Page 12 of 30 FirstFirst ... 2891011121314151622 ... LastLast
Results 276 to 300 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #276
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ГИ ДЕ МОПАСАН

    "Никада нисам усамљенији него кад отворим срце некоме пријатељу, зато што онда још јаче осећам да је јаз непремостив. Тај човек је ту; ја видим његове јасне очи које ме гледају, али ништа не знам о његовој души која је иза њих. Он ме слуша. Шта ли мисли? Јест, шта мисли? Ти не знаш каква је то патња! Можда ме он мрзи? Или ме презире? Или ми се руга? Он мисли о ономе што му кажем, процењује ме, подсмева ми се, осуђује ме, налази да сам просечан или глуп човек. Како да сазнам шта мисли? Како да сазнам да ли и он мене воли онако како и ја њега волим? и шта ли се кува у тој малој округлој глави? Велика је тајна незнана мисао неког бића – мисао скривена и слободна, коју ми не можемо сазнати, ни управљати њоме, ни потчинити је, ни победити је!

    А ја узалуд желим да се предам, да отворим сва врата своје душе, и никако да се предам! На дну душе, на самоме дну, чувам своје ЈА у скривеном куту, а до њега нико не допире. Нико га не може пронаћи, ни ући у њ, зато што ми нико није сличан, зато што нико никога не разуме."

    (Усамљеност, Изабране новеле)

  2. #277
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    U ovim mračnim sobama gde provodim
    teške dane, vrtim se tamo-amo
    da pronađem prozore. - Kad bi se jedan prozor
    otvorio - bila bi to uteha. -
    Ali prozora nema, ili ja ne mogu
    da ih nađem. Možda je i bolje da ih ne nađem.
    Možda bi svetlost bila novo nasilje.
    Ko zna kakve bi sve nove stvari obelodanila.

    Kavafi



    "Tiha voda brijeg roni..."

  3. #278
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Koliba – Vilijem Pol Jang

    [SIZE=3]"Osecanja su prosto tu.Nisu ni dobra ni losa,jednostavno postoje...Obrasci jacaju opazanje,a opazanje jaca osecanja.Vecina osecanja su odgovori na opazanje-ono sto mislis je istina u datoj situaciji.Ako je tvoje opazanje pogresno,onda ce i tvoje osecanje biti pogresno.Zato,proveri svoje opazanje,a pre svega proveri tacnost svojih obrazaca-onoga u sta verujes.To sto cvrsto u nesto verujes ne cini to istinitim.Budi spreman da preispitas sve u sta verujes.Sto vise budes ziveo u istini,tvoja osecanja vise ce ti pomagati da vidis jasnije...“[/SIZE]

  4. #279
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Ivo Andric, Pisma gospodjici M.

    "Razloge necijeg odlaska iz nasih zivota ne treba traziti , jer koliko god pokusavali necemo naci onaj pravi..
    Ja ovaj njegov ne zelim da trazim ni medju tasovima mog horoskopskog znaka, ni medju ljudima i dogadjajima oko nas, ni medju razlikama u naravi, misljenjima ni mentalitetu..
    Oni su jednostavno postajli i bili, cinilo mi se samo na prvi pogled, jaci od onog sto nas je spajalo...
    Nazalost, nismo uspeli da ih prebrodimo.
    Na kraju, mislim da je posle svega nesto ostalo..I to toliko lepo i snazno, da cu se ja, a nadam se i on, tog vremena i te ljubavi , secati kao necega sto se coveku ne dogadja bas svakog dana... "

  5. #280
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up Momo Kapor - Snežana

    "jedne Nove godine, ne sećam se više koje, izadjoh pred jutro na ulicu.
    Bilo je to u ono daleko vreme dok je još padao sneg i jelke bile
    prave, a ne plastične.

    Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbačenim šarenim kapama
    od kartona. Učini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.

    Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?

    Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom
    ispod koga je svetlucala duga večernja haljina, tako nestvarno tanka,
    i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sašivena od magle i paučine.
    Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu držala samo dva
    jedva vidljiva zlatna kaišića. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre.
    Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridržavala je ovratnik
    kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka,
    istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.

    Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu,
    poput najfinijeg nakita?

    Prošla je pokraj mene ne primetivši me, kao u snu. U prolazu
    obuhvati me oblak nekog egzotičnog mirisa. Nikad ga posle nisam
    sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne,
    ridja! Imala je ogromne tamne oči; u to sam siguran.

    Zasto je napustila pre vremena novogodišnje slavlje? Da li je
    neko ko je te noći bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li
    se napio i bio prost?

    Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li možda jedan
    od retkih noćnih šetaca koji je imao sreću da je vidi lično?

    Ili je to bila Snežana kojoj su dojadili pijani patuljci?

    Ali, zašto je plakala?

    Jesam li već rekao da sam ovu priču napisao samo zbog toga da
    je ona možda pročita i javi mi se telefonom?

    Već više od petnaest godina razmišljam o tome zašto je plakala
    one noći."

  6. #281
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "...Na žalost, nismo bića koja lebde u mehurima od sapunice, srečne lutalice u vazduhu: postoji jedno pre i posle u našim životima, i to pre i posle jeste klopka u koju smo uhvaćeni kao plen u mreži. Kažu da krivicu očeva ispaštaju sinovi, krivica dedova pada na unuke, a ona pradedova na praunuke. Ima nekih istina čiji je smisao oslobodjenje, i onih drugih koje nas užasavaju. Ova moja, pripada drugoj kategoriji. Gde se završava taj lanac krivice? Kod Kaina? Mora li da se ide tako daleko? Šta se krije iza toga? U jednoj indijskoj knjizi sam pročitala da je sve u moći sudbine, dok je snaga volje samo privid. To me je umirilo, ali listajući dalje pronašla sam da naša sudbina nije ništa drugo do rezultat naših prošlih radnji, što znači da, ipak, sami odredjujemo svoju sudbinu. Opet sam bila na početku. Gde je rešenje, pitala sam se. Koju nit treba razmrsiti? I da li je u pitanju nit ili niz? Može li da se preseče, da se prekine, ili smo zarobljeni zauvek?..."

    Suzana Tamaro - Idi kuda te srce vodi


  7. #282
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up Suzana Tamaro - Idi kuda te srce vodi

    "...Živela sam dovoljno dugo i bez mnogih sam već ostala; znam da više od njihove odsutnosti boli ono što jedno drugom nismo rekli.

    ...put koji si prešla nije prav već pun raskršća. Na svakom koraku bio je po jedan putokaz koji je označavao različite pravce; na jednu stranu vodi puteljak, na drugu travnata staza koja se gubi u šumi. Jedan od tih puteva izabrala si nasumice, neke druge nisi ni videla; ne znaš kuda bi te odveli oni kojima si okrenula ledja, da li na neko bolje ili gore mesto; ne znaš, ali u svakom slučaju se kaješ. Mogla si nešto da učiniš a nisi, vratila si se umesto da kreneš napred. "Il gioco dell'oca", sećaš se?. Život se manje više odvija na isti način.
    Duž raskršća tvog puta sresćeš i druge sudbine: da li ćeš ih upoznati ili ne, proživeti ih do kraja ili ih napustiti, zavisi samo od odluke koju moraš doneti u jednom trenu. I mada to tada ne znaš, od toga da li ćeš nastaviti pravo ili negde skrenuti, zavisi često i tvoj život, kao i životi tvojih najbližih. ..."



  8. #283
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Mali princ - Egziperi

    "Ono što je važno, to se ne vidi...
    Naravno...
    To je kao sa cvijetom. Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, ugodno je noću gledati u nebo. Na svim zvijezdama cvjeta cvijece.
    Naravno...
    To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao glazba, zbog čekrka i užeta... sjećaš li se... bila je slatka.
    Naravno...
    Gledat ćeš noću zvijezde. Moja je previše mala da bih ti pokazao gdje se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvijezda bit će za tebe jedna od zvijezda. Voljet ćeš dakle gledati sve zvijezde... Sve će one biti tvoji prijatelji. A zatim, poklonit ću ti nešto...
    On se opet nasmije.
    Ah! Mali moj, kako volim tvoj osmijeh!
    Upravo to će biti moj poklon... bit će to kao s vodom...
    Šta želiš reći?
    Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za znanstvenike, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato. Ali sve te zvijezde tamo šute. A ti, ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema...
    Šta želiš reći?
    Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću ja stanovati na jednoj od njih, pošto ću se ja smijati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati! "

  9. #284
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Djeca vaša nisu vaša. Ona su sinovi i kćeri čežnje. Života za samim sobom. Preko vas ona dolaze, ali ne od vas. I ako su s vama ona vama ne pripadaju.
    Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli. Ona imaju vlastite misli.
    Možete im dati staništa za tijela ali ne i za duše. Njihove duše stanuju u kući onoga što će doći sutra.
    Možete težitit da budete kao ona ali ne tražite da budu kao vi. Život se ne kreće povratnom stazom niti ostaje uz ono što je bilo juče."

  10. #285
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Sofijin Svet - Justein Gorder

    Kada vidis neku senku, Sofija, pomislis da mora postojati nesto sto baca tu senku. Vidis, na primer, senku neke zivotinje. Pomislis da je to mozda konj. Onda se okrenes i ugledas stvarno konja - koji je, naravno, beskrajno lepsi i jasnijih obrisa nego nepostojana "senka konja" . I Platon je smatrao da su sve pojave u prirodi samo senke vecnih uzora ili ideja. Ali vecina je zadovoljna svojim zivotom medju senkama. Oni ne razmisljaju da mora postojati nesto sto baca senke. Oni veruju da su senke sve sto postoji - i zato ne dozivljavaju senke kao senke. Tako zaboravljaju i besmrtnost sopstvene duse.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  11. #286
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    "...Ljudsko biće nije stvoreno samo da bi tražilo mudrost, već i da bi oralo zemlju, čekalo kišu, sijalo žito, skupljalo usjeve, peklo hljeb. Ja sam dvije žene: jedna koja želi da ima svu sreću ovog svijeta, strast, avanture koje život može da ponudi. Druga želi da bude robinja rutine, porodičnog života, stvari koje mogu biti planirane i ispunjene. Domaćica sam i prostitutka, obje žive u istom tijelu, jedna boreći se protiv druge. Susret žene sa sobom je igra koja može da ima ozbiljne posljedice. Božanski ples. Kada se susretnemo, dvije smo božanske energije, dva univerzuma koja se sudaraju. Ukoliko susret nema potrebnu referencu, jedan univerzum uništava drugi."

    Koeljo



    "Tiha voda brijeg roni..."

  12. #287
    Join Date
    Jun 2008
    Location
    Niksic
    Posts
    11,259
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    200
    Thanked in
    63 Posts

    Default

    "Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i gde je tražio svoju devojku, ali kad je pretražio sve, odjednom je počeo da je pronalazi u drugim curicama.
    Neke su imale tanak nosić, neke su hodale kao ona, ili se smejale na isti način, zabacijući lepim pokretom glavu malo udesno, neke su slično njoj ćutale, neke pričale, i Popac ih je narednih godina vodao kao avganistanske hrtove, sakupivši, malo po malo, puno raznih detalja svoje velike ljubavi.
    Ali nikad mu nije uspeo da ih sve sastavi..."

    Đ. Balašević
    Last edited by Albatros; 29-08-11 at 02:02.

  13. #288
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    597
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  14. #289
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Glava, udovi, prsti, pipci i kraci?
    O, ne…
    Sve je to nekako spolja?
    Ovo fali iz sredine…
    Negde iz tamnog ambisa zbog kog se sve ređe usuđujem da zaronim u sebe…
    Jer tamo zagluvim…
    Oči se prepune do vrha…
    I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske…
    Po sobi…
    Po meni…
    Po čitavom svetu…
    I ne mogu ih skupiti do jutra…

    Dj.B.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  15. #290
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Život, mladi čoveče, to je žena, ispružena žena, nabreklih grudi i velikog, mekog trbuha između ispupčenih kukova, žena vitkih ruku i bujnih bedara, poluzatvorenih očiju, koja nas na divan, podrugljiv način izaziva i traži da joj se najsvesrednije predamo, polažući pravo na puni napon naše muškosti koja pred njom pobedi ili propadne - propadne, mladi čoveče, shvatate li šta to znači? To je poraz osećanja pred životom, to je nesposobnost za koju nema milosti, ni sažaljenja, ni uvaženja."

    Tomas Man "Čarobni breg"

  16. #291
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up Halil dzubran - brod u magli

    "...Ispricao nam je ovo jedne snežne, na vetru uzdrhtale noci u svojoj izdvojenoj kuci u dolini Kadiše.
    Razgrcuci na ognjištu pepeo krajem štapa koji mu je bio u ruci, rece:
    "Hocete da vam kažem zašto sam tužan.
    Hocete da vam ispricam onu tužnu pricu koju secanje svakoga dana i svake noci u meni iznova vraca.
    Dosadilo vam je moje cutanje. Smeta vam moje uzdisanje i mrzovolja. Rekli ste jedan drugom: kako da udjemo u kucu njegove ljubavi, ako nam ne otvori vrata na hramu svog bola?
    U pravu ste. Onaj ko s nama ne deli bol, ne može biti saucesnik ni u cemu drugom.
    Zato saslušajte moju pricu. Saslušajte me bez sažaljenja, jer sažaljenje je za slabe, a ja sam, u svom bolu, još uvek jak.
    Od rane mladosti, i u snu i na javi imao sam viziju žene cudnog izgleda. Video sam je u nocima osame kako stoji pored mog kreveta. U tom miru cuo bih njen glas. Ponekad bih sklapao oci i osecao dodir njenih prstiju na celu. Otvarao sam oci, ustajao u strahu, osluškujuci šapat nicega.
    Govorio sam sebi: Je li me mašta odvela toliko daleko da sam se izgubio u magli? Jesam li ženu lepog lika, prijatnog glasa, nežnog dodira, stvorio od snova da bi zauzela mesto neke stvarne žene? Da li se pomešala sa mojom svešcu, tako da sam njene senke pretvorio u voljenu saputnicu, s kojom se družim, i u kojoj tražim oslonac, zbog koje se udaljavam od ljudi, ništa ne cujem i ne vidim, ne bih li je ugledao i c;uo njen glas? Jesam li poludeo? Jesam li opsednut covek koji je pobegao u samocu i od utvara samoce izmislio saputnicu i drugaricu?
    Rekoh "drugaricu" i vi se cudite tome. Ali postoje neobicna iskustva, mi ih poricemo, jer se javljaju u neverovatnom obliku. Naše cudjenje i poricanje, medjutim, ne znace da ona u nama nisu stvarna. Ova žena iz mašte je bila moja drugarica. Delila je sa mnom radosti i želje. Ujutru bih je ugledao naslonjenu na uzglavlje mog kreveta kako me gleda detinje cisto, nezno kao majka. Pomagala mi je u svemu. Za stolom je uvek bila sa mnom, razgovarala, pitala za mišljenje. Uvece bi prilazila i rekla: "Podjimo brdima i dolinama, dovoljno smo ovde boravili". Tada bih ostavljao posao i polazio držeci je za ruku, sve dok ne bismo seli na stenu zagledani u suton, kad dospemo na neko udaljeno mesto umotano u vecernji pokrivac, uronjeno u caroliju spokoja. Ponekad bi pokazivala oblake pozlacene zalaskom sunca, ponekad tražila da cujem cvrkut ptice u molitvi zahvalnosti i mira, pre nego medju granjem potraži prenocište.
    Toliko puta je došla kada sam bio zabrinut i nemiran. Primetio bih je onda kada bih se smirio.
    Toliko puta sam sretao ljude krijuci u sebi pobunu protiv onog što mi se ne dopada u njima, ali bi se oluja pretvorila u nebesku pesmu uvek kada bi medju njima ugledao njen lik.
    Toliko puta sam sedao usamljen s macem životne boli u srcu, s lancima zagonetki postojanja oko vrata. Osvrtao bih se i video je zagledanu u mene sa svetlom u ocima. Oblaci su se razilazili, srce zablistalo, život izgledao prepun radosti.
    Pitate: Jesam li ovim neobicnim stanjem bio zadovoljan? ..."


    prelijepo...sve od njega...

  17. #292
    Join Date
    May 2011
    Posts
    1,328
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    'Posmatram ranc dok pada vece. Ovo je prva noc punog meseca i uspomene ce mi navreti. Uvek je tako. Zaustavljam dah dok se mesec lagano dize iznad planine i mlecni mu se sjaj vidi tik iznad obzorja. Drvece poprima srebrnastu boju i premda zelim da se vratim u te gorko-slatke uspomene, okrecem se i ponovo gledam u ranc.
    Dugo uzalud cekam. Mesec lagano opisuje luk preko neba, i jedno po jedno svetlo se gasi u kuci. Nespokojno netremice posmatram ulazna vrata i nadam se nemogucem. Znam da se ona nece pojaviti, ali jos ne mogu da se nateram da odem. Udisem sporo, kao da se nadam da cu je izmamiti.
    I kad je ugledam kako najzad izlazi iz kuce, osecam cudno peckanje u kicmi, kakvo nikad nisam osetio. Zastaje na stepenicama i vidim kako se okrece i kao da gleda u mom pravcu. Bez razloga pretrnem - znam da nikako ne moze da me vidi. Sa svog mesta posmatram kako Savana za sobom tiho zatvara vrata.
    Zastaje tada i prekrsti ruke osvrcuci se da se uveri kako je niko ne prati. I tada osecam kao da prisustvujem cudu, posto veoma polako podize lice ka meesecu. Posmatram je kako upija prizor, oseca bujicu uspomena koje je pustila da pohrle i zelim jedino da joj dam do znanja da sam ovde. Ali ostajem gde sam i zurim u mesec. I na jedan kratak tren gotovo da izgleda kao da smo ponovo zajedno."
    "Abrazame para que piense alguna vez en ti..."


  18. #293
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up Tri posleratna druga - Balasevic

    "Cula su naelektrisala vrhove prstiju kojim sam joj doticao kozu i pratio besprekornu liniju glatkih ramena, tragajuci uzalud za malom, najmanjom greskom. Mirisala je na Indiju, na breskvu, na izvor, biseri su virili iz tek odskrinute skoljke njenih usana, osetio sam u bradi laki drhtaj, jeku jedne davne groznice za koju sam mislio da umire kad te obuzme i da se vise ne moze vratiti ako je jednom prebolis.
    Da, zeleo sam je, jako sam je zeleo...
    Dodirnuo sam joj mali prst na nozi, bezuspesno pokusao da nadlanicom uklonim beleg iz detinjstva sa njenog levog kolena, udubio se u cudni raspored sicusnih mladeza na tilu vitkih ledja...I trgao se.Uplasen...Koliko to na njoj ima tajnih mesta koja bih zeleo da poljubim? Ali ne sad. Jednom. Mozda...
    Ja sam momak staromodan. Prevazidjen. Po mojoj religiji, moja zelja je samo pola zelje...
    Lepo sanjaj, mali misu nabareni. Ko zna da li ces mi ikad vise biti tako blizu? Mozda cu se kajati, mozda cu morati da se napijem svaki put kad se setim ove noci...Neka...
    Ako ikad budemo spavali zajedno, to ce biti onako kako sam zamislio. I kako Bog zapoveda. I niko nece spavati za vreme tog spavanja...
    Laku noc, njene pospane oci..."

  19. #294
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "...Nesavršena sam, imam pege koje najviše mrzim jer mi ne dozvoljavaju da se šminkam.
    I stalno pravim čudne izbore, i donosim loše odluke. Slušam srce, slušam srce, pa udarim negde. Pa se razbijem. Onda se sakupljam i sastavljam mesecima, godinama, i kad pomislim da je prošlo, ponovo nadogradjujem već započetu nit.

    Zaljubim se, očarana se začaram. Letim gde god mogu, nastanim se u tvom srcu, a ti me izbaciš napolje. Popnem se i sakrijem pod tvojim trepavicama, pa opet poletim dole... Neplanirano se spotaknem o tvoj pogled i kotrljam se zajedno sa suzama niz zidove svoje duše. I ja plačem. Stalni osmeh na licu nema veze sa osećanjima. Nisi znao? Pa ne smeju se samo srećni ljudi, smeju se i oni koji imaju malo manje sreće. Ili je nemaju uopšte.
    Šalila sam se kad sam rekla da hoću 1000 poljubaca, a ti odmah ode. Pobeže, i nema te.
    Vrtim se u krug, i tražim te, nedostaješ mi baš.
    Vreme ide brzo i ne misli na mene, niti me pogleda kad kraj mene proleti..
    Već sam mislila da mi je i mašta istrošena, kad ono, u džepu, san ..."

  20. #295
    Join Date
    Feb 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,880
    Thanks Thanks Given 
    135
    Thanks Thanks Received 
    40
    Thanked in
    22 Posts

    Default

    Sreli smo se ne tako davno. Bilo je kao i uvek sto biva: srece, padova, razocarenja. Koliko smo puta usijanih glava bili pred prekidom, a onda se vracali jedno drugom ponovo, noseni zarom, na stare staze. Uspeli smo da se odupremo i nadzivimo sve one price i ogovaranja, sve one klevete i lazi.
    Koliko smo dobrih prijateljskih saveta zakopali duboko u nama! Verovali smo jedno drugom i voleli se. Zato su nam zelje i snovi puni ambicija i opstali...zato smo i uspeli sacuvati ono sto su nam srca stvorila...ono za cim smo ceznuli.
    Sve do sada kada je postalo ozbiljno. Kad je sadasnjost bila isto tako vredna kao i buducnost. Kad smo hteli vise nego sto nam je zivot pruzao i davao.
    Kada sam ja od tebe zeleo mnogo vise nego sto si mi pruzala. Jer ja te nisam zeleo samo za jednu noc, za jednu avanturu. Zeleo sam te kao buduce ostvarenje svojih zelja. Zeleo sam te kao zenu koja ce me pratiti ne samo dio puta vec citav zivot. Zato nije ni cudo sto sam se s` pravom zapitao da li sam ja sposoban da ti pruzim sve ono sto treba kroz zivot. Da se na kraju pitam da li ce ti ljubav koju ti pruzam biti dovoljna.
    Ja nisam bogatasev sin da ti mogu pruziti sve sto pozelis jer pored mene bi te ocekivala mnoga odricanja posto nase zelje moramo sami da gradimo i stvaramo...u protivnom, postaju snovi.
    Jednom, kad nas zivot ponese u kolotecinu svog zivljenja, znaj da nas u njemu ocekuje svasta. Olako si prihvatila moje ispruzene ruke i, verujem, posla bi samnom na kraj sveta, svesna da u zivotu nije srecan onaj sto ima sve, nego onaj koji ne zeli ono sto nema!
    Shvati...razmisli...odrasti vec jednom da bi u potpunosti meni pripadala, da budes vecno moja, ona kojoj zelim da poklonim tako mnogo...jer ljubav je samo jedna karika u lancu koji vodi ka sreci, cilju, saznanju da ponekad i samo voleti nije dovoljno.
    ..

  21. #296
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Zena koju sam voleo nalik je zenama koje ste vi, mladici, voleli. To je čudesno stvorenje koje bogovi sazdase od golubije krotkosti, zmijske nepouzdanosti, paunove gordosti, vučije zlobe,od lepote bele ruze, strahote mrkle noci, od sake pepela i pregrsti morske pene.
    ...sve to bese jos juče, a proslost je samo san sto se ne vrace. Danas je zena koju sam voleo otisla u zemlju daleku i pustu, divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava...
    ...Zivot je ime zene koju sam voleo.
    Jer zivot je zene, lepa čarobnica što nam srce očara, što nam duše mami, što nas obećanima zatrpava..
    Zivot je žena sto se kupa u suzama svojih zaljubljenika i sto se ukrasava krvlju svojih zrtava.
    Zivot je zena preljubnica, ali je prelepa; ko njenu preljubu nije okusio,lepotu njenu je omrznuo."

  22. #297
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Bravo @rock'... @My_name_is... standardno

  23. #298
    Join Date
    Feb 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,880
    Thanks Thanks Given 
    135
    Thanks Thanks Received 
    40
    Thanked in
    22 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^ View Post
    Bravo @rock'...
    Hvala

  24. #299
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^ View Post
    @My_name_is... standardno
    A trudim se, trudim


    "Kisa je ponovo pocela da pada, dobuje po krovovima uz neki sum nalik na pesak sto klizi kroz sito, otupljujuci, uspavljujuci, mozda je, u doba velikog potopa, Bog bio dovoljno milostiv da tim romorom uspava ljude, kako bi im smrt bila blaga, s vodom koja prijatno ulazi u nozdrve i usta, puneci alveole, jednu za drugom, zatim celu supljinu tela, cetrdeset dana i cetrdeset noci dna i kise, tela sto tonu na dno, polagano, puna vode, napokon teza od nje, tako je to bilo, i Ofelija se tako prepustila matici, pevuseci, ali ona je morala da umre pre no shto se zavrshi cetvrti cin tragedije, svako ima svoj vlastiti nacin uspavljivanja i umiranja, to mi verujemo, ali potop se nastavlja, vreme pljusti po nama, vreme nas davi."

  25. #300
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default David Albahari ”Mrak”

    "Imao sam četrnaest prvih ljubavi.
    Moja prva prva ljubav bila je jedna učiteljica. Sada je već baka.
    Moja druga prva ljubav danas je jedna veoma debela gospođa, koja me se sigurno i ne seća.
    Moja treća prva ljubav nije me primećivala.
    Moja četvrta prva ljubav bila je jedna od prvih žena u životu koje nisam imao.
    O petoj, šestoj, sedmoj, osmoj, devetoj i desetoj prvoj ljubavi ne vredi ni govoriti! Bile su tako slične ostalima da mi se već mešaju u glavi.
    No, najčešći oblik prve ljubavi za svakoga je ljubav prema samom sebi. Čovek zaljubljen u samog sebe ima najviše izgleda da bude srećan.
    Ipak, nisam bio sasvim iskren: jedna od mojih prvih poslednjih ljubavi svakako je književnost. To je vrlo zgodna partnerka i ostaje uz vas i onda kad vas svi napuste. Zahvaljujući toj srećnoj vezi vi i čitate ove redove o prvoj ljubavi."

Page 12 of 30 FirstFirst ... 2891011121314151622 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •