Page 22 of 30 FirstFirst ... 12181920212223242526 ... LastLast
Results 526 to 550 of 749

Thread: Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

  1. #526
    Join Date
    Jan 2012
    Location
    I wait in the rye
    Posts
    1,434
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    http://www.visat.cat/traduccions-lit...uim-monzo.html *

    Ne mogu da postujem nista normalno, sa zarezima i novim redovima, zato linkujem.

  2. #527
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " Desilo vam se da plačete celu noć? I da loše spavate ceo mesec? Možda ste pisali pesme i pomalo se igrali idejom o samoubistvu? Naravno, znam kako je to. Ali, to nije ljubav, ljubav je nešto drugo... "

    - Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu, tu ženu sa dve senke, od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime. Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom koju sam davno sreo na ulici i pitao: "Gospodjice osećam se kao stvar koju ste izgubili. Da nisam možda ispao iz vaše tašne?" -
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  3. #528
    Join Date
    Oct 2005
    Posts
    4,346
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Smile Chuck Palahniuk: Where I Like To Read

    The best thing about getting a flu shot is that you never again need to wash your hands. That's how I see it. Likewise, the pay-off to using compact fluorescent bulbs -- and even better, the new LED bulbs - is that you never have to turn off the lights. All the yelling my father did; it was for naught. Now he's dead and we can run the lights day and night for next-to-nothing. Flu shots help me conserve water. Conservation is good.In my house we have special halogen lights that wash the artworks. We have halogen pin spots that cast beams as tight and narrow as lasers. We have dimmable cove lighting to accent the rough-stone walls. We have tiny red lights that wink on and off to prove that cameras and motion detectors are tracking our every step. The whole house is a network of speakers and track lights, enough keypads and touch screens to suggest a cool space station. If I told you a certain security system website and a password, you could go on-line and spy on me. What we do not have, anywhere in my house, is a light by which you can readily read a book.Call me a whiny baby, but the fluorescent ones have that headache-inducing micro-strobe, grey color to them. The LED ones, they whine. I'm not crazy. Don't call me crazy, it's a high-pitched hum. It's not my imagination. The last time I checked, the only two old-fashioned incandescent bulbs were the ones in the refrigerator and the oven. Reading in the fridge takes a little effort. You need to move aside the cartons of Chinese take-out and the open box of baking soda to make enough room to rest your Angela's Ashes. Even then, a cold draft wafts down from the higher shelves, and you need to don a coat and hat or you'll develop pneumonia to rival anything in Frank McCourt's childhood.The oven is easier because you only need to remove the wire racks and kneel in front. It's warm and womb-like. To be honest, the light is stronger, too. Add to that the lingering smells of pizza and chocolate-chip cookies, and I do most of my reading in the oven. Hunched over, engrossed in The Celestine Prophecy, I can see how Sylvia Plath might've had an accident. Most likely, poor Sylvia had a houseful of halogen spots and whining LEDs, and she was just trying to finish the last chapter of "Valley of the Dolls." Insensitive as this sounds, an audio book might've saved her life.Bear all this in mind if you ever hack into some network of security cameras, and you spy my corpse sprawled on the kitchen floor -- like father, like son-- you can be certain that I did not die of the flu. If my head and shoulders are crammed into the oven, my lifeless hands still clutching a copy of The Best of Everything, the person to blame is Rona Jaffe.
    I am the one who locks.

  4. #529
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Vojvotk|nja od Fund|ne
    Posts
    20,926
    Thanks Thanks Given 
    1,011
    Thanks Thanks Received 
    1,852
    Thanked in
    704 Posts

    Default

    evo vam jedan zanimljiv recept iz fantastične knjige 'Drvo janjičara'

    U ćošku se nalazila korpa, iz koje je Jašim odabrao nekoliko malih, čvrstih glavica crnog luka. Oljuštio ih je i iseckao na dasci, prvo u jednom, pa u drugom pravcu, a potom na pećnicu stavio lonac sa dovoljno maslinovog ulja da se luk isprži. Kada je bio skoro gotov, ubacio je punu šaku pirinča koji je uzeo iz zemljanog lonca.
    Davno je naučio šta znači kuvati. Bilo je to približno u isto vreme kada su mu se smučili sopstveni napori da postigne sirovije senzualno uživanje i kada se okrenuo finijim zadovoljstvima. Ni do tada nije smatrao kuvanje ženskim poslom: kuvari u carstvu su mogli da budu oba pola. Ali verovatno je o tome razmišljao kao o poslu za siromašne.
    Pirinač je postao providan,pa je ubacio po šaku suvog grožđa i borovih semenki, grumen šećera i veliki prstohvat soli. Dohvatio je teglu s police i uzeo punu kašiku uljane paste od paradajza, pa ju je umešao u sholjicu sa vodom. Ispraznio je šoljicu u pirinač uz šištanje i oblak pare. Dodao je prstohvat sušene nane, samleo malo bibera u lonac i promešao pirinač, potom je stavio poklopac i sklonio lonac u kraj šporeta.
    Kupio je očišćene dagnje, velike dagnje od deset centimetara iz Terapije na Bosforu. Jednu po jednu otvarao je okretom pljosnatog noža i ubacivao u posudu s vodom. Pirinač je bio poluskuvan. Veoma sitno je iseckao mirođiju, umešao je u smesu i ostavio jelo da se hladi. Iscedio je dagnje i napunio ih koristeći kašiku, zatvarajuci školjke pre nego što bi ih položio u tiganj jednu uz drugu u slojevima. Pritisnuo ih je tanjirom, dodao malo vruće vode iz čajnika, poklopio i stavio tiganj na ugalj.
    Uzeo je pile, rasporio ga, izlomio orahe na polovine i pripremio acem janisi sa sokom od nara.
    Kada je sve bilo spremno, uzeo je vrč s vratom poput labudovog i vrlo pazhljivo oprao prvo ruke, potom usta, lice, vrat i na kraju intimne delove.
    Izvukao je svoju prostirku i pomolio se. Kada je završio, umotao je prostirku i sklonio je u nišu.
    Znao je da će uskoro imati posetioca.
    Last edited by KRKNA; 11-06-12 at 23:56.
    Sell the Vatican, Feed the World!

  5. #530
    Join Date
    Nov 2007
    Location
    dream land
    Posts
    2,740
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "... Zato je pricekao,osluskujuci jos nekoliko casaka drhtavo odzvanjanje zvucne viljuske koju neka nevidljiva ruka bese udarila o jednu zvezdu. Zatim ju je poljubio. Pri dodiru njegovih usana ona se za njega rascveta kao cvet i inkarnacija se zavrsi..."

    Veliki Getsbi
    ...divlje kose, tamna oka dva
    cvijet bez korjena
    ples je sve sto zna...



  6. #531
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    " We stumbled on in the darkness, over big stones and through large puddles, along the one road leading from the camp. The accompanying guards kept shouting at us and driving us with the butts of their rifles. Anyone with very sore feet supported himself on his neighbor's arm. Hardly a word was spoken; the icy wind did not encourage talk. Hiding his mouth behind his upturned collar, the man marching next to me whispered suddenly: "If our wives could see us now! I do hope they are better off in their camps and don't know what is happening to us.
    That brought thoughts of my own wife to mind. And as we stumbled on for miles, slipping on icy spots, supporting each other time and again, dragging one another up and onward, nothing was said, but we both knew: each of us was thinking of his wife. Occasionally I looked at the sky, where the stars were fading and the pink light of the morning was beginning to spread behind a dark bank of clouds. But my mind clung to my wife's image, imagining it with an uncanny acuteness. I heard her answering me, saw her smile, her frank and encouraging look. Real or not, her look was then more luminous than the sun which was beginning to rise.
    A thought transfixed me: for the first time in my life I saw the truth as it is set into song by so many poets, proclaimed as the final wisdom by so many thinkers. The truth – that love is the ultimate and the highest goal to which man can aspire. Then I grasped the meaning of the greatest secret that human poetry and human thought and belief have to impart: The salvation of man is through love and in love. I understood how a man who has nothing left in this world still may know bliss, be it only for a brief moment, in the contemplation of his beloved. In a position of utter desolation, when man cannot express himself in positive action, when his only achievement may consist in enduring his sufferings in the right way—an honorable way—in such a position man can, through loving contemplation of the image he carries of his beloved, achieve fulfillment. For the first time in my life I was able to understand the meaning of the words - The angels are lost in perpetual contemplation of an infinite glory."

  7. #532
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Priča Jevrejina lutalice - Žan D`Ormeson

    Ja? - rekao je Simon. - Ja sam tek pogled, ruka, obris. Ja sam tek glas. Ja sam samo ime, skriveno iza drugih imena. U meni su svi vama nepoznati ljudi o kojima nisam pričao. U meni su siromasi bez istorije koji stvaraju istoriju sveta. Ja sam onaj koji dolazi prvi i stiže poslednji. U meni ste i vi, naravno. I svi ostali. Svako me može zameniti. Ja izvirem iz vremena koje prolazi, ne uspevam da umrem, stalno se iznova rađam. Pojavljujem se, nestajem, i uvek sam tu. Meni je mnogo više svojstveno ćutanje nego pričanje. Biću prisutniji u budćnosti koja neće znati moje ime nego što sam bio u prošlosti koja je govorila samo o meni. Na svakom mestu, u svakom trenutku, biće prisutna moja sena, pritajena u sećanjima i nadama. Moje odsustvo biće s vama dok je sveta i veka.
    Last edited by Raquel; 29-06-12 at 21:50.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  8. #533
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Vojvotk|nja od Fund|ne
    Posts
    20,926
    Thanks Thanks Given 
    1,011
    Thanks Thanks Received 
    1,852
    Thanked in
    704 Posts

    Default

    Ti si za mene još samo mališan nalik stotinama hiljada drugih dječaka. I nijesi mi potreban. A ni ja tebi ne trebam. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš, bićemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu..

    MALI PRINC
    Sell the Vatican, Feed the World!

  9. #534
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    'Opet si tu...'' -izgovorila je u čudu, i sa pritajenim ushitom.

    Već se bila pomirila sa mišlju da se njen prijatelj iz bašte više nikad neće pojaviti.
    ''Neee..., ti si opet, sada i ovdje, sa mnom...''

    ''Uvijek me ispravljaš... ''

    ''Razumijem... Tako je sa svima koji žive u tvom svijetu. Ne volite kad vas ispravljaju... Umislili ste sebi da morate biti nepogrješivi. Vi ste jako zanimljiv svijet.''

    ''Uvijek koristiš riječ ''Zanimljiv.''

    ''U vašem svijetu, ljudi uživaju u svađama, raspravama, izgovaranju riječi koje ni sami ne razumiju, imenovanju onog što nikad ni saznati neće što je... Kod nas, sada i ovdje, ne postoje znakovi, ne postoje opisi, ništa nije tačno niti netačno... nama je sve ZANIMLJIVO. U svijetu Istine, draga moja, ne postoje oznake. Ne postoji ni dobro ni loše, ni crno ni bijelo... ništa nema par jer, ... – sve je BESKRAJ.''

    ''Ništa ne razumijem... Ali, dao si mi ideju. Zvaću te Beskrajčić, a ne vilenjak. Beskrajčić je riječ koja mi je draža. Više ću te voljeti ako te tako nazovem.''

    ''Zovi me kako želiš, meni to nije važno. Samo su ljudi opčinjeni imenima, riječima i simbolima. Riječi imaju čaroban uticaj na sve ljude. Potpuno ste opčinjeni riječima, koje u biti nisu ništa. Vidiš, sama kažeš da ćeš me više voljeti ako me budeš zvala imenom koje je tebi draže; dok ja ostajem isti – ma kako da me nazoveš. ''

    Dijete je bez treptaja slušalo predavanje svog čavrljavog prijatelja. Ništa nije razumjela. Izustila je, tek da prekine tišinu: ''Tvoje riječi se rimuju. Kao da pjevaš dok govoriš.''

    ''Moje riječi zvuče samo onako kako ih ti čuješ... Onaj ko tišinu čuje kao pjesmu, taj uistinu i viri kroz ključaonicu svoga srca u BESKRAJ.''

    ''Da li postoje ljudi koji tišinu čuju drugačije? ''

    ''Tišina se uvijek čuje kao milozvučna pjesma, ako se osluškuje srcem. Svi slušaju tišinu, ali joj zalijepe pogrešnu oznaku i tu oznaku koriste kasnije toliko dugo da povjeruju cijelom dušom kako je oznaka neka stvarnost. Npr. mnogi ljudi su na tišinu zalijepili riječi kao što su ''tuga'', ''samoća'', ''mrak'' ili ''strah'', i te emocije su postale njihov doživljaj tišine. Oni se uvijek rastuže ili uplaše kada oslušnu tišinu; i teško im je objasniti da to nema veze sa stvarnošću već sa njihovim mislima i pogrešnim oznakama ili riječima koje su ih začarale. Tišina je uvijek lijepa i čuje se kao milozvučna pjesma, - ako se čuje.


    Velika je razlika između: slušati i čuti.

    Slušati je radnja, proces koji traje, ili putovanje...
    a čuti, to je cilj do kojeg rijetki stižu.''

    ''Da li to znači da su ljudi iz mog svijeta začarani?''

    ''Jeste, vi ste začarani mislima i riječima.''

    Djevojčica je nakratko zaćutala i gledala svog prijatelja očekujući pojašnjenje, ali odmahnu rukom: ''Nije važno! Meni je bitno da si ti sada ovdje, a ostalo nije važno. Ionako ne razumijem. Tvoj svijet Beskrajčiću se mnogo razlikuje od mog svijeta. Ali, to nije važno. Bitno je da si ovdje, da smo ovdje... ''

    Beskrajčić se nasmijao: ''Daaa... ništa NIJE VAŽNO! Pogotovo ne ono što ne razumijemo. A prihvati ponosno i časno da nikad ništa ne razmiješ dovoljno da bi ga zakitila riječima. Uvijek znaj da ništa NIJE VAŽNO. Ništa!

    Kad god čuješ nešto što ti je nejasno, ti odvažno kaži : NIJE VAŽNO!

    ***

    ''Uvijek osjetim kada dolaziš... kao da se svijet oko mene zaledi kada ti dolaziš.''

    ''To je samo ono što ti vidiš. Ja sam uvijek, ovdje i sada. A ti, ti si previše tamo i negdje, pa samo sanjaš kako se mimoilazimo. Ne razumiješ da smo oduvijek i zauvijek Jedno. U stvarnosti, ti si ona koja se vraća meni, dok sam ja uvijek, ovdje i sada, i čekam te. Tačnije, nadam ti se... ''

    ''Eh... Nije važno!''

    ''Daaa... kad god ne razumiješ, ti odvažno i ponosno kaži: NIJE VAŽNO!
    I znaj: ''NIJE VAŽNO'' je riječ koja stvara čuda i SREĆU.''

    ''A zašto ne mogu stalno biti s tobom?''

    ''Nijedan čovjek ne gubi vezu sa tišinom i čudesnim svijetom. NIKAD. Ti, kao i svi ljudi, sklona si da zaboravljaš... zaboravljaš na tišinu i čuda; a kad god zaboraviš, nit koja nas spaja ostaje zatrpana drugim stvarima na koje obraćaš pažnju. Uvijek bi mogla biti i sa mnom i sa svijetom za koji misliš da je stvaran ali, za to treba vremena... i mnogo druženja sa mnom. Neki ljudi nikad ne dostignu taj nivo rasta na kojem uspjevaju dohvatiti puteljak koji se zove UMJERENOST. Ljudi uvijek idu iz krajnosti u krajnost, a gdje god je neumjerenost – tu utihne nit koja srce vezuje za BESKRAJ. Isto tako, mislite da ćete nešto zauvijek imati ako ga čvrsto stegnete. Ne razumijete da su snaga i moć u NEVEZIVANJU.
    Djevojčica je pokušala ponoviti nove riječi koje je Beskrajčić izgovorio: ''Naći puteljak koji se zove UMJERENOST i NE VEZATI SE, i... A da li to znači da se ne smijem vezati ni za tebe jer bi te mogla izgubiti?''

    ''Ti mene, nikad, ne možeš izgubiti. To je nemoguće. Jedino se može desiti da se zatvori i ogluši prostor u srcu koji nas spaja. Sada, pokušaj ti sama odgovoriti na moje pitanje: da li me više osjećaš kad me tražiš ili kad me onako usput iščekuješ?''


    ''Kad te tiho iščekujem... kad se samo tiho nadam.''''Eto, sve znaš... Misli u neumjerenoj količini uvijek oko čovjeka stvore čahuru, pa kad previše sanjaš, želiš, tražiš... –cilj ti bježi. Zbog toga postoje ljudi koji čitav život misle i misle... napinju se i trgaju da nešto ostvare, a njihov uspjeh ili ono što zovu srećom, nikad ne budu potpuni. Ne smiješ se vezati... ni za što, čak ni za mene... –dopusti svemu da bude i teče... onako kako je BESKRAJ uredio.

    A BESKRAJ ti je sve dao, svaku želju ti ispunjava... Čim nešto pomisliš, to je kao da pošalješ mail Beskraju, i on automatski odgovara... Međutim, ljudi se previše zagrade mislima i dođe do opterećenja mreže koja Sve prožima. ''

    ''Kako da manje mislim?''
    ''Nauči se da manje koristiš riječi, i posmatraj mene. Nauči da se stvarnost ne opisuje riječima, i zato, ako već moraš nešto opisati, koristi riječ ZANIMLJIVO. Čim izgovoriš tu riječ, misli se uplaše i pobjegnu. Pokušaj! Nauči se da u stvarnosti ništa NIJE VAŽNO! I svaki dan je DAR i zove se DANAS, i da je najljepše mjesto na svijetu OVDJE i SADA. Eto, to su neke čarolije koje brišu misli i riječi. Ako ih budeš koristila, nikad nećeš biti začarana mislima i riječima. ''

  10. #535
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Slika Dorijana Greja

    "Ja sada ništa ne odobravam niti se bilo čemu protivim. Apsurdno je zauzimati takav stav prema životu. Nismo došli na svet zato da paradiramo moralnim predrasudama. Uopšte ne registrujem šta običan svet priča, a nikada se ne mešam u ono što drugi ljudi rade... Prava mana braka jeste što čini čoveka nesebičnim. Ipak, postoje karakteri koje brak čini svestranijim. Zadržavaju svoj egoizam i dodaju mu više drugih ega. Prinuđeni su da žive više života. Postaju organizovaniji a biti organizovan mislim da je cilj ljudskog postojanja."

    Neko bi rekao - producent.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  11. #536
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Edgar Alan Poe

    … i gle između tih tamnih draperija gde se zvuci pesme izgubiše izadje jedna mračna i neodredjena senka, senka kakvu bi mesec, kada je nisko na nebu, napravio od čoveka. Ali to je bila senka ni od čoveka ni od boga, niti ma od koje poznate stvari. I dršćući i za malo među draperijama sobe, ona se najzad zaustavi, u punom izgledu, na površini vrata od bakra. Ali senka je bila bez oblika, neodređena, i bila je senka niti čoveka niti boga, ni boga grčkog, ni boga hadejskog, niti ma kog boga egipatskog. I senka je stajala mirno na tučanim vratima, ispod luka i svoda, i nije se kretala, niti je rekla ijednu reč, nego je tu zaista i ostala. I vrata na kojima je senka stajala bila su, ako se dobro sećam, čelo nogu mladoga Zoilusa u pokrovu. Ali mi, nas sedmorica u društvu, kada smo videli senku, kako je izašla između draperija, nismo smeli da je pravo posmatramo, nego smo oborili oči, i gledali smo stalno u dubine abonosovog ogledala. I najzad ja, Ojnos, rekavši tiho nekoliko reči, zapitah senku za njeno prebivalište i za njeno ime. I senka odgovori:”Ja sam Senka, i moje je prebivalište blizu katakombi Ptolomejskih, a kod onih mračnih dolina Jelisijuma koje se graniče sa gadnim kanalom Haronovim.” I onda mi, sedmorica skočismo sa naših sedišta u užasu, i stajasmo dršćući i tresući se, i preneraženi, jer zvuci u glasu senke ne behu zvuci ma koga jednog bića, nego mnozine bića, i menjajući se u svojim naglascima od slova do slova, padali su tužno na naše uši, u dobro poznatim i dobro zapamćenim naglascima mnogih hiljada naših umrlih prijatelja.
    Last edited by Raquel; 29-06-12 at 21:37.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  12. #537
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Linija horizonta - A. Tabuki

    Doneli su ga usred noći, ambulantna kola su stigla u tišini, ugašenih farova, i Spino je odmah pomislio: desilo se nešto strašno. Činilo mu se da spava, a zapravo je nepogrešivo čuo zvuk motora ambulantnih kola koja su skretala u usku uličicu suviše polako, kao da više nema pomoći, i on je shvatio da smrt dolazi polako i da je to prava mera smrti, bez žurbe i neumoljiva.
    Last edited by Raquel; 29-06-12 at 21:49.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  13. #538
    Join Date
    Apr 2012
    Posts
    295
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Odavno sam primetio da se Jelena javlja sve redje, ali dugo mi je trebalo da priznam sebi tu činjenicu. Da to ne bih morao učiniti, ja sam se zadovoljavao sa malo, sa sve manje, nadajući se uvek višem. Tako sam celo jedno leto živeo od jednog nerazumljivog i munjevitog vidjenja....


    Ni putovanja izgleda više ne pomažu. Ono od čega bih hteo da pobegnem ide sa mnom... A ono što bih, sa potajnom i nepriznavanom nadom u sebi, želeo da vidim - ne javlja se više. Sedim sam i čekam... Putovanja za mene gube draž i smisao.


    Izmedju nas je uvek bilo tako: kad je tu, onda je prisutna tako kao da je najprirodnija stvar na svetu i kao da ce doveka ostati i bez promene ostati tu. Ali sad mi se čini da je to bila obmana samoobmanutog čoveka. U stvari, ona i ne zna za mene, uzalud je čekam svako veče. Moglo bi se reći da sam uvek živeo od osećanja na jedno prividjenje, a sada zivim od uspomena na ta svoja sećanja.




    Ivo Andrić – „Jelena, žena koje nema“

  14. #539
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Pijanista - A. Bariko

    Svirao je... ni sam ne znam kakvu muziku, ali malu i ... lepu. Nije bila varka, bio je to baš on, on je svirao, njegove ruke, po tim dirkama, sam Bog zna kako. Trebalo je samo čuti ono što je izlazilo. Bila je tu i neka gospodja u kućnoj haljini, roze, i s nekakvim štipaljkama u kosi... puna para, da se razumemo, Amerikanka, žena tipa iz osiguravajućeg društva... elem, ronila je ovolike krokodilske suze koje su joj se slivale preko noćne kreme, gledala je i plakala, nikako da prestane. Kada ugleda kapetana pored sebe, šmrknu, ta bogatunka kažem, šmrknu i, pokazujući prema klaviru upita:
    "Kako se zove?"
    "Hiljadu devetstoti."
    "Ne pesma, dečak."
    "Hiljadu devetstoti."
    "Kao pesma."


    Ima i film.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  15. #540
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    1,084
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Krv je sok sasvim poseban .

  16. #541
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "-Ono sto je bitno to se ne vidi....
    -Naravno...
    -To je kao s vodom.Ona koju si mi dao da pijem bila je kao muzika,zbog cekrka i uzeta....secas li se...bila je slatka.
    -Naravno.
    -Gledaces nocu zvezde,Moja je isuvise mala da bih ti pokazao gde se nalazi.Bolje je ovako.Moja zvezda Bice za tebe jedna od zvezda.Tako ces voleti da gledas sve zvezde...Sve ce one biti tvoji peijatelji,a osim toga poklonicu ti nesto...
    On se opet nasmeja
    -Ah,mali moj ,kako volim tvoj osmeh
    -Upravo to ce biti moj poklon...bice to kao s vodom...
    -Sta hoces da kazes?
    -Za sve ljude zvezde ne znace isto.Za one koji putuju,zvezde su vodici.Za druge one su samo male svetiljke.Za naucnike one su problem. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato.Ali sv te zvezde tamo cute.A ti ces imati zvezde kakve nema niko........
    -Kad budes gledao nebo nocu,posto cu se ja na jednoj od njih smejati,to ce za tebe biti kao da se sve zvezde smeju.."

  17. #542
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    LocalHost
    Posts
    272
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    1 Post

    Default

    JAN MAJEN i moj Srem,
    Paris, moji mrtvi drugovi, trešnje u Kini,
    priviđaju mi se još, dok ovde ćutim, bdim, i mrem
    i ležim, hladan, kao na pepelu klada.
    Samo, to više i nismo mi, život, a ni zvezde,
    nego neka čudovišta, polipi, delfini,
    što se tumbaju preko nas, i plove, i jezde,
    i urliču: "Prah, pepeo, smrt je to."
    A viču i rusko "ničevo" -
    i špansko "nada".


    M. Crnjanski
    If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
    Alice In WonderLand.

  18. #543
    Join Date
    Mar 2004
    Location
    CT-BD-BG
    Posts
    1,120
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Because to influence a person is to give him one's own soul. He does not think his natural thoughts, or burn with his natural passions. His virtues are not real to him. His sins, if there are such things as sins, are borrowed. He becomes an echo of some one else's music, an actor of a part that has not been written for him. The aim of life is self-development. To realize one's nature perfectly--that is what each of us is here for. People are afraid of themselves, nowadays. They have forgotten the highest of all duties, the duty that one owes to one's self. Of course, they are charitable. They feed the hungry and clothe the beggar. But their own souls starve, and are naked. Courage has gone out of our race. Perhaps we never really had it. The terror of society, which is the basis of morals, the terror of God, which is the secret of religion--these are the two things that govern us. And yet--"

    Lord Henry

    The Picture of Dorian Gray by Oscar Wilde

  19. #544
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    “…Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se meriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve belezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena....”

  20. #545
    Join Date
    Apr 2012
    Posts
    93
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Da su me ukrali Cigani u tužnom gradskom parku,
    u mornarskom odijelu, i nestali u mraku,
    odveli bi me daleko, gdje stiže samo želja,
    pred začuđenim licem mojih roditelja.
    Da su me ukrali Cigani, ne bi me bilo briga,
    jer bih mislio da se samo nastavlja igra.
    Svi bi tvrdili da sam sa sretne zvijezde pao
    i ništa o svom životu ja nikad ne bih znao.
    Da su me ukrali Cigani, imao bih slobodu
    da pijem svoje vino i pijem svoju vodu.
    Bio bih bogat i voljen, a vračara bi mi rekla
    da nemam svog imena i da sam bez porijekla.
    Da su me ukrali Cigani, još dok sam bio dijete-
    iz ovog mrtvog grada, iz nevolje i sjete;
    imao bih svoj šator i medvjeda na lancu,
    svoju zvjezdanu kuću, konja i kruh u rancu.
    Da su me ukrali Cigani, provodio bih dane
    Ležeći u travi kraj auto-strade,
    Svirao bih gitaru i prelazio milje,
    ljubeći jedno biće slobodno i divlje.
    -Pa zar ti se svidja ovakav zivot?
    -A sto da radim, da se ispisem iz ovog i upisem u drugi?

  21. #546
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Vojvotk|nja od Fund|ne
    Posts
    20,926
    Thanks Thanks Given 
    1,011
    Thanks Thanks Received 
    1,852
    Thanked in
    704 Posts

    Default

    " U životu, dragi moj prijatelju, nije riječ o tome da osvojite što je moguće veći broj žena, jer je to samo spoljašnji uspjeh.
    Riječ je, prije svega, o tome da njegujete sopstvene visoke zahtjeve, jer se u njima ogleda mjera vaše lične vrijednosti.
    Zapamtite, dragi prijatelju, da pravi ribar vraća sitne ribice u vodu! '' (Milan Kundera)
    Sell the Vatican, Feed the World!

  22. #547
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Dobro veče dame i gospodo novinari, zeleznici, svi rođeni i oni koji su se davno odrodili, vi koji sedite i gledate belo, baš kao da nemate pojma zašto ste tu, vi koji ste platili da čujete ,,pametnu,, jer ova nova generacija nezadovoljnih prati trend širenja intelektualnih sposobnosti na svim nivoima,vi što ste tu da ne budete izuzetak i vi napuštena, iznurena gomilo ,,prosjaka,, vi najponosnija i omražena ,,ruljo narodna,,

    .Dobro veče vašim praznim pogledima uperenim u neke daleke horizonte, one koje ne poznaje niko, a svi znaju da postoje, nalik obećanom raju.
    Dobro veče vašim ,,otvorenim ustima,, što izazivaju smeh, jer šta je rečeno i šta se može reći,a da se naizust ne zna i šta nas može imalo čuditi u ovoj stalnoj kolotečini beznađa?
    Dobro veče robovi neostvarenih težnji, armijo ,,jadnika,, koji se trude da makar jednu kratku etapu budu oni koji sude i budu oni koji umeju i budu oni koji znaju sve.
    Dobro veče ,,šizofrenična,,,nezahvalna omladino, vi što nosite sve te etikete, vi što nećete i ne možete više sem onoga što su vam dali i rekli za vas,oni koji vas nesposobnim zovu,a izlažu o pameti pre jednog veka.
    Dobro veče farso u narodnom kolu, popapučena namigušo seoska, ti što gradiš glibavom rukom u pogana usta zlatan zub.
    Dobro veče ti što se ne sećaš kako si sam kada nemaš, ti što ti se oko skuta viju brojni jarani, lije prepredene, oni što gledaju dušu da ti uzmu - jade i hijene.
    Dobro veče svi vi u narodu što ste, mada bi rado na nebu bili, dobro veče i evo vam malo snage, meni sada ne treba ništa...svaki čovek u svom jadu živi...dobro veče tebi moj narode mili, laku noć grobovi i pusta pepelišta..."

  23. #548
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " I zamislite sve zvezde iz Sanjinog jata ponovo su bile na broju ! Možda je ona njena tamna zvezda na kolenu, koja se godinama pretvarala da je mladež, odvela Sanju natrag, na nebo ? Ko zna ? Vanja onda poče da je traži u bajkama i svi su se čudili šta jedan star čovek traži u knjižarama po odeljenjima za decu ? Tražio je po ilustracijama, prevrtao i okretao listove, ali nikako nije mogao da je pronadje. I znate šta ? On je još uvek traži… Lako ćete ga poznati po tome što uvek ide pognute glave, polako, korak po korak i gleda pred noge da slučajno ne zgazi Sanju. Svi oni, koji traže nešto važno, nešto dragoceno, nešto što su odavno izgubili, koračaju na isti način. Poznaćete ih po tome što ih na ulici ništa drugo ne zanima : samo gledaju ispred sebe, samo gledaju, i traže, traže...
    A možda je Sanja još uvek sa Vanjom? Možda je toliko sitna, kao najsićušnije zrnce zvezdane prašine zalutalo na planetu Zemlju ? Možda mu je u kosi, u uhu, možda mu je u zenici oka, pa mu zato svetle oči : mozda je zaista tamo, samo što on to ne može da zna ? "
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  24. #549
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Ruke. Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku što se miču po gradskim ulicama? Te ljudske ruke kolju, puštaju krv drugim životinjama, stvaraju strojeve, bodu iglama, drže usijane pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente, ljudi ih pronose ulicama i ne znaju što bi s njima? Skidaju suknene šešire, mašu palicama, nose u rukama predmete, cigarete, knjige, jedna ruka drži drugu ruku u magnetizmu tjelesnog dodira, tople su ruke ljudske, znoje se, krastave su, ranjene, okupane, nafarbane, njišu se u mrtvim njihajima, prate kretnju ljudskog gibanja kao mesnati uresi u jednoličnim amplitudama, i tako se miču ljudske ruke po ulicama zajedno s ljudima, po tom dugotrajnom i jalovom ljudskom putu, koji teče i koji navire izmedju zidova gradskih kao voda.
    A ljudi vuku sobom svoje ruke, svoje dugove, svoje gnjile zube i brige, i žene, i djecu, i umorne noge, i nezdravo, žalosno tijelo, i tako se miču u bokovima i u zglobovima, otvaraju usta, govore, viču, a gdjegdje javlja se na usnama ljudski smijeh."

  25. #550
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    ''Ja volim bez nade i znam da cu vas posle toga jos hiljadu puta vise voleti. Ako vas ikad budem ubio, moracu, naravno, i sebe da ubijem; a ja sebe koliko je god moguce duze necu ubijati, kako bih taj neizdrzivi bol da budem bez vas osecao sto duze. I znate li jos jednu neverovatnu stvar: ja vas svakim danom volim sve vise, a to je takoreci nemoguce.”

    Kockar, Dostojevski
    I don't get lucky. I make my own luck.

Page 22 of 30 FirstFirst ... 12181920212223242526 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)
    By puppy in forum Ljubav
    Replies: 1972
    Last Post: 09-03-24, 02:17
  2. Erotski motivi u crnogorskoj knjizevnosti
    By Bonja the Zmaj in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 2
    Last Post: 08-12-06, 15:02
  3. Najbolje svjetske reklame
    By montegruja in forum Internet
    Replies: 20
    Last Post: 19-08-06, 22:40
  4. Las Vegas, Prijestonica Svjetske Zabave
    By Regi in forum Putovanja
    Replies: 5
    Last Post: 12-10-05, 02:20
  5. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •