Odlichna knjiga.
Procitah knjigu koja je danas dosla uz VIJESTI.
Generalu Kapicicu svaka cast na svakoj izrecenoj recenici u toj knjizi.
Dosta zanimljivo stivo.Dosta istorijskih cinjenica iz prve ruke,a ne od nazovi istoricara.Svjedok hapsenja Draze,ubistva Krsta Popovica...
Zamalo da napravimo atomsku.Obaranje US aviona iznad Slovenije.Goli otok.Sutjeska.Neretva...
Odlichna knjiga.
zbog legendarnog kapitena, Gige Bosnica.
neki ljudi, iz toga doba, koji su procitali materijal su imali dosta kritika na racun knjige, da je dosta toga ili precutano ili namjerno izmijenjeno, no ko ce ga znat
/me stetan
Amor dolor est!
Amor vincit omnia!
obavezno, ali obavezno pogledati ---> http://www.svjetlopisi.com/cg/cg.html
Didi,kako je moj pokojni djed bio ucesnik nekih 75% pomenutih dogadjaja,i slusajuci njegove price od malih nogu i price pok.Veljka Milatovica,i samog Jova,stvorio sam neki svoj sud o svom tom vremenu,a ne ovo sto mi se danas servira od nekih ljudi tipa Serbo i ostali nazovi istoricari...
Nije moje da sudim,vrijeme ce pokazati...
Posto sam sa njim u izuzetno bliskim rodjackim odnosima,znam da je iz par puta precuta dosta stvari koje se ticu ubistva Krsta Zrnova,u kojima je direktni akter bio moj rodjeni djed.
Tako da....ne znam.
Kako vec reko nedje prije,kapa dolje za ratne zasluge,jer je zbilja rijec o rijetkom herojstvu,kao i sve mimo toga izuzev golog otoka.
Vidjecu da procitam.
Last edited by Sidewinder; 02-12-09 at 20:34.
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
Tvoj djedo i moj komsija Veljko
Ne znam moj Mico,kad se covjek stavi u to vrijeme i kako je tada bilo...Ko zna kakvi bi bili ti i ja tada
Zanimljiv mi je dio o planini Stavor...Cuti se o tome sve ove godine. ...
Mislim da o Krstu od Veljka pokojnog nije niko moga izvuc nista,jer sam i sam ima slicni slucaj u kucu.
Sjecam se Veljka,cesto je dolazio kod nas u Bjelopavlice,pili su rakiju,igrali karte,mezili prshut i pretezno razgovarali tada meni nekim nejasnim jezikom o ratu itd.
Namrsten jedan,drugi jos crnji.
2 muanatija i teza coeka,ne vjerujem da je zemlja izbacala.
Ka da su iz iste izasli
Kasnije slucajno,jedva smo saznali da je kod nas u kucu zavrsio Krstov levor,a kod Veljka orden.
I to je sve.
Naravno,neku godinu prije nego je umro,djed je trazio da mu se dovede zivi Krstov potomak,kako bi mu preda levor,jer ga je do smrtne ure jelo to sto su ga morali likvidirat.
E zasto gdin General uporno izostavlja neke stvari,nije mi jasno,a pitacu ga prvom prilikom kad se vidimo,mada to je vrlo rijetko posto zivi u BG.
Last edited by Sidewinder; 02-12-09 at 20:57.
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
A što sve Šerba napadate
Koliko sam ja sluša Šerba(a u drugi semestar mi predaje baš to razdoblje II SR) njemu se ne razlikuje priča od Veljka Milatovića i ostalih .I nije ništa Šerbo napisa u svoje knjige za čem nema potvrdu u dokumentima ne brinite .
Preporučio bih nešto stariji dokumentarac "Jugoslavija u ratu" što se tiče ove tematike,Branko Petranović je vodio glavnu riječ.
zna li neko kako se može doć do Jovove knjige, jer ja nijesam ni znala da izlazi danas uz Vijesti?
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Nije Krsto zec iz gore...
Znam da su ogrijeshili dushu i unazadili Crnu Goru.Ne znam kako do sad neko nije ubio to ***** komunisticko.Sad laprda tuda i prica poluistine,oce da se opere,a ima preko 50 nashih ljudi na dushi.
Nijesam procitao tu knjigu,ali cu je nabavit koliko je danas.
Last edited by Zodiac; 03-12-09 at 15:22.
Najgore je sto taj coek u dva TV navrata nije makar jednom izrazio zaljenje proforme,povodom svega toga sto se desavalo.
Medjutim to je takav sklop,koji bi familiju svoju posla tamo samo rad ideje i drzave.
A sto se tice ubijanja,vjeruj mi da je malo takvih muda bilo,ne krije se i kolko je napunio godina.
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
Svjedočanstvo o jednoj epohi
KNJIGA “GOLI OTOCI JOVA KAPIČIĆA” TAMARE NIKČEVIĆ, U IZDANJU “VIJESTI”, DANAS NA SVIM KIOSCIMA U CRNOJ GORI
Podgorica - Knjiga “Goli otoci Jova Kapičića” može se smatrati istorijskim izvorom prvog reda. To sazanje dobila sam od istoričara, kod kojih sam se raspitivala o težini podataka koji se mogu dobiti u sličnim intervjuima, odnosno u intervjuu sa bivšim Titovim generalom i zamjenikom Aleksandra Rankovića, šefa ondašnje UDB-e. U knjizi se nalaze Kapičićeva svjedočanstva o mnogim poznatim i nepoznatim detaljima novije istorije južnoslovenskih naroda, a jedno takvo je i ono o “lijevim greškama” ili “počinjenim zločinima”, kako ih Kapičić definiše - kazala je poznata novinarka Tamara Nikčević, autorka knjige “Goli otoci Jova Kapičića”, koju je objavio “Dailly press” a koja se od danas može naći na svim crnogorskim kioscima.
Na jučerašnjoj konferenciji za novinare, koju je “Dailly press” organizovao povodom pojavljivanja u prodaji svog najnovijeg izdanja, osim autorke knjige govorili su i urednik nove edicije “Zeitgeist” Balša Brković i direktor firme “Dailly press” Željko Ivanović.
- Riječ je o knjizi u kojoj je Tamara Nikčević sabrala razgovore s Jovom Kapičićem, a ako postoji čovjek koji od rođenja pod znakom i usudom istorije, onda je to on. Od samog čina rođenja, a rođen je u Gaeti, gdje su bili smješteni prognani crnogorski građani, preko dana partizanskog otpora, preko toga da je bio jedan od onih ljudi koji su učestvovali u hapšenju Draže Mihailovića, preko toga da je bio u diplomatiji i da je bio uz Iva Andrića u trenutku kada je slavni književnik u Stokholmu primao Nobelovu nagradu, do događaja u najnovijoj istoriji, mi zapravo shvatamo da je taj čovjek u nekoj vrsti plesa sa istorijom koji traje čitavog njegovog života. S druge strane, Tamara je metodama vrhunskoga žurnalizma i, usuđujem se da kažem, osobenim pripovjedačkim erosom, uspjela da “ulovi” mnoga suptilna značenja i međuznačenja. Kroz tako organizovano svjedočenje Jova Kapičića pred vama se otvara čitava jedna epoha - rekao je urednik edicije “Zeitgeist” Balša Brković.
Nikčević je objasnila da knjigu čini 13 poglavlja, ali da je “suštinski ona podijeljena na dva dijela”, od kojih je prvi dio posvećen predratnom i ratnom periodu života slavnog Titovog generala.
- Jedan od meni najinteresantnijih segmenata knjige je onaj u kome Kapičić govori o slavnoj bici na Sutjesci, kada je on imao oko 24 godine. Govoreći o užasu koji su prošli, Kapičić je kazao da je “smrt bila spas”. Nemoguće je uporediti današnju generaciju mladih ljudi s tim ljudima i sudbinama... Drugi dio knjige govori o poratnom Kapičićevom periodu, o, recimo, boravku njegovom u Parizu, gdje je s čuvenim beogradskim nadrealistom Markom Ristićem bio primljen i kod De Gola. Impozantna je lista ljudi koje je Kapičić poznavao i s kojima je bio u kontaktu. Jedan o ključnih segmenata je i golootočka priča tokom koje je Kapičić saopštio da je na tom mjestu boravio samo tri puta, u ukupnom trajanju od pet dana, te da je neopravdano optužen za mnoga nepočinstva - kazala je Nikčević.
Ona je dodala da knjiga donosi veliki broj ekskluzivnih detalja, koji će biti različito tretirani, a s posebnom pažnjom u krugovima onih ljudi koji su potomci ili bliski prijatelji ljudi što ih je Kapičić u intervjuima pomenuo.
Govornici su najavili i da će uskoro biti organizovana i promocija knjige Tamare Nikčević, u kojoj će učestvovati i “glavni svjedok” i glavni lik njene knjige - Jovo Kapičić.
Knjige za sve generacije
Željko Ivanović je govorio i o pozitivnim rezultatima izdavačke djelatnosti firme “Dailly press” zahvaljujući kojoj je u crnogorske domove ušlo preko dva i po miliona primjeraka knjiga.
- Publikovali smo više od petnaestak edicija, preko 280 naslova, što je rekord svih vremena u crnogorskom izdavaštvu. Dobar dio tih knjiga je već pročitan, dobar dio će tek čitati nove generacije, pa mislim da smo u edukativnom smislu učinili nešto što će se tek cijeniti u budućem vremenu. Taj uspjeh postigli smo uprkos brojnim problemima u Crnoj Gori. Jedan od njih je i problem prevodilaštva, odnosno nepostojanja adekvatnih prevodilaca koji bi mogli da sva važnije izdanja prevode, i zbog kojih bi mogli i neki budući izdavači da računaju na ta izdanja. Ovim potezima mi smo stimulisali i knjižarsku mrežu, jer su se ljudi vratili knjizi, pa su počeli da kupuju i naslove koji nijesu dio naših edicija. Sada smo s novom edicijom na novom početku - rekao je Ivanović.
- Tražeći naziv za novu ediciju u kojoj bi kao prva bila objavljena knjiga Tamare Nikčević, odlučili smo se za termin “zeitgeist”, što je njemački termin iz nauke o književnosti koji označava “duh vremena”. Time smo htjeli da se fokusiramo na ono što postoji u svakom djelu, a to je komunikacija s duhom vremena. Mi danas kada čitamo Rablea ili Balzaka, komuniciramo sa duhom njihovih epoha. U tom smislu, ovo je knjiga koja vrlo ubjedljivo reprezentuje jedan duh vremena - rekao je Brković.
V. V.
$ecam se na TV-u,u nekom duelu,kaze mu neki hrvat kako zna da je on,Jovo Kapa,odgovoran za smrt njegovog oca.Jovo ni pet ni shes' nego "Nemoj tako da pricas,ti znas da sam ja licno ubio svakog ko je imao veze sa smrcu tvog oca." Uglavnom,tako je otprilike tekao razgovor.
Je li ta Tamare Nikčević ona sto bila nekad na TV?
Nije hrvat nego Golubovic,covjek sa golog,koji je u emisiji bio ne mogu se sjetit imena.Uglavnom oca su mu ubili tadasnji zbiri koji su lesinarili po golom otoku,i tu je rekao kako je licno naredio da likvidiraju coeka koji mu je ubio oca,sto je ovaj coek i potvrdio.
Jes
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
najvece komunistichko zlo jedne krvave epohe nashe drzave...treba mu suditi kao i svim zlochincima,sto on to i jeste...a knjiga,koja je objektivno maksimalno moguce izmijenjanja,pritom izostavljajuci glavne dogadjaje u kojima je bio akter,je u najmanju ruku fikcija. nego,ostaje nada da ce ga privesti u bg,na chemu se vec vodi ozbiljna polemika...dace bog.
INTERVJU - General Jovo Kapičić, narodni heroj, legenda i Crnogorac s dna kace
Srce je Crna Gora!
Referendumom je Crna Gora je dobila svoj vrhunac, najveći domet koji je, iz često mračne perspektive 20. vijeka, nekada bio teško zamisliv. Kada kažem da je ovo vrhunac Crne Gore, onda mislim na to što je crnogorski narod svojoj zemlji vratio nezavisnost dobrovoljno, demokratski, sa osjećanjem i sa željom da to bude njegova i njegovih nasljednika zemlja, zemlja blagostanja, povjerenja, dobrih ljudskih odnosa – kaže general Jovo Kapičić (88.), hodajuća legenda, crnogorski brend u Beogradu, čovjek koji je svojom biografijom utemeljen u crnogorsku i jugoslovensku istoriju 20. vijeka.
Rođen u Gaeti 1919. godine, u izbjegličkom kampu Crnogorske vojske, od oca Mila, profesora bogoslovije i člana Crnogorske stranke, i majke Anđe, domaćice, general Kapičić je tokom decenija bio student medicine, komunista, komesar partizanskih brigada, divizija i korpusa, prvi crnogorski ministar policije, prvi general UDBE, čovjek koji je učestvovao u pokušaju stvaranja jugoslovenske nuklearne bombe, diplomata u Budimpešti i Stokholmu, pеnzionisan zbog ljubavnih afera u 44. godini, jedan od rijetkih generala koji se javno deklarisao, zapravo javno bombardovao velikosrpski projekat i davao javnu potporu projektu nezavisne Crne Gore. On kaže kako je ponosan što je konačno ostvaren san decenija Crnogoraca i što je Crna Gora napokon opet samostalna država.
KAPIČIĆ:
Ta država tek treba da se izgradi. Sada se gradi Azurna obala na Crnoj Gori! Neko može da kaže “to su pare Marka, Janka”, ali to je manje važno. Pare su svačije, ali ako se ulože u Crnogorsko primorje, na Žabljak, u bilo koji crnogorski grad - to je dobro. Crna Gora je stara država. I nije Crnu Goru stvorila Demokratska partija socijalista, ali je tačno da su to oni uradili mudro, bez onih nevolja koji prate tako velike istorijske procese. A ti se procesi prave nekada i sa zlim posljedicama. Mnogo se krvi za crnogorsku državu prolilo. Međutim, referendum je prošao u redu, miru, kulturno i pod kontrolom svijeta i zato je svijet dao priznanje toj novoj Crnoj Gori. Mi smo imali vrlo teške bolesti crnogorskog društva, ulazil smo u neke nepredviđene i nepotrebne avanture i one su nam donijele teške posljedice, posebno u bivšoj Jugoslaviji. Crna Gora ima amblem 13.jula. Najpametnija i najbolja stvar koju je ova vlast napravila jeste činjenica da se na njega poziva. Crna Gora je bila zemlja ideala. A 13.jul je ideal! Niko nije znao kako će se završiti, ko će ostati živ, ko će propasti, neko je planirao da će to brzo da završi, neko je planirao da nikad se ne vrati svojoj kući, ali crnogorski narod je dao taj svoj 13. jul bez ustezanja, bez potrebe da mu neko zahvali i da ga neko za to nagradi. I to se, na neki način i isplatilo, kao veliko dostojanstvo jednoga naroda koje je konačno krunisano referendumom.
Radio sam za Crnu Goru kao i drugi Crnogoraci. I nikad mi niko nije za tu svoju ulogu dao ručak ili večeru. Nikada. Ni institucija ni pojedinac. Ta tranzicija je jedan fenomen, jedno posebno stanje, kojeg nikada nije bilo u istoriji do komunizma, odnosno sloma komunizma. Nije bilo tranzicije jer komunizma nije bilo, komunizam je bio jedna nova istorijska pojava. I sada, u toj tranziciji, svako gleda svoj interes. Nema više velikih ideologija. Čitam kako vlast u Podgorici ruši neke kućice na periferiji. Vlast hoće da napravi veliku Podgoricu, ali ti ljudi ne daju te svoje kućice, te svoje baštice, to je njihovo, njihova muka, mаda nije napravljeno u skladu sa zakonom, ali oni se bore. To su sukobi interesa, to je život i realnost. A ne da se sjekiramo i zanosimo svjetskom politikom.
REPUBLIKA:
Generale, Vi ste cjelokupnom biografijom, premda i nijeste živjeli u Crnoj Gori, neraskidivo vezani za crnogorsku sudbinu. Što za Vas znači biti Crnogorac?
KAPIČIĆ:
Biti Crnogorac - to je moj život. Svaki život, svako biće koje egzistira, trudi se da bude na nekom sunčanom mjestu, da ga sunce vidi, da ga grije, da ga stopli. Meni Crna Gora grije srce. Ja nemam od nje ništa, nikad nijesam niti ću tražiti. Dao sam joj što sam mogao da joj dam i do groba sam joj odan. Majka nas je odvela, njena tri sina, u partizane, a otac i sestra odvedeni su u internaciju, u Italiju. Ali, mi smo ponosni, mi smo svoj zavjet ispunili. Ispunjenje zavjeta - to je unutrašnja sila koja te nagoni, koja te čini ponosnim - to je više od para, od vlasti, od nekakve materijalne pozicije, itd. Sve su to stvari prolazne. Od jednog izbjegličkog logora crnogorskog u Italiji, gdje su 1918. pošli dio poštenih, časnih i hrabrih Crnogoraca, pa do današnjeg dana - učinio sam sve što sam mogao da uradim nasljeđujući ideju svoga oca, svoje majke, poštujući Crnu Goru. Meni srce bije za Crnu Goru, to je jedan moj osjećaj ljudski, starački, duboko intimni.
REPUBLIKA:
Rođeni ste u doba kada je kralj Nikola Petrović bio još živ. Kao mladić ste se borili protiv Aleksandra Karađorevića. Bili ste Titov saradnik. Opet ste se borili kada je Slobodan Milošević došao na vlast. Potom ste, nakon što je 1997. došlo do raskola u crnogorskoj vlasti, podržali Mila Đukanovića. Kako vidite Đukanovićevu ulogu u još svježim istorijskim događajima?
KAPIČIĆ:
Milo Đukanović? Mogao bih reći ovako: Crna Gora nikad nije imala većeg političara, možda i državnika, od Mila Đukanovića! Nikad nije imala vještijeg, sposobnijeg i odanijeg u poslu tome crnogorskome nego što je Đukanović. Njegova je zasluga istorijska. I to treba priznati. E sad, druga je stvar što je on tu svoju zaslugu možda koristio za ovo ili ono. Nema bezgrešnih ljudi u politici. Posmatrao sam brojne istorijske ličnosti in vivo i tvrdim da ih nema bezgrešnih. Milo je na vrijeme shvatio svoju zabludu. I krenuo je na drugu stranu. Organizovao je i okupio oko sebe - one ljude koji su trebali da se okupe - i da u konačnom uspije u svom poslu. Vaskrsnuo je Crnu Goru. To je Crna Gora utemeljena u svojim velikanima, u Vojislavljevićima, Balšićima, u Crnojevićima, Petrovićima. Crna Gora koja je u oskudici svega na svijetu, koja je bila jedno divlje i surovo mjesto, ali se i na tom Cetinju, pod Ivan-Begom vazdigao Manastir, napravila Štampariju...Dočekao sam da vidim uspravljenu Crnu Goru. I ja sam zadovoljan. Pljujem na milione koje su neki drugi skupili, koji su oko Mila kao mravi oko šećera, to su ljudi koji ne znače ništa i ja sam to jedanput njemu rekao, u četiri oka, Milu. Sat i po sam sa njim razgovarao: “Ti vučeš te debile za sobom, koji ništa ne vrijede Crnoj Gori, a imaju sve od Crne Gore”, rekao sam mu. Crna Gora je velikim dijelom Milovo djelo i to mu istorija neće zaboraviti. Ali, neka ne misli da može tim da pokrije svaku drugu brljotinu. Ni Milo nije iznad ostalih ljudi Crne Gore. Iznad Crne Gore je samo orao lovćenski, koji je u našim srcima i niko drugi neka ne pokuša sebe staviti iznad Crne Gore - jer će ga istorija samljeti!
REPUBLIKA:
Da Crna Gora prošle godine nije izglasala nezavisnost šta bi se desilo sada?
KAPIČIĆ: Srbija umire na nogama. Ima tri teške bolesti; prva njena je bolest jeste raspad društva, druga bolest je raspad sistema, a treća bolest je nesuvislost ljudi, bezvrjednost ljudi kojima je povjerena ta zemlja. To je jedan tor u koji bi ušle, odnosno ostale i crnogorske ovce. I onda bi to bila kompletna bruka Balkana. Jedna stara pjesma je poučna za Crnogorce, mislim Mahmut-paše Bušatlije, gdje u njoj stoji: Dok je meni u kesi novaca, u Crnoj Gori trgovaca, Crnogorci lakomi na blago, učiniće što je meni drago! To je prije 200 godina napisano. Da je Crna Gora ostala sa Srbijom - to bi bilo jedno zlo. Crna Gora bi se istražila.
REPUBLIKA:
Kako vidite Crnu Goru u budućnosti?
KAPIČIĆ:
Ta generacija mladih Crnogoraca sada stasava, to su ljudi koji govore jezike i koji razumiju informatičko društvo, koje će dominirati ili već dominira svijetom. Iz njih će se rađati veliki ljudi. Ne sumnjam u to. Crna Gora je sve više biser mediteranske Evrope. Ja sam Crnogorac i Budvanin i Cetinjanin. Već decenijama dolazim u Budvu. Ali, nikada nijesam znao vrijednost toga kraja. Danas to postaje jedan biser evropski, mediteranski, jedan vjesnik blagostanja crnogorskog. I taj crnogorski razvoj, taj progres će uticati da se stvori jedna nova plemenitost duše Crnogoraca, da se stvori novi način života koji će omogući Crnogorcima da znaju što je muzika, što je slikarstvo, da znaju što je moderna tehnologija, informatika. A bili smo u jami! Jedna jama bez dna. Do juče je ta Crna Gora spavala sa ovcama i kozama, đeca su naučila da hodaju po zemljanim podovima kuća u kojima se dimio oganj i čađ se zavlačila u svaku poru. Ja to dobro znam, rođen sam i odrastao u toj Crnoj Gori. Bili su to pošteni ljudi, gostoprimljivi, hrabri, kavaljeri, dobri domaćini. I sa svojom mukom nijesu nikome skakali za vrat. Nijesu nikome otimali. Ali su, na tom surovom crnogorskom kršu, dali veličanstven otpor svakom ko je htio da ih ponizi i da sramoti njihov narodni i lični ponos. Ovu novu Crnu Goru treba pozdraviti.
###
To što su neki kokošari napunili džepove i šetaju se okolo, prave se neki kneževi neki vitezovi, to je sprdnja, to nijesu Crnogorci, to su bitange. Nijesu oni po duhu Crnogorci. Ja sam da svako ima šansu da napravi sebi neku egzistenciju, neko više neko manje, ali mora biti granica koju će kontrolisati institucije a u te institucije Crnogorci da vjeruju. Crnogorci vole pravdu, to su ponosni ljudi, osjetljivi su na nepravdu do samouništenja. I niko neka ne potcjenjuje njihov osjećaj za pravdu. Crnogorcima trebaju ljudi kojima će vjerovati. Takvih je među nama vazda bilo i vjerujem da ih i sada ima dosta.
Razgovarao: Vladimir Jovanović, "Republika", 18. maj 2007.
nisam stvarno ni mislio na njegov ljubavni zivot kojim je pokushao da se dodvori chitaocima...vazne teme,one najvaznije,poput ove dvije koje si naveo,i detalji i izjave draze i njegovog hapshenja,su malo je rec presmijeshna,posto postoje zapisi upravo tih razgovora,koje je on moram priznat vjesto izmijenio,pomocu kojih se stice potpuno drugo mishljenje..al dobro,nesto bolje od njega si nije moglo ni ochekivati iskreno.chovjek koji POBJEGNE iz crne gore,a toliko prica o njoj,je u najmanju ruku licemjer,da ne recem nesto teze..ostaje nada da ce platit za sve.
p.s. prastajte ako je bilo pravopisnih gresaka,crnjak mi je sad ispravljat.
Last edited by alkaida; 03-12-09 at 18:55.
Steta je sto Jovo nije napisao memoare nego od intervjua do intervjua pa se ostavlja dosta mjesta na nagadjanja sto je novinar izostavio, a sta malo "obradio".
Vidjeli bi sto je su posle WW2 na vlasti ostali sropski okupatori, kako bi vas mazili i kako bi vam divno sacuvali zemlju. Postojanje Golog Otoka je bilo potpuno opravdano, sve sto je tamo bilo zatoceno i ono sto je strahovalo od njega je bilo ono zlo koje je unistilo hiljade zivota i odnose naroda na Balkanu.
ovakvi nece dusu ispustat bez muke.... a ni ovima izgleda sto su slali bracu na taj "odmor"
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks