Page 11 of 30 FirstFirst ... 78910111213141521 ... LastLast
Results 251 to 275 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #251
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Kad se izgubiš na hodu života
    gubi pošteno.
    Kada padaš -gledaj ponosno
    i smij se životu iz inata.
    Kad te gaze -ne priznaj poraz,
    stavi osmijeh na lice
    a suze ostavljaj duši
    I smij se životu iz inata.
    Ne sklanjaj oči -ne treba da se bojiš .
    Tvoj korak nije na krivom putu.
    Kad ostaneš sam -životu pokaži leđa
    Ti si njega gledao stalno
    i smij mu se iz inata.
    A kad umreš -umri slavno
    I smij se životu u lice.
    Smij mu se iz inata.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  2. #252
    Join Date
    Nov 2010
    Location
    Kotor
    Posts
    397
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Govoriti laži predstavlja sitnu slabost, ali je prava propast lažno živjeti."(A.S.N)

    "Ko laže, ne zna kakva se posla laća, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu."(A.P)

    '' Zlo su oni koji ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid.Oni imaju snage tražiti ljubav - jer je ne trebaju
    i imaju hrabrosti nuditi je - jer nemaju što dati. '' ( G.B.S)
    Last edited by ChocolateMne; 24-07-11 at 20:26.

  3. #253
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Cini mi se
    Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
    neko ko nije niko,
    neko ko pali insens,
    zatim čisti svakodnevnu pozornicu
    (ali ne veruje u rituale),
    neko ko udiše vazduh i zatim ga
    drži u plućima... u stvari,

    NE TREBA MI NIKO

    Međutim,
    treba mi neko ko sriče azbuku...
    neko neporušen godinama,
    neko izbrušenog stila, koketno biće
    sa svilenim maramama,
    neko odeven u crno a lagodan
    u svojoj koži,
    neko ko voli da putuje sam po svetu,
    u stvari...

    NIKO MI NE TREBA

    Treba mi neko ko voli decu
    (ali nije pedofil),
    neko ko pravi umetnost,
    ali za nju - nema uvek vremena...
    neko ko se budi posle podne i pali džoint,
    ko roni na dubinu od 1 000 metara
    i tu ajkuli glanca zube,
    ali ko ni mrava zgazio ne bi,
    treba mi neko ko poznaje bolnice,
    ko pravi stolice, ko tuca anđele,
    ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,

    NE TREBA MI NIKO

    Treba mi neko ko je pročitao
    aleksandrijsku biblioteku,
    spasio je od požara
    i instalirao u svoj kompjuterski program,
    neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
    Tunisu, u Aino plemenu
    u Japanu, u Beogradu u Teheranu U Njujorku
    u Rimu u Kazablanki,
    neko od svetle misli i sjajna oka,
    neko ko počinje pokret u istoriji
    ili ga završava, u stvari,

    NE TREBA MI NIKO

    Treba mi neko nežan kao meko
    praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
    razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
    neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
    ko me pred zoru sastavlja
    i rastavlja kao sat,
    neko ko hoda kao mačka i otvara
    žute zenice u ponoć,
    neko ko ne kaže ništa
    čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

    NIKO MI NE TREBA

    Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
    neko ko poklanja cvet,
    ko ne mrzi svet
    i ko se smeje smrti u lice...
    Neko ko plače usred autobusa...
    na sredini koncerta
    na polovini razgovora i dok seče luk,
    Treba mi neko koga nisam srela,
    zavela, ponela, omela, obezglavila,
    navela, zanela, ranila...
    Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,

    NE TREBA MI NIKO

    Treba mi neko ko pravi muziku,
    ko pravi sranja, ko donosi odluke,
    neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
    ko čisti slivnik, spava na kiši,
    ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
    neko ko guta asid, predaje etiku,
    pegla veš, razmišlja o sutonu,
    pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
    neko ko je završio sa meditacijom
    i izašao iz neuroze,
    neko iz pećine, iz loše porodice,
    neki prosjak koji voli da se smeje,
    princ koji krade vazduh iz nozdrve,
    orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
    knjige iz biblioteke,
    ko snima film o beskrajnim oblacima
    i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
    i ludosti, znanja i neznanja,
    u stvari

    NE TREBA MI NIKO
    kome mnogo trebam...

    Treba mi neko ko čisti cipele,
    seče nokte, slaže posuđe,
    posmatra planete, voli nauku,
    ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
    ko nema kičmu ali ima auru na mestu
    gde hoda uspravno... u stvari,

    NE TREBA MI NIKO

    Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
    ko oseća prstima i ko sanja budan,
    treba mi neko vešt,
    a nesiguran poput akrobate,
    učitelj džiu-džica na električnoj stolici
    punoj vate,
    magnetna plazma u bolnici,
    krvno zrnce u plaštu sena,
    perverzna princeza na zrnu graška,
    ulični diler sa dosta praška,
    pustinjski vetar bez jednog daška,
    u stvari... u stvari,

    NIKO MI NE TREBA...

    niko baš toliko, toliko
    toliko
    kao
    Ti...
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  4. #254
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Mene ne zanima kako zaradjujes za zivot.
    Ja zelim da znam za cim zudis i da li se usudjujes da sanjas o tome da ispunis
    ceznju svog srca.
    Mene ne zanima koliko godina imas.
    Ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog ljubavi, snova,
    zbog avanture koja se zove biti ziv.
    Mene ne zanima koje planete zakriljuju tvoj mesec.
    Ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste sopstvene tuge, da li su te otvorile izdaje zivota,
    ili si se skvrcio i zatvorio od daljeg bola!
    Zelim da znam mozes li sedeti sa bolom,
    sa bolom mojim ili svojim,
    ne meskoljeci se da ga prikrijes ili umanjis ili zatres.
    Zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu,
    sa radoscu mojom ili svojom;
    mozes li se prepustiti divljem plesu i dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju,
    i ne upozoravati nas da budemo pazljivi, da budemo realisticni,
    niti da se setimo svojih ljudskih ogranicenja.
    Mene ne zanima da li je prica koju mi kazujes iskrena.
    Ja zelim da znam mozes li razocarati druge da bi bio iskren prema samom sebi;
    mozes li podneti optuzbu izdaje i ne izdati sopstvenu dusu.
    Ja zelim da znam mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja.
    Zelim da znam mozes li videti lepotu cak iako nije lepa svaki dan,
    i mozes li crpsti svoj zivot iz Bozijeg prisustva.
    Zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem,
    sa promasajem svojim ili mojim,
    i jos uvek
    stajati na rubu jezera i srebrnastoj mesecini uzvikivati "Da!"
    Mene ne zanima gde zivis ili koliko para imas.
    Ja zelim da znam mozes li se dici posle noci bola i ocaja,
    iscrpljen, satrt do srzi, i uraditi ono sto se mora uraditi za decu.
    Mene ne zanima ko si ti, ni kako si se obreo ovde.
    Ja zelim da znam hoces li stati u srediste ognja zajedno sa mnom
    i ne ustuknuti.
    Mene ne zanima gde ili sta ili kod koga si ucio.
    Ja zelim da znam sta je to sto te drzi iznutra, kad sve drugo otpadne.
    Ja zelim da znam mozes li biti sam sa sobom; i da li zaista volis
    Drustvo u kome se nadjes u praznim trenucima.

  5. #255
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Strašno je vidjeti čovjeka koji vjeruje da je potpuno i nesumljivo sam, jer u njemu ima nešto tragično, čak i sveto, a u isti mah jezivo i sramotno. Uvijek – kazao je – nosimo nekakvu masku, koja nikada nije ista nego se mijenja zavisno od uloge koju treba da odigramo u životu: masku profesora, ljubavnika, intelektualca, prevarenog muža, junaka, nježnog brata. Ali koju masku stavljamo ili kakva nam maska ostaje kada smo sami, kada mislimo da nas niko, baš niko na svijetu, ne posmatra, ne motri na nas, ne sluša nas, ne zahtijeva ništa od nas, ne zastrašuje nas, ne nasrće na nas? Možda taj trenutak ima u sebi nešto sveto zato što se čovjek tada suočava s Bogom ili, u najmanju ruku, sa svojom neumoljivom savješću. Možda niko neće oprostiti onome ko ga bude zatekao u toj krajnjoj i suštinskoj golotinji, užasnijoj i stvarnijoj od svih golotinja, jer ona otkriva nezaštićenu dušu.

    Ernesto Sabato



    "Tiha voda brijeg roni..."

  6. #256
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Najlepši osećaj je onaj osećaj kada jednim činom osvojite nečije srce, kada je dovoljna samo jedna reč i već je osmeh na licu, kada vas neko kroz kilometre gleda i oseća vas blizu sebe, iako ste daleko od njega... Najlepša ljubav je noću, ljubav o kojoj maštamo, ljubav koja je sa vama i o kojoj sami vi znate...

    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  7. #257
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    Vozili su se u bjuiku klizeci po shljunku i razbijajuci oblake prashine. Pocheo je da je viche da njeno glumatanje mirnoce i divote nije proshlo kod njega. Sve je znao o tome. Iz knjishke perspektive, zaista je znao mnogo. Poznavao je ljubomoru kralja Leontasa u Zimskoj prichi. Poznavao je i Marija Praza. I Prusta-pacove u kavezima muchene do smrti, Sharlusa ishibanog od strane ubice, nekakvog siledzije iz klanice sa okovanim bichem. "Poznajem ja to djubre pohote" rekao je. " I znam da se ta igra igra mirnim licem kao shto je tvoje. Poznajem ja sav taj zenski mazohizam. Razumem shta te uzbudjuje, a ti me samo koristis." Humboltov dar- Sol Belou

  8. #258
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Zena koju sam voleo nalik je zenama koje ste vi, mladici, voleli. To je čudesno stvorenje koje bogovi sazdase od golubije krotkosti, zmijske nepouzdanosti, paunove gordosti, vučije zlobe, od lepote bele ruze, strahote mrkle noci, od sake pepela i pregrsti morske pene.
    ...sve to bese jos juče, a proslost je samo san sto se ne vrace.Danas je zena koju sam voleo otisla u zemlju daleku i pustu, divlju i hladnu, u zemlju pustoši i zaborava...
    ...Zivot je ime zene koju sam voleo.
    Jer zivot je zene, lepa čarobnica što nam srce očara, što nam duše mami, što nas obećanima zatrpava..
    Zivot je žena sto se kupa u suzama svojih zaljubljenika i sto se ukrasava krvlju svojih zrtava.
    Zivot je zena preljubnica, ali je prelepa; ko njenu preljubu nije okusio, lepotu njenu je omrznuo."

  9. #259
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Noći u kojima se boriš
    najbolje su
    kada je sve oružje upereno
    u tebe,
    kad svi glasovi
    bljuju svoje uvrede
    dok se san
    gasi.

    Noći u kojima se boriš
    najbolje su
    kada razum
    udara u samu suštinu,
    kada te trijumfalna kola
    tame
    okruže.

    Noći u kojima se boriš
    najbolje su
    kada smijeh ludih
    ispunjava
    prostor,
    kada se poljubac smrti
    vidi
    kao ljubav.

    Noći u kojima se boriš
    najbolje su
    kada je igra
    namještena,
    kada gomila vrišti
    za tvoju
    krv.

    Noći u kojima se boriš
    najbolje su
    noći kao
    ova
    kada progoniš na hiljade
    kurvinih sinova
    iz svoje glave,
    kada ustaješ protiv
    nemogućeg,
    kada postaješ brat
    nježnoj sestri radosti i
    nastavljaš dalje
    bezobzirno.



    Bukovski



    "Tiha voda brijeg roni..."

  10. #260
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    I, uopšte, pitam se, zašto i po kojoj nedokučivoj zakonitosti pamtimo? Po čemu neka sasvim sitna, tričava stvar u nama probudi neobjašnjiv interes, zašto nam se neizbrisivo ureže u pamćenje? Vreme zbriše i takve stvari koje su bile izuzetno važne, pa i presudne u našem životu. Ili ih se setimo u velikim razmacima, bledo i bez naročitog odjeka u nama, a i to najčešće tek na kakav spoljašnji uticaj. Setimo ih se bezbolno, nezainteresovano, kao da su se desile drugome, a ne nama; često sa prekorom zbog tog zaborava i s grižom savesti zbog te bezbolnosti. Nasuprot tome, neotkupivo pamtimo kakvu beznačajnu tricu – šare tepiha u gluvoj najamnoj sobi po kome smo, neke daleke jeseni zamišljeno gazili, u jednoj od onih “bezizlaznih” situacija što gotovo periodično nastupaju; ili belkasti čuperak dlačica u trepavici noćnog portira zabačenog hotela u kome smo nekad prenoćili samo jednu noć.
    Blagodat zaborava i okrutnost pamćenja leže van naše vlasti. Bez naše zasluge i bez naše krivice mi smo njihovi robovi ili njihovi usrećenici. Negde duboko u nama čuči okovan i slep neko, ali na jedan dublji način mudar, mudriji od nas, i on kao da po nekakvim svojim nama neznanim merilima bolje zna šta je značajno a šta beznačajno, te predaje stvari našem pamćenju ili našem zaboravu. Tek, po nekoj neobičnoj čistoti obrisa, po nekoj svirepoj oštrini doživljavanja, mi možemo da naslutimo da li će ono što se u takav čas odigrava po nahođenju onog slepca u nama biti značajno ili nevažno. Takve časove gotovo uvek osetim. Sam sebi reknem: Pazi! Po svemu se čini da će ovo odnekud biti značajno! Ovo ćeš dugo nositi u sebi!


    Vladan Desnica



    "Tiha voda brijeg roni..."

  11. #261
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default


    "...da ostanemo ovo što smo.Sutra.I uvijek.Djeca.Ne veliki,ne odrasli.Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo,da ne gledamo vučijim očima i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo..."


    Selimovic



    "Tiha voda brijeg roni..."

  12. #262
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    1,084
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    da se nadovezhem ..
    -Tada mi je padala na um chudna obeshrabrujuca misao da je u teshkom polozhaju chovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih ,ukoliko ga ne shtiti polozhaj ,i strah koji taj polozhaj daje .Postaje usamljenik :njegova su mjerila drukchija ,i nikome ne koriste a njega izdvajaju .-

  13. #263
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Kada mi nedostajes
    Mislim tudje misli
    Kradem svoje vreme
    Provlacim ga
    Izmedju oblaka, snova,
    Daljine i snega...

    Kada pozelim
    Da ti nedostajem
    Odsanjam pesmu
    Zatvorim oci
    I na kaldrmi zamislim
    Cvet beli.

    Kada te nema
    Jer tako hocu
    Zaledim osmeh
    U sebi kazem ime
    Udahnem duboko
    I pomislim

    Tako mi nedostajes...
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  14. #264
    Join Date
    May 2011
    Location
    Flashback, Déjŕ Vu
    Posts
    2,246
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Sklapam oči i osjećam: sve ono što sam bio, i ono što sam sada, još uvjek nisam ja. To je tek priprema za mene.

    Baš zbog te samoće u starosti, koja se događa naprasno tamo gde prestaje djetinjstvo, hvatao me je strah. I vječito sam sumnjao u to su me učili.

    "Hodajući na rukama" M.Antić

  15. #265
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " Ali bol... čini mi se da to nije dovoljan razlog da se ne prigrli život. Biti mrtav sasvim je bezbolno. Bol, kao i vreme, dolazi bez obzira na sve. Pitanje je samo, kakve veličanstvene trenutke, uz bol možeš dobiti od života? "
    *
    " Priča koju sam ispričao odavno je završila. A ono što je bilo posle, uopšte se nije dogodilo. Jer, u stvarnom životu mrtvi ne razgovaraju s nama, a ljubav nijej ača od osvete. U svijetu gdje živimo, nema toliko jakog prijateljstva da oprosti sve. U stvarnom životu, očevi i sinovi se ne susreću se nakon smrti. Ili se možda mogu susresti? "
    *
    "Gledamo se kao što nismo umeli da se vidimo, i govorimo jedno drugom ono što nismo stigli da kažemo. Plete se niz prizora, čitav život jedan koji niije prošlost,ali nije ni sadašnjost, nego pomalo i jedno i drugo."
    *
    " Muzika zaustavlja vreme... Bolje rečeno, ona je ta koja u najvišem stepenu daje iluziju zaustavljenog vremena. A osim toga, buđenje i trežnjenje — to strašno buđenjekoje u stopu prati svaku iluziju...kod nje je najmanje bolno i grubo... Ona tom pogledu iznad svih drugih umetnosti. "
    *
    " Ne dolazi ineće doći. Ne znam zašto pogledam na sat. Nemogućno je da
    dođe. Od tenemogućnosti sačinjen je sav moj današnji život i svet. Tu
    je samo jošu prošlosti. Bio bih zaista potpun i pravi mrtvac da
    prošlost nepostoji. " (m)
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  16. #266
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    PATNJA

    Kada neko pogine u nesreći, iznenadno ili neočekivano, stravičnom slučajnošću, neopisivo nepravedno i okrutno, čini se da nema utjehe za one koji ostaju. U takvim slučajevima niste pripremljeni kao kad neko dugo boluje, nema epiloga, nema ljudskog oproštaja. Suviše toga ostaje nedovršeno i nedorečeno. Ono što povećava tragediju iznenadne neočekivane smrti jeste da ne možemo naći utjehu. Ali, ipak postoji nekoliko izvora iz kojih možemo crpiti utjehu.
    Prvi je da mrtvi ne žele da oni što ostaju žive u patnji. Pomislite na one do kojih vam je stalo; zamislite da žale kada vi umrete; i zapitajte se koliko patnje želite da podnesu. Odgovor će svakako biti: ne previše i ne predugo. Poželjeli biste im da se pomire sa gubitkom, i da se kasnije sa radošću sjećaju najljepših dana iz prošlosti; i poželjeli biste da nastave život sa optimizmom, što je prirodno osjećanje čovjekovo. Ako to želimo onima koji ostaju za nama kada umremo, onda moramo da vjerujemo da bi i oni već mrtvi isto to željeli. I tako počinjemo ponovo da uspostavljamo ravnotežu narušenu ovim najtežim ljudskim bolom. Onome ko preživljava patnju, nada se čini predaleko… Ali ljudska priroda prepuna je iznenađujuće unutrašnje snage, posebno one koja nam vraća nadu i radost. Nijedan ljudski život nije lišen patnje; stvarati veze sa drugima bilo da su to porodične ili prijateljske ili ljubavne, znači otvoriti se za mogućnost gubitka, a time onda i za patnju.
    Neki pronalaze utjehu u tome što će kada dođe do konačnog i vječnog pomirenja, ponovo se spojiti sa onima za kojima su žalili.
    Drugi pronalaze utjehu u svjetovnim okvirima; iako patnja dolazi spolja, ipak je bar donekle u našoj vlasti kako ćemo je prihvatiti, dovoljno da omogućimo sebi najprije da je podnesemo, a potom i razumijemo i kroz nju steknemo dublji uvid u ljudski život, kao i više saosjećanja i ljubavi za druge nego što smo ga imali prije gubitka.

    Ali ostaje istina da nikada u potpunosti ne prežalimo gubitak naših najdražih; samo naučimo da živimo s tim i da živimo uprokos tome.

    E. K. Grejling
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  17. #267
    Join Date
    Aug 2011
    Posts
    278
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ...' Kada posmatram zvijezde,uvijek sanjam,kao što sanjam nad crnim tačkama koje predstavljaju gradove i sela na karti. Zašto,pitam se,sjajne tačke na nebu nisu toliko pristupačne koliko i crne tačke na karti '...

    Sitna kiša je padala. Stajao sam i zurio u patetičnu drvenu kutiju i nisam htio da plačem. To mi je bio zadatak koji sam sebi postavio, misiju koju moram da obavim. Gomila licemjera je pokušava podijeliti tugu samnom, drznici i nasilnici. Remete mi poslednju šansu da se oprostim,ne želim da ovo malo vremena sa nekim dijelim. Vrijeme je proticalo a mokra kosa mi je padala po licu zaklanjajući mi oči. Plakao sam, znam da niko nije vidio, čak ni ona. Po ko zna koji put nisam bio doslijedan. Moja ljutnja i bijes ne jenjavaju, odakle joj samo toliko hrabrosti i drskosti da me napusti,ostavi samog,ovoliko povrijedi ? Zar me ne voli?
    Bio sam previše iscrpljen, želim da sve ovo prođe, da bude kao prije.

  18. #268
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, ni cistog zivota."

    "Covjek treba da se odrekne svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocarenje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja." (Mojoj Malenoj i D.)

    "Ja ne biram ono sto imam. Ne biram ustvari nista, ni rodjenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Jos je cudnije sto to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nesto mora biti moje, zato sto je sve tudje, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namecem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali necu da znam za to svejedno, dajem im svoje osjecanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate."

    "Slucajnost odlucuje o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini i najcesce bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, a u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, ne vjerujem u neki narocit red ovoga svijeta. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas samo ta prilika ceka, jedina koja nas moze sacekati u toku mijesanja. Ne mozes je zaobici, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padnes. Pa plivas ili potones."

  19. #269
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Ustvari, ne tugujem ja što je umrla, nego što je bila smrtna, a po svemu je zasluživala više i bolje od toga. Sad vidim: dok je živela tu pored mene, trebalo je da budem ne možda više srećan, jer to nije bilo mogućno, nego više svestan svoje sreće. To je moglo i moralo da bude.

    Ne bih mogao reći da nisam i ranije, pa i često, pomišljao na smrt i pokušavao da bar nešto nazrem u njenim tamnim virovima. Ne. Smrt je bila za mene uvek pomešana sa mnogim vidovima života, upletena u njih. Naprimer, kad god sam se nalazio daleko od Tebe i gledao lepotu brzih oblaka ili slušao savršenu muziku, ja sam - znajući da ništa od toga prolaznog trenutka nećeš moći videti ni čuti, imao osećanje da sam Te već izgubio i da je smrt nešto što nas deli. Ali to je bila samo pomisao, prolazan oblak. Već za koji sat ili koji dan mi smo bili opet zajedno, radosni što smo takvi i što smo zajedno.

    Ali sada, kad je sve dobro moje u jednom trenu sagorelo, vidim jasno: sve što se na zemlji rađa i pod suncem živi ide tim putem. I tome ne treba tražiti razloga, smisla ni objašnjenja.
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  20. #270
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ponajčešće ljubav znači rat. Borba u kojoj svako nastoji da ščepa za vrat onog drugog. Sastoji se od ljubomore, posedovanja, pripadanja, čak u odnosima koji izgledaju najširokogrudiji. Kao u svim drugim bitkama i u ovoj padaju žrtve. Uvek postoji jedan koji voli više nego drugi, jedan koji pati, drugi - koji pati zato što nanosi patnju. Na sreću, ne pate uvek jedni te isti, pa odnos može da se preokrene. Ali, postoji i izvesna nežnost koja nam pomaže da prihvatimo onog drugog, a koja se sastoji od poverenja i dostojanstva. No, žalosno je što ljudi uvek nastoje da dobiju na jednoj strani ono što su izgubili na drugoj. Malo ih je koji su zadovoljni položajem i svojim materijalnim stanjem. Oni pokušavaju da to nadoknade na račun drugih u svojim ljubavnim odnosima, jer žele nešto da se ušićari. Dobija se, dok sve ide svojim tokom. Osim toga, u ljubavnim odnosima postoje "smicalice" kojima se možemo poslužiti, te ostaviti partneru da posumnja da li ga uopšte volimo. Meni je to odvratno. Postoji, takodje, jedan prirodan, razuman odnos koji potvrdjuje činjenica da ako neko s vama živi, s vama spava i smeje se - s vama, onda vas zacelo i voli, pa onda čemu sumnjati da će prvom prilikom da otprhne.

    Fransoas Sagan

  21. #271
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default


    Na mjestu gdje se pustinja granici sa prvim uzviscima istocno od Kurna i tri-cetiri iterua juzno od Malkate,hajaci su istjerali na cistac jednog lava
    i uspjeli da ga satjeraju ka stijenama pazeci da im ne pobjegne,a onda su poslali glasnika mom ocu koji se nalazio u blizini,te je on letjeci na svojim bojnim kolima,na kojima sam se i ja nalazio,stigao do tog mjesta u pustinji.Mene su poslali na druga kola koja su se nalazila usred brojne cete strijelaca i sa mnom je bio jedan zapovjednik koji me je drzao oko struka,dok sam se ja oslanjao na lanac kola tako da sam mogao sa visine da posmatram sta se desava.Rekao mi je:"Prince,sada ces vidjeti koliko hrabrosti ima nas gospodar,tvoj otac!"
    Otac je vec bio sisao na zemlju i odmah mu je neko prinjeo koplja,a on je izabrao cetiri-pet,sve jedno duze od drugog,a onda izdao naredjenje
    da se svi povuku,a kako su svi sporo i nevoljno izvrsavali naredbu,on ih je pozurovao naredjivackim tonom.Znali su da ce biti strogo kaznjeni ako se budu umijesali u borbu,pa ipak sam osjecao da ne bi dozvolili da se izgube svog faraona ako bi se nasao u velikoj opasnosti,i u tom smislu je zapovjednik koji se brinuo o meni tihim glasom davao precizna naredjenja strijelcima koji su stitili moja kola.
    Nedaleko,na malom kamenom bademu,nalazila se zvijer koja je sve posmatrala:velicanstven primjerak kakvog u svom zivotu vise nikad nisam vidio.Gledao je covjeka koji mu se priblizavao,kao i one druge,brojne,u daljini sto su mu ispunjavali vidik.Ogroman i prezriv,nimalo uplasen,shvatio je opasnost i mogao je u par skokova da se popne uz stijene i da se spasi udaljujuci se sve vise,ali je ostao nepomican zbog svega onoga sto se pred njim desavalo.Nekoliko puta je riknuo.I on je bio faraon,i on je osjecao onaj preveliki ponos koji su priroda i sudbina dodijelile njegovoj vrsti i zato nije mogao pobjeci.
    Za razliku od svog neprijatelja imao je tu prednost sto nikad nije mislio na smrt,sto nije znao za nju i sto mu je ne znajuci za nju bilo lakse sa njom da se suoci;ali protiv sebe je imao usamljenost koju pravi faraon nije poznavao.Nikog nije bilo iza njega,niti je iko bio spreman da njegovu hrabrost slavi i ostavi u nasledje.Mogao je samo da se bori,mogao je samo da umre,mogao je sve to da uradi a da ne stekne slavu,niti izvuce kakvu korist.
    Otac mu se sve vise priblizavao i sve vise se udaljavao od mene.Da nije bilo tako,viknuo bih mu da stane,da ne ubija tu divnu zivotinju,to cudo prirode koje je znalo da iskaze toliko vrlina svojim izgledom i svojim ludim ponosom.Ali da sam ga ja i pozvao iz daleka,on me ne bi mogao cuti,a kad bi me i cuo,ne bi me poslusao i vec je bio isuvise blizu lava da bi tako sto uradio.
    Vec.Ta gorka rijec mi prodje kroz glavu i zanijemio sam kao sto ce mi se kasnije jos nekoliko puta dogoditi.Minut ili kubit koji odlucuju o sudbini,zbog kojeg prelazis prag izmedju moguceg i nepovratnog.
    Naravno da tada nisam vidio taj prizor ocima kojim ga sada vidim i opisujem,tada sam osjecao nesto nejasno i mogu reci da je moje srce nebjasnjivo bilo na strani lava,jer nisam sumnjao da ce iz te borbe moj otac izaci kao pobjednik,ali nikako nisam zelio da taj junak prirode umre.
    A on je stajao tamo,nepomican,izrazavajuci vise nekakvo cudjenje i zaprepascenje nego krvolocnost po kojoj je poznat,dok mi je kralj lovac,koji je polako napredovao,izgledao neumoljiv i podmukao bas kao i sama smrt.A kada mu se jos vise priblizio,lav se prijeteci pokrenu i tako jos malo skrati rastojanje izmedju njih i nekoliko puta riknu izjavljujuci da ne zeli taj sukob,ali da ne moze ni da ga izbjegne.
    Sve se odigralo nevjerovatno brzo.Moj otac hitnu koplje tako brzo da je sve iznenadio,a ono se zabode u bok zvjeri;dmah se vidjelo da je ostalo da visi i da rana nije bila duboka,ali je to bilo dovoljno da se zivotinja razbijesni.Lav se prijeteci zatetura ka njemu,a onda se baci rasirenih kandzi i razjapljenih celjusti,ali u isti mah moj otac ustuknu tri koraka i zaustavivsi se baci drugo koplje.Nakon kratkog leta ono pogodi lava usred celjusti bas u trenutku kad je dodirnuo zemlju,tako da se,osjecajuci da vise ne moze da ujede i nepodnosljivo razdrazen tim kopljem koje mu se zabilo duboko u usta,zaustavi i okrenuvsi se dva puta oko sebe,grcevitim pokretima sape,pokusa da ga se oslobodi.Kada je uvidjeo da ne uspijeva u svom pokusaju,bijes koji je njime ovladao postade jos veci usled bola koji je osjecao,te se dade ponovo u napad noseci sa sobom strasno koplje.
    Pojuri naprijed razjapljenih celjusti koje bijahu pune krvi i rasiri svoje mocne sape,jedino oruzje koje mu je ostalo,ali time otvori sirok put ka svojim grudima.Za to vrijeme je veliki Amenofis nepomicno cekao,cucnuvsi izazivacki,i bacivsi preostala kratka koplja,zgrabi dugo koplje i zabivsi jedan njegov kraj u pijesak,saceka odlucujuci skok hitro podigavsi i usmjerivsi vrh koplja ka lavu kako bi se sam na njega nabio.Koplje duboko uroni u lava koji postade zrtva sopstvenog nasrtaja.
    Pobjednicki poklici,uzvici olaksanja i odusevljenja zacuse se u gomili vojnika,dok je zivotinja,strovalivsi se na zemlju,jedva micala sape u poslednjim samrtnickim trzajima.A onda joj moj otac mirno zabode poslednje koplje pravo u srce.
    Svi prisutni podigose uvis oruzje i stadose bucno slaviti svog kralja,a meni se plakalo dok me je ogromni zapovjednik vodio ka ocu.Kad sam se nasao pred njim,pitao sam ga da li mogu izbliza da vidim lava.Onda me je on ispratio do velikog nepomicnog tijela oko kog su se okupili vojnici,sjecam se da sam kleknuo i da sam mu dugo milovao zatvoreno oko i izduzenu njusku i da sam na opste cudjenje stao ocajnicki plakati,jer je moje srce bilo slicno onome sto lezase preda mnom,a ne srcima ushicenih vojnika.


    "Oci mjeseca" Roberto Cako
    Last edited by Artemis; 17-08-11 at 19:21.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  22. #272
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Ivo Andrić ''Ex Ponto''

    ''Mirne jutarnje misli.
    Sad uviđam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola. - Lagan sam, lagan da poletim!
    Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano - u sjećanju. I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio i konačno se rastao.''

  23. #273
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Zasto se ne divis lepoti limuna kao ostali?
    Zasto se smejes i pogledas u Sunce kada ono iznenada jos vise zasija, a ostali sklanjaju pogled od njegovog sjaja?
    Zasto kada je najveca oluja i grmi ti izlazis iz kuce i kisnes?
    Zasto nocu izlazis i pricas Mesecu?
    Zasto....

    Covek ih prekida odgovarajuci:

    Limun je lep, ali nikada niste videli Onu koja je posadila taj limun. Nikada niste osetili dodir ruku koje su razgrnule zemlju da bi ubacile malo stablo kome se sada vi divite. Niste osetili ljubav kojom je taj limun negovan.
    Niste videli lice, osmeh, neznost... One od koje je limun naucio tajnu lepote, cistoce, neznosti...


    Sunce greje i obasjava svako bice na planeti. Sunce vidi i Nju. Vidi najdivnije ljudsko bice. Svaki put kada Sunce vidi Njenu srecu, osmeh, ljubav... onda jos jace zasija, jer se raduje uz Nju. Zar mislite da bih propustio da vidim njenu srecu, pa makar izgubio vid? Njen osmeh, sreca, radost.... to je sve moje.

    Oluja na koju izlazim nije nista u odnosu na strah da je Ona negde sama i drhti. Kada izadjem saljem joj svu moju hrabrost, svu moju ljubav, saljem joj misli koje samo Ona sme da zna.

    Nocu pricam Mesecu sve zelje, snove, nade... Pa u svitanje kada bude sretao Sunce neka sve isprica. Neka onda Sunce jutrom svojim prvim zracima pomiluje Njeno lice i prenese joj moje reci.

    Za sva ostala pitanja koja ste imali morao bih vas pustiti u moje snove.
    Medjutim u moje snove moze doci samo Ona. Jedino Ona ima dozvoljen pristup.

  24. #274
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Ostaci su najgori neprijatelji. Sa bolom u naponu chovek se bori bez razmishljanja, bez plana, jer mu priroda nalazhe suprotstavljanje. Tada se ne trazhi reshenje, vec samo odbrana, izlaz iz bola. Kada pobeda nije potpuna, ostaci rana postaju gori od nje same. Sa njima se ne zna kako, protiv njih se ne mozhe, jer savladati ih znachi imati znano, vidljivo, sigurno razreshenje. Ono opet trazhi chvrstog, hladnokrvnog borca koji zna shta ce sa pobedom. Chovek istroshen savladjivanjem gromada, vishe nema snage da sakupi i kamenchice i postaje ranjiviji nego shto je bio kada su trube objavljivale jurish...


    Vladislav Bajac, "Knjiga o bambusu"




    "Tiha voda brijeg roni..."

  25. #275
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    6,671
    Thanks Thanks Given 
    569
    Thanks Thanks Received 
    77
    Thanked in
    51 Posts

    Default

    ..."Poznate i bliske stvari muče čoveka u samoći. Iz njih izvire dugogodišnje sećanje,a u sećanju je uvek puno bola i kajanja. Naprotiv,udaljene i retko viđene stvari ostavljaju čežnju, čežnju i slatku setu za onim što se samo željama miluje i samo uzdasima pozdravlja"...

    Isidora Sekulic - Samoca
    If at first you don't succeed, skydiving is not for you.

Page 11 of 30 FirstFirst ... 78910111213141521 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •