"Nema sumnje", reče Feliks sa veselim sarkazmom, "gospodin Kriger je napravio uporednu studiju stepena vrline u pojedinim gradovima, ali nažalost, naše više merilo ponašanja ne daje koncerte, a gospodin Šopen daje."

Jedva primetan smeh raširi se među tutorima. Ispod svoje ravnodušne pribranosti gradonačelnik se nasmeja u sebi.

"Čini mi se da vi odobravate ponašanje gospodina Šopena", reče ledeno Kriger.

"Ja niti odobravam niti ne odobravam. Ja sam samo istakao da je njegov privatni život sporedan. On je veliki pijanista, a to je, i to treba da bude dovoljno."

"Želeo bih da kažem da su za čoveka koga su nazivali "prvim građaninom Saksonije" vaša moralna merila veoma rastegljiva."

"Možete da kažete šta god želite."

"Hoćete li da poreknete da su Šopen i Žorž Sand ljubavnici?" reče Kriger trudeći se da izvuče prednost.

"Ja niti poričem, niti priznajem. Ja jednostavno ne znam. Možda biste vi mogli da nam kažete odakle znate da su oni ljubavnici. Imate li neko tajno obaveštenje o toj stvari?"

Kriger slegnu ramenima. "To je smešno. To svako zna."

"No, ja ne znam", reče Feliks sa izgledom krajnje nevinosti. "Gospodin Šopen živi u Parizu, Plas d'Orlean broj 40. Madam Sand provodi skoro sve vreme preko godine u svojoj seoskoj kući, Šato de Noan. Istina je da je on tamo bio njen gost, ali su isto tako njeni gosti bili i Balzak, List, Berlioz, Delakroa i skoro svi veliki umetnici našeg vremena. Da li su i oni njeni ljubavnici? Imate li slučajno neka obaveštenja iz spavaće sobe o tom predmetu i da li u vaša obaveštenja ulazi i uhođenje kroz ključaonicu?"