za djevojke- sve sto treba da znamo o svojoj vagini...

[zvoncica]

Tepaju joj raznim slatkim i manje slatkim nadimcima, ima svog ljekara specijalistu, može pružiti nevjerovatan užitak, ali i bol – posebno ako ste odlučili roditi. A opet, mnogim je ženama nepoznanica. Mala anketa koju smo sproveli pokazala je kako više od 60 % žena o vagini ne zna dovoljno, a dokazano je da cure koje su intimne sa svojim intimnim područjem češće doživljavaju orgazam. Zato vam dajemo 15 ključnih informacija kako biste naučili sve o tom važnom dijelu svojeg tijela i tako mu osigurali primjerenu higijenu i dobro zdravlje, a sebi, naravno, veći užitak.

1. To je samo dio intimnog područja

Kad kažemo vagina, većina nas misli na sve polne organe. Ali, precizno, termin opisuje samo vlažni, tijesni kanal od vulve ili stidnice (vidljivog dijela koji uključuje male i velike stidne usne, klitoris i međicu) do cerviksa (donjeg dijela, odnosno grlića maternice). Vagina nam omogućava da imamo menstruaciju, uživamo u seksu i donesemo dijete na svijet.

2. Sve su iste

Iznutra su sve vagine slične, ali im je spoljasnjost različita. Klitoris je dug od jedan do tri centimetra, ali bez obzira na veličinu, u svakom se nalazi 8000 živčanih završetaka pa je izuzetno osjetljiv. Velike (ili spoljne) usne mogu biti jedva vidljive ili nekoliko centimetara duge, a male (unutrasnje), koje podsjećaju na leptirova krila, mogu biti skrivene ili visiti preko velikih usana. Usne nisu simetrične, obično je jedna strana veća.

3. Žene svijetle puti mogu imati tamnu vulvu i obrnuto


Boja kože intimnog područja ne mora biti ista kao ostatak tijela. Mnoge žene svijetle puti imaju smeđu ili ljubičastu stidnicu, a tamnopute cure znaju imati svijetlu. Boja kože može se razlikovati i na raznim dijelovima vulve – na primjer, usne mogu biti tamnije, a međica svijetloružičasta.

4. zidovi su joj nabrani

Zidovi vagine nabrani su i stisnuti. Ali kad se moraju raširiti, pri penetraciji ili kad stavljamo tampon, razdvajaju se i šire, slično kao što se otvara kišobran ili širi plisirana suknja kad se zavrtimo u krug. Vagina se obično povećava za centimetar do pet, ali može se proširiti i mnogo više – u trenutku porođaja.

5. Bez brige – ma koliko penis bio velik, neće se rastegnuti...

Kao što smo već objasnili, vagina je nevjerovatno elastična i može primiti i najveći tampon ili penis, ali poslije se vrati u prirodnu veličinu. Porođaj je druga priča. Vagina se tada mora proširiti toliko da može izaći dijete pa neke mame kažu da se poslije osjećaju malo šire. No i to se može popraviti određenim vježbama (pogledajte broj sedam).

6. …niti će se stisnuti ako dugo nemate seksualne odnose

Mit je kako će vam se nakon duzeg “sušnog” razdoblja vagina toliko stisnuti da će povratak u akciju biti neugodan ili čak bolan – kao da ste ponovno djevica. Iako bi vaginalni mišići mogli biti nešto tvrđi – ništa vas neće boljeti.

7. Redovna joj vježba koristi

Baš kao što vježbe za bicepse učvršćavaju ruke, redovno treniranje pubokokcigealnog mišića – glavnog na području karlice – dobro će činiti i vagini. Ne samo da ćete moći čvršće stegnuti dragog dok vodite ljubav i tako i njemu i sebi pojačati užitak, nego ćete i lakše doći do orgazma. Evo kako vježbati: stisnite mišiće kao da želite zaustaviti mlaz mokraće dok piškite, držite 10 sekundi pa ih opustite. Ponovite 10 do 20 puta dva puta dnevno – već za mjesec dana primijetit ćete razliku.

8. Puna je bakterija

Nema u tome ničega fuj – oko 15 vrsta bakterija u vagini sprečava razvoj štetnih mikroorganizama i infekcija. Među tim dobrim bakterijama su laktobacili kojih ima i u jogurtu. Neki ginekolozi čak tvrde da se gljivična infekcija može izliječiti kasičicom običnog jogurta – stavite malo na tampon i umetnete u vaginu.

9. Čisti se sama

Nema potrebe da ispirate unutrašnjost vagine specijalnim preparatima – vagina se čisti sama (tome služi iscjedak). Sekreti ispiraju celije sa zidova vagine, višak vode i bakterije. Morate prati samo spoljasnji dio između nabora usana i međicu. Uvijek koristite blagi sapun za intimno područje bez dodatka mirisa.

10. Može i bez dlačica

U doba pecinskih ljudi stidne dlačice štitile su vaginu od bakterija i zadržavale miris koji je privlačio suprotni spol. Danas nas štiti odjeća, a što se tiče privlačenja muškaraca kosmatim grmićem, situacija je obrnuta: mnogi se momci jače pale kad vide glatko obrijani intimni dio svoje cure.

11. Miris se mijenja tokom ciklusa

Svaka vagina ima svoj miris. Obično je kiselkast prije nego što dobijete menstruaciju, a intenzivniji poslije. Miris će biti izraženiji i nakon vježbanja, zbog rada znojnih žlijezda, i tokom seksa, zbog prirodnih lubrikanata koje tijelo tada proizvodi.

12. Stimulacija joj paše…

Seks je sladak između ostalog i zato što se pri stimulaciji vagine luče hormoni srece, bez obzira na to jeste li došli do vrhunca ili ne. Neki ginekolozi smatraju da orgazam ublažava menstrualne grčeve – što je odličan razlog da se onih dana u mjesecu zavučete u krevet s dragim ili sebi priuštite malo solo seksa.

13 …ali previše seksa može naškoditi

Redovan seks je super, ali učestali polni odnosi u vrlo kratkom vremenu mogu dovesti do iritacije i upale vagine, ali i do cistitisa, mokraćne infekcije koju zovu i “bolest medenog mjeseca” jer često bukne kad ste s dragim negdje daleko od svakodnevnih obaveza pa malo pretjerate sa zabavom među carsavima. Mokraćnu infekciju lakše ćete dobiti ako on u vas ulazi otpozadi jer tako bakterije mogu prijeći iz anusa u uretru. Ali to ne znači da morate odustati od te poze: piškite prije i poslije seksa da isperete bakterije.

14. Iscjedak se mijenja tokom ciklusa

Vagina luči više iscjetka u vrijeme ovulacije – a u tom razdoblju je i rjeđi i prozirniji. Neposredno prije menstruacije je gušći i bjelji. Ako vas ikad pecka, svrbi, ima neugodan miris ili izgleda poput svježeg sira – odmah kod ginekologa.

15. Unutra se ništa ne može izgubiti

Vagina nije “crna rupa”. Ništa se ne može u njoj izgubiti i kliznuti u matericu jer je ona dobro zaštićena. Ali istina je da tampon može pobjeći tako da ga ne možete dohvatiti. Ako se to dogodi, čučnite i pogurajte ga mišićima i pokušajte dohvatiti. Ne uspijete li, potražite pomoć ginekologa koji će tampon izvaditi brzo i bezbolno. Važno: koliko god uživali u seksi igricama s čokoladom ili šlagom, pazite da vam ne uđu unutra jer šećer može dovesti do infekcije.

Izvor: COSMOPOLITAN Hr.

[zvoncica]

Bolni problemi

Dva poremećaja o kojima se malo zna, a mogu izazvati ozbiljne smetnje:


Vaginizam je refleksno stezanje vaginalnih mišića, odnosno neka vrsta grča, zbog čega je veoma teško ili nemoguće voditi ljubav, staviti tampon pa čak i obaviti ginekološki pregled. Žena tako upada u začarani krug: penetracija je bolna pa se sljedeći put mišići ponovno automatski grče i stanje se samo pogoršava. Ako sumnjate na vaginizam, izbjegavajte neko vrijeme puni seksualni odnos i potražite stručnu pomoć. Poremećaj se može liječiti terapijom i/ili psihološkim savjetovanjem.


Vulvodinija je dugotrajna nelagoda ili bol stidnice (vulve) koju karakterise peckanje, žarenje, iritacija ili neobicna osjetljivost pa je svaki dodir nepodnošljiv. Spoljasnjih simptoma uglavnom nema, osim katkad blagog crvenila, a poremećaj se često dijagnostifikuje tek kad ginekolog isključi sve ostale bolesti, na primjer, uznapredovalu gljivičnu infekciju. Bol može biti trajan ili povremen, lokaliziran ili proširen, a za olakšavanje simptoma mogu se uzimati antidepresivi ili antikonvulzivi, dok neki ljekari predlažu promjenu ishrane.

Izvor: COSMOPOLITAN Hr.

Vaginalne infekcije u reproduktivnom periodu žena su česte i, mada ne ugrožavaju život, značajno mogu da utiču na njihovo normalno funkcionisanje.Takođe, mogu da utiču i na fertilnost žena, kao i na tok i ishod trudnoće zbog mogućnosti infekcije novorođenčeta tokom prolaska kroz porođajni kanal inficirane majke. Bakterijska vaginoza ce statistički značajno češće nalazi kod pacijentkinja sa pre kanceroznim promenama na grliću materice ili sa karcinomom cerviksa, u poređenju sa ženama sa nepromenjenim grlićem, a može da uzrokuje i znatno češću pojavu postoperacionog pelvičnog celulitisa nakon histerektomije. S druge strane, prisustvo S. agalactiae u vaginalnom sekretu može biti značajan uzročnik veoma ozbiljnih i po život opasnih infekcija novorođenčeta, kao što su meningitis, pneumonija i sepsa. Za protozou T. vaginalis dokazano je da može da utiče na smanjenje plodnosti, a u toku trudnoće može da ošteti ovojnice ploda, dovede do njihovog prevremenog prskanja i uzrokuje prevremeni porođaj, a postoji i povećan rizik od nastanka karcinoma grlića materice. U reproduktivnom periodu žena, a naročito ukoliko postoje određeni faktori rizika kao što su hormonska terapija, dijabetes melitus tip 1 i upotreba antibiotika širokog spektra, česte su gljivične infekcije uzrokovane gljivama roda Candida. One, osim što dovode do nelagodnosti kao što su pojačan svrab i sekret, često predstavljaju dijagnostički i terapijski problem. Zbog toga ce preporučuje redovna mikrobiološka kontrola žena u reproduktivnom periodu na prisustvo bakterija, uzročnika bakterijske vaginoze, gljiva i trihomonasa. Tek ukoliko su ovi nalazi negativni, sprovode ce dalja mikrobiološka ispitivanja, koja su komplikovanija, duže traju i znatno su skuplja, kao što su ispitivanja na hlamidije, mikoplazme i neke viruse koji mogu uzrokovati vaginalne infekcije kod žena u reproduktivnom periodu.

preuzeto sa: Srpski arhiv za celokupno lekarstvo

[zvoncica]

Vaginalni sekret

Razlikujemo šest stepeni vaginalne čistoće, odnosno šest grupa vaginalnog sekreta.

I grupa vaginalnog sekreta odlikuje se prisustvom sluzi, ponekog leukocita i mnoštvom Doderleinovih bacila. Ovaj nalaz je dosta rijedak i susreće se kod djevojčica prije puberteta.

II grupa vaginalnog sekreta sadrži malo leukocita i sluzi, dosta Doderleinovih bacila, poneki streptokok, stafilokok i rijedak bacil koli. Takav nalaz se smatra normalnim.

III grupa vaginalnog sekreta sadrži dosta leukocita, mnoštvo patogenih bakterija, nema Doderleinovih bacila, katkad se može naći i poneki Trihomonas vaginalis. Sekrecija tada ističe iz vagine, prlja rublje žene i stvara okolno crvenilo, svrab i bol. Nekada može proći nezapaženo i bez reakcije. Dosta veliki procenat žena ima u svom nalazu treću grupu vaginalnog sekreta koji, bez obzira na to da li smetnje postoje ili ne, treba da se liječi upravo zbog toga što se infekcija širi i neopaženo pređe u hronična zapaljenja.

IV grupa vaginalnog sekreta karakteriše se obilnom žućkastom sekrecijom. Izazivač je gram–negativni diplokok–gonokok. Veoma brzo se širi i zahvata veliki broj seksualno aktivnih, a promiskuitetnih osoba, tako da u kratkom vremenskom intervalu oboli veći broj osoba. U narodu ova vrsta polno prenosive bolesti poznata je pod nazivom „triper“ ili „kapavac“, upravo zbog sekrecije koja se prilikom pritiska na penis iz njega izliva kapanjem. Iz tih razloga, skoro uvijek se na pregled javlja muškarac koga pečenje pri mokrenju i obilje sekrecije upućuju na pregled. Istovremeno se sprovodi liječenje i muškarca i žene, antibiotikom na koji je uzročnik osjetljiv. Gonokokna infekcija nekada prođe nezapaženo, ili se usled nedovoljnog terapijskog tretmana gonokok preseli i ugnijezdi u cervikalnim žlijezdama, tako da tu može dugo, nezapaženo da boravi, ali i da izazove veoma ozbiljna oboljenja organa karlice.

V grupa vaginalnog sekreta izazvana je bičarem koji je normalan stanovnik završnih partija debelog crijeva–Trihomonas vaginalis. Aktivno se kreće, pa nepravilna higijena (pranje odozdo na gore ili nepravilno brisanje posle defekacije), kao i niz drugih momenata, mogu dovesti do infekcije ovim dosta upornim, neprijatnim i recidivima sklonim uzročnikom.

VI grupa vaginalnog sekreta nastaje usljed infekcije kandidom albikans. U preparatu se nalazi dosta leukocita, deskvaminisanih ćelija, sluz i kolonije gljivica kandide albikans, koja na sluzokoži vagine stvara malinast izgled, pa se dijagnoza može postaviti sa sigurnošću i bez uzimanja brisa. Isti taj uzročnik kod novorođenčadi može da izazove soor (mlečac), pa razlog infekcije treba potražiti u porođaju i kasnijoj higijeni ruku. Ova vrsta infekcije se prenosi polnim putem, a kisela sredina pogoduje za njen razvoj.

Doderleinov bacil:
Rodnicu prekriva sluznica koja je osjetljivija od kože i podložnija infekcijama, čiji uzročnici dolaze spolja. Da bi se spriječilo naseljavanje sluznice uzročnicima bolesti, naše tijelo je napravilo "dogovor o saradnji" s "dobrim" bakterijama koje spriječavaju naseljavanje drugih bakterija na isto područje. Te bakterije su nazvane Doderleinov bacilus.
Doderleinovi bacili od nas dobijaju hranu, a mi smo dobili efikasnog čistača i tjelohranitelja (u punom smislu te riječi). Naime, tokom vremena površina vagine se ljušti i epitelne celije otpadaju. Bogate su glikogenom koji je osnovna hrana bacilima. Oni taj glikogen pretvaraju u mliječnu kisjelinu koja povećava kiselost vagine (snižava pH). Kisjela sredina pogoduje razvoju našeg "partnera", a spriječava razvoj uzročnika bolesti koji ne uspijeva u takvoj sredini
Budući da Doderleinovi bacili zavise od kisjelosti vagine koju su sami stvorili, intimno pranje sa alkalnim sapunima (punim hemikalija) mijenja njihovu okolinu, pa ih uništava. Sa smanjenjem broja Doderleinovih bakterija, mijenjaju se osobine iscjetka iz vagine pa on mijenja miris i boju. "Dobre" bakterije unistavaju i antibiotici čija nepravilna upotreba, bez konsultacije s ljekarem, može dovesti do istih posljedica. Zbog današnjeg načina života, intimna njega je nužna i za to postoje specijalizovana sredstva koja svojom kisjelošću i sastavom ne narušavaju ravnotežu u vagini.

[Flame_S]

Veliki za temu!

[dobrica]

odlicna, mada sjecam se ove teme, tj ovog texta, odlican je

[zvoncica]

Trichomonas vaginalis


Trihomonijaza je seksualno prenosiva bolest koju izaziva Trichomonas Vaginalis. Trihomonas je sitan organizam (protozoa) koja izaziva upale urogenitalnog trakta i kod žena i kod muškaraca, ali su simptomi najčešće izraženiji kod žena.

Koji su simptomi?

Trihomonijaza kod muškaraca veoma rijetko izaziva simptome. Mogu da se jave upala mokraćnog kanala (uretritis) koji se odlikuje iritacijom uretre, javlja se pečenje pri mokrenju ili ejakulaciji, a može da se javi mali iscjedak sa vrha penisa.
Trihomonas ima veliki afinitet prema epitelnim ćelijama vagine i kod žena najčešće izaziva upalu vagine (vaginitis). Inkubacija infekcije traje od 4 do 28 dana. Javlja se žuto-zeleni (često penusav) sekret iz vagine specifičnog mirisa (na trulo drvo), iritacija i svrab u genitalnom predjelu, peckanje pri mokrenju, neprijatnost pri odnosu, i rijetko bol u malom stomaku. Oko 20% žena nema nikakve simptome. Često je infekcija Trihomonas Vaginalisom udružena sa drugim infekcijama (naročito sa gonorejom i hlamidijom), a takođe povećava podložnost nekim virusima (HPV i HIV).
Trihohomonas se otkriva u preparatu sedimenta urina, vaginalnom sekretu ili sekretu uretre. Nalaz trihomonasa u sekretu se obilježava kao V (peta) grupa sekreta. U današnje vrijeme najpouzdanija metoda otkrivanja trihomonasa je PCR.

Kako se liječi?

Trihomonijaza se leči metronidazolom. Obavezno je liječenje svih seksualnih partnera kako se infekcija ne bi prenosila ponovo. Jednom preležana infekcija ne ostavlja trajni imunitet i moguće je da se infekcija ponovi.


www.palmoticeva.com

[zvoncica]

Mikoplazma je veoma česta polno prenosiva bolest i izazivač infekcija mokraćnih puteva.


Mikoplazma je vrsta bakterija koja nema ćelijski zid tako da živi u drugim bakterijama. Postoji više od 70 vrsta mikoplazmi. Sve se one genetski razlikuju, tako da stečena otpornost organizma prema jednoj vrsti ne štiti od ostalih. Zbog toga su infekcije mikoplazmom veoma raširene. Najčešće prisutne mikoplazme, za koje je dokazano da su izazivači polnih bolesti čovjeka, su mycoplasma hominis i mycoplasma genitalium, kao i ureaplasma ureticum (takođe vrsta mikoplazme).

Mikoplazma je čest stanovnik polnih organa čovjeka. U vagini žena obično ne izaziva tegobe, osim ako nije udružena sa drugim infekcijama. U ostali ženskim polnim organima izaziva zapaljenja koja se mogu komplikovati sterilitetom.

Većina žena inficirana mikoplazmom nema nikakve simptome ili su oni tako blagi da im ne pridaje značaj. Žena može osjećati svrab u vagini, peckanje prilikom mokrenja ili bolove tokom polnog odnosa. Nekada primjećuje pojačan vaginalni sekret, osjeća napetost u donjem dijelu trbuha ili čak bol. Mikoplazma može biti uzrok neurednog intermenstrualnog krvarenja ili muke, povraćanja i povišene temperature.


Komplikacije

Zapaljenje jajovoda mikoplazmom dovodi do njihovog suženja ili neprolaznosti što otežava ili potpuno onemogućava oplodnju. Nekada dolazi do slijepljivanja resica jajovoda. Oni propuštaju kontrast pri histerosalpngografiji i čini se da je prolaznost normalna, ali je prihvatanje oplođene jajne ćelije od strane resica i njen transport ka materici nemoguć. Kod muškaraca mikoplazma, takođe, može biti uzrok steriliteta.

Mikoplazma može da se dokaže izolovanjem bakterije iz brisa grlića materice, uretre ili mokraće. Može se dokazati otkrivanjem antitijela. Koriste se PCR test ili bojenje DNK. Najefikasnija je dijagnoza kombinacijom dva testa. Npr. Mycoplasma genitalium ne može da se dokaže kulturom bakterije tako da se dobija lažno negativan rezultat. Najpreciznija metoda je PCR test.


Mikoplazma se liječi antibioticima. Bakterija je uglavnom osjetljiva na tetracikline (Doxycyclin i sl.) koji se primenjuju 10 do 14 dana, makrolide (eritromicin) i piranozide (klindamicin, linkomicin). Ako se bakterija izoluje iz mokraće ili brisa i uradi antibiogram, onda moze da se koristi antibiotik na koji je najosjetljivija. Liječenje je efikasno samo ako se liječe oba partnera. U toku terapije je neophodna apstinencija.

Preventiva

Bolest se moze spriječiti stalnim korišćenjem prezervativa. Mogući su i drugi putevi prenošenja osim polnog odmosa, jer je mikoplazma izolovana i kod devojaka koje ih nisu imale. Do infekcije teže dolazi ako je imunitet jači. Zato treba da se koristi zdrava ishrana, da se izbjegava stres, svakodnevno obezbijedi odmor i dovoljno noćnog sna. Povoljno djeluje šetnja, fitnes, bavljenje sportom, druženje i bavljenje nekim hobijem. Izbjegavati stvari koje mogu da smanje otpornost sluzokože kao tampone, tanga gaćice, unihop, tijesnu odjeću, odjeću od vještačkih materijala, hemijske iritanse i vaginalna ispiranja.


Izvor: Porodični lekar.net

[sparco]

hm ovo i mene vuce da se prikljucim, da se objedini ona malo o zdravlju tema sa ovom,

[zvoncica]

Toplina, vlaga, sunce, znojenje, mokri kupaći kostimi i peškiri prava su poslastica za bakterije, viruse, razna gljivična oboljenja i čak razne polne bolesti u ljetnjem periodu. Upravo zbog svih tih opasnosti koje vrebaju u velikim razmjerima, treba obratiti pažnju i voditi računa o ličnoj higijeni.
Da bi se spriječila opasnost od bilo kakve zaraze preporučuje se konsultacija sa ljekarom ukoliko se pojave prvi znakovi infekcije.
Odlasci na bazen, vježbanje u raznim sportskim centrima pa tako i u prirodi, mjesta su na kojima u ljetnjem periodu vrebaju razne bakterije i virusi pa se upravo zbog toga upozorava na važnost lične higijene. Toaleti, plaže, bazeni, mjesta kroz koje na dnevnoj bazi prođe na stotine ljudi, žarišta su raznih mikroorganizama kojima upravo vlaga i toplota pogoduju.


Kao što u narodu kažu 'bolje spriječiti, nego liječiti' tako i ginekolozi upozoravaju na opasnost mokrih kupaćih kostima i peškira i savjetuje kako spriječiti razvoj raznih infekcija:
Prvi korak je pojačana briga o ličnoj higijeni, pa je tako tuširanje nakon mora ili bazena prvi korak u odbrani od vaginalnih infekcija. Vlažna sredina pogoduje razvoju mikroorganizama, stoga je obavezno skidanje mokrog kupaćeg kostima pri izlasku iz vode. Prije sijedanja na plastične stolice, plažu, ležaljke, obavezno je prostiranje peškira jer direktan kontakt kupaćeg kostima nije dovoljna zaštita od virusa i bakterija. Prilikom odlaska na plaže i bazene preporučuje se korišćenje više peškira. Nikako nemojte koristiti isti peškir za brisanje nakon plivanja i tuširanja. Preporučuje se nošenje papuča za vrijeme tuširanja u zajedničkim kabinama za tuširanje jer su ta mjesta žarište raznih bakterija.

Specijalisti takođe ističu i važnost korišćenja raznih sredstava za ličnu intimnu žensku higijenu kao mjeru borbe protiv raznih infekcija i naglašava važnost pridržavanja uputstva otisnutih na samoj ambalaži.

Odbacivanje odjeće od vještačkih vlakana i korišćenje intimnog donjeg rublja od prirodnih vlakana može biti prevencija u sprečavanju množenja mikroorganizama. Takođe bi bilo poželjno preusku odeću zamijeniti laganim materijalima i modelima.

Postoje razne bolesti koje se prenose na osobu direktnim kontaktom pa ih nije nemoguće prenijeti i putem predmeta. Takve bolesti uzrokuju različiti virusi i najučestalije su pojave. Glavni uzročnik je takozvani Humani papiloma virus, poznat kao HPV. Zbog toga se preporučuje što učestalije pranje ruku i korišćenje čistog peškira.


gljivične infekcije:


Za vrijeme tjelesne rekreacije u teretanama, pa tako i na otvorenom, stručnjaci savjetuju izbjegavanje nošenja preuske sportske odjeće. Najpogodnija mjesta za razvoj gljivičnih infekcija su upravo ispod pazuha, dojki i prepona. Takođe, infekcije se mogu prenijeti i putem peškira pa sve do polnih organa.
Korišćenjem čiste sportske opreme, pamučnih čarapa i papuča, spriječavate pojavljivanje gljivica. U slučaju neprimjerenog liječenja gljivica postoji mogućnost širenja na ostale djelove tijela. Kako biste izbjegli pojavu gljivica koje najčešće vrebaju u tuš kabinama i svlačionicama, savjetuje se nošenje pamučne odjeće i pamučnog donjeg rublja.

Stafilokokne i streptokokne infekcije najučestalije su infekcije današnjice i mogu napasti svaki dio vašega tijela.

polne bolesti:

Problem brojnih polnih bolesti i infekcija posebno dolazi do izražaja za vrijeme ljetnjeg perioda. Kako sunce i more imaju poseban učinak na ljudsko raspoloženje tako dolazi i do pojačanih seksualnih aktivnosti, i polnih odnosa bez adekvatne zaštite.

Glavni uzrok prenošenja polnih bolesti događa se prilikom odbijanja zaštite za vrijeme seksualnog odnosa, a najučestaliji razlozi su nepostojanje navike korištenja zaštite kondomom pa tako i neinformisanost o spriječavanju širenja bolesti.
U današnje vrijeme postoje razne metode zaštite protiv polnih bolesti. Kondom kao takav je najučestalija metoda zaštite, i najefikasnija zaštita protiv HIV-a i ostalih polno prenosivih bolesti.

Doktori tvrde da se infekcije puno brže šire kod ženske populacije. Muškarac je u većini slučajeva prenosilac virusa, a ređe zaražen istim.

Hlamidija, Humani papiloma virus i kondilomi, ukoliko se ne liječe pod stručnim nadzorom, kod žena izazivaju infekcije koje u najgorem slučaju dovode do raka grlića materice.

Mikoplazma, Hepatitis B i C, Goroneja, sifilis, infekcije hlamidijom i najgori od svih AIDS, izuzetno su opasna oboljenja. Sve te bolesti imaju mogućnost liječenja adekvatnom terapijom, ali činjenica da uvijek postoji mogućnost negativnog ishoda dovodi do zapitkivanja samog sebe.

Spriječavanje širenja polnih bolesti upotrebom adekvatne zaštite je, i uvijek će biti, najispravniji način zaštite protiv infekcija i virusa koji danas vladaju svijetom.


izvor: Šminkerka.com

[zvoncica]

Hlamidija, bakerija koju papa test ne vidi:


Većina oboljelih ne zna da širi bolest jer nema znakova bolesti, sve dok ne nastupe opasne komplikacije i trajne posledice.
Zaraza hlamidijom trahomatis danas je, uz genitalne HPV infekcije, najčešća moderna "tiha" seksualno prenosiva bolest u svijetu. O tome svedoče testiranja na hlamidiju koje mladi obavljaju nakon letovanja i godišnjih odmora. Procjenjuje se da je kod nas hlamidijom zaraženo 7-15 posto seksualno aktivnih osoba, a posebno zabrinjava porast obolijevanja mladih osoba. U Evropi je oko 10 miliona infekcija koje su 2003. godine rezultirale sa 600 hiljada upala jajovoda, od kojih je 120 hiljada završilo neplodnošću.

Odgovorne za niz bolesti muškog i ženskog urogenitalnog trakta, ali i upala drugih organa, sićušne gram negativne bakterije iz porodice Chlamydiaceae dugo su pogrešno smatrane virusima.

Do danas je otkriveno 18 stereotipova koji uzrokuju trahom, polne i neonatalne infekcije (upale mokraćne cijevi, cerviksa, prostate), rijedje upale sluznice oka, rektuma, ždrijela, upale pluća i uha kod novorođenčadi, dok neki tipovi uzrokuju kod nas rijetku, ali ozbiljnu polnu bolest - lymfogranuloma venereum.

Neprepoznate, neliječene infekcije mogu uzrokovati teške komplikacije:

- kod žena: začepljenja jajovoda, po život opasne izvanmaterične trudnoće, upale male karlice, prekid trudnoće i prijevremeni porođaj, neplodnost, povećan rizik od nastanka karcinoma grlića materice uz postojeću HR-HPV infekciju;

- kod muškarca: smanjenu plodnost, reaktivni autoimuni artritis, povišen rizik od raka prostate. Važno je istaknuti da nakon preboljele i izliječene hlamidijske infekcije organizam ne stiče otpornost. Svakoga ko je već liječen može uvijek iznova inficirati zaraženi partner, slično kao kod ponavljanih bakterijskih upala grla.

Seksualni odnos i prenos sa zaražene rodilje na novorođenče dva su glavna puta prenosa. Hlamidija se u polnom odnosu prenosi čak i kod nepotpune penetracije, a zaraza je, iako rijeđe, moguća kontaktom sa zaraženim površinama, predmetima i sekretima inficiranim hlamidijom. Kod žena koje ne praktikuju analni seks moguća je infekcija analnog kanala iz vagine na rektum brisanjem toaletnim papirom, a do infekcije oka dolazi ako zarazni sekret polnih tekućina dospije u oko tokom odnosa ili se prenese prstima, peškirom, vodom iz zaraženog bazena i slično. Kod djece, hlamidijska infekcija može biti znak seksualnog zlostavljanja.

Kod većine žena u početnom stadijumu infekcija se ne vidi, dok su kod manjeg dijela inficiranih mogući simptomi poput neuobičajenog vaginalnog krvarenja ili sekreta, bolovi u trbuhu, bolovi pri polnom odnosu, povišene tjelesne temperature, bolovi u predjelu uretre i bešike te učestalog mokrenja.
Kod većine muškaraca simptomi takođe najčešće izostaju, a sumnju na infekciju pobuđuju pečenje i nelagoda pri mokrenju, iscjedak iz uretre, bol, otok i nelagoda u testisima sa ili bez povišene telesne temperature. Kod mlađih muškaraca, kod zaraze hlamidijom kao komplikacija upale uretre, često nastane epididimitis, upala sjemenih kanalića, a rijeđe orhitis, upala testisa, s povećanim rizikom od začepljenja sjemenovoda, što povećava opasnost od neplodnosti.

Period inkubacije varira, u prosjeku traje 10-14 dana. Simptomi kojima se pokazuje infekcija hlamidijom ponekad su vrlo slični simptomima gonoreje.
Najčešći simptomi kod žena su: - krvarenje između menstruacije - vaginalno krvarenje tokom ili nakon polnog odnosa - bol u donjem dijelu trbuha - blago povišena tjelesna temperatura - bolno i/ili učestalije mokrenje - upala cerviksa - pojava abnormalnog iscjetka - mukopurulentni cervicitis - žuckastomliječni sekret iz cerviksa s neugodnim mirisom.
Kod muškaraca su najčešći simptomi: - vodenastoviskozni mliječni iscjedak iz uretre - bolovi ili osećaj pečenja tokom mokrenja. Muškarci često ne shvataju ove simptome ozbiljno jer se obično javljaju ujutro i mogu biti blagi, a tokom dana nestanu. Kod infekcije rektalne sluznice mogući su: svrabež, krvarenje, sluzav iscjedak i proliv. Moguća je i blaža upala oka (crvenilo, svrabež i iscjedak).

Precizna dijagnoza spašava život.

Najnovije studije potvrđuju sumnju da hlamidijska infekcija grlića materice povećava rizik od nastanka invazivnog karcinoma cerviksa, posebno kod žena koje imaju dvostruku infekciju cerviksa (hlamidijsku i HPV infekciju tipovima visokog rizika) te kod žena koje puše. Stoga je pravovremena, precizna dijagnoza i u slučaju hlamidijske infekcije izuzetno značajna. Poput većine drugih bakterija i virusa, ni hlamidija se ne može vidjeti u Papa testu, te on ne može biti zamjena za dijagnostički test na hlamidiju!


Testiranje se savjetuje svim ženama koje imaju upalu cerviksa, svim trudnicama na prvom pregledu u trudnoći, svim muškarcima kod kojih postoji sumnja na genitalnu infekciju hlamidijom, prije terapije antibioticima. Prije uzimanja uzorka ćelija iz brisa uretre preporučljivo je 3-5 sati ne mokriti, a barem 7 dana prije ne uzimati antibiotik.

Hlamidije su osjetljive na antibiotik, te je liječenje vrlo uspješno. Neophodno je liječiti oba partnera. Jednom izliječena infekcija ne znači i zaštitu od bolesti u budućnosti, jer se infekcijom ne stiče otpornost na hlamidiju. Ako se ne poštuju zaštitne mjere (kondom), može se ponovo zaraziti.

[zvoncica]

Papanikolau test (PAPA test)

PAPA test je dio ginekološkog pregleda čiji je cilj što ranije otkrivanje prekanceroznih i kanceroznih stanja grlića materice. Tokom pregleda uzima se material za citološki pregled sa prednje i zadnje usne grlića materice i iz kanala grlića materice. Od uzorka se napravi citološki razmaz (ćelije grlića materice se razmažu po predmetnom staklu ) u kojem se pod mikroskopom gledaju znaci zapaljenja grlića, uzročnici infekcije, dobroćudne i zloćudne ćelije i promene. Dijagnostičku metodu je izmislio George Papanicolau 1953., pa se po njemu zove PAPA ili Papanicolau test.

Test se obavezno preporučuje seksualno aktivnim ženama ili starijim od 18 godina života jednom godišnje. Ukoliko to vaš ginekolog preporuči po potrebi i češće. Najbolje vrijeme za uzimanje uzorka je sredina ciklusa tj. 10-20 dana nakon prvog dana poslednje menstruacije. Obavezno 2 dana prije odlaska na pregled treba izbjegavati tuširanje vagine ili umetanje vaginalnih ljekova , spermacidnih pjena, krema ili tableta, jer navedeni postupci mogu isprati ili sakriti izmijenjene ćelije. Smatra se da se redovnom godišnjom PAPA kontrolom smanjuje rizik umiranja od raka grlića materice za 90%!

Nalaz može biti:
1. uredan;
2. pokazivati zapaljenske i eventualno uzroke zapaljenja, ali bez promjena u epitelnim ćelijama;
3. biti abnormalan jer su nađene izmijenjene ćelije. Abnormalan nalaz ne znači karcinom, kao ni da takvo stanje bezuslovno prelazi u karcinom, mada neke od tako promijenjenih tzv. displastičnih ćelija imaju veću vjerovatnoću da postanu maligne.

Displazija je stanje u kojem se epitelne ćelije grlića materice svojom veličinom, izgledom i sazrijevanjem razlikuju od normalnih epitelnih ćelija ali još nisu maligne. One sadrže potencijal da postanu maligne (prekancerozno stanje). Displazije se nalaze u oko 2-5% žena, a rizik prelaza u karcinom iznosi 10-15% odnosno 30-50% ako se radi o CIS. Naime, displastične ćelije mogu biti više ili manje promijenjene, pa se tako razlikuju tri nivoa displazije: blaga, umjerena i teška. Često se kao sinonimi koriste i termin CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), pri čemu u zavisnosti o debljini zahvaćenog epitela postoji CIN I (blaga displazija), CIN II (umjerena displazija) i CIN III (teška displazija odnosno CIS tj. carcinoma in situ). CIS, za razliku od invazivnog karcinoma, nije probio bazalnu membranu (koja razdvaja epitel od vezivnog tkiva s krvnim i limfnim sudovima koje se nalazi ispod epitela), pa je još uvijek ograničen samo na epitel.

U nalazu PAPA testa moguće je naići i na termin SIL (skvamozna intraepitelna lezija), koji se takođe odnosi na displastične ćelije grlića materice, pri čemu SIL niskog nivoa (LGSIL od eng. low grade) odgovara CIN-u 1, a SIL visokog nivoa (HGSIL od eng. high grade) uključuje CIN II i CIN III.
Postoji i nalaz atipičnih skvamoznih, odnosno glandularnih (žlijezdanih) ćelija neodređenoga značenja (ASCUS odnosno AGCUS) u stanjima kada abnormalnosti ne ispunjavaju kriterijume za CIN, SIL ili displaziju. Kod prosečno 5-10% pacijentkinja s ovakvim nalazom se nakon daljnjih pretraga otkriva SIL visokog nivoa ili, rijetko, invazivni karcinom.

Karcinom grlića materice (cervikalni karcinom; invazivni cervikalni karcinom) nastaje kada tumorske ćelije probiju bazalnu membranu i prošire se dublje u tkivo materice ili u druga tkiva i organe.
Papanicolau klasifikacija je uvedena 1954. i godinama se koristila u interpretaciji nalaza:
Papa I - uredan nalaz
Papa II - netipične upalne promjene
Papa III - displazija: blaga, srednje teška ili teška
Papa IV - carcinoma in situ
Papa V - sumnja na invazivni karcinom.

Sada je zamijenjena klasifikacijom koja veću pažnju poklanja histološkim kriterijumima u dijagnostici i razlikujemo:
Displazija lakog stepena (CIN I, LGSIL): promjene slabo izražene i to u površinskim ćelijama, čije su citoplazme uredne, jezgra blago povećana, nepravilnog oblika, jače obojena. Jezgro zauzima više od trećine površine ćelije. Kod blage displazije može se očekivati spontano povlačenje u oko 50-80% slučajeva tokom 1 godine, čak i uz pozitivan nalaz visokorizičnog HPV.

Displazija srednje teškoga stepena(CIN II, HGSIL): promjene površinskih i dubokih ćelija do 2/3 debljine epitela, pri čemu je sloj bazalnih ćelija jasno proširen s većim brojem mitoza (umnožavanje ćelija), kao i većim brojem ćelija s netipičnim jezgrama, odnosno netipičnog izgleda. Jezgra zauzima polovinu površine ćelije.

Displazija teškoga stepena(CIN III,CIS, HGSIL): više od 2/3 debljine epitela je zahvaćeno displastičnim promjenama, promijenjena jezgra nalaze se u svim slojevima ćelija. Kod karcinoma 'in situ' (CIS) znakovi normalne građe epitela i sazrijevanja ćelija u potpunosti nedostaju.
Uzimanje uzorka nije povezano s bilo kakvim komplikacijama ili rizicima.

Savjet: Nemojte uzimati vaginalete ili tablete samo na osnovu nalaza Papa testa bez prethodno učinjenih molekularnih ili mikrobioloških testova za tačno utvrđivanje uzročnika upale. Ženama kod kojih je nađen povećani broj upalnih celija u Papa testu bez drugih smetnji ili znakova upale, preporučuje se preventivni DNK PCR test na Chamidiu trachomatis, kao i svim zdravim polno aktivnim osobama oba pola barem jednom godišnje. Ženama koje imaju smetnje i znakove upale, bez obzira na broj zapaljenskih ćelija ili prisustvo vidljivih uzročnika u Papa testu, preporučuje se testiranje na hlamidiju, mikoplazmu i ureaplazmu, aerobe i anaerobe iz brisa grlića maternice. Nije rijetkost istovremena infekcija s dva ili više uzročnika, od kojih svaki može zahtijevati primjenu različitog lijeka. Liječenje je opravdano i daće rezultate isključivo na temelju pozitivnog nalaza tačno određenog uzročnika posebnim laboratorijskim testovima.

izvor: VašGinekolog RS

[sparco]

bioze zvoncice, kad sve ovo ovako napises, ubi me ako mi se mili pric joj vise, lijepo li je neznanje nekad.......................

[dobrica]

Sparco pravo zboris, kad sve ovo procitas mrkne svijes', ali bolje procitat pa znat nego turat pa muke mucit poslije.

[sparco]

i to sto kazes, eno samo ona tema o zdravlju pa da ti smrkne dje se sve treba paziti, i sto te snalazi sa svih strana, pod zvono cu se zkaljucati do kraja zivota

[zvoncica]

hahahahah Sparkic, i zadovoljstvo moze da presjedne...zato kondom u dzep, kao obavezan "modni detalj"