Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 33

Thread: Monitor no. 1000

  1. #1
    Join Date
    Sep 2007
    Location
    podgorica
    Posts
    1,849
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Monitor no. 1000

    Hiljaditi broj nedjeljnika Monitor je na kioscima, sta mislite kakve je sve metamorfoze, prevrate i cuda dozivio za ovih 1000 izdanja do sada, ili mozda ne mislite???
    Da je imalo majka za to dijete do ovoga uopšte nije htjelo da dođe-MNT jedan jedini

  2. #2
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default



    Evo i nekih tekstova iz jubilarnog broja:



    UČEŠĆE CRNE GORE U KRVAVOM RASPADU SFRJ
    Šta smo radili u ratovima

    Pucalo se od Triglava do Đevđelije, od prvog (Slovenija, ljeto 1991) do posljednjeg (Makedonija, proljeće 2001) rata, prema još nesređenim podacima, pobijeno je približno 250.000 ljudi (ubjedljivo najviše civila) i napravljena materijalna šteta koja će teško biti izračunata. SFRJ se raspadala u barutnom plamenu kroz nekoliko ratnih etapa a njena disolucija, sa međunarodnim priznanjem nezavisnosti administrativnih teritorija (federalnih republika i pokrajine Kosovo), potrajala je od 15. januara 1992. do 18. februara 2008. godine. Samo su Makedonija 1992. i Crna Gora 2006. do nezavisnosti došle bez ratnih sukoba. Srbi su ubjedljivo najviše ratovali: direktno protiv Hrvata, Bošnjaka i kosovskih Albanaca, NATO-a, indirektno (JNA) protiv Slovenije; samo u sukobu u Makedoniji 2001. Srbi nijesu bili zaraćena strana.
    Rat JNA protiv Slovenije bio je prvi rat u Evropi od 1945, dok je NATO u rano proljeće 1994. bombardovanjem srpskih meta kod Goražda (BiH) prvi put u svojoj istoriji upotrijebio oružje a 1999. protiv Srbije poveo tromjesečnu ratnu kampanju.
    Na području Srebrenice, presudom Tribunala u Hagu, pokolj oko 8.000 Bošnjaka je kvalifikovan kao najteže zvjerstvo u Evropi od holokausta - zločin genocida.
    OPET U BITKAMA: Nakon Titove smrti i geopolitičke prekompozicije odnosa snaga svršetkom hladnog rata u Evropi, od svih opcija nenasilne ustavne prekompozicije SFRJ - od saveza suverenih država do potpuno mirnog razdruživanja - desilo se najgore: rat.
    „Opet smo u bitkama, i pred bitkama; one još uvijek nijesu oružane, mada ni takve još nijesu isključene", poručio je Milošević 28. juna 1989. na Gazimestanu. Ili je imao vidovnjačke sposobnosti ili je već tada računao na glavnu polugu vladanja Jugoslavijom i Karađorđevića i Tita - oružane snage.
    Miloševićev politički uspon se vezuje za autoritet generala armije Nikole Ljubičića, najmoćnije ličnosti JNA, saveznog ministra odbrane od 1967. do 1982. godine a potom člana Predsjedništva (Vrhovna komanda) SFRJ. Srbi nijesu dominirali armijom samo u oficirskom i podoficirskom sastavu (63 odsto, više i od svoje proporcionalne zastupljenosti kao najbrojnijeg naroda). Svi ministri odbrane SFRJ nakon Titove smrti su bili Srbi: admiral flote Branko Mamula 1982-1988, general armije Veljko Kadijević 1988-1992, general-pukovnik Blagoje Adžić nekoliko mjeseci 1992. godine.
    Tokom Mamulinog mandata najavljena je uloga JNA u postitovskom periodu - generali će potezati oružje. Najprije je 1981. na Kosovu došlo do prve masivne upotrebe oružanih snaga i civilnih žrtava (detaljniji opis u Mamulinoj knjizi Slučaj Jugoslavija, Podgorica 1999) nakon koje će u Prištini biti oformljen 52. korpus - inkubator kroz koji su u (post)jugoslovenskoj drami prošli neki od ključnih srpskih generala: Adžić, Ratko Mladić, Dragoljub Ojdanić, Nebojša Pavković, itd.
    Slično organizacionom modelu 52. korpusa - kojim je JNA testirala obračun sa čitavim narodima - Milošević je na pitanju ustavnog statusa Kosova raspalio demone srpskog nacionalizma. On je nastupao pod krinkom ,,očuvanja Jugoslavije kao federacije" u kojoj bi Srbi, kao većinska populacija, majorizovali sve ostale.
    JNA je imala višedecenijski klijentski status; dotirana neograničenim finansijskim sredstvima, raspolagala je ogromnim efektivima. Miloševićeva politika i čvrstorukaški stil impresionirao je generale u tolikoj mjeri da mu je ministar odbrane Kadijević, sredinom 1988. tokom ljetovanja u Kuparima kod Dubrovnika, nudio da ga JNA podrži u izboru za saveznog premijera.
    Nakon ljetovanja u Kuparima, Milošević se obreo na Vilusima, u blizini Nikšića, na jednom konspirativnom sastanku na temu, kako se vjeruje, organizacije AB-revolucije u Crnoj Gori - koja se s jeseni 1988. inspirisana ,,brigom za Kosovo" zaista i dogodila.

  3. #3
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    RATNE IGRE: Do oktobra 1988. ustrojen je u Titogradu 2. korpus JNA namjesto dotadašnjeg Vojnog područja. Iz 2. korpusa, koji će 1992. postati 2. armija Vojske Jugoslavije, sve do 2001. su nadzirane političke prilike u Crnoj Gori.
    Upotreba Crne Gore, njenih ljudskih i materijalnih resursa za ratna dejstva 1991. ima predistoriju u doktrini Jedinstvo admirala Mamule o preustroju oružanih snaga iz 1980-ih.
    ,,Odlučili smo otvoriti problem širih vanrednih prilika sa širom vojnom intervencijom iz vana", zapisao je Mamula u knjizi Slučaj Jugoslavija.
    Na bazi iskustva borbene upotrebe snaga 1981. na Kosovu, na ratnim igrama Maganik-2 iz 1981. i Sloga-83 iz 1983. JNA je definisala i ulogu vojnih obveznika iz Crne Gore kao ofanzivne mase za dejstva na liniji Mostar-Neretva-Dubrovnik.
    Ne samo za Mamulinog vakta, već kroz cijelu istoriju jugoslovenskih država, za Crnu Goru nikada nije bilo prijetnje izravne vojne agresije iz inostranstva; u planovima beogradskih generala za crnogorski front isključivo su planirani i izvođeni ofanzivni zadaci (1941. Albanija, 1991. dolina Neretve i jug Hrvatske).
    Sredinom 1980-ih glavni ratni plan JNA, poznat pod kodnim nazivom S-1, nije bio više odbrana od agresije SSSR-a i Varšavskog ugovora (čija se snaga nepovratno topila), već je zamijenjen planom S-2 odbrane od invazije NATO sa glavninom udara preko Jadranskog mora.
    Od 1986. do 1990. održan je ciklus komandno-štabnih vježbi Romanija najvišeg vojnog vrha u kojima je teritorija Crne Gore dobila izuzetnu važnost za izvođenje ofanzivnih operacija.
    Prema dokumentu Ideja manevara OG Jadran na Jadranskom pomorskom vojištu (VPO, Split, 1986-1990), NATO bi svojom kombinovanom OG (operativnom grupom) Jug i taktičkom grupom Ankona, u početnoj fazi napada na SFRJ, najprije desantirao glavne hrvatske otoke, uključujući i širu okolinu Dubrovnika, a zatim, na tom pravcu, nastavio prodor dolinom Neretve ka Sarajevu.
    Kao odgovor, za bočne kontraudare su JNA generali planirali ukupno tri OG a prva među njima je bila OG Mostar koju bi u osnovi popunjavali 2. korpus (Titograd), 9. VPS (Herceg-Novi) i TO Crne Gore - upravo one jedinice koje su, shodno planovima Kadijevića i Adžića, 1991. oformile 2. operativnu grupu JNA, najprije za okupaciju Mostara a onda i za napad na Dubrovnik.
    Glavni zadatak OG Mostar, po scenariju ratnih vježbi Romanija, bio je penetracija u područje Neretve i zaustavljanje NATO snaga južno od Mostara, ispred mostarskog aerodroma - baš tamo gdje su prve jedinice TO Crne Gore krajem septembra 1991. najprije i bile upućene.
    PLJAČKA I POGIBIJA: Što su uistinu bili ciljevi JNA kod Dubrovnika nije bilo jasno u jesen 1991. godine. Dubrovnik i šire područje je krajem 1960-ih bilo demilitarizovano; dotadašnja kasarna je pretvorena u skladište a u grad je uplovljavala samo barkasa JNA radi opskrbljivanja hranom i vodom baze na ostrvu Lastovo. JNA je u Kuparima imala kompleks hotela bez oružane posade. Nije bilo domicilnih Srba, pa je otpao propagandni izgovor da JNA poput drugih djelova Hrvatske tamo deblokira svoje garnizone ili brani ,,goloruku srpsku nejač".
    Odgovor smo dobili 1993. godine, kada je Kadijević, kao general u penziji, u knjizi Moje viđenje raspada objasnio da je cilj bio ,,osvajanje juga Hrvatske i doline Neretve kao pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu".
    U toj fazi, početkom oktobra 1991, JNA je na Kadijevićevoj zamisli o ,,daljim dejstvima" povela manevarski rat protiv Hrvatske, ne samo kod Dubrovnika, već i u istočnoj Slavoniji, gdje su se njene najelitnije oklopne snage zaglavile na upornoj odbrani Vukovara koji je na kraju sravnjen.
    Odbrana Dubrovnika brojala je do 1.000 hrvatskih lako naoružanih vojnika i policajaca, kasnije ustrojenih u 163. brigadu HV-a, pod zapovjedništvom bivšeg JNA oficira Nojka Marinovića.
    JNA je u području koncentrisala znatno jače, teško naoružane snage od 20.000 vojnika - među njima 16.000 crnogorskih rezervista - pod komandom 2. OG sa komandnim mjestom u Kifinom Selu kod Trebinja. U sastavu 2.OG su se nalazili 2. titogradski i 37. užički korpus JNA, jedinice TO Crne Gore i TO tzv. istočna Hercegovina, zatim 9. vojno-pomorski sektor sa svojom 472. motorizovanom brigadom iz Trebinja; podršku iz vazduha davao je 172. avijacijski puk sa aerodroma Golubovci. Štabom u Kifiom Selu su od 30. septembra komandovali generali Jevrem Cokić (5. oktobra povrijeđen u udesu helikoptera), Mile Ružinovski (desetak dana) i od 14. oktobra 1991. Pavle Strugar.
    No, uprkos brojčanoj (u prosjeku 20:1) i nesmjerljivoj nadmoći u ratnoj tehnici, logistici, te školovanom oficirskom kadru, snage 2. OG su sa velikim teškoćama napredovale ka Dubrovniku; loša obučenost i haos u linijama komandovanja doveli su do velikih žrtava u redovima JNA, poglavito među crnogorskim rezervistima (poginulo ih ukupno oko 165).
    Dubrovnik je pod neposrednu opsadu došao nakon što su u ponovljenom pokušaju 24. novembra zauzete Čepikuće, te niz drugih prilaza samom gradu. Na površini od desetak kvadratnih kilometara se našlo oko 50.000 Dubrovčana i izbjeglica.
    Najžešći napad bio je 6. decembra kada je JNA otvorila artiljerijsku paljbu po starom gradskom jezgru i pokušala da zauzme tvrđavu Imperijal na vrhu Srđa. U borbama kod Dubrovnika poginulo je 193 hrvatska vojnika.
    Sramna kampanja nazvana je „rat za mir". Napadnut grad zaštićen kao svjetska kulturna baština. Ubijeno je 100 civila. U području je temeljno opljačkano, zatim uništeno, spaljeno i minirano 2.100 kuća. Iz marine u Komolcu je ukradeno oko 50 jahti i čamaca, dok je najveći broj potopljen. Aerodrom Čilipi je opljačkan: ponijeti sistemi za kontrolu leta, radari, radio-farovi, agregati. Opljačkana je stoka sa farme u Grudama, zatim kompleksi hotela u Kuparima. JNA je u Sutorini kod Herceg-Novog organizovala „sabirni logor" za organizovano dovlačenje opljačkanih dobara a u Morinju kod Kotora je otvorila divlji zarobljenički logor.
    (NE)VOLJNI SAUČESNICI: Do proljeća 1992. najveći broj crnogorskih rezervista je povučen sa fronta u mukloj tišini - što je kontrast u odnosu na euforiju, medijsko ojkanje i podvriskivanje ratne 1991. jeseni.
    U to je vrijeme preko crnogorskih luka iz Hrvatske evakuisan gotovo kompletni 13. korpus JNA iz Rijeke koji je kod Mostara i u istočnoj Hercegovini na frontu bio okosnica kombinovane OG Trebinje-Bileća.
    U Titogradu je, tokom priprema za agresiju na BiH, u prvoj polovini 1992. bila oformljena 4. vojna oblast (2. korpus, 37. korpus) sa zapovjednim ingerencijama nad OG Trebinje-Bileća, te teritorijom od rijeke Neretve do linije Mostar-Kalinovik-Foča, uprkos činjenici da je BiH 6. aprila 1992. međunarodno priznata.
    Četvorica generala Crnogoraca predvodili su snage JNA u drugim dijelovima BiH na početku rata: Vojislav Đurđevac komandant 4. korpusa u Sarajevu, Špiro Niković komandant 10. korpusa u Bihaću, Savo Janković (do 1988. ministar odbrane Crne Gore) komandant 17. korpusa u Tuzli, dok je general Dobrivoje Praščević bio načelnik štaba Druge vojne oblasti u Sarajevu (zamjenik Milutina Kukanjca).
    Crna Gora kao dio novoproglašene SRJ nije bila samo izložena ekonomskim sankcijama od strane UN, već i neposrednim vojnim prijetnjama NATO-a zbog umiješanosti u agresiju na BiH.
    Od 16. jula 1992. brodovi NATO-a su zaposjeli pomorske prilaze radi kontrole sankcija na 12 nautičkih milja od crnogorske obale, dok su od jeseni iste godine sa nosača aviona J.F.K. kontrolisali vazdušni prostor na 40 stepenu sjeverne geografske širine. Do granice prema BiH borbeni avioni zapadne alijanse su sprovodili operaciju Zabraniti let nad BiH.
    I nakon Dejtona i kraja rata u BiH i Hrvatskoj, Beograd je održavao ratne tenzije u Crnoj Gori. Od 10. do 16. maja 1996, u prisustvu Miloševića, Vojska Jugoslavije je na crnogorskoj teritoriji održala najveće manevre Laser-21.
    Iako su crnogorske vlasti odbile da učestvuju u ratu na Kosovu, Crna Gora
    je 1999. kao „nevoljni saučesnik" bila izložena ograničenim NATO udarima.
    Niti jedan crnogorski politički zvaničnik nije optužen zbog ratova u Hrvatskoj i BiH. U optužnici protiv Miloševića pred Tribunalom u Hagu kao „učesnici udruženog zločinačkog poduhvata" napada na Hrvatsku označeni su tadašnji predsjedavajući krnjeg Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i Momir Bulatović predsjednik Predsjedništva Crne Gore, dok se u zločinačkom poduhvatu napada na BiH samo Kostić pominje.
    Kostić i Bulatović su bili haški svjedoci odbrane Miloševića, dok je treći značajan akter ratnih zbivanja, Milo Đukanović, odbio svjedočenje na poziv tužilaštva.

    Vladimir JOVANOVIĆ

  4. #4
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    OD KONTRABANDISTA DO NARKO BARONA
    Tranzicija šverca

    Istorija Crne Gore pod vlašću Mila Đukanovića, njegovih nalogodavaca i pomagača, može se posmatrati i kroz raznolikost dominantnih vrsta (para)državnog šverca. Svaka je kriza, (kao uostalom i svaka šansa) bila povod da se zaradi na nekom ilegalnom poslu. ORUŽJE: Počelo je sa oružjem. U knjizi Ispovijest o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore Novak Kilibarda se prisjeća kako je, kao predsjednik Narodne stranke, ,,jedan od prvih kontakata sa samim vrhom depeesovske vlasti u Crnoj Gori" imao preko načelnika policije u Nikšiću, Miodraga Dake Davidovića. ,,Jednoga dana uhvati se kontingent oružja negdje kod Bileće. Optužba pade na Crnu Goru...". Tako Kilibarda opisuje situaciju koja je prethodila Davidovićevom pozivu da se sretnu u četiri oka i prijedlogu koji mu je šef nikšićke policije prenio. ,,Dragi moj profesore, kao što znaš, optužuje se Crna Gora da Srbima ubacuje oružje u Hercegovinu... Pa predlažem da Narodna stranke preduzme odgovornost na sebe ako dođe do direktne optužbe da je naša vlast kriva", prisjeća se Kilibarda zahtijeva koje je - prihvatio.
    Krijumčarenje oružja tada se zvalo - patriotizmom. Ratovi na prostoru Jugoslavije su prošli, ali se vlasti nijesu odrekle ovog posla. U oktobru 2002. u Rijeci je na crnogorskom brodu Boka Star, tek pristiglom iz Bokokotorskog zaliva, policija zaplijenila 17 kontejnera vojnog tereta namijenjenog Iraku. Kršeći međunarodne sankcije vojska Srbije i Crne Gore je Sadamu spremila: eksplozivno punjenje za višecijevne bacače raketa Orkan, gorivo za rakete SCUD, rezervne djelove za topove i barutna punjenja za topovske granate. Nikome u Podgorici zbog ove bruke nije ni oko trepnulo. Nije im prvi put.
    GORIVO: U maju 1992. godine Crna Gora i Srbija su, nedugo po proglašenju SRJ, zbog svoje uloge u ratovima u Hrvatskoj i BiH, kažnjene opštim sankcijama Ujedinjenih nacija. Nedostatak naftnih derivata ubrzo je postao ogroman problem za Crnu Goru. Nestašice je uvećala odluka Miloševićevih vlasti u Beogradu da naftu dobijenu u Vojvodini i na okupiranim djelovima Hrvatske (u Slavoniji) zadrži za sebe.
    Crna Gora se okrenula Albaniji. Bio je 15. septembar 1993. kada su se u Tirani sreli predsjednici Momir Bulatović i Salji Beriša. Tu je, tvrdi Bulatović u knjizi Pravila ćutanja, pao dogovor o skidanju gvozdene zavjese sa crnogorsko-albanske granice. Bulatović je, kaže, prezentovao računicu po kojoj bi ,,ako bi se prihvatilo ovo što tražim, svaki građanin sjevernog dijela Albanije mogao ostvariti lijepu zaradu". I bi tako.
    Uskoro je na crnogorskoj obali Skadarskog jezera postojalo 37 punktova za pretakanje naftnih derivata u cisterne iz metalnih buradi u kojima je gorivo, čamcima, prevoženo preko jezera. Sve tada postojeće patriotske stranke imale su udio u poslu. Vlast ga je kontrolisala u potpunosti. Domaći šverceri su mogli da se uključe u posao tek kada bi im firma Transart, u ime vlade izdala potvrdu - papirnu karticu - na kojoj je pisalo: ,,Dozvola za prevoz nafte iz Albanije". Zarada se dijelila po formuli: državi (Transart-u) 70 a dobavljaču 30 odsto profita. Gorivo koje se na pumpama u Albaniji prodavalo za 70 pfeninga u Tuzima je već vrijeđelo 1,3 njemačke marke. Potrošači su brzo naučili da razlikuju bijeli, crveni i zeleni benzin (sa ili bez soka od kivija).
    Albanija je 1994. godine (prve nakon sporazuma iz Tirane) utrostručila uvoz nafte i naftnih derivata iz Grčke i Italije. Taj je posao proizveo prve crnogorske milionere. Na zapuštenim oranicama u Zeti počele su da se, švercovanim cementom, grade velelepne višespratnice. Preduzimljivi investitori uskoro su se preselili u Podgorcu.Gorivom dopremljenim preko Jezera hranjena je i ratna mašinerija Radovana Karadžića i Ratka Mladića u BiH. Sporadični incidenti, poput onoga kada je 28. aprila 1994. na Plavnici došlo do eksplozije u improvizovanom skladištu nafte (uz 200 tona goriva izgorjela je i cistijerna Jugopetrola, deset automobila, dva traktora i nepoznat broj čunova) nijesu remetili uspostavljenu idilu.
    Samo dva dana kasnije (30. aprila 1994. godine) RAI je javila da je međunarodna ratna flota zadužena za kontrolisanje embarga UN na Jadranu, spriječila malteški tanker Lido, sa 50.000 tona nafte, da zbog navodnog kvara uplovi u Luku Bar. Brod je zaplijenjen i usidren u Brindiziju.
    Ovaj datum bi se mogao uzeti kao dan kada je u svjetskim medijima počela italijansko-crnogorska švercerska saga.

  5. #5
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    DUVAN: Pošto premijer Đukanović još nije objavio svoje političko-preduzetničke memoare, o počecima tranzita cigara imamo manje podataka nego o švercu nafte. Nije, isključeno da bi se dio te tajne mogao razotkriti već tokom naredne godine kada bi u Bariju moglo početi suđenje akterima duvanske afere među kojima su: Dušanka Jeknić, Stanko Subotić, Branislav Mićunović, Miroslav Ivanišević, Andrija Drašković, Veselin Barović i Branko Vujošević.
    U knjizi Ekonomija destrukcije - velika pljačka naroda, Mlađan Dinkić tvrdi da je sve započelo projektom crnogorski marlboro koji je, uz saglasnost ovdašnjih vlasti, organizovao i finansirao Jezdimir Vasiljević. ,,Gazda Jezda je finansirao proizvodnju i vršio distribuciju tzv. crnogorskog marlboroa. Realna proizvodna cijena'', tvrdi Dinkić, ,,iznosila je oko 0,2 marke po paklici, a on je na ulicama Italije prodavan po 2,5 marke".
    Đukanovića Vlada je, u septembru '94. godine, pismom objavljenim na stranicama Pobjede odgovorila na sve glasnije tvrdnje da je uključena u šverc duvana ka Italiji. ,,Posao sa cigaretama je tranzitni", navodi se u saopštenju, ,,Ovakve tranzitne poslove obavljaju manje-više sve zemlje svijeta, a oni su se decenijama radili i u bivšoj Jugoslaviji". Uvođenje u upotrebu termina tranzitni poslovi približno se poklopio sa dva događaja. U Boki je ubijen Roberto Sanolo, mafijaš za kojim je italijanska policija imala raspisanu potjernicu. Sanolo je prva žrtva tranzitnih poslova sa ove strane Jadrana. U Podgorici je Milo Đukanović saopštio da se ,,Crna Gora prvi put u poratnom periodu sama finansira". Nije objasnio kako. Zato je italijanski dnevni list Giornale objavio da su plavuše, brzi gliseri dugi 18 metara u koje može da stane do 400 boksova cigareta, tokom 1994. preko Jadranskog mora plovili više od 1.500 puta. Nikad prazni.
    RAI je 22. aprila 1995. objavio vijest da je ribarski brodić Franćesko Padre sa pet članova posade eksplodirao 18 kilometara od Bara. Prema istom izvoru, brodić je u Crnu Goru prevozio oružje, municiju i eksploziv, da bi se kući vratio natovaren cigaretama. Sljedeće godine se ovom temom bavio i Vašington post. Novinaru uticajnog američkog dnevnika tranzit je, u ime Vlade Crne Gore, objasnio Andrija Jovićević. ,,Morali smo biti kreativni. Bilo je to potrebno da opstanemo", rekao je Jovićević priznajući da je ponosan učinjenim.
    Dok je na crnogorskim ulicama sedam do deset hiljada ljudi živjelo prodajući paklice prošvercovanih cigareta (taj biznis još nije od kraja ugašen), Italijani su te 1995. zvanično procijenili da se na njihovo tržište iz Crne Gore godišnje prošvercuje 1,2 miliona paketa cigareta. U Hrvatskoj 40 odsto ukupne prodaje čine cigarete prošvercovene iz Srbije i Crne Gore iznio je, istovremeno, saznanja novinar Globusa Antun Masle. Neposredno potom Masle je ranjen u atentatu u Dubrovniku. Preživio je. Mnogi akteri i svjedoci crnogorske duvanske priče nijesu bili te sreće.
    LJUDI: A Andrija Jovićević se, u decembru 2002. godine, kao ministar policije našao u središtu afere S.Č., kada su uticajni funkcioneri sudske i izvršne vlasti sumnjičeni da su učestvovali u trgovini ljudima. Čelnicima policije se, sa druge strane, spočitavalo da su izmislili aferu kako bi kompromitovali Đukanovićevu vlast. Optužbe su odbačene, ali je Crna Gora još dugo zadržala stečen status zemlje kroz koje vode važni putevi trgovine ljudima i njihov šverc sa Istoka na Zapad. I ta je slava plaćena životima nedužnih.
    Monitor je u maju 1993. donio prvu javnu ispovijest žrtava trgovine bijelim robljem u Crnoj Gori. O svojoj nesreći govorile su dvije djevojke iz BiH koje je tragičan usud doveo u Podgoricu, pošto su prethodno preživjele golgotu logora-javnih kuća u Foči i ropstvo u Nikšiću. Zvaničnih reakcija nije bilo. Zato su noćni barovi sa stranim djevojkama, robinjama svojih makroa, postali omiljena mjesta za druženje i opuštanje novokomponovane elite koja se bogatila naftom i duvanom.
    Sredinom avgusta 1999. godine more je između Tivta i Budve izbacilo 17 leševa. Tek tada se saznalo za smrt više od sto Roma iz Srbije i Kosova koji su sa naše obale krenuli u ,,obećani svijet". Napušten od organizatora transporta, njihov brod je potonuo na otvorenom moru. Istovremeno, posada feribota Laburnum spasila je 69 putnika drugog, takođe napuštenog, brodića koji je tonuo nesposoban da stigne do italijanske obale. Potom su Albance i Rome zamijenili Kinezi i Kurdi. Policija je u avgustu 2000. uhapsila kapetana i vodnika VJ koji su u kombiju sa vojnim tablicama transportovali 25 ilegalnih emigranata iz Kine. Jedan od uhapšenih je, inače, bio vlasnik jednog od najvećih novosagrađenih tržnih centara u strogom centru Podgorice.
    DROGA: Kad su prošli ratovi i sankcije izgledalo je da ponestaje i roba i ljudi za šverc. Ali su se ovdašnji preduzetnici dosjetili trgovine drogom, posla koji je gotovo zamro nakon što su ratovi prekinuli tzv. balkansku rutu heroina koja je iz Turske, preko Makedonije, Kosova, Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske vodila u Zapadnu Evropu i sve do SAD.
    Crnogorska policija je 1994. godina, zbog proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, podnijela 31 krivičnu prijavu. Danas je to, nerijetko, nedjeljni učinak policije. Veletrgovci su svoju ponudu heroinom obogatili kokainom iz Južne Amerike, i skankom koji se proizvodi u Albaniji. Crnogorski narko baroni iz Podgorice, Rožaja, Nikšića i Pljevalja zavrijedili su pažnju i američke DEA.
    Ovdje se o njihovim podvizima priča u pola glasa. Ne smije im se udarati na obraz, da se ne naljute. Kada se podvuče crta zaključak je očigledan: jedina ekonomska aktivnost u kojoj je ovdašnja vlast, u kontinuitetu, imala uspjeha jeste - šverc.
    Zoran RADULOVIĆ

  6. #6
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    CRNOGORSKO PRIVREDNO RASPEĆE
    Žeđ za novcem

    Ekonomska razglednica iz Crne Gore: U Skupštini Crne Gore traje rasprava o budžetu za narednu godinu. Predloženi budžet je represivan i sirotinjski, kaže opozicija. Ministar finansija Igor Lukšić brani Vladin prijedlog obećavajući da će u državnoj kasi biti dovoljno novca za plate. Dok nas ubjeđuje kako bi to trebali razumjeti kao uspjeh, o razvojnoj komponenti predloženog budžeta kaže: ,,Kapitalne projekte čiju smo realizaciju mogli odložiti za postkrizni period nijesmo obuhvatili Zakonom o budžetu". U Kombinatu aluminijuma je, ponovo, započeto potpisivanje ugovora između radnika i uprave o sporazumnom raskidu radnog odnosa, pošto je Vlada na račun KAP-a u ponedjeljak uplatila pet miliona eura. Konačan rezultat akcije dobrovoljnog odlaska iz fabrike biće, nadaju se u upravi, smanjenje broja zapošljenih za približno polovinu. Istovremeno, Skupština akcionara KAP-a usvojila je izvještaj o poslovanju za 2008. godinu. Gubitak od 57,9 miliona eura veći je od procijenjene vrijednosti kapitala akcionarskog društva.
    Radnici nikšićke Željezare najavili su nove proteste ukoliko im do kraja radne nedjelje ne bude isplaćena oktobarska plata. Vlasnici Željezare na ime poreza državi duguju 7,5 miliona, dok je dug za struju veći od 4,5 miliona eura.
    Proteste pred vladom najavljuju i radnici Duvanskog kombinata.
    Nervoza se osjeća i na finansijskom tržištu. Zvaničnici Centralne i direktori komercijalnih banaka na sastanku udruženja razmjenjuju argumente, ali i uvrede. Manjak novca i njima podiže adrenalin.
    SVE JE ISTO...: Moglo bi se, ovako, nabrajati u nedogled. Teška vremena u kojima se nalazi crnogorska ekonomija zamijeniće ubrzo - još teža. A navedeno je, ipak, sasvim dovoljno da se, novinarskim žargonom, odbrani naslov ovog teksta. Samo što on nije autorsko djelo dolje potpisanih novinara. Jednostavno, prepisali smo opremu teksta objavljenog u prvom broju Monitora (strana 12). Autor tog teksta, kolega Dragoljub Vuković citira Boža Kovača: ,,Crna Gora je čitavo poslijeratno vrijeme živjela na infuziji i njen ukupni nivo potrošnje više je bio određen kapitalnim transakcijama iz okruženja, nego njenim vlastitim doprinosima".
    I ništa se suštinski nije promijenilo od vremena kada je pripravnik Milo Đukanović zasjeo na kormilo Vlade Crne Gore do danas. Zato nas vlast sada pokušava uvjeriti da ovdašnji ekonomski problemi nijesu posljedica domaćeg neznanja i nerada, već smo, navodno, žrtve svjetske ekonomske krize. Zbog nje je izostao očekivani priliv novca iz inostranstva (sjetimo se: Crna Gora regionalni lider u stranim investicijama po glavi stanovnika). A stanje će se, kažu, popraviti čim oporavak globalnih ekonomskih tokova ohrabri investitore da Crnu Goru zatrpaju obećanim milionima i milijardama. To su one ,,kapitalne transakcije iz okruženja" pomenute u Monitoru iz oktobra 1990. godine.
    Sličnosti tu ne prestaju. Pokazaće se da su u crnogorskoj ekonomskoj priči podudarnosti sve samo ne slučajnost.
    Prvi broj Monitora Crna Gora je dočekala sa društvenim proizvodom većim od 2,5 hiljada dolara po stanovniku. Narednih desetak godina BDP je padao, do minimalnih 800 dolara ,,po glavi" u 1999. godini. Slovenci su, recimo, iste godine probili barijeru od 10.000 dolara po stanovniku.
    Krajem prošlog vijeka, uz obilatu stranu pomoć, crnogorski BDP počinje da raste da bi tek prije koju godinu dostigao nivo iz '90. prošlog vijeka. Trenutno je crnogorski društveni proizvod po stanovniku negdje oko 4,5 hiljada dolara. Nominalno, to je skoro dva puta više nego prije dvadeset godina. Suštinski, stvari izgledaju bitno drugačije. Ako, primjera radi, uzmemo prvi kurs euro-dolar (početak '99.) i po tom odnosu valuta tadašnje dolare konvertujemo u današnje eure, doći ćemo do podatka da je crnogorski društveni proizvod 1990. i 2009. ostao približno isti. RAČUNICA: Računicu potvrđuju i plate. Uoči raspada SFRJ prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. Jesenas, zapošljeni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom prima nešto više od 450 eura. Prema kursu po kome su se 2002. godine marke mijenjale za euro to je - isti iznos. Ipak, stvarna kupovna moć tog novca danas je mnogo manja.

    Krajem devedesetih, kao i sada, u Crnoj Gori je zvanično radilo oko 150 hiljada ljudi. Razlika je to što je početkom '91. posao u Crnoj Gori tražilo 62 hiljade nezapošljenih. Sad - upola manje, iako Crne Gora ima 150 hiljada stanovnika više. Taj crnogorski presedan mogao bi da objasni samo neko od ideoloških tvoraca društvene i ekonomske tranzicije koji su zemlju preveli iz socijalizma u divlji kapitalizam, a njene resurse iz državnih u vlasništvo nove klase.
    Kako smo potrošili vrijeme proteklo od prvog do današnjeg, 1.000-tog broja Monitora?
    Uoči raspada SFRJ, Crna Gora je (jedina uz Sloveniju) bilježila spoljnotrgovinski suficit. Stvari su se promijenile.

    POTOP I RASPRODAJA: Poletna vlast premijera Đukanovića potopila je devedesetih trgovačku flotu od 40-tak brodova Jugooceanije i Prekookeanske plovidbe koje su Crnoj Gori donosile godišnji devizni prihod veći od sto miliona tadašnjih dolara. Kada su ti brodovi rasprodati, sve skupa sa poslovnom zgradom Jugooceanije u Kotoru, prihod od te rasprodaje bio je manji od njihove godišnje zarade.
    Valjalo je opljačkati crnogorske štediše. Prvo u državnim bankama (stara devizna štednja), potom kroz privatne piramidalne štedionice (gazda Jezda i mama Dafina). Morali su se uništiti zameci koji su prijetili da iz plemenskog, Crnu Goru prevedu u industrijsko društvo. Zato sada u cetinjskom Obodu raste korov. U fabričkom krugu Radoja Dakića se, umjesto građevinskih mašina, množe stambene zgrade čiji investitori očajnički traže kupce. Njih grade strani radnici sa uvezenom mehanizacijom. Samo su šljunak i voda naši. Na mjestu Marka Radovića nikao je tržni centar Delta. Duvanski kombinat, jednu od prvih crnogorskih fabrika, čeka ista sudbina. Sjeverno od Podgorice, lakše je pobrojati ono što je ostalo nego se sjetiti svega što su pojele godine ratova i pljačke.
    Statistika kaže da je Crna Gora zemlja sa najvećom proizvodnjom aluminijuma po stanovniku. Stvarnost pokazuje - u ovdašnjim prodavnicama ne možete kupiti aluminijsku foliju za domaćinstva a da ona nije uvezena iz Italije ili Srbije. Crna Gora izvozi bukove i aluminijske trupce. Uvozi vodu, mlijeko, maslinovo ulje i med.
    Nebo nad Crnom Gorom kontroliše se iz Beograda. Rasprodali smo zemlju, i počeli prodaju mora (privatizacije Arsenala, kupac Piter Mank). Privatizacija državnih preduzeća posebna je priča.

    Ono što je bilo dovoljno malo da izmakne pažnji javnosti, a vrijedno - zbog nekretnina koje ima u posjedu (Zavod za urbanizam i projektovanje u Podgorici, HTP Piva iz Plužina, Ski Centar Bjelasica...), ili zbog prirodnog ili stečenog monopola na tržištu (Pomorski saobraćaj, ulcinjska Solana...) prešlo je za male pare u ruke familije i prijatelja. Najveća i najvrjednija crnogorska preduzeća iznijeta su na međunarodno tržište. Od prvog (Pivara Trebjesa - 1997.) do posljednjeg (Elektroprivreda, septembar 2009.), svaki je od tih poslova, na svoj način, bio praćen različitim sporenjima i kontroverzama dok su žurba i tajnovitost bile i ostale njihova zajednička karakteristika.
    PREUZIMANJE: Tu se, ipak, mogu prepoznati makar dva modela. Bolji - kada se za kupca odaberu kompanije koje na tržištu imaju prepoznato ime i prezime: Interbruv, T-com, Daido metal... I gori: privatizacioni ugovori sa misterioznim of-šor kompanijama. Tako smo dobili ruševine umjesto ekskluzivnih hotela (As, Otrant...), regionalne simbole divlje gradnje (Avala), crne rupe koje prijete da usisaju crnogorsku ekonomiju (Prva banka, Kombinat aluminijuma)...
    I Željezaru Nikšić, koja je poseban slučaj i za crnogorske prilike. Kompanija je do danas privatizovana tri puta. Prvo su iz Nikšića pobjegli predstavnici Rusmontstil-a, a potom i Midlend risors-a. I jedni i drugi su Željezarom upravljali i profitirali na državnim subvencijama dok nije došlo vrijeme da u nju nešto i ulože. Tada bi spakovali kofere i nestali. Gazdovanje je potom preuzeo MNSS, u čijem je bordu bila elita DPS-a i sestra premijera Đukanovića, Ana Kolarević. Sve govori da bi se priča mogla ponoviti još koji put.

    To bi, uz već započetu nacionalizaciju jednom privatizovanog i gotovo potpuno uništenog Deripaskinog KAP-a, i simbolično označilo ekonomski povratak Crne Gore na mjesto odakle je krenula prije dvadeset godina. Nemoguće je tačno izračunati koliko su nam tu vožnju naplatili kormilar Đukanović i njegova posada. A da je mnogo - mnogo je.

    Milka TADIĆ MIJOVIĆ
    Zoran RADULOVIĆ

  7. #7
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    NERASVETLJENI NAPADI I UBISTVA U CRNOJ GORI
    Nasilje bez granica

    „Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji...". Ovako podgorički advokat i član Demokratskog centra Nebojša Batrićević opisuje šta ga ja snašlo u petak veče u restoranu Maša. Njega i prijatelja koji je sa njim bio za stolom - Časlava Nenezića - napali su tjelohranitelji biznismena Veselina Barovića, važnog čovjeka iz premijerove ekipe. Policija je poslije nekoliko dana uhapsila Rada Živkovića i Marinka Banovića zbog sumnje da su, na Barovićev poziv, pretukli Batrićevića i Nenezića. BIJU, ZA RAZLOG NE PITAJU: Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka.
    U međuvremenu je u Kliničkom centru progovorio i Veselin Barović kojem je Batrićević nakon što je pretučen u bijesu polomio nos. Barović tvrdi da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Biće zaista zanimljivo vidjeti kako će nadležni reagovati na ovu priču. Radisava Rada Živkovića je u više navrata pominjao Puniša Vojičić tvrdeći kako mu je Jevrem Brković rekao da je upravo on ubica Vojičićevog bratanića koji je bio Brkovićev vozač. Vojičić je tada tvrdio da mu je Brković povjerio i to da je Veselin Barović nalogodavac napada na Brkovića kada je poginuo Srđan Vojičić. Brković je sve to demantovao. Vojičićev ubica i napadač na Brkovića - do danas, nakon više od tri godine, nije pronađen.
    Puniša Vojičić je tvrdio da se sreo i sa braćom Mirkom i Marinkom Banovićem koji su mu ,,davali do znanja da lete glave, da će biti još ubijanja, da ne smijem da ih optužujem da su pomagali u tom ubistvu, zataškavali i ukrivali". I Živković i Banović su javno odbacivali Vojičićeve tvrdnje i prijetili tužbama za klevetu.
    Rade Živković i Marinko Banović su imali još susreta sa policijom. Početkom septembra su pritvoreni zbog sumnje da su organizovali napad u kojem je bačen molotovljev koktel ispod automobila i motora u garaži porodične kuće Igora Pejovića (29) u Staroj varoši. Banović je, inače, nekadašnji pripadnik crnogorske policije iz koje je otišao nakon što ga je beogradska policija u junu 2002. godine uhapsila zbog pokušaja prodaje 17 kilograma marihuane. Živković je, zajedno sa Barovićem - bio osumnjičen za krivično delo ugrožavanja bezbjednosti 2007. jer su, u
    više navrata, vrijeđali i grubo prijetili radnicima i krupijeima hotela Maestral.
    POLICIJA I SUDSTVO NA POTEZU: Kakvu će ulogu odigrati u ovom slučaju Uprava policije i sudstvo - tek ćemo vidjeti. Kakva farsa je izrežirana u slučaju napada gradonačelnika Miomira Mugoše na ekipu dnevnog lista Vijesti - mjesecima posmatramo. Državni aparat koji pokreću čvrste poluge vlasti od novinara Mihaila Jovovića, žrtve uličnog napada gradonačelnika i njegovog sina, napravio je siledžiju. Nema granica za one koji drže u šaci ovu državu.
    Koliko dobro organizuju stvari kada žele prikriti svoje podvige - pokazali su i u slučaju napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića. Tada su uhapšena i na optuženičku klupu sjela dva dragovoljca. No, za njih je napadnuti Ivanović kazao da oni nisu napadači. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni tražio. Ostali su ušuškani u sistem kojem daju i od kojeg uzimaju. Kako kome zatreba.
    Nije prošlo mnogo od napada na Ivanovića - na pragu kuće je pretučen i novinar Tufik Softić iz Berana. Završio je u bolnici - sa teškim
    tjelesnim povredama. Softić je u izjavama nagovijestio da je žrtva ambijenta koji se u Crnoj Gori kreira posljednjih 20 godina. Napadači na Softića nijesu nađeni. Baš kao ni oni koju su novinara Mladena Stojovića napali u njegovoj kući, u Baru 2008. Nepoznati napadač ili napadači su ga udarili sa leđa dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Ostao je na podu - krvav i onesviješćen. Stojović je neposredno prije tog napada u serijalu Insajder beogradske televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i neke veoma moćne ljude u Crnoj Gori.
    Policija je tada tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu. U policijskom saopštenju sugerisano je da je sam sebe povrijedio.
    „Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva", uzvratio je tada Stojović u dnevniku Vijesti. Stojović je ponovio da sumnja da je motiv za napad njegovo svjedočenje u emisiji Insajder.
    Još se, zvanično, ne zna ni ko je istraživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Zekoviću danima upućivao vulgarne i opasne prijetnje. Snimak telefonskog razgovora u kome anonimni sagovornik Zekovića brutalno ucjenjuje, pušten je u etar. Pojedini izvori tvrdili su da su prepoznali specifični glas Mirka Banovića, tadašnjeg šefa obezbjeđenja Veselina Veljovića, što je iz Uprave policije kategorično demantovano. Mirko Banović je, inače, brat Marinka Banovića - sa početka naše priče.
    Anonimnim prijetnjama bio je izložen i profesor Milan Popović. On je na radnom stolu zatekao nepotpisanu poruku. ,,Ti si pravi dokaz da, na žalost, mladi naraštaj školuje i vaspitava ološ i fukara", stajalo je u poruci u kojoj se Popoviću zamjera njegov - javni angažman. Kad je profesor Popović to objelodanio premijer Đukanović ga je prekorio izjavom da i njemu stižu razne poruke pa ni on zbog toga ne traži zaštitu NATO-a. Nije se sjetio da ponudi bar djelić svog obezbjeđenja.
    Najdrastičniji i najtragičniji primjer pritiska na medije je ubistvo Duška Jovanovića. O razlozima, načinu i nalogodavcima njegovog ubistva još se ništa ne zna. Ništa se ne zna ni o tome ko je dao nalog i napao čak deset puta Slobodana Pejovića, bivšeg policijskog inspektora i svjedoka deportacije s početka mračnih devedesetih.
    TERET PROŠLOSTI: Ko su ti ljudi koji nasrću na novinare i nezavisne intelektualce, da li šetaju ulicama pored nas, sjede u parkovima u kojima se igraju naša djeca ili su možda na platnim spiskovima državnih institucija koje mi, našim parama, plaćamo... Nadležni ne daju odgovore.
    Nemoćni su bili i devedesetih i početkom ove decenije - kada su zbog neraščišćenih biznisa padale glave po ulicama crnogorskih gradova. Darko Beli Raspopović, Goran Žugić, Baja Sekulić, Miško Krstović, Vaso Pavićević, Joco Vujičić... samo su neki od ubijenih čije ubice nikada nisu pronađene. Spisak stradalih je podugačak.
    Tada su ljudi ubijani u gradskom jezgru. Dok su njihova beživotna tijela ležala na pločnicima, a policajci razvlačili žute trake - ubice su se
    gubile u tami. Optuženičke klupe ostajale su prazne. Novi milenijum nam je donio i nove obračune. Na red su došli neistomišljenici. Ubistava je manje. Ali - po glavama koje ne misle kao njihove sijevaju šipke, palice, pesnice, drške od pištolja. Policija i pravosuđe znaju da na optuženičke klupe smjeste - žrtve crnogorskih siledžija.
    Početkom ove godine, na novinarsku konstataciju - da Evropa zahtijeva da pravosudni organi u Crnoj Gori konačno krenu u rješavanje problema
    neriješenih ubistava - predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je odgovorio da su neriješena ubistva prioritet organa otkrivanja, a kada dođe do postupka i pravosudnih organa. Vujanović je u januaru 2009. bio ubijeđen da postoji puna posvećenost Uprave policije da na tim predmetima radi. Bio je uvjeren da postoji ,,maksimalno raspoloženje da se otkriju svi oni dokazi koji bi obezbijedili krivičnu prijavu, a nakon toga da će se u toku krivičnog postupka dati puna urgentnost i ažurnost tim predmetima".
    Prođe još jedna godina. Nasilnici haraju Crnom Gorom.

    Marijana BOJANIĆ

  8. #8
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    ZLOČINI
    Mjesto tragičnih priča

    Velikosrpski san o životu svih Srba u jednoj državi, na javi je od prostora bivše Jugoslavije napravio mjesto tragičnih priča, gdje je brutalno ubijeno više od 200.000, a raseljeno oko pet miliona ljudi. Rušenja čitavih gradova, etnička čišćenja, masovne grobnice, silovanja, ubijanja i genocid u Bosni i Hercegovini odvijao se pred očima čitavog svijeta. Među brojnim zločinima koji su obilježili rat na prostoru bivše Jugoslavije svakako spada - opsada Vukovara. U tromjesečnim artiljerijskim napadima JNA poginulo je na stotine ljudi, a grad je bukvalno sravnjen. Uoči samog pada Vukovara nekoliko stotina ljudi potražilo je sklonište u bolnici blizu grada. No, pripadnici JNA su upali u tu bolnicu, i izdvojili oko 200 civila među kojima je bilo dosta ranjenika i bolničkog osoblja. Odveli su ih na poljoprivredno imanje Ovčara, četiri kilometra udaljenom od grada. U noći između 20. i 21. novembra, na tom mjestu su srpske snage iz vatrenog oružja i na drugi način ubile 198 muškaraca i dvije žene. Nakon brutalne egzekucije tijela žrtava su buldožerima zakopana u masovnu grobnicu. „Vukovarskoj trojci" koja je komandovala pripadnicima JNA u Vukovaru, presuđeno je u Hagu. Glavnokomandujući Mile Mrkšić osuđen je na 20, a Veselin Šljivančanin na 17 godina zatvora. Miroslav Radić je „zbog nedostatka dokaza" oslobođen.
    Ostaće upamćen i sramni napad na Dubrovnik. Taj grad su, po prvi put u njegovoj istoriji, vandalski rušili pripadnici JNA i crnogorski rezervisti. Tokom besprizornog rušenja i pljačkanja Dubrovnika sa okolinom poginulo je više od 300 njegovih branitelja, 33.000 ljudi je izbjeglo iz grada a u vojne logore u Bileći i Morinju odvedeno je 336 osoba. Napravljena je i ogromna materijalna šteta. Tokom Rata za mir oko 165 crnogorskih rezervista ostavilo je glavu na dubrovačko-hercegovačkom ratištu.

    Zbog ratnih zločina počinjenih tokom opsade Dubrovnika, Haški tribunal je osudio generala Pavla Strugara i viceadmirala Modraga Jokića na po sedam godina zatvora. U Podgorici je u toku suđenje odgovornim za zlostavljanje logoraša u Morinju.

    Veliki ratni zločini su počinjeni i tokom progona Hrvata iz Kninske krajine. Bivši predsjednik i premijer SAO Krajine, Milan Babić, u Hagu je zbog tih zločina osuđen na 13, a Milan Martić na 35 godina zatvora.
    Brutalni rat u Hrvatskoj nastavlja se sve do akcije Oluja kada Hrvatska oslobađa svoju teritoriju. Haški tužioci terete hrvatske oficire na čelu sa Antom Gotovinom, Mladenom Marčakom i Ivanom Čermakom za ubistvo najmanje 150 i progon više desetina hiljada Srba.

    Da bi se napravila inventura zločina u Bosni i Hercegovini trebaće više decenija. Haški tribunal optužuje vođu bosanskih Srba, Radovana Karadžića, za dvostruki genocid: genocid počinjen u Srebrenici, te za genocid u Brčkom, Bratuncu, Foči, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici i Zvorniku. Karadžić je, kao ključna ličnost, optužen i za udruženi zločinački poduhvat i zločine počinjene još u 27 opština.
    Serija monstruoznih zločina započela je neselektivnim granatiranjem Mostara u režiji ledenog generala JNA, Momčila Perišića. Ratni požar potom zahvata čitavu BiH. Slijede brutalne likvidacije civilnog stanovništva, silovanja, logori, masovne grobnice. U BiH se formira 620 logora i zatvora u kojim je zatočeno više od 55.000 ljudi. Oko 20.000 logorske torture nije preživjelo. Najzloglasniji: Omarska, Manjača, Keraterm, KPD Foča, Luka...
    Na samom početku agresije na BiH, zloglasna braća Sredoje i Milan Lukić sa svojim vitezovima zatvaraju 60 bošnjačkih civila u jednu kuću u višegradskoj Pionirskoj dolini. Žive ih spaljuju. Takvo herojsko djelo ponavljaju nekoliko dana kasnije kada u susjednom Bikavcu zatvaraju 70 bošnjačkih staraca, žena i djece. Nakon što su zakovali vrata i prozore žive ih spaljuju. Haški tribunal je osudio Milana na doživotnu, a Sredoja na tridesetogodišnju kaznu zatvora. No, krvoločnoj braći nije suđeno za još dva velika zločina: otmicu i ubistvo 16 Bošnjaka iz autobusa u Sjeverinu, i 19 Bošnjaka iz voza br. 671 koji se obraćao na relaciji Beograd - Bar, u stanici Štrpci.
    Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana. Na ovaj grad dnevno je padalo u prosjeku 329 granata. U neselektivnom bombardovanju, granatiranju i snajperskom djelovanju ubijeno je 11.700 ljudi, od toga 1.601 djece. Ranjeno je oko 50.000 Sarajlija. Okrutne slike posljedica granatiranja pijace Markale obišle su čitav svijet. Komandant sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS, zadužen za djelovanje po Sarajevu, Stanislav Galić, u Hagu je osuđen na doživotnu robiju.
    Srpske snage s obje strane Drine izvele i prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Pod vođstvom zloglasnog generala Ratka Mladića, vojska i policija
    RS-a, potpomognute Miloševićevim vojnim, policijskim i paravojnim jedinicama tokom srebreničkog masakra ubile su 8.372 srebreničkih dječaka i muškaraca. Pokolj je trajao od 10. do 18. jula 1995. godine. Zarobljeni civili su klani, strijeljani, na njih su bacane bombe i pucano iz ručnih bacača. Prema nalazu Radne grupe za Srebrenicu i haških istražitelja, u srebreničkom masakru, računajući i logistiku, ukupno je učestvovalo oko 20.000 Srba s obje strane Drine.
    Za zločin počinjen u Srebrenici, Haški tribunal je po prvi put donio presudu za genocid: general Radislav Krstić, zapovjednik Drinskog korpusa Vojske RS, osuđen je na 46 godina zatvora. Za isto krivično djelo haški tužioci terete Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
    Zbog zločina počinjenim nad Bošnjacima i etničkog čišćenja teritorije tzv. Herceg-Bosne, koje je imala za cilj njeno pripajanje Velikoj Hrvatskoj u Hagu se sudi šestočlanoj grupi na čelu sa Jadrankom Prlićem. Zbog zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Bosni, hrvatsko pravosuđe već je osudilo Fikreta Abdića, predsjednika tzv. Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna. U Hagu se, na osnovu komandne odgovornosti, sudi i bivšem komandantu Armije BiH, Rasimu Deliću, zbog zločina nad zarobljenim hrvatskim vojnicima kao i zbog monstruoznih zločina nad trojicom zarobljenih srpskih vojnika u Zavidovićima, koje su zaklali mudžahedini.
    Iako formalno nije bila u ratu i u Crnoj Gori i nad njenim građanima su počinjeni ratni zločini. Najsramniji je onaj nad izbjeglicama iz BiH, koje su s proljeća 1992. godine, bježeći od strahota rata, potražili spas u susjednoj Crnoj Gori. Protivno crnogorskoj tradiciji, etici, Ustavu i svim međunarodnim konvencijama, crnogorski policajci su uhapsili više od stotinu bosansko-hercegovačkih izbjeglica i svezanih ruku ih isporučili dželatima Radovana Karadžića. Pod optužbom da su ratni zločinci, crnogorska policija je hapsila i deportovala ugledne bh. privrednike, bivše gradonačelnike, politikologe... Čak i žene. Ubijeno je najmanje 86 Bošnjaka, deportaciju je preživjelo samo njih deset.
    Nakon 17 godina Crna Gora je isplatila preživjelima i porodicama pobijenih ljudi 4,2 miliona eura. U naknadnim tužbama porodica potražuje se još nešto manje od jednog miliona eura. U toku je i sudski postupak protiv devetorice visokorangiranih policajaca.
    U februaru 1993. godine sa stanice Štrpci, iz voza 671 odvedeno je 19 putnika bošnjačke nacionalnosti građana Crne Gore i Srbije i jedan Hrvat. Svi su pobijeni u okolini Višegrada. Godinama su golgotu prolazile njihove familije, čekajući odgovore šta je sa njihovim najdražima. Za ovaj zločin osuđen je samo Nebojša Ranisavljević, 15 godina.
    U Bukovici je tokom 1992 i 1993. godine ubijeno osam a raseljeno više stotina Bošnjaka. Uništena je i opljačkana imovina bukovičkih muslimana. U Kaluđerskom lazu pripadnici JNA su 18. maja 1999. godine ubili 23-oje albanskih izbjeglica. Crnogorsko pravosuđe je pokrenulo postupak protiv sedam rezervista crnogorske policije i JNA koji su učestvovali u zločinu u Bukovici, kao i protiv osmorice pripadnika VJ, koji su pobili albanske civile u Kaluđerskom lazu.
    Među brojnim ratnim zločinima počinjenim na Kosovu izdvaja se masovno ubistvo koje su Miloševićeve trupe izvršile 26. marta 1999. godine u Suvoj Reci, kada je ubijeno 48 članova porodice Beriša. Leševi nesrećnih ljudi, žena i djece hladnjačama su prevezeni i zakopani na poligonu srpske policije u Batajnici, kod Beograda.
    Zbog zločina na Kosovu, bivši potpredsjednik jugoslovenske vlade Nikola Šainović, general VJ Nebojša Pavković i general policije Srbije Sreten Lukić osuđeni na po 22, a Vladimir Lazarević i Dragoljub Ojdanić na po 15 godina zatvora. Slobodan Milošević je umro iza rešetaka u Hagu. Sahranjen je u sopstvenom dvorištu, u Požarevcu.
    Invenura zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije tokom proteklog rata će trajati decenijama. Baš kao i procesuiranje zločinaca kojim će se ubuduće baviti isključivo domicilni sudovi. Toliko da zločinci mirno ne spavaju.

    Šeki RADONČIĆ

  9. #9
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    13,718
    Thanks Thanks Given 
    1,468
    Thanks Thanks Received 
    4,881
    Thanked in
    2,290 Posts

    Default

    Recimo, kada bi se skupile naslovne strane nedeljnika one bi ispričale jednu surovo-satiričnu priču

    P.S. čitam ga od 2 ili 3 broja, no jedno vrijeme sam prestao sa tom praksom, da bi se prije neke godine vratio toj navici.

  10. #10
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,311
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    najbolji su

    srećno im bilo

  11. #11
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    2,756
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

  12. #12
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    46,243
    Thanks Thanks Given 
    2,753
    Thanks Thanks Received 
    2,624
    Thanked in
    1,269 Posts

    Default

    jel i ovo slikano u splendid?
    She is only here to annoy herself!

  13. #13
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    2,756
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    hahaha
    sada su drugi hoteli u pitanju

  14. #14
    Join Date
    Oct 2009
    Location
    G kvart
    Posts
    1,218
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "bijes li sto" - svaka cast, naslovnice su im inace uvijek odlicne, ali ova je priceless!

  15. #15
    Join Date
    Aug 2009
    Posts
    263
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    vazno je pomenuti i sramnu ulogu monitora od 1997. - 2007. koji je tada bio u prvoj liniji odbrane mafije,
    iste one protiv koje se danas bore svim silama..
    samo sto su tada mafiju predstavljali javnosti kao demokrate i spasioce crne gore, a istinske patriote ove zemlje cerecili na sva zvona i proglasavali drzavnim neprijateljima...

    nemojte mislit perovicu i ivanovicu da se zaboravilo to vrijeme kad ste i vi ljubili cizmu
    prije no sto umrem ja želja mi je ta, sahranite me u dres Čelika...

  16. #16
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Seoul, Korea
    Posts
    9,589
    Thanks Thanks Given 
    7
    Thanks Thanks Received 
    44
    Thanked in
    23 Posts

    Default

    Koje istinske patriote?

  17. #17
    Join Date
    Aug 2009
    Posts
    263
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    posto ne znas ko su instinke patriote evo ti na ovom primjeru mozes vidjeti ko su
    i kako su se cerecile od perjanice monitora, a sve za racun mafije...
    sto je najgore, ovaj primjer nije ni 1% od prljavog posla koji je ekipa oko monotora i vijesti
    plasirala javnosti, a narod godinama primao zdravo - za gotovo..

    prije no sto umrem ja želja mi je ta, sahranite me u dres Čelika...

  18. #18
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    46,243
    Thanks Thanks Given 
    2,753
    Thanks Thanks Received 
    2,624
    Thanked in
    1,269 Posts

    Default

    hmm madgod akonto tvoje price o Slavku i njegovoj saradnji/nesaradnji sa dpsom da li se slazes da je ovo tacno?

    "SLAVKO PEROVIĆ NIJE UŠAO U KOALICIJU SA DPS. LSCG NIJE STUPIO U KOALICIJU SA DPS, VEĆ JE PODRŽAO MANJINSKU VLADU DPS. PODRŠKA JE OROČENA NA GODINU DANA KAKO BI SE SPROVEO REFERENDUM. DPS JE IZDAO UGOVOR I POTPISAO BEOGRADSKI SPORAZUM."
    She is only here to annoy herself!

  19. #19
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Seoul, Korea
    Posts
    9,589
    Thanks Thanks Given 
    7
    Thanks Thanks Received 
    44
    Thanked in
    23 Posts

    Default

    Ljudi su toliko predvidljivi ovih dana.

    Quote Originally Posted by NSX
    hmm madgod akonto tvoje price o Slavku i njegovoj saradnji/nesaradnji sa dpsom da li se slazes da je ovo tacno?

    "SLAVKO PEROVIĆ NIJE UŠAO U KOALICIJU SA DPS. LSCG NIJE STUPIO U KOALICIJU SA DPS, VEĆ JE PODRŽAO MANJINSKU VLADU DPS. PODRŠKA JE OROČENA NA GODINU DANA KAKO BI SE SPROVEO REFERENDUM. DPS JE IZDAO UGOVOR I POTPISAO BEOGRADSKI SPORAZUM."
    Ne znam dovoljno o tim dogovorima da bih mogao odgovoriti na to pitanje, to nije ono što sam ja iz svojih izvora čuo, ali dobro. Čak i kad bi to bila istina (ja bih naravno razumio takav principijelan potez), to ne opravdava njegove poteze nakon tog dogadjaja. Beogradski sporazum je bio odlaganje, ali je bilo vrlo očigledno da to nije značilo odustajanje od ideje nezavisnosti.

    Što se tiče konkretno beogradskog sporazuma, imaj u vidu da je beogradskim sporazumom praktično potpisano održavanje referenduma koji više niko ne bi mogao osporiti, plus je dobijeno 3 godine da bi se crnogorska javnost dodatno "obradila" da podrži tu ideju (pobjeda na referendumu i nije baš bila izvjesna, ni tada, a ni 2006). Tako da mislim da je to bio politički ispravan potez.
    Last edited by MadGod; 27-12-09 at 14:57.

  20. #20
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    46,243
    Thanks Thanks Given 
    2,753
    Thanks Thanks Received 
    2,624
    Thanked in
    1,269 Posts

    Default

    kako to mislis?
    She is only here to annoy herself!

  21. #21
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Seoul, Korea
    Posts
    9,589
    Thanks Thanks Given 
    7
    Thanks Thanks Received 
    44
    Thanked in
    23 Posts

    Default

    Ovo prvo je bilo odgovor kingstonu, usput, editovao sam post.

  22. #22
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    46,243
    Thanks Thanks Given 
    2,753
    Thanks Thanks Received 
    2,624
    Thanked in
    1,269 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by MadGod View Post
    Beogradski sporazum je bio odlaganje, ali je bilo vrlo očigledno da to nije značilo odustajanje od ideje nezavisnosti.
    Očigledno?! Pa ja njima ni danas ne vjerujem, ako će njihovu fotelju spasiti ponovna zajednica sa Srbijom ili sa bilo kim oni će to i uraditi...
    She is only here to annoy herself!

  23. #23
    Join Date
    Oct 2009
    Location
    G kvart
    Posts
    1,218
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by NSX View Post
    Očigledno?! Pa ja njima ni danas ne vjerujem, ako će njihovu fotelju spasiti ponovna zajednica sa Srbijom ili sa bilo kim oni će to i uraditi...
    tacnije, njihove pare.

  24. #24
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    pg
    Posts
    16,716
    Thanks Thanks Given 
    31
    Thanks Thanks Received 
    5,221
    Thanked in
    2,127 Posts

    Default

    U tu priču o beogradskom sporazumu koji je bio dobijanje vremena da bi se obradila crnogorska javnost i koji je garantovao pravo na referendum (kao da nam ga je DPS omogućio, a drugačije ne bismo imali to pravo), vjerujem koliko i u Milovu priču (i priču njegovih saradnika) da je on još od 1992. (ili 1994, ne držite me za riječ, ne mogu se tačno sjetit) radio na pripremanju terena za nezavisnost, samo što je situacija (Slobodan Milošević na vlasti) bila takva da je morao MUDRO da radi i da sačeka priliku... Za koju deceniju.

    A i Prva banka je osnovana 1901.

    A Miško Vuković doktorirao na beogradskom sporazumu. Nečemu što nikad nije funkcionisalo.

    A ovo, a ono.
    - .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..

  25. #25
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Seoul, Korea
    Posts
    9,589
    Thanks Thanks Given 
    7
    Thanks Thanks Received 
    44
    Thanked in
    23 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by NSX View Post
    Očigledno?! Pa ja njima ni danas ne vjerujem, ako će njihovu fotelju spasiti ponovna zajednica sa Srbijom ili sa bilo kim oni će to i uraditi...
    Ko priča o povjerenju? Jednostavno tad su političke okolnosti bile takve da nije bilo povratka sa tog puta, a bilo je očigledno iz independističke propagande koja se forsirala na svim poljima.

    Mene njihova iskrenost ne interesuje, interesuje me samo da rade (po tom pitanju) u mom interesu.

    Quote Originally Posted by NHM
    U tu priču o beogradskom sporazumu koji je bio dobijanje vremena da bi se obradila crnogorska javnost i koji je garantovao pravo na referendum (kao da nam ga je DPS omogućio, a drugačije ne bismo imali to pravo)
    Mislim da postoji razlika izmedju održavanja referenduma "na slijepo", i održavanja referenduma kad imaš potpisani dokument koji ti garantuje da referendum niko ne može osporiti, kao ni rezultate istog. Ako ne vjeruješ da je to bio slučaj, zbog čega onda smatraš da je dokument bio potpisan (sa strane Crne Gore, to jest)?

    Pravo bi nominalno uvijek imali, ali rezultati i posljedice su druga priča.
    Last edited by MadGod; 27-12-09 at 16:56.

Page 1 of 2 12 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. K: Pioneer CDJ 1000 x kom
    By Rhamses in forum Ostali oglasi
    Replies: 1
    Last Post: 17-06-09, 20:11
  2. ups 1000 APC
    By splanjo in forum Ostali oglasi
    Replies: 7
    Last Post: 19-06-08, 11:18
  3. LCD televizori (do 1000€)
    By James_Bond in forum Hardware
    Replies: 7
    Last Post: 30-03-07, 21:16
  4. abarth 1000 tc
    By Jim Morrison in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 9
    Last Post: 24-08-04, 17:11

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •