Svak vijeruje u nešto. Ne postoji ljudsko biće koje ne vjeruje u ništa. Vijera ti daje snagu, pokreće te da ideš dalje. Ja vijerujem u Boga. Pravoslavac sam i ponosim se što sam hrišćanin. Naravno, poštujem vjernike drugih religija, jer nepoštovati druge nije hrišćanski.
Iz tvoje perspektive nevjernika to možda izgleda tako.
Postojanje Boga ne može se "naučno" dokazati niti opovrgnuti.
Da je Bog htio, mogao bi se svako malo jednostavno pojaviti i dokazati cijelom svijetu da postoji. No, da je to učinio, ne bi bilo potrebe za vjerom.
Međutim, ne znači da nema dokaza o postojanju Boga.
Promatranje zvijezda, razumijevanje prostranosti svemira, zapažanje čuda prirode, savršenosti ljudskog organizma, sve ove stvari upućuju na "univerzalnog kreatora".
Možemo intelektualno poreći ovo saznanje, ali Božja prisutnost u nama i kroz nas još uvijek je tu .Kad to spoznaš shvatiš da Bog nije limitiran u svom djelovanju, granicama i predrasudama ljudske percepcije.
Budući da veliki broj ljudi kroz istoriju, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima, vjeruje u postojanje neke vrste Boga – mora postojati nešto (ili neko) što (ko) uzrokuje ovakvo uvjerenje.
The more things change, the more they stay the same.
Slažem se sa tobom ali postoje i pogrešna shvatanja Boga.
Što bi rekao Ivo Andrić "Svaka riječ povlači pomiso na svoju suprotnost"
Da ali Istina koju čovjek do kraja ne poznaje ali teži ka njoj .
Bilo je i dosta mračnih ideja pod okriljem "vjerovanja u Boga"
kojima se između ostalog propovijedala i "Mržnja".
Ovo je zanimljivo. Velika većina ljudi smatra da je svijet "nešto" (neka sila ili sl. neodređeno) stvorilo. Nevjeruju da svijet nije stvoren.
Oni koji to "nešto"(Stvoritelj) zovu Bog su ustvari vjernici. Tako da je suštinska razlika samo u nazivu.
Ja nevjerujem da je Bog bukvalno "svemoćan". Bog je najmoćniji.
Bilo šta što zamisliš da je moćnije od Boga ustvari ne postoji. Bog je po mom shvatnju u ovom smislu "granica postojanja".
Ima logički objašnjeno u ranijim temama i porukama .
Naprimjer "Da li Bog može da napravi kamen koji nemože podići" (jedna verzija Raselovog logičkog paradoksa) Ja vjerujem da nemože.
Takođe vjerijem u "ogromnu konačnost". Kao kad bi zamislio mrava koji živi u dvodimenzionalnom svijetu na površini neke velike lopte. Koliko god on išao po lopti nemože doći do kraja jer lopta nema kraj.
Takav svijet je "Bezgraničan" (nema granicu) , ogroman ali konačan(nije Beskonačan).
Jeste ali da li je čovjek koji vjeruje u Boga pravedan? Da li barem teži da bude pravedan ili ni to.
I božje djelo je sveto, priroda koja nas okružuje i ljudi.
Naš pravni sitem je zasnovan na zločinu i kazni (oko za oko,...). To vodi porijeklo iz "rimskog prava" i još ranijih pravnih sistema. U Americi imaš jedan od najvećih u svijetu procenata ljudi u zatvorima.
"Praštanje" je samo savršeniji odnos. Zločin se tretira kao grijeh (duhovna bolest) i ne slijedi kazna nego liječenje.
To se vidi po tome što kazna ima slabiji efekat. Dosta zatvorenika se povratkom iz zatvora ne popravlja.
Zašto baš Bog?
Zašto to nešto što je stvorilo i pokreće univerzum , prauzrok svega zoveš Bog?
I ja sam vjernik i imam isto mišljenje i naziv za to "nešto" samo me interesuje tvoje odgovor, mišljenje, vjerovanje ...
Last edited by septembar; 15-12-09 at 01:17.
Zaista interesantno razmisljanje. Imam i ja jedan primer na svoje vjerovanje u „beskonacnost“, ali necu taj primer navesti u smislu KRUGA kao ogromno/bezgranicno a konacno. Mrav ne moze doci do kraja velike lopte, ali koliko lopta moze biti velika?
Na primer: Nalazis se u jednoj ogromnoj prostoriji, i oko tebe su zidovi. Ti vjerujes da je to „ogromno konacno“, ali, ako recimo, probusis zid i napravis vrata, i onda napravis jos jednu prostoriju, to ce i dalje biti tvoja „ogromna konacnost, samo sto ce ta prostorija imati jos jednu prostoriju, pa jos jednu, pa jos jednu, itd. beskonacno.
Recimo kod univerzuma: U sta se univerzum siri? Ako bi rekli da se siri u nista, to znaci da koliko se univerzum siri, to nista u sta se siri postaje nesto, deo univerzuma, znaci, univerzum moze beskonacno da se siri u nista.
Ne znači, zbog konačnosti materije u univerzumu.
Septembrov primjer je mnogo bliži onome što je (najvjerovatnije) slučaj sa našim univerzumom.
Last edited by MadGod; 15-12-09 at 13:31.
Ne siri se univerzum nego se sire nase spoznaje o njemu. Nekad nam je univerzum bio kolijevka ili krevetac, pa sobica, pa dvoriste i prskanje u pijesku, pa....
U neku ruku taman i evolucija jer taj nas univerzum je mnogo siri nego univerzum nasih djedova, a mnogo uzi nego sto ce biti unucima
Postojanje boga se ne mora naucno opovrgavati a moze. Dovoljno je da covjek malo sjedne i razmisli i shvatice da boga nema.
Nema dokaza o postojanju boga. Nista ne upucuje na univerzalnog kreatora. Dokaz da je neka visa inetligencija sve stvorila ne postoji. Ali postoje naucne teorije o nastanku univerzuma koje su mnogo vjerovatnije od ideje o bogu.
A to sto mnogo ljudi kroz istoriju vjeruje u razlicite bogove govori samo o nerazvijenosti tih naroda jer je vecina njihovih vjerovanja nestala sa njima ili su prihvatili drugu vjeru. A stara vjerovanja su samo mitologija i dio istorije u kulture raznih naroda.
Sve sto se dogadja u svijetu, sve sto se oduvijek dogadjalo sugerise na to da boga nikad nije bilo i da je bog samo plod ljudske maste. Sve sto je pripisivano bogu kao njegovo djelo religija nikad nije uspjela da dokaze a nauka je veliki broj religijskih dogadjaja opovrgla veoma prostim metodama.
Look upon my works ye mighty and this pear...
U očima ljudi, mnogi vjernici se čine pravednima, što naravno nije pokazatelj pravog stanja.
Pravednost vjernika ne smije biti samo vanjska, nego iz srca.
Valjda oni koji se istinski boje Boga teže biti pravedni i u srcu.
Znamo da ni iz čega ne može nastati ništa. Prema tome, da je ikada postojalo vrijeme kada apsolutno ništa nije postojalo, tada ništa nikada ne bi ni nastalo. Stvari ipak postoje. Budući da nikada nije moglo ne postojati apsolutno ništa, nešto je moralo oduvijek postojati. To što je oduvijek postojalo jest onaj koga zovemo Bog.
The more things change, the more they stay the same.
Ideš ispravno do 'Budući da...'
Jer kasnije praviš grešku.'Nešto' je moralo oduvijek postojati.To što je oduvijek postojalo je onaj koga zovemo Bog.
Greška je očigledna.Neko nije isto što i nešto.I to što je nešto logički validno,ne znači da je istina - ili da je blisko faktičkom stanju.
Naročito ako uvodiš druge varijable u računicu.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
a tebe su tvoja pamet i duhovnost odveli do tamo da si uspio vidjeti da nema nikog, ni niceg
umjesto stranputice nevjerovanja bih ti predlozio da potrazis vjernike koji ti mogu pomoci njihovim iskustvima i situacijama dozivljavanja Svevisnjeg Boga. pisi ovo kao uslugu...
Ovo nije mjesto za preporučivanje takvih "usluga", ovdje to smatramo nepristojnim. Jednako kao što bi ti smatrao nepristojnim preporuku da potražiš profesionalnu pomoć, jer ima ljudi koji izraženu religioznost smatraju psihološkim poremećajem. Tako da se ostavimo toga.
Nikoga još pamet, a naročito duhovnost, nije odvela "do tamo" pa da vidi što tamo ima. Razlika je samo u tome što je neko svjestan toga i to priznaje, a opet neki drugi se koriste obmanama...
Hvala na usluzi,nisam znao da si u uslužnoj djelatnosti.Vidim da usluga uključuje protointelektualnu 'duhovnu' nagradu koju,naravno,nisam tražio.
Posljednji put kad sam ovo rekao,narogušio si se i prešao u prijeteći ton - kao posrednik između mene i omnipotentne očinske figure na koju se ložiš.
Ovo je drugi put da mi predlažeš takve usluge,i sad već pretpostavljam da voliš da se igraš dušebrižnika.Što se više igraš,sigurniji sam da ne želim da 'doživim' Boga,šta god to značilo.
Nastavi se igrati.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
Po mojem uvjerenju Bog ne spada u kategoriju stvorenih stvari, stvari koje su postale ili koje su uzrokovane. Bog je neuzrokovan i nestvoren, on jednostavno postoji.
Svaka posljedica mora imati uzrok. Svemir i sve u njemu jesu posljedice. Mora postojati nešto što je uzrokovalo postanak svega. Na kraju, mora postojati nešto ''neuzrokovano'' kako bi uzrokovalo postanak svega drugog. To neuzrokovano smatram Bogom.
Tvrdiš da ne vjeruješ u boga, jer nije naučno dokazano da On zaista postoji. Pogledajmo koliko je složen naš DNK kod koji nosimo u našim ćelijama? Zar nisu svrha DNK i njena složenost takođe argumenti za postojanje Inteligentnog Pisca toga koda?
Na kraju, postojanje Boga mora se prihvatiti vjerom.
The more things change, the more they stay the same.
Dozvolices da svi imamo svoju definiciju nepristojnosti. Meni je recimo nevjerovanje u Svevisnjeg Boga jako nepristojno, da ne kazem nezahvalno ili pak arogantno. Sta tek reci o pameti koja religijoznost vidi kao psiholosku poremecenost. Arogantnosti zbilja nema granica.
Ovako pricas zato sto mozda ne znas dovoljno o duhovnosti i zato sto se nisi dao u istrazivanje iste. Pored onoga sto su nam ostavili preci svih religija imamo one koji dozivljavaju Svevisnjeg Boga.
Za pocetak http://en.wikipedia.org/wiki/Isra_and_Mi%27raj
Svi iskreni vjernici imaju dusebriznicku stranu sebe. Ponekad ih ljudska oholost i nehumanost iznenadi pa skrenu paznju sagovorniku da se ne smije pljuvati po ikome, a pogotovo ne po onima koji ustraju na putu istine i zele sebe nazivati vjernicima. Istina u usima nevjernika cesto zvuci kao prijetnja. Rijeci istine su ipak Bozije, ne ljudske.
Steta sto si se opet nakostrijesio. Zaista nisam zelio da proizvedem ovakvu reakciju u tebi!
Ono sto osjecam je jedan veliki konflikt koji te reze i ne da mira dusi. Nisi jedini ovdje sa tim u sebi. Pokusah samo preporuciti jednan mali recept za izbjegavanje tog problema u sebi ali razumijem da te to tjera na odupiranje. Bice bolje inshallah, i svijetlost Bozija ce ti srce obasjati.
Pokusaj mozda za pocetak izbjeci veliki negativitet koji nosi konflikt sa Svevisnjim Bogom. Bespotrebno se stavljas u krug onih na koje Bog salje svoju prokletost kako na ovom tako i na onom svijetu. Jednom kada izadjes iz tog dusevnog kruga stvari postaju mnogo lakse i srce sire dise. Razumijem da imas mnoga pitanja oko postojanja Boga. Umjesto da ljutnjom odgovoras na cinjenicu da jos nisi nasao sve odgovore pokusaj pomilovati sebe strpljenjem i nadom. Strpljenje je rijec koju su profeti cesto propovijedali. Onda kada strpljenjem smiris svoju ljutnju pokusaj izaci iz kruga onih koji govore 'Bog ne postoji' i pokusaj se staviti u krug onih koji govore 'zelim da vidim, zelim da istrazim, ne znam o Bogu'.
Cuh jednog hodzu prije par godina koji rece, necete biti vjernici sve dok ne odgovorite na hiljadu pitanja koja leze u vama. Ovdje lezi jedan od kljuceva vjerovanja. Treba uzeti vremena i upoznati sebe kao i odgovoriti na sva ona pitanja koja spavaju u nama ili koja nas grizu i opsjedaju. Lako je reci 'Ne vjerujem u Boga'. Tesko je uroniti u sebe i otvoriti sve kutije koje nas zovu zeljne odgovora i svijetlosti.
Naročito kad me njima podučavaju ljudi,zar ne?
Za takve nervne reakcije mi treba krzno.A i da sam se nakostriješio,znao bi,bilo bi malo drugačije.
Sva sreća pa to što ti osjećaš nema veze sa onim što ja osjećam.
Biće bolje,jašta.
Bog nije objekt ama nijednog mog konflikta,kako sam ti negdje napomenuo. Važi,hvala na savjetu koji nisam tražio.Treći put.:kamikaza:
Odlično,od pretpostavke da imam konflikt sa Bogom,došli smo do toga da ne poznajem sebe.
Priceless.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks