Daleko u neistraženim zaledima jedne zabačene oblasti zapadnog spiralnog
kraka Galaksije nalazi se maleno, neugledno, žuto sunce.
Na orbiti oko njega, na rastojanju od približno devedeset sedam miliona milja,
nalazi se beznačajna plavozelena planeta ciji su stanovnici, koji su nastali od
majmuna, toliko primitivni da još smatraju digitalne rucne casovnike strašno
zgodnom idejom.
Ta planeta ima - ili, da budemo precizni, imala je - jedan problem, koji se može
ovako opisati: većina njenih stanovnika bila je uglavnom nesrećna. Kao rešenje
ovog problema predlagane su mnoge stvari, ali sve su uglavnom bile povezane s
kretanjem nekakvih malenih, zelenih komada hartije, a to je zaista čudno, jer ti
mali, zeleni komadi hartije nisu i sami bili nesrecni.
Zbog toga je problem opstajao: ljudi su uglavnom bili zlovoljni, a mnogi su se
osecali bedno, cak i oni s digitalnim casovnicima.
Sve je veći bio broj onih koji su počinjali da misle kako su svi napravili veliku
grešku još onda kad su sišli sa drveta. A neki su i drvece smatrali lošom zamišlju i
rekli su da uopšte nije trebalo ni napustiti okean.
Bookmarks