza njenih očiju. U njima sam našao
    besmrtni sjaj.
    .."
    Zosim Popac

  3. #453
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    LocalHost
    Posts
    272
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Posle cetiri godine provedene u Zenevi Sabina se preselila u Pariz. Nikako joj nije uspevalo da se oslobodi melanholije. Da ju je neko pitao sta joj se dogodilo, ne bi znala da nadje prave reci.
    Zivotna drama se uvek moze opisati metaforom tezine. Kazemo da je coveka pritislo breme. Covek taj teret nekad moze, a nekad ne moze podneti, pada pod njim, bori se s njim, pobedjuje ili gubi. Ali sta se, u stvari, dogodilo Sabini? Nista. Napustila je jednog muskarca zato sto je zelela da ga napusti. Je li je progonio? Je li joj se svetio? Nije. Njena drama nije bila drama tezine nego lakoce. Sabinu nije pritiskao teret, pritiskala ju je nepodnosljiva lakoca postojanja.

    M. Kundera - Nepodnosljiva lakoca postojanja
    If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
    Alice In WonderLand.

  4. #454
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Aleksa Šantić - Elegija

    Zašto se meni javljaš tajno
    Kada mi duša tiho sniva?
    I zašto tvoje oko sjajno
    Golemu tugu i jad skriva?

    Zašto me kroz noć staneš zvati,
    I šta ti jadno srce ište?
    Ta ja ti nemam ništa dati,
    O, ja sam pusto pepelište.

    Sve što sam imo ja sam dao,
    Nevjerno hladna ljubavi moje, -
    Sve što sam svojim blagom zvao:
    Mladost i oganj duše svoje.

    Pa zašto meni stupaš snova,
    Šta tražiš ovdje u mrtvaca?
    Hladna je, hladna ruka ova
    Što nekad na te ruže baca.

    Pusti me! Pusti i ne mori!
    Nek sam ovako trajem dane,
    Sve dok mi srce ne izgori,
    Sve dok mi duša ne izda'ne.

    anda:
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  5. #455
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    LocalHost
    Posts
    272
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Kad na mlado poljsko cv'jeće
    Biser niže ponoć nijema,
    Kroz grudi mi želja l'jeće:

    "Što te nema, što te nema?"

    Kad mi sanak pokoj dade
    I duša se miru sprema,
    Kroz srce se glasak krade:
    "Što te nema, što te nema?"

    Vedri istok kad zarudi
    U trepetu od alema,
    I tad duša pjesmu budi:
    "Što te nema, što te nema?"

    I u času bujne sreće
    I kad tuga uzdah sprema,
    Moja ljubav pjesmu kreće:
    "Što te nema, što te nema"...

    A. Santic - Sto te nema



    Click image for larger version. 

Name:	tarkovsky2.jpg 
Views:	444 
Size:	18.4 KB 
ID:	82076
    If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
    Alice In WonderLand.

  6. #456
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    A ona je željela, i više nego što sam se nadao.
    Dok sam pričao, s njenog lica je nestalo vedrog izraza, koji me možda i naveo na neočekivani razgovor, a zamijenilo ga nešto nenadno zrelo, i tužno.
    Rekla je samo: - Bože, kako su ljudi nesrećni.
    A ja se toga nisam sjetio, iako mi se čini da sam upravo o tome mislio. Misao nije naročito duboka, ni nova; to ljudi govore otkako su počeli da misle.
    I nije me toliko iznenadila misao, iako je nisam očekivao, već uvjerenost s kojom je izrečena. Kao da je otvorila svoj najtajniji pretinac, otkrivši se preda mnom, otkrivši se prvi put pred ma kim, tako, do kraja.
    I bio sam srećan što sam makar na nešto u drugom čovjeku naišao prvi put, i samo radi mene.
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  7. #457
    Join Date
    Feb 2012
    Location
    Palma de Mallorca
    Posts
    369
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default




    "Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje. Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude. Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobivam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moć. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pećinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoće, da traži od njega obične stvari ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
    Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži."

    Meša Selimović

  8. #458
    Join Date
    May 2011
    Posts
    1,328
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default "Una" - M. Kapor

    - Pomenuo si biografiju?
    - Biografije opterećuju! Kada postane suviše poznato i suviše obeleženo kao imidž, možeš da budeš sigurna da se jedno lice već izlizalo od upotrebe. Čovek se, naime, hteo ili ne hteo, poistovećuje vremenom sa javnom predstavom o sebi i počinje da se ponaša kao bronzani spomenik koji hoda. Pogledaj, na primer, značajne ljude za vreme službenog rucka! Podledaj kako dostojanstveno žvaću, razgovaraju, odlaze u klozet, kao da čine nešto neverovatno važno! Poverovali su da su neophodni. A to, veruj mi, nije niko!
    "Abrazame para que piense alguna vez en ti..."


  9. #459
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    6,671
    Thanks Thanks Given 
    569
    Thanks Thanks Received 
    77
    Thanked in
    51 Posts

    Default

    'Nisam računao na njen ponos. Iznenadila me njena samosvjesnost, njena nadmoćna hladnoća, njeno potpuno vladanje sobom. Suviše je jaka i isključiva,kao i ja,samo ne žuri da to pokaže, tiha je i uporna,uvjerena da će biti onako kako ona hoće. Njen otpor nije pobuna, već strpljivo zauzimanje položaja, ne za trenutak, već za dugo vrijeme. Možda bi najbolje bilo da je na tom zauzetom položaju ostavim samu, jer odjednom želim da što prije odem,ne volim poraze.'

    M.Selimović
    If at first you don't succeed, skydiving is not for you.

  10. #460
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Izgleda, prestao sam da volim. Poceo sam da mislim ljubavlju. Izgleda da sam izdao najlirskije u sebi. Poceo sam da mislim osecanjima.
    Sedi uz mene i gledaj kako se vatra za dimom, upregnutim u varnice, polako uliva u nebo. Ne pitaj posle otkud u ovom samotnom kraju takvo obilje zvezda.
    Kad odem, vazduh ce postati pomalo rapav i bolece. Na usni. I u grudima. A o napuklom miru kamenja, zemlje i cveca, bolje da i ne govorim.
    Ako je život materija, ako su osecanja materija, pa eto: i vecnost ako je materija, ipak ostaje ono što se ne da objasniti.
    Postoji nešto na svetu, nešto, a u to sam siguran, što nikad nece biti samo od materije. To su ta moja pitanja, milion puta brža nego svetlost.


    Miroslav Antic

  11. #461
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by Emill View Post
    'Nisam računao na njen ponos. Iznenadila me njena samosvjesnost, njena nadmoćna hladnoća, njeno potpuno vladanje sobom. Suviše je jaka i isključiva,kao i ja,samo ne žuri da to pokaže, tiha je i uporna,uvjerena da će biti onako kako ona hoće. Njen otpor nije pobuna, već strpljivo zauzimanje položaja, ne za trenutak, već za dugo vrijeme. Možda bi najbolje bilo da je na tom zauzetom položaju ostavim samu, jer odjednom želim da što prije odem,ne volim poraze.'

    M.Selimović
    BRAVO! Ima li shat ljesphe od ovoga...

  12. #462
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up

    Stari Indijanac ispričao je jedne večeri unuku priču o vječnoj borbi koja se odvija u ljudima.
    Rekao je: "Sine, borba između dva vuka događa se u svima nama.
    Jedan je zločest, u njemu prevladavaju gnjev, zavist, ljubomora, pohlepa, oholost, samosažaljenje, ljutnja, inferiornost, laž, lažni ponos i egoizam.
    Drugi je dobar i u njemu prevladavaju radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, ljubaznost, ljubav, suosjećanje, darežljivost, istina, suosjećanje i vjera."
    Pita unuk: "Koji vuk pobjeđuje?"
    Indijanac odgovara: "Onaj kojeg bolje nahraniš."

  13. #463
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Trebao sam samo da nadjem jednu koja me nece podsjecati na nju. Pogledao sam oko sebe, i desilo se cudo... Ni jedna me nije podsjecala na nju, kao sto me podsjetilo srce u tom izgubljenom trenutku trazenja. Sve su glumile princeze i svetice. Vjerovatno bi svaka od njih trazila da prestanem cugat', pusiti, da se ponasam pristojnije... Sve bi one trazile da ih drzim kao kap vode na dlanu, da ne zbijam sale na njihov racun... Trazile da ih izvodim na neka fina mjesta, i slicno. A ona... Ona je prihvatila svaki dio mene, i nikada nije trazila da se mijenjam... A promijenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao sta osjecam. Nije trazila da je drzim kao kap vode na dlanu... Cinjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna. A ja sam kao trebao da joj nadjem zamjenu...
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  14. #464
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Znas prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim bas volio. Istinski, ludo i bez razmisljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveca. Sa mnogima sam bio , al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najvise mi je trebala, a eto. Bas njoj sam najvise boli donosio. Nisam mogao da prihvatim cinjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vracao, a ustvari bjezao od nje. U jednom trenutku pokazao... bih joj da mi je stalo, a u sljedecem dokazao da sam djubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada.. -
    A sta sada? Prebolio si je?
    - Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
    - Zasto joj sada ne odes i kazes sve? -
    Eh vidis. Uspio sam sta sam htio. Otisla je od mene. Sad kad se vratim, vise je nema. Kazu da voli drugog, znam da to nije istina.
    - Idi do nje onda. - Ne mogu.
    - Zasto? - Ukljucila je razum. Shvatila je da sam ipak preveliko djubre i da je ne mogu voljet nikad. Voljet onako, klasicno. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek cu ocekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteze doci i zagrlit, mada znam da ona meni bi.
    - Tebe je nemoguce shvatiti! - Eh prijatelju, znam.. To cujem cesto. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije.
    - Ko !?
    - Pa ona, druze...
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  15. #465
    Join Date
    Oct 2006
    Location
    Crnom Gorom uzduz i poprijeko
    Posts
    22,208
    Thanks Thanks Given 
    732
    Thanks Thanks Received 
    2,137
    Thanked in
    1,618 Posts

    Default

    You must spread some Reputation around before giving it to the_sacrament again.
    Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...

  16. #466
    Join Date
    Dec 2006
    Location
    Niksic
    Posts
    4,226
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Branislav Nusic - Svet

    Toma: Zbog sveta, zbog sveta, zbog sveta... Razumeš li, zbog sveta, sve zbog sveta! Dok svet nije ušao u moju kuću, mi smo krasno živeli, svi smo se voleli, svi smo se poštovali... Znaš i sam. Ali kad svet naidje, a on poče da uradjuje i naredjuje, kao da i nije ovo moja kuća, kao i da nije ovo moja porodica. Prvo i prvo, svet je promenio mojoj ženi šešir; pa onda svet mi je izbacio iz sobe ovaj nameštaj i ovu fotelju, ona je sve do sada bila na tavanu. Pa je onda svet počeo da mi menja sluškinje; oterao mi prvo jednu, a doveo drugu; posle je oterao i tu drugu. Pa mi je onda svet doveo u kuću nekog učitelja muzike, pa ga je onda taj isti svet isterao; pa je onda svet detetu od petnaest godina - Jelkici - obukao dugu suknju, pa ju je posle opet taj isti svet skinuo; pa je, brate, taj isti svet i tebe oterao; pa mi je taj isti svet kćer zaprosio, pa svadbu pokvario.
    Sima: Gospode bože, šta se učini...
    Toma: Stano, deder, Boga ti, donesi mi onu sliku.
    Stana: Koju sliku?
    Toma: Onu de, što zapisujem na njoj našu istoriju.
    ...
    Toma: Tog i tog ljeta gospodnjeg naidjoše na ovu zemlju Agarjani...
    Sima: A jest.. Agarjani i mnogi varvari...
    Toma: ... i opustiše sve i razoriše...
    Sima: ... i osta narod u bedi i sirotinji...
    Toma: Eh, to vidiš, to... "ljeta gospodnjeg naidje u našu kuću svet i opustoši sve i razori, i osta naša kuća u.." (doseti se) "... i nanese na kuću zlo, nevolju i sram". Tako... Neka stoji ovo zapisano. Na, odnesi tamo, Stano. Neka stoji zapisano, neka se upamti.
    Stana: (odnese sliku i ostavi je na svoje mesto)
    Toma: Tako... A sad... sad ćemo da prekinemo sa svetom! Zaključaću se! (Simi) Razumej brate, zaključaću se! (trči i zaključava spoljna vrata, meće ključ u džep). I hoću da držim u svome džepu ključ od svoje kuće. Je l' da je tako? Spustiću i zavese; neću niko ni da mi proviri u kuću. U staro doba bilo je čarobnika, koji jednom jedinom reči razruše čoveku kuću. Danas ih ima i opasnijih: jednim pogledom razruše ti kuću. Neću ni taj pogled. Svet je opasniji kad kroz prozor zaviruje u tudju kuću, no kad udje u nju. (spušta zavese) Tako, tako...
    Stana: Ali, Tomo...
    Toma: Tako, tako ja hoću... Sad sam se ogradio, pa sad... hodite, hodite svi oko mene (namešta stolice) Priverite se, neću da ste daleko od mene. Tako ćemo živeti, ogradjeni od sveta, zaklonjeni, sakriveni...
    Sima: Ovaj... Tomo brate, ne ide to baš tako.
    Toma: Šta ne ide?
    Sima: Pa to... Ne možeš se ti baš tako ograditi od sveta. Rodio si se u svetu, pa, hteo ne hteo, moraš i živeti sa svetom.
    Stana: I znaš li šta će svet kazati?
    Toma: Opet svet?
    Stana: Pa da, znaš li šta će kazati ako čuje da smo se zaključali i spustili zavese...
    Toma: Šta će kazati?
    Stana: Pa kazaće da smo poludeli...
    Toma: Simo, da li i ti veliš da će to svet kazati?
    Sima: Pa... kazaće.
    Toma: E pa, dobro! Dakle, opet će svet kazati... opet se mora sa svetom! (odlučno ide, diže zavesu s prozora i otvara prozor širom, odlazi i otključava vrata i otvara ih širom. Najpre na vratima) Hodi, hodi, svete... Udji, udji u skrovište moje sreće; udji, upravljaj, naredjuj, čeprkaj, razrivaj! (na prozoru) Dodji, dodji, svete! Evo ima jedna kuća, u kojoj se srećno i mirno živi; ostavi, svete, svoje brige, pa dodji! Tudjom je kućom lakše upravljati no svojom, tudju je brigu lakše brinuti no svoju; dodji, naredjuj, rasporedjuj, upravljaj... (obraća se publici) Dodjite svi, svi... Gospodarite! Dodjite pa me posavetujte kako da živim sa ženom, kako da se oblačim, kako da vaspitavam decu i kako da ih udajem. Ja ću ih negovati, ja ću trošiti, ja ću se mučiti, a vi savetujte... Zašto ne? To je vaša briga! Udji, svete, udji... Dodjite da prebrojite tanjire i da čujete šta sam danas ručao i da mi naredite šta treba sutra da ručam!
    A man,as a general rule,owes very little to what he is born with.A man is what he makes of himself

  17. #467
    Join Date
    Feb 2012
    Location
    Palma de Mallorca
    Posts
    369
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Mesa Selimovic - 'Dervis i smrt'




    "Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"

  18. #468
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    128
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    TAMNIČAREVA PESMA

    Kuda lepi tamničaru
    Sa tim ključem poprskanim krvlju
    Idem da oslobodim onu koju volim
    Ako još ima vremena
    A nju sam zatvorio
    I nežno i svirepo
    Na najskrovitijem mestu svojih želja
    Na najdubljem mestu svojih nemira
    U laži budućnosti
    U gluposti zaklinjanja
    Hoću da je oslobodim
    Jer hoću da je slobodna
    Po cenu i da me zaboravi
    Po cenu i da ode
    Pa čak i da se vrati
    I da me još voli
    Ili da zavoli drugog
    A ako joj se taj dopadne
    Pa ona ode
    I ja ostanem sam
    Sačuvaću samo
    Sačuvaću večno
    Na svojim dlanovima
    Do poslednjeg daha
    Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.




    Adrijen

    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Grudva snega
    koju si bacio na mene
    u Šamoniju
    prošle zime
    sačuvala sam je
    Eno je na kaminu
    pokraj svadbenog venca
    moje pokojne majke
    koju je ubio
    moj pokojni otac
    što je giljotiniran
    jednog tužnog zimskog jutra
    ili proletnjeg ...
    Grešila sam priznajem
    znala sam ostati
    duge godine
    ne vraćajući se
    kući
    Ali nikada ti nisam rekla
    da je to zato što sam bila u zatvoru
    grešila sam priznajem
    često sam tukla psa
    ali sam te volela
    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    I Vrbova grana
    tvoj mali foksterijer
    koji je crk'o prošle nedelje
    sačuvala sam ga!
    Eno ga u frižideru
    i ponekad kad otvorim vrata
    da uzmem pivo
    ugledam jadnu životinju
    i to me strašno rastuži!
    A ipak to sam ja uradila
    jedne večeri da skratim vreme
    dok sam te čekala ...
    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    Sa vrha kule Sen-Žak
    bacila sam se
    prekjuče
    zbog tebe sam se
    ubila
    Juče su me zakopali
    u jedno divno groblje
    i mislila sam na tebe
    i večeras sam se vratila
    u sobu
    po kojoj si se šetao go
    u vreme dok sam još bila živa
    i čekala te

    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!
    U redu grešila sam
    duge godine nisam se vraćala kući
    ali sam ti uvek krila
    da je to zato što sam bila u zatvoru!
    Grešila sam priznajem
    često sam tukla psa
    ali sam te volela!

    Adrijene nemoj da se duriš!
    Vrati se!



    Žak Prever

  19. #469
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te priče od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena…
    Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće…
    I onda će znati…
    Dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupale njene ambicije…
    Uzdahnuće, predosećam?
    Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi…
    Biće sama, nadam se?
    Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih
    dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina…
    Da…
    I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo…
    Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca…
    Štedeći se…
    Učeći se kako ću najbolje voleti nju…
    Kada je konačno nađem...


  20. #470
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Uvek je vodila ljubav kao da joj je poslednji put, tako je sve radila, tako je zivela; ali nama ovo zaista jeste, mada nijedno od nas to ne zna, poslednji put. Poslednji put za ove grudi. Grudi Helene Trojanske bile su tako zadivljujuce da kada ih je, po padu Troje, prinela muzu, Menelaj nije bio u stanju da joj naudi. Neodlucna ruka je ispustila mac. Ovo je zena koju volim i ovo su njene grudi. Bezbroj puta premotavam ovu traku u svojoj glavi. Jesi li pokazala zemljotresu svoje grudi, Vina, jesi li ih prinela bogu oluje, zasto nisi da jesi, mozda bi, ma sigurno bi, prezivela.
    Ovo su grudi zene koju volim. Stavljam nos izmedju njih i udisem njihov ostar miris, njihovu zrelost...

    Salman Ruzdi "Tlo pod njenim nogama"

  21. #471
    Join Date
    Oct 2006
    Location
    Crnom Gorom uzduz i poprijeko
    Posts
    22,208
    Thanks Thanks Given 
    732
    Thanks Thanks Received 
    2,137
    Thanked in
    1,618 Posts

    Default

    Tužan sam.
    Toliko sam tužan da mislim da ću sutra umreti kada te napustim.
    Ali kada pomislim šta bi se moralo dogoditi da ne budem žalostan, onda postoji samo jedno - da te nikada nisam ni sreo.
    Tada ne bih bio tužan, već prazan i ravnodušan, a kada na to pomislim, onda ova tuga nije više tuga.
    Ona je crna odeća.
    Druga strana sreće.
    Jer hteo sam imati nešto što bi me održalo u životu, ali nisam znao da ću postati dvostruko ranjivim ako to dobijem...
    Mudrost ipak dolazi u pogrešan čas: kad mladost prodje, bura se stiša i devojke odu kući...
    Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...

  22. #472
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    "Nadati se uprkos svakoj nadi" je visoka mudrost koju je do sada dostigla samo ljubav.Belu magiju zelje nece niko nauciti iz tudjeg iskustva ma koliko svedocanstvo i primer bili ocigledni,ma koliko snazno bilo cudo tudjeg zivota. Oni mogu sluziti samo kao poticaj, kao predlog, nikad kao primer,jer kao sto postoje opsti zakoni kojima smo svi podlozni, tako postoje i individualni.Upravo je covek jedinstven, neuporediv i nezamjenjiv.Ja ne mogu stici do srece po Vasem tragu, niti Vi po mojem jer mi dolazimo iz razlicitih smerova vecnosti.Nasa jezgra bica zastrta su zivotom, medjusobno stranim.
    Ni dve reci nemaju isto znacenje za dvoje ljudi, jos manje isto iskustvo.Kad se sjeverni medved veseli, tigar dobija ozebline...

    Prentice Mulford - Zablude zivota
    Last edited by Artemis; 23-03-12 at 00:53.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  23. #473
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "... Gasite svjetlo u tvojoj sobi, navlačite zastore i bez riječi liježete u krevet i vodite ljubav. Prilično slično vođenje ljubavi kao prethodne noći. Ali s dvije razlike. Poslije seksa ona počne plakati. To je jedno. Zarije lice u jastuk i tiho plače. Ti ne znaš što bi učinio. Nježno spuštaš ruku na njezina gola leđa. Znaš da bi morao nešto reći, ali nemaš pojma što. Sve su riječi umrle u šupljini vremena, gomilajući se bešumno na mračnom dnu vulkanskoga jezera. I ovaj put dok ona odlazi možeš čuti motor njezina auta. To je drugo. Ona pali motor, gasi ga na neko vrijeme, kao da o nečemu razmišlja, zatim opet okreče ključ i odlazi s parkirališta. Ono prazno, tiho međurazdoblje ostavlja te tužna, tako strašno tužna. Poput magle s mora, ta praznina nalazi put u tvoje srce i ostaje u njemu dugo, dugo vremena. Napokon je dio tebe. ....."

  24. #474
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ovaj osmeh dugujem Tebi.
    I nije bitno da'l cu pronaci obalu, nije meni bitan cilj...nego putovanje.
    Necu ni puziti,ni leteti...samo mirno ploviti.
    ..Nije nas zadatak u tome da se priblizimo jedno drugom,
    kao sto se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno.
    Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno.
    Nas cilj nije da se slijemo jedno s drugim vec da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naucimo, da vidimo i postujemo ono sto taj drugi jeste:
    nasa suprotnost i dopuna.

  25. #475
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Vi umete da računate vreme. Ja ne umem. U početku, zato što sam osetila da sam ista; kasnije, zato što sam osetila da sam drugačija. Izmedju pre i posle, izgubila sam zauvek svoje vreme. Računaju ga samo oni koji ničega ne mogu da se sete i koji ništa ne mogu da zamisle."

    Karlos Fuentes: Terra nostra

Page 19 of 30 FirstFirst ... 915161718192021222329 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •