Page 15 of 30 FirstFirst ... 511121314151617181925 ... LastLast
Results 351 to 375 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #351
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Anais Nin - Vatra

    "Ima ambivalentnosti koju ja ne razumem", rekao mi je Gonzalo, "oboje smo previše intuitivni da bismo lagali jedno drugo."
    Treba bolje lagati... Prevariti samu intuiciju drugih ljudi."
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  2. #352
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    U ovom trenutku moram reci, gotovo u formi zakletve, bez sumnje, da ne verujem da je mojim rodjenjem pocelo moje prvo postojanje. Niti Humboltovo. Niti bilo cije. Na estetskim osnovama, ako ne na nekim drugim, ne mogu da prihvatim smrt na nacin na koji to cine mnogi od nas, kako sam i ja cinio tokom velikog dela svog zivota – na estetskim osnovama, prema tome, imam obavezu da poreknem da tako divna stvar kao sto je ljudska dusa moze biti zauvek zbrisana. Ne, mrtvi su oko nas, iskljuceni nasim sopstvenim metafizickim poricanjem njihovog postojanja. Dok nocima lezimo u svojim hemisferama spavajuci, milijarde nas, mrtvi nam dolaze. Nase ideje bi trebalo da su njihova hrana. Mi smo njihova polja.
    Ali, jalovi smo i oni zbog nas gladuju. Nemojte se zavaravati, mrtvi nas posmatraju, posmatraju na ovoj zemlji, koja je nasa skola slobode. U sledecem zivotu, gde su stvari jasnije, jasnoca se pretvara u slobodu. Na zemlji smo slobodni zbog maglovitosti, zbog gresaka, sjajnih ogranicenja jednako zbog lepote koliko i zbog slepila i zla. Oni uvek idu sa blagoslovom slobode. To je sve sto cu o ovome reci sada, jer zurim, pod pritiskom sam – svi ti nedovrseni poslovi! _Sol Belou_

  3. #353
    Join Date
    May 2004
    Location
    Kotor, Montenegro, Montenegro
    Posts
    3,774
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga sreće nema. Dve osnovne životne hemikalije zato se uvek mešaju, ali to je već crna magija, i kap jednog u drugom često je premalo, a dve kapi često su previše. Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju, i to je najvažnije. A posebni, čarobni i nevidljivi ćup u kom se mućkaju istine i laži, stvarnost i snovi, naziva se ponekad i Mašta. U tom Ćupu je štos…Kada ono prestaje detinjstvo? Kada ti netko prvi put na ulici kaže “Vi”? Kad zaplešeš na maturskom balu, kad položiš vozački, kad kupiš prvi kurton u apoteci? Ne zna se tačno… Ja mislim da prestane, kad ostaneš bez Ćupa. Kad dozvoliš da ti ga uzmu, ili ga, ne znajući da ga koristiš, sam razbiješ…
    Imate neprijatelje? Odlicno! To znaci da ste se borili za neki sopstveni stav u zivotu!

  4. #354
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    „ – Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš savršenu brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, ni milijun, niti letjeti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničenje, a savršenstvo nema granica...
    Galebovi koji prezru savršenstvo radi putovanja putuju polako i nikad ne stignu na odredište. Oni koji se odreknu putovanja radi savršenstva, mogu stići svuda, u tren oka.“

    (Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston)

  5. #355
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najpre svideti naslovnim listom. Ako ta stranica nije zanimljiva, nece pobuditi želje za citanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov potice. Naslovni list kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige; pa tako i njene noge; koje zanimaju sve muskarce kojima su ukusi slicni mojima, imaju istu privlacnost kao i oprema knjige. Medutim, vecina ljubitelja ili premalo ili nikako ne pazi na ženske noge, baš kao što vecina citalaca ne mari za izdavaca knjige. Stoga žene s pravom posvecuju toliku brigu licu, odeci i držanju, jer samo time mogu u onima koje priroda nije pri porodu obdarila slepocom potaknuti radoznalost i želju da ih procitaju. Ali kao što ljudi koji su procitali mnogo knjiga požele na kraju nove, pa bile i loše, tako se i muškarac koji je upoznao mnogo krasnih žena na kraju zaželi ružnih, samo neka su nove.
    Istina, lažno belilo koje sakriva stvarnost bode mu oci, ali njega mami strast koja je vec postala porok, i šapuce mu hvala u prilog lažnog naslova. ‘Možda’, misli on u sebi, ‘knjiga i nije tako loša, možda joj cak i ne treba tog smešnog spoljnog omotaca.’ I on je tada pocinje ovlaš prelistavati, ali on još nije okrenuo ni nekoliko stranica, a vec se javlja otpor, jer živa knjiga želi da bude procitana kako valja..i tako *legoman biva žrtvom koketarije, tog cudovišta što progoni sve one kojima je ljubav zanat.

    Casanova Memoari

  6. #356
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up MeŠa selimoviĆ "tiŠine"

    Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvijek sve odgađamo, kao u strahu od rješenja. Ovako je mogućnost, cvjetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama.
    A kad pređemo tu granicu, naći ćemo se na čvrstom tlu tačno određenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguće ali nedovoljne nježnosti, omeđeni sobom i osjećanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mučno. Samo ona i ja, bez svijetla, bez neomeđenih širina, koje nas draže kao mogućnost...
    I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osjećam da sam joj potreban i što me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo vjerovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna: cuvam se i jednog i drugog...

  7. #357
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default A. Maurois

    " J'aime le brusque plongeon dans une vie inconnue la phrase entendue au vo "
    "Volim naglo zagnjurivanje u neki nepoznati zivot; to je recenica cuvenu u letu"
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  8. #358
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up ARHIMANDRIT DR JUSTIN POPOVIĆ - Srna u izgubljenom raju



    Srna sam. U vasioni ja sam čulo tuge. Davno-davno, Neko je proterao na zemlju sve što je tužno u svima svetovima i od toga salio moje srce. I otada ja sam čulo tuge. Živim time što iz svih bića i tvari sišem tugu. Po crnu kap tuge spusti u moje srce svako biće čim mu pristupim. I crna rosa tuge kao tanki potočić struji kroz moje vene. I tamo, u mome srcu, crna rosa tuge prerađuje se u bledu i plavičastu.

    Po mome biću razlivena je neka magnetska sila tuge. I sve što je tužno u svetu ona neodoljivo privlači i slaže u mome srcu. Zato sam tužnija od svih stvorenja. I imam suze za svačiji bol. . . Ne smejte mi se, o nasmejani! Ja sam zaprepašćena saznanjem: u ovom tužnom svetu ima bića što se smeju. O, prokleti i najprokletiji dar: smejati se u svetu u kome vri tuga, ključa bol, pustoši smrt! Kakav osuđenički dar. . . Ja se od tuge nikada ne smejem. Kako bih se smejala kada ste tako grubi i surovi, vi nasmejani! Kada ste tako zli i ružni! A ružni ste od zla. Jer samo zlo naruži lepotu zemaljskih i nebeskih stvorova. . . Sećam se, prisećam: ova je zemlja nekada bila raj, a ja - rajska srna. O, sećanja od koga ushićeno posrćem iz radosti u radost, iz besmrtnosti u besmrtnost, iz večnosti u večnost! ...

    A sada? - Mrak je popao sve moje oči. Na sve puteve, kojima se krećem, polegla je gusta tama. Moje misli kaplju suzama. A osećanja vru tugama. Celo moje biće zahvatio je neki neugasivi požar tuge. Sve u meni tugom gori, ali nikako da sagori. I ja jadna samo jedno jesam: večna žrtva paljenica na vasionskom žrtveniku tuge. A vasionski žrtvenik tuge je Zemlja, siva i sumorna, bleda i sumračna planeta ...

    Moje srce je nepristupačno ostrvo u beskrajnom okeanu tuge. Nepristupačno za radost. Da li je svako srce - nepristupačno ostrvo? Recite vi što srce imate! Znate li čime su sve opkoljena vaša srca? Moje - sve samim okeanskim ponorima i bezdanima. I stalno se davi u njima. Nikako da se izvuče iz njih, da izađe iz njih. Sve čega se dohvati meko je kao voda. Zato su oči zamagljene od suza, a srce razriveno od uzdaha. Bolne su mi zenice, jer su mnoge ponoći zanoćile u njima. Sinoć je sunce zašlo u oku mome, a jutros se nije rodilo. Udavilo se u tminama moje tuge. Nešto strašno i jezivo prohodi moje biće. Plaši me sve što je oko mene i iznad mene. O, da bih pobegla od strahota ovoga sveta! A postoji li neki svet bez strahota? Zazidana sam mukom, opijena pelinom, presićena čemerom. Ja usplahireno budim srce svoje od pijanstva tugom, a ono se sve više opija. Dušu svoju, poplašenu i razjurenu strahotama ovoga sveta, vičem da mi se vrati, a ona sve bezobzirnije beži od mene, tužne i setne ...

  9. #359
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Vij, Gogolj

    "Ona lezase kao ziva: celo divno, nezno, kao sneg, kao srebro, cinilo se da misli; obrve- noc usred suncanog dana, tanke, ravne gordeljivo su se izvijale nad zatvorenim ocima, a trepavice strelama padahu na obraze razbuktale zarom potajnih zelja; usta rubini, spremni da se osmehnu smehom blazenstva, potopom radosti...Ali u njima, bas, u tim bas crtama, on vide jos nesto sto ga probode stravom. Osecao je da mu dusa pocinje nekako bolno da se uzmecuje, kao kad bi neko, usred vihora veselja i medju gomilom sto se usplahireno zakovitlala vrtlogom, pesmu zapevao mrtvacku. Rubini usta njenih, cinilo mu se, krvlju su se lepili za samo srce njegovo. Odjednom nesto strahovito poznato pokaza se na njenom licu. 'Vestica!'- ciknu on glasom ne vise svojim, oci okrete u stranu, poblede sav, i stade citati svoje molitve. To bese ona ista vestica koju je on ubio!"

  10. #360
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Сергей Лукъяненко "Стеклянное море"

    Если не можешь стать счастьем – будь болью. Разучившись любить, не спеши ненавидеть. Вспомни, что говорили давным давно: мало кто из людей (и это особенно относится к людям молодым) умеет любить и ненавидеть. Любовь их – это необузданная слабость, губительная для предмета их любви, ненависть – горячая, стремительная, слепая сила, всегда губительная для них самих. Когда ты почувствуешь, что способен любить – сходи с Дороги и строй Дом. Если тебе показалось, что можешь ненавидеть – беги!

  11. #361
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default TVOJA I MOJA MISAO - Khalil Gibran

    "Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije cije grane rastu u snazi neprekidnosti.
    Moja misao je oblak koji se krece u prostoru. Ona se preobraca u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se dize kao para prema nebu.
    Tvoja misao je tvrdjava koju ni munja ni oluja ne moze da potrese.
    Moja misao je njezan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
    Tvoja misao je stara dogma koja ne moze tebe da izmjeni niti je ti mozes izmjeniti.
    Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i vecerom.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Tvoja misao ti dopusta da vjerujes u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima.
    Moja misao radja u meni zelju da kopam zemlju sa svojom motikom, da zanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da moju odjecu tkam od vunenih i lanenih niti.
    Tvoja misao te nagoni da se vezujes za bogatstvo i uglednost.
    Moja nalaze da se pouzdam samo u sebe.
    Tvoja misao podrzava slavu i pokazivanje.Moja me savjetuje i moli da odbacim uvazenost i da je smatram zrncem pjeska bacenim na obalu Vjecnosti.
    Tvoja misao u tvoje srce usadjuje drskost i nadmocnost.
    Moja u meni usadjuje ljubav za mir i za nezavisnost.
    Tvoja misao stvara snove o palatama sa namjestajem od sandalovine prosarane sa draguljima i posteljama nacinjenim od upredenog svilenog konca.
    Moja misao govori njezno na moje usi: „Budi cist u tijelu i duhu cak i ako nemas gdje da spustis svoju glavu.“
    Tvoja misao te podstice da tezis za titulama i polozajima.
    Moja me bodri na skromnu sluzbu.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Tvoja misao je drustvena nauka, vjerski i politicki rjecnik.
    Moja je prosto nacelo.
    Tvoja misao govori o zeni lijepoj, ruznoj, cednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
    Moja u svakoj zeni vidi majku, sestru i kcer svakog covjeka.
    Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice.
    Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima.
    Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne.
    Moja objasnjava, da kad covjek pravi zakon, on ga ili prekrsava ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdize svoj prezir prema grijesnima, uzdize svoj prezir prema cijelom covjecanstvu. Tvoja misao je upucena na vjestaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svestenika.
    Moja govori o onima koji vole, koji su njezni, iskreni, casni, pravicni, ljubazni i o mucenicima.
    Tvoja misao podrzava judaizam, bramanizam, hriscanstvo, islam.
    U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija ciji su razliciti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bica.
    U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromasnog ili prosjaka.
    Moja misao drzi da nema bogatih vec samo covjekov zivot; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog zivota.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Prema tvojoj misli, velicina naroda lezi u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
    Ali moja proglasava da znacaj naroda lezi u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u stavaonici, rad u majdanu, rad na sjeci drveta, rad u uredu i u stampi.
    Tvoja misao drzi da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
    A moja tvrdi da su pravi heroji Konfuchije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Dzalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moc u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima.
    Ali moja tvrdi da moc lezi u razumu, odvaznosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on ce na kraju izgubiti.
    Tvoja pravi razliku izmedju praktichara i idealista, izmedju dijela i sjeline, izmedju mistichara i materijaliste.
    Moja shvata da je Zivot jedan i da se njegove tezine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim tezinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljas da je idealist moze biti praktichan chovjek.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Tvoja misao se zanima za rusevine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
    Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
    Tvoja misao je ustolicena na lobanjama: Posto se ti njome ponosis, ti je, takodje, velicas.
    Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
    Moja misao vise voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje.
    Tvoja misao je misao ogovaranja i laznog zadovoljstva.
    Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tudjinac u svom narodu i usamljen medju rodjacima i prijateljima.
    Ti imas tvoju misao i ja imam moju."

  12. #362
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    1,084
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Dobrisa Cesaric

    Ko zna (ah, niko, niko nista ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Mozda je pao trak istine u me,
    A mozda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav,
    Desiti - velim,
    Ali ja ne znam da li da je zelim,
    Ili ne zelim.

    U moru zivota sto vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Mozda iste kapi -
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta.

    Mozda ćeš se jednom uveče pojavit
    Prekrasna, u plavom,
    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
    Mojom davnom javom,
    I ja, koji pišem srcem punim tebe
    Ove čudne rime,
    Oh, ja neću znati, čeznjo moje biti,
    Niti tvoje ime!

    Pa ako i dusa u tom trenutku
    Svoje uho napne,
    Sigurnim će glasom zaglušiti razum
    Sve sto slutnja sapne;
    Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
    Poglédat ko stranci,
    Bez imalo svijesti koliko nas vezu
    Neki stari lanci.

    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
    Ko sunce u krugu,
    I nosi nam opet ono sto je bilo:
    I radost, i tugu.
    I sinut će oči, naći će se ruke,
    A srca se dići -
    I slijepi za stope bivšega zivota
    Njima ćemo ići.

    Ko zna (ah, niko, niko nista ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Mozda je pao trak istine u me,
    A mozda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav,
    Desiti - velim,
    Ali ja ne znam da li da je zelim,
    Ili ne zelim.

  13. #363
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default ''Demijan'', Herman Hese a.k.a. Petnaestogodisnji Joe ;D

    Cesto sam se igrao slikama buducnosti,cesto sam sanjao o ulogama koje bi mi mogle biti dodeljene, kao pesniku mozda,ili proroku, ili kao slikaru, ili ma na koji drugi nacin. Sve je to bilo nistavno. Ja nisam postojao da bih pisao pesme, da bih drzao propovedi, da bih slikao; ni ja, niti iko drugi nije postojao toga radi. To je sve proizilazilo samo uzgred. Pravi poziv za svakoga bilo je samo jedno: DOCI DO SEBE SAMOGA. Bilo da on okonca kao pesnik ili kao umobolnik, kao prorok ili kao zlocinac, to nije bila njegova stvar, to je na kraju krajeva bilo bez znacaja.
    Njegova stvar je bila da iznadje svoju vlastitu sudbinu, a ne makar kakvu i da je u sebi prozivi, potpunu i nesalomljenu. Sve ostalo je bilo polovno, bio je pokusaj da se izmakne, bilo je bekstvo natrag u ono sto je bilo idealno za gomilu, bilo je prilagodjavanje i strah od vlastitog unutrasnjeg bica.
    Ja sam bio hitac prirode, hitac u neizvesno, mozda radi neceg novog, mozda ni radi cega, a moj poziv bilo je jedino to da taj hitac iz pradubine pustim da dejstvuje, da osetim u sebi njegovu volju i da ga nacinim potpuno svojim. Jedino to!



    (Blago onom ko umije da zivi, imao se rasta i roditi)
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  14. #364
    Join Date
    Dec 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    226
    Thanks Thanks Given 
    27
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    - Trebalo je, najprije, da počeci budu pravi počeci. Avaj! Sad tako dobro vidim šta sam želio. Prave početke, koji se pojavljuju kao zvuk trube, kao prve note neke arije džeza, iznenadno, prekraćujući dosadu, učvršćujući trajanje; onih večeri među večerima o kojima se potom govori:”Šetao sam, bilo je majsko veče”. Šetamo, mjesec je upravo izašao, dokoni smo, slobodni, donekle prazni. A potom, odjednom pomislimo:”Nešto se dogodilo”. Bilo šta: lagano pucketanje u tami, laka sjenka koja prelazi preko ulice. Ali taj beznačajan događaj nije ravan ostalima, odmah vidimo da je prednji dio nekog velikog oblika čiji se obris gubi u magli, i kažemo u sebi i ovo: ”Nešto počinje”.
    Nešto počinje da bi se završilo: pustolovina ne dopušta da joj se prikači nastavak; ona ima smisla samo zahvaljujući svojoj smrti. Ka toj smrti, koja će, možda, biti i moja, nešto me bespovratno vuče. Svaki trenutak se pojavljuje samo da bi doveo one koji slijede. Svakom trenutku sam privržen svim svojim srcem:znam da je jedinstven, nezamjenljiv – a ipak ne bih načinio nijednu kretnju da spriječim njegovo iščezavanje. Onaj posljednji minut koji provodim – u Berlinu, u Londonu – u naručju one žene koju sam sreo dva dana ranije – minut koji strasno volim, žena koju skoro volim – uskoro ce iščiliti, znam to. Kroz koji trenutak cu poći u neku drugu zemlju. Neću naći ni tu ženu niti tu noć bilo kad ponovo. Nadnosim se nad svakom sekundom, pokušavam da je iscrpim; ništa ne prolazi što ne bih zgrabio, što zauvijek ne bih zadršao u sebi, ništa, ni kratkotrajna nježnost tih lijepih očiju, ni buka ulice, ni varljiva svjetlost zore: a ipak minut protiče i ja ga ne zadržavam, volim što prolazi.
    A potom se odjednom nešto naglo slomi. Pustolovina je završena, vrijeme ponovo dobija svoju svakodnevnu mlitavost. Okrećem se; iza mene, onaj lijepi melodičan oblik cio tone u prošlost. Smanjuje se, mijenjajući se on se skuplja, sad je kraj još samo jedno isto što i pocetak. Prateći očima tu zlatnu tačku, mislim da bih – čak i da umalo nisam umro, izgubio bogatstvo, prijatelja – prihvatio da ponovo proživim sve, u istim okolnostima, od početka do kraja. Ali pustolovina ne počinje ponovo niti se produžava.
    Da, to li je ono što sam htio – avaj! To je ono što još hoću. Toliko sam srećan kad pjeva neka crnkinja: kakve bih vrhunce dosegao da je moj vlastiti život građa melodije!

    Sartr - Mučnina

  15. #365
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Ono što je važno, to se ne vidi...
    Naravno...
    To je kao sa cvijetom. Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, ugodno je noću gledati u nebo. Na svim zvijezdama cvjeta cvijece.
    Naravno...
    To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao glazba, zbog čekrka i užeta... sjećaš li se... bila je slatka.
    Naravno...
    Gledat ćeš noću zvijezde. Moja je previše mala da bih ti pokazao gdje se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvijezda bit će za tebe jedna od zvijezda. Voljet ćeš dakle gledati sve zvijezde... Sve će one biti tvoji prijatelji. A zatim, poklonit ću ti nešto...
    On se opet nasmije.
    Ah! Mali moj, kako volim tvoj osmijeh!
    Upravo to će biti moj poklon... bit će to kao s vodom...
    Šta želiš reći?
    Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za znanstvenike, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato. Ali sve te zvijezde tamo šute. A ti, ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema...
    Šta želiš reći?
    Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću ja stanovati na jednoj od njih, pošto ću se ja smijati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati! "

    Mali princ - A. S-E

  16. #366
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Enes Kišević

    Baš ta

    Ti. Koji sad ovo čitaš. Tko si ti? Poznajemo li se? Ili lakše - poznaješ li ti sebe? Hajde, opiši se malo, upoznajmo se, dođi i ti u moju priču. Nabroji mi prvih pet osobina kojima se opisuješ. (Ili kojima bi te opisali starci kad ih spopadnu slične želje za darivanjem.) Sve krasno, jel' da?

    ---------

    Strašni smo - ti i ja.
    Mi, veliki, divni, plemeniti ljudi. Znam, nismo uvijek, ali trudimo se. Tako nas barem On uči.
    I opet mi se misli vraćaju na Luciju. Na sve one Lucije koje prođu našim brzim životima, a da ih ne stignemo bolje ni pogledati. Ili čak i pogledamo, ali, Bože moj, kamo bismo došli kada bismo se oko svakoga trudili? Pa mi smo ipak civilizirani ljudi i ne možemo sad baš biti društveni sa svima. Bližnji? Ma sve je to O.K., zapovijed ljubavi itd. - no, i pojam bližnjega ima svoje granice. Zar ne? Svakako. Dok nas tragedija ne pouči drukčijem.

    Trebaju li nam doista Lucije da bismo konačno počeli primjećivati ljude oko sebe, prilaziti im naprosto zato što smo baš njih i baš sada zamijetili u gomili? Ili zato što nam se učinilo da smo im baš sada potrebni? Trebaju li umirati Lucije da bismo mi oživjeli neposrednost?

    Još uvijek mislimo - ima vremena, već ću nekako svrnuti oko na toga i toga, već ću jednom progovoriti koju s njim, već ću mu jednom oprostiti, možda mu jednom kažem što iskreno mislim o njemu… I stalno odgađamo. A vrijeme lijepo neprestano prolazi još nam se smije onako usput misleći: ''Mogli ste me i bolje iskoristiti!''

    Doista, koliko vremena potrošimo u praznom hodu kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dušu čovjeka pored sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nešto od Dobroga u sebi. Netko možda i ne previše, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zloče ili plahosti, no ipak - tu je. Prihvaćanjem i ljubavlju ta mala duboko zakopana klica dobiva poticaj za rast. A tek upornim i pažljivim uzgojem… Dobro, koje je u početku bilo skriveno, polako prilazi površini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja možda na nekom drugom ponovi postupak svoga rađanja. I tako se sve širi dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuči li vam previše idealno? Naivno? Može biti. No, na sreću, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno možemo promijeniti. Sebe same. A, to je već jako puno.

    Pa krenimo onda u potragu za Dobrim. Možda prvo baš u tom svijetu koji jedva čeka da ga otkrijemo ljudima. Neka barem naše vlastito Dobro postane vidljivo. Baš onim ljudima koji su nas baš danas onako uspješno izludili. Nadam se da to nisam bila ja. No, ako i jesam, baš vam opraštam što vam idem na živce. I baš mi je drago što ste ovo štivo pročitali do kraja. I baš … ma baš je Dobro!

  17. #367
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Kao što svako može da vam kaže, nisam baš dobar čovek. Ne znam pravu reč. Oduvek sam se divio lupežima, odmetnicima, kurvinim sinovima. Ne volim glatko izbrijane momke sa kravatom i dobrim poslićem. Volim očajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenog duha i razbijene sudbine. Takvi me interesuju. Puni su iznenađenja i eksplozija. Volim i propale žene, pijane kurve što psuju, zarozanih čarapa i razmazane šminke. Zanimaju me perverznjaci, a ne sveci. Mogu da se opustim s klošarima, jer sam i sam klošar. Ne volim zakone, morale, religije, pravila. Ne volim da me oblikuje društvo...





    Toma: Zbog sveta, zbog sveta, zbog sveta... Razumeš li, zbog sveta, sve zbog sveta! Dok svet nije ušao u moju kuću, mi smo krasno živeli, svi smo se voleli, svi smo se poštovali... Znaš i sam. Ali kad svet naidje, a on poče da uradjuje i naredjuje, kao da i nije ovo moja kuća, kao i da nije ovo moja porodica. Prvo i prvo, svet je promenio mojoj ženi šešir; pa onda svet mi je izbacio iz sobe ovaj nameštaj i ovu fotelju, ona je sve do sada bila na tavanu. Pa je onda svet počeo da mi menja sluškinje; oterao mi prvo jednu, a doveo drugu; posle je oterao i tu drugu. Pa mi je onda svet doveo u kuću nekog učitelja muzike, pa ga je onda taj isti svet isterao; pa je onda svet detetu od petnaest godina - Jelkici - obukao dugu suknju, pa ju je posle opet taj isti svet skinuo; pa je, brate, taj isti svet i tebe oterao; pa mi je taj isti svet kćer zaprosio, pa svadbu pokvario.

    Sima: Gospode bože, šta se učini...

    Toma: Stano, deder, Boga ti, donesi mi onu sliku.

    Stana: Koju sliku?

    Toma: Onu de, što zapisujem na njoj našu istoriju.

    ...

    Toma: Tog i tog ljeta gospodnjeg naidjoše na ovu zemlju Agarjani...

    Sima: A jest.. Agarjani i mnogi varvari...

    Toma: ... i opustiše sve i razoriše...

    Sima: ... i osta narod u bedi i sirotinji...

    Toma: Eh, to vidiš, to... "ljeta gospodnjeg naidje u našu kuću svet i opustoši sve i razori, i osta naša kuća u.." (doseti se) "... i nanese na kuću zlo, nevolju i sram". Tako... Neka stoji ovo zapisano. Na, odnesi tamo, Stano. Neka stoji zapisano, neka se upamti.

    Stana: (odnese sliku i ostavi je na svoje mesto)

    Toma: Tako... A sad... sad ćemo da prekinemo sa svetom! Zaključaću se! (Simi) Razumej brate, zaključaću se! (trči i zaključava spoljna vrata, meće ključ u džep). I hoću da držim u svome džepu ključ od svoje kuće. Je l' da je tako? Spustiću i zavese; neću niko ni da mi proviri u kuću. U staro doba bilo je čarobnika, koji jednom jedinom reči razruše čoveku kuću. Danas ih ima i opasnijih: jednim pogledom razruše ti kuću. Neću ni taj pogled. Svet je opasniji kad kroz prozor zaviruje u tudju kuću, no kad udje u nju. (spušta zavese) Tako, tako...

    Stana: Ali, Tomo...

    Toma: Tako, tako ja hoću... Sad sam se ogradio, pa sad... hodite, hodite svi oko mene (namešta stolice) Priverite se, neću da ste daleko od mene. Tako ćemo živeti, ogradjeni od sveta, zaklonjeni, sakriveni...

    Sima: Ovaj... Tomo brate, ne ide to baš tako.

    Toma: Šta ne ide?

    Sima: Pa to... Ne možeš se ti baš tako ograditi od sveta. Rodio si se u svetu, pa, hteo ne hteo, moraš i živeti sa svetom.

    Stana: I znaš li šta će svet kazati?

    Toma: Opet svet?

    Stana: Pa da, znaš li šta će kazati ako čuje da smo se zaključali i spustili zavese...

    Toma: Šta će kazati?

    Stana: Pa kazaće da smo poludeli...

    Toma: Simo, da li i ti veliš da će to svet kazati?

    Sima: Pa... kazaće.

    Toma: E pa, dobro! Dakle, opet će svet kazati... opet se mora sa svetom! (odlučno ide, diže zavesu s prozora i otvara prozor širom, odlazi i otključava vrata i otvara ih širom. Najpre na vratima) Hodi, hodi, svete... Udji, udji u skrovište moje sreće; udji, upravljaj, naredjuj, čeprkaj, razrivaj! (na prozoru) Dodji, dodji, svete! Evo ima jedna kuća, u kojoj se srećno i mirno živi; ostavi, svete, svoje brige, pa dodji! Tudjom je kućom lakše upravljati no svojom, tudju je brigu lakše brinuti no svoju; dodji, naredjuj, rasporedjuj, upravljaj... (obraća se publici) Dodjite svi, svi... Gospodarite! Dodjite pa me posavetujte kako da živim sa ženom, kako da se oblačim, kako da vaspitavam decu i kako da ih udajem. Ja ću ih negovati, ja ću trošiti, ja ću se mučiti, a vi savetujte... Zašto ne? To je vaša briga! Udji, svete, udji... Dodjite da prebrojite tanjire i da čujete šta sam danas ručao i da mi naredite šta treba sutra da ručam!
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  18. #368
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    worldwide
    Posts
    26,403
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    1 Post

    Default

    raquel taj prvi dio odakle je ? jer opet ne primas pm, smrc............
    Risk , is what makes life worth living

    Never a failure, always a lesson!

  19. #369
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Carls Bukovski sparco. Djavo je bio vruc


    …probudio sam se u podne, na čelu opipao čvorugu, pokušao mamurluk izbiti litrom vode, pojeo dvije sarme od sinoć, presvukao čarape i gaće, obukao nanovo iste dronjke, u džepu pronašao broj neke Mirele, staroj dignuo Mažuranića iz novčanika, izašao iz stana prije no što se ona vrati od susjede s kave, prošao do Mikija, otišli do trgovine na pivo, kupili litru bijelog Ribara, vratili se k njemu, odigrali partiju šaha, strusili vino, dogovorili se za sutra,
    prošetao gradom, svratio u Pivnicu, popio triput po tri deca, preselio se u susjednu birtiju, popio još nekoliko rundi, platio zgodnoj konobarici štok-kolu, krenuo dalje, vidio bivšu kako se bali s nekim sjebanim kretenom, kupio kutiju cigareta, zapalio prvu nakon svojih godinu-dvije, idućih pet ugasio o dlan, vratio se do trgovine, zadužio se za tri Laška, sreo strica Peru, nažicao ga pet konja – rekao da treba staroj inače ***** ne bi dalo, doteturao do Pivnice, susreo pred njom tipa koji mi je u vrtiću popalio kliker, razbio mu nos šakom, popio jednu u to ime, počastio pijance, zapjevao svoju pjesmu, razbio si kriglu o glavu, posvađao se s gazdom, ostao kratak šest slavuja, izašao uvrijeđen, ispred dobio po pički od tipa s klikerom i njegove ekipe, začudio se susretljivosti i zabrinutosti cure u prolazu oko nevolje koja me snašla, ponudio je cigaretom, očarao patetičnim sranjima, poševio u parku, dobio ceduljicu s njezinim brojem, dogmizao kući, trudio se da ne probudim staru, zaspao uz radio, probudio se u podne, spazio na licu posjekotine i masnice, pokušao mamurluk izbiti litrom vode, pojeo komad pizze od sinoć, presvukao čarape i gaće, obukao nanovo iste dronjke, u džepu pronašao broj neke Elvire, staroj dignuo dva Gundulića iz novčanika, izašao iz stana prije no što se ona vrati od susjede s kave…
    Last edited by my name is ...; 31-12-11 at 21:11.

  20. #370
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    E, sparco, sparco...
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  21. #371
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    worldwide
    Posts
    26,403
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    1 Post

    Default

    i zvucalo mi kao on, al ko ce se sjetiti svega ................eeee raquel raquel 3 potresa mozga, par amnezija.............. desi se da omasim nekad i imena najrodjenijih a ne sta drugo...................nego otom potom, ajd jos cekam?!!?!?
    Risk , is what makes life worth living

    Never a failure, always a lesson!

  22. #372
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kada je u pitanju sparco, sve mu se prasta. I pravimo grupu i sve sto treba samo da ostane na forumu.


    -Zivot je izbor, a ne sudbina,jer obican covek zivi kako mora, a pravi covek zivi kako hoce; zivot na koji bedno i bez otpora pristaje je bedno tavorenje, a izabrani zivot je sloboda. Covek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.

    Mesa Selimovic ''Krug''

  23. #373
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Dosla je tiho, i usla u legendu. - DokICA Holidej

    Sad ti pises, prepustam ti te igracke.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  24. #374
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    worldwide
    Posts
    26,403
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    1 Post

    Default

    I have always loved truth so passionately that I have often resorted to lying as a way of introducing it into the minds which were ignorant of its charms.
    I know that I have lived because I have felt, and, feeling giving me the knowledge of my existence, I know likewise that I shall exist no more when I shall have ceased to feel.
    Man is free; yet we must not suppose that he is at liberty to do everything he pleases, for he becomes a slave the moment he allows his actions to be ruled by passion.

    mozda sam neke vec napisao al ih volem pa neka ih
    Risk , is what makes life worth living

    Never a failure, always a lesson!

  25. #375
    Join Date
    Dec 2006
    Location
    Planet Earth
    Posts
    704
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Najglavnije je, samom sebi ne lažite. Onaj koji sam sebe laže, i svoju rođenu laž sluša, taj dolazi dotle da nikakvu istinu ni u sebi, niti oko sebe ne razlikuje, nego dolazi, dakle, do nepoštovanja i prema sebi i prema drugima. (Dostojevski)
    "Biti prilagođen u duboko bolesnom društvu nije mjerilo zdravlja." J.Krishnamurti

Page 15 of 30 FirstFirst ... 511121314151617181925 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •