Results 1 to 7 of 7

Thread: Zekerija Tamir (Gorki smeh bez kraja)

  1. #1
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Zekerija Tamir (Gorki smeh bez kraja)

    Zatim se vrati kući prazna želuca i zateče majku kako vari šljunak, pa uze svoj tanjir i sjede kraj nje da čeka. - Zekerija Tamir: Koraci jedinoga (Smejaćemo se)

    Neprijatelj je podlo obasuo vatrom naš avion koji je mirno bacao bombe na njegovo stanovništvo. - Karel-Čapek



    Najveći majstor arapskog proznog stila i vrhovni žrec među arapskim satiričarima. Svaka njegova rečenica blistavo je i resko sječivo, a iz tekstova se preliva gusta emotivna energija kakvu arapska književnost do njega nije poznavala. Čudesnom pjesničkom intuicijom on seže u nevidljiva područja rastrzane osjećajnosti da bi stvarao moderne priče što zanose na retoriku svetih spisa i jezik bajki.

    Istina je za njega skrivena u katakombama i lavirintima bića koji prijete da se rasprsnu od strave, nasilja i zločina. A ipak, to je i svijet satkan od nevinosti, tananog sna i čežnje za nekim drukčijim svijetom, s više radosti, slobode, ljudskosti i sigurnosti. Tamir je vidoviti svjedok svoga doba i graditelj jednog svijeta uzbudljivog do bola i granica užasa.

    Istovremeno, on nema premca kad demonstrira kako se, ozbiljna lica, grade humorni efekti; bravure prestižu jedna drugu, pa čitalac naprosto ne stiže da se smije, već samo može, i mora, da čita sve dalje i dalje. Smijeh nema granica - ne vidi se jasno gdje počinje, ni gdje mu je kraj. Sva ljudska nadmoć nad silom je u našoj spremnosti da se sili podsmijehnemo. Rugajući se i sopstvenoj smrti.

    Tamir kaže: Ništa ne može uplašiti onoga ko je umro; jedino zbog čega drhtim jeste bijes što mi je grob bez grijalice.

    http://www.knjizara.com/Zekerija-Tamir-o7902
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  2. #2
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Смејаћемо се... много ћемо се смејати

    (1) Једнога дана полиција провали у нашу кућу. Тражили су мене и моју супругу, али нас не могаху наћи, јер се ја бејах претворио у чивилук, а моја жена у удобну софу и много смо се смејали кад одоше из куће разочарани.

    (2) Једнога дана небо беше бистро и плаво, без иједног облачка. Запутисмо се у неки воћњак, кадли, после само неколико минута, упадоше у воћњак полицајци намерни да нас ухвате. Али им то не пође за руком, јер се ја претворих у црног гаврана који стално гракће, а моја супруга се претвори у зелено гранато дрво. И много смо се смејали њиховом неуспеху.

    (3) Једнога дана моја жена стане гунђати због кухињског посла па одосмо у један ресторан. Само што почесмо јести, кадли полиција опколи ресторан. Провалише унутра мргодних лица и стадоше нас тражити методично премећући све, али нас не нађоше јер се ја бејах претворио у нож, а моја супруга у стаклену чашу пуну воде, и много смо се смејали кад они напустише ресторан, обесхрабрени.

    (4) Једнога дана док смо полагано ходали неком широком улицом препуном света и аутомобила, разгледајући робу у излозима продавница, полиција уједаред блокира улицу и поче хапсити стотине људи и жена. Али нас не могаху ухапсити јер се ја претворих у зид, а моја супруга у шарени плакат налепљен на зид, па смо се много смејали њиховој глупости.

    (5) Једнога дана одосмо на гробље да обиђемо моју мајку, а полиција учини јуриш на гробље и ухватише моју мајку, али им не пође за руком да ухвате и нас, јер се ја претворих у речи жалости исписане црним мастилом на лицу неког споменика, а моја се супруга претвори у букет увелих ружа и много смо се смејали њиховој наивности и простоти.

    (6) Једнога дана кренусмо журно и задихани у болницу јер ми жена беше трудна, у деветом месецу, и било јој је време да се породи. И само што се усне нашег детета примакоше материњој сиси, што је бризгала млеком, кадли се полиција обруши на болницу. Али нас не беху у стању пронаћи јер се ја претворих у прљав бели мантил, моја жена у огледало на дрвеном плакару крцатом одећом, а наше дете у сирену на брзим колима хитне помоћи. И много смо се смејали њиховој тупавости, и још ћемо се смејати.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  3. #3
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default 25 - Potop

    (1) Ljudima dođe upozorenje da će za koji minut nastati potop. Na njihovim aerodromima ne beše nijednog aviona, a u svim lukama nađe se samo jedna jedina lađa. K njoj pohrliše i ljudi i žene i deca tražeći spasa, ali vlasnik lađe zatraži od svakog ko hoće da se ukrca na njegovu lađu da plati cenu koju su mogli platiti jedino bogati. Ljudi ga preklinjahu kao što bi preklinjali Boga, ali ih on odbi, rugajući se zapomaganju njihovih žena i suzama njihove dece. Oni se razgneviše i pokušaše da se silom popnu na lađu, ali im se suprostaviše telohranitelji vlasnika lađe mlateći ih debelim motkama od čijih udaraca su jaukali i zapomagali, te se na lađu ukrcaše samo bogataši i njihove žene, deca i posluga. Ljudi su tužno i ojađeno posmatrali lađu dok se udaljavala polagano, a onda stadoše čekati potop kao spas. Ali potop ne dođe i ljudi videše lađu kako je valovi razbesnelog mora razbijaju. Njih, međutim, ne ponese zluradost i ne udariše u veselje, već uzdahnuše, prestravljeni od tog mora koje se ujedared beše pretvorilo u groblje, nastojeći da izbegne ulogu koju mu beše namenio potop.

    (2) Poverovasmo da dolazi potop i potekosmo u utrobu lađe koja se upravo spremala da isplovi. Čim lađa isplovi, našega straha i brige nesta, pa stadosmo uzdisati od radosti što smo se spasli i okupili smo se oko nekolicine putnika, pitajući za odredište plovidbe.

    Prvi putnik reče:
    - Ne znam zemlju u koju se lađa zaputila, ali će to biti neka zemlja u kojoj je život bezbedan i udoban, gde se samo jede i spava.

    Drugi putnik reče:
    - Ono što znam to je da će ona na kraju uploviti u luku koja pripada nekoj zemlji gde mesec dana rada daje prihod od kojeg čovek može mirno da živi godinu.

    Treći putnik reče:
    - U koju god zemlju da se lađa zaputila, biće bolja od one u kojoj sam do sada živeo.

    Četvrti putnik reče:
    - Ne znam ni ja, ni iko drugi, a i onaj ko zna reći će da ne zna.

    Peti putnik reče:
    - Ja sam se u ovu lađu ukrcao samo zato što je putovanje besplatno.

    Šesti putnik reče:
    - Ja volim da spavam pri šumu talasa - to mi donosi poplavu srećnih snova.

    Sedmi putnik reče:
    - Videh ljude kako se tiskaju da se ukrcaju u lađu, pa se pogurah i ja i ukrcah se.

    Osmi putnik reče:
    - Pošto lađa plovi, to znači da neće moći večno da plovi; moraće na kraju da se zaustavi u nekoj luci.

    Deveti putnik reče:
    - Ja sam navikao da nikad ne pitam kuda plovi ova ili ona lađa, već samo gde je na noj restoran i da li je jelo u njemu ukusno, jeftino i zdravo.

    Deseti putnik reče:
    - Nema nikakve koristi od pitanja, jer će lađa pretrpeti misteriozan i grozan udes, posle čega će potonuti i nikad neće stići do kopna.

    Jedanaesti putnik reče:
    - Nisam se potrudio da postavim nijedno pitanje, jer svako pitanje otkriva neopravdanu radoznalost, osobito sad, kad vreme nije za radoznalost ni za pitanja.

    Ne pokušasmo da upitamo dvanaestog putnika jer beše jasno da se taj ukrcao samo da bi opljačkao putnike i pokupio im što imaju u džepovima. Kad od putnika ne dobismo nijedan ubedljiv odgovor, opazismo da smo propustili da upitamo onoga koga je trebalo prvog pitati, a to je kapetan lađe. Ali kad pođosmo k njemu i zapitasmo gde je, pokaza se da lađa nema kapetana i da će naše putovanje obilovati iznenađenjima.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  4. #4
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Koraci Jedinoga

    1. Posle igre

    Salih i Ihsan bili su veseli dečaci. Igrajući se na ulici, pade im na umu da se potuku imitirajući dvojicu rvača koje su videli na sportskom programu televizije. Salih savlada Ihsana, položi ga na tle i sede mu na prsa, ponosan što je jači.

    Ihsan ustade, otrese sa sebe prašinu i, nemoćan da obuzda gnev, reče Salihu:
    - Tvoj otac nije kao moj; moj otac ima banku, i ima kola, i ima zgrade i farme. A ima li tvoj otac sve to?

    Salih odgovori:
    - Moj otac ima vedro koje je nasledio od svog oca. Kad on kaže tom vedru "Hoću zlata", vedro se smesta ispuni zlatom; a kad mu kaže "Hoću voća", vedro se tog časa ispuni voćem. A moja majka ima štap i, čim mu naredi da istuče onoga ko je naljuti, štap odmah posluša i bije onoga dok ne počne da kuka i zapomaže. Moja sestra ima mačku koja je obaveštava o svim tajnim mestima na kojima ima zakopanog blaga. Moja brat ima kola koja idu i po zemlji, i po moru, i po vazduhu, a sve bez goriva. I - je l' ima tvoja porodica takve stvari kakve ima moja?

    Ihsan se tu zbuni i ne mogaše ništa odgovoriti.

    Kad Salihu dosadi igra napolju, vrati se u kuću i reče majci da je gladan. Majka mu odgovori začuđeno:
    - Pa zar nisi jeo pre dva dana!?

    Zatim naredi svome štapu da ga istuče, ali se štap ne pomače, kao da je mrtav.

    Salih reče ocu da je gladan, a otac se nasmeja i zatraži od vedrice vrućeg belog hleba i mekog pečenog mesa, ali vedro ostade prazno.

    Salih reče sestri da je gladan, a sestra zatraži od mačke da je odvede do kakvog obližnjeg mesta s puno hrane, ali se mačka i ne osvrnu kao da je iznenada ogluvela.

    Salih reče starijem bartu da je gladan, a brat mu reče da lutanje svetom ne čini da se zaboravi na glad, uze ga u svoja kola koja preoraše mora, projuriše kroz gradove i sela, proleteše nebeskim visinama, i Salih vide celi svet. Zatim se vrati kući prazna želuca i zateče majku kako vari šljunak, pa uze svoj tanjir i sede kraj nje da čeka.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  5. #5
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    2. Izgubljen

    Salih se muvao po dvorištu ne znajući šta da radi kad mu majka reče da ode do sestrine sobe i probudi sestru da bi joj ova pomogla da pometu dvorište. On javi majci da je nekoliko puta pokušavao da probudi sestru, ali se ona nikako ne budi već i dalje spava ne pomerajući se. Majka uđe u sobu njegove sestre i on je utom začu gde kuka govoreći da mu je sestra umrla. Iziđe sva oblivena suzama i naredi mu da trkom ode ocu u dućan i javi mu da mu je kći umrla. Salih iziđe iz kuće i zateče dečake iz ulice kako se igraju lopova i žandara. Igra mu se dopade i on se vatreno uključi, namah postavši razbojnik: nišanio je pištoljem i pucao na svakoga ko bi mu se našao na putu.

    Utom naiđoše ulicom četvorica prosjaka različitih godina, naglas ponavljajući svoja molepstvija, bogoradeći i podstičući ljude da im se smiluju i udele štogod. Salih ostavi decu predanu vici i jurnjavi, a on se pridruži četvorici prosjaka i pođe s njima, ponavljajući za njima njihova pevanija. Kroz neko vreme opazi da se našao u ulicama koje ne poznaje i koje nikad ranije nije ni video, pa stade. Za to vreme ona četvorica prosjaka odmakoše. Obazre se oko sebe uplašeno i bespomoćno, onda potrča od ulice do ulice koliko ga noge nose, sav zadihan, dok ujedared ne ugleda očev dućan na suprotnoj strani ulice. Prilepi se leđima uza zid jedne zgrade obliven radošću i umiren. Pred oči mu iziđe majka kako zapeva i plače i traži od njegove sestre da trkom ode ocu u dućan i javi mu da mu se sin izgubio, na šta otac trči do policijske stanice, obaveštava policajce da mu se sinčić izgubio i daje im njegov opis. Policajci ga traže svuda, ali ga ne pronalaze i on ostaje izgubljen, pošto ne zna put do kuće. Ali kad odraste i upozna sve ulice on će se vratiti kući bez tuđe pomoći i majka će ga dočekati oduševljenim usklicima.

    I Salih ne pokušavaše da pređe na suprotni trotoar do očevog dućana, već ostade priljubljen leđima uza zid.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  6. #6
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Crna ptica na Plavom Nebu

    Radoznalo ga upitah:
    - Šta to radiš?
    - Pušim poslednju cigaretu bez filetra koju imam, a u prodaji ima samo cigareta s filterom koje mrzim.
    - I šta ćeš kad je popušiš?
    - Leći ću na tle i spavaću sat ili dva; umoran sam i zreo za bolnicu.
    - Da tebi nije do bolničarki?
    - Ne daj bože! Ima ih takvih da ti kosa opadne s glave ako im samo priđeš.
    - Jesu li toliko uzbudljive?
    - Nisu ni za šta osim za gorivo u paklu
    - Ne spava se tebi, pričaš i zaboravio si na spavanje; šta želiš da radiš?
    - Pomutio si mi misli tim stalnim pitanjima šta želim da radim; možda hoćeš da učinim nešto što se ne usuđuješ da zatražiš iz bojazni da se ne naljutim pa da ti uzmem dušu. Jesam li u pravu ili grešim?
    - Tačno, sto posto!
    - Reci onda bez uvijanja šta hoćeš.
    - Ti svakoga dana ubijaš hiljade ljudi kojima je istekao vek, mada ima toliko onih koji zaslužuju da umru a ne umiru; a da umru, ljudi bi živeli srećno.
    - Dodijao si mi sa svojim brbljanjem; hajde, reci - ko hoćeš da umre?
    Navedoh mu ime, adresu i broj telefona, a on se nasmeja i reče mi:
    - Mora da su ti njegovi protivnici obećali grdne pare ako ih kurtališeš.
    - Tačno.
    - A očekuješ li da ja besplatno radim, dok ti sam uzimaš sve?
    - Podelićemo pare. Pola meni, pola tebi.
    - Ne. Sve pare idu meni, jer ja svršavam posao od početka do kraja; ja ću ga stići makar pobegao i skrio se u utvrđene kule na kraju sveta.
    - Kakve ja imam koristi ako ti uzmeš sve?
    - Steći ćeš poverenje tih s kojima si se dogovorio i proslavićeš se kao čovek za teške zadatke.
    - Šta ćeš ti uraditi s novcem?
    - Moja nova ljubavnica voli da živi u luksuznim kućama, okreužena desetinama sluškinja, i voli haljine, i voli kola, i voli sve što troši novac; šta ću, ne umem da odbijem ništa što mi traži.
    - A kad ćeš ga ubiti?
    - Ispravi svoje reči. Usmrtiću ga, a ne ubiti.Velika je razlika između smrti i ubistva.
    - Želim da te upitam za svoje ime - je li upisano u onaj tvoj tefter od kojega se ne razdvajaš?
    - Još si mlad, ime ti još nije u tefteru.
    Prevarih ga jednog dana dok je spavao dubokim snom i upisah u njegovu svesku imena svih koje sam mrzeo. Svi umreše prirodnom smrću posle nekoliko dana.
    Zamolih ga da mi dopusti da ga posmatram dok radi i on pristade, ali tek posle silnog navaljivanja. I ja ga videh kako pokazuje kažiprstom desne ruke na onoga ko treba da umre i kako onome smesta izlazi duša u obliku vrapca ili gavrana ili prašine ili dima. Rekoh mu:
    - Ala je tvoj posao lak!
    - Ne žuri sa sudom o omome poslu - reče on - videćeš da u njemu ima i zamornih i dosadnih stvari.
    Jednoga dana poseti on jednog čoveka koji beše zadubljen u gledanje neke televizijske serije. Čovek se uopšte ne uznemiri, već reče Smrti:
    - Zar tvoje nežno srce može podneti da mi iščupaš dušu pre no što dovršim gledanje ove poslednje epizode serije koju volim i pratim i ne dozvoljavam da mi promakne ma i jedna epizoda? Šta veliš da se vratiš za sat ili dva? Biću spreman i čekaću te.
    I Smrt se povuče da se vrati onome čoveku posle četiri sata, a on tada reče:
    - Pre nekoliko nedelja ugovorio sam jednu vrlo važnu trgovačku transakciju; kroz nekoliko dana biće mi ispalćen moj deo dobiti; kad podelim to na svoju ženu i decu, umreću mirno, uveren da će mi porodica i posle moje smrti živeti dostojno i bez trzavica.
    Taj čovek posle nekoliko dana otkri da mu onaj trgovački posao donosi samo nove gubitke, pa kad mu Smrt opet dođe, on reče:
    - Da si samo došao pre jedan sat! Pre samo deset minuta telefonirala mi je jedna lepa žena kojoj se bezuspešno udvaram već godinama, saopštila mi da joj je muž otišao na put i zatražila da joj noćas dođem u kuću. Nisi valjda toliko tvrda srca da me usmrtiš pre no što bar jednom prevarim ženu!? Šta će o meni reći unuci?
    I čovek ode na sastanak s ženom, no ona mu odjednom izgledaše kao plastična voćka. Onda on reče Smrti, kad mu ponovo dođe narednog jutra:
    - Slažem se da mi ovoga časa uzmeš dušu, jer u mome životu nema ničega za čim bih zažalio; ali ti predlažem da odgodiš moju smrt još nekoliko sati, jer su me pozvali iz policijske stanice da odgovorim na nekoliko neophodnih pitanja; a ne bi bilo lepo da ne prihvatim takav jedan poziv i budem optužen za neodazivanje.
    Smrt se zadivljeno osmehnu i ode da se više ne vrati, ostavljajući čoveka da, nalik na živog, ide od jedne do druge policijske stanice.
    Jednoga dana Smrt se jako razbole i dade mi svoju svesku, moleći me na samrti da zauzmem njegovo mesto na poslu koji je danonoćno obavljao. Ja ga ne ostavih na cedilu, već pristupih poslu strasno i vredno - jedino se pokoji put nisam pridržavao naloga iz sveske: ignorisao sam imena lepih žena i dece izgovarajući se da su nečitko ispisana. Ali pomoć ženama ne beše uvek zabavna stvar. Jednom prilikom, čak, bejah prinuđen da se odreknem svoje osame. Potekoh da se nađem s nekom lepom ženom što je sedam puta pokušavala da izvrši samoubistvo i sedam puta je spasoh. No ona ne očaja, niti se njena molba da umre promeni, već reši da se ubije i osmi put, potrudivši se da zagarantuje uspeh tog pokušaja. Izđe iz kuće vesela i polagano krete jednom sporednom ulicom koja vazda beše polupusta. Ja joj se isprečih na putu u obličju visoka čoveka okrutna lika, odevenog u crnu odeću i rekoh joj prekornim i ljutitim glasom:
    - Uh! Kakvo je to detinjasto ponašanje!? Svaki dan pokušavaš da se ubiješ, a nikako ne umireš, kao da misliš da je život haljina koju skidaš kad ti se prohte!


    ...nastavice se.

    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  7. #7
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default ..nastavak:

    Жена ми негодујући одговори:
    - Иди својим путем и не обраћај ми се као да те познајем и да ти мене познајеш!
    Рекох јој:
    - А ко каже да те ја не познајем? Или си заборавила да смо се сретали седам пута кад си бивала у несвести?
    Подругљиво се осмехујући, жена рече:
    - Јеси ли ти лекар, или полицајац?
    Ја јој одговорих:
    - Да сам полицајац или лекар био бих миран од тебе и твојих покушаја којима ми само одузимаш време.
    Жена се запрепасти:
    - Чини ми се да те знам - ти си...
    Прекидох је:
    - Хвала богу да си ме препознала! Имам једно питање које ме мучи, а не знам му одговора; зашто желиш да умреш?
    Жена рече:
    - Наведи ми један разлог који би ме вукао да останем у животу.
    - Ти си још увек на почетку живота, пред тобом је дуга и велика будућност - одговорих.
    Жена одврати:
    - Ха! Говориш као моја баба!
    Рекох јој:
    - Лепа си, нема човека који се у тебе не би заљубио чим те види.
    На то ће жена:
    - А где је тај човек? Прижељкивала сам да ме заволи четврт човека, па ни то нисам наишла.
    - Нема разлога за песимизам - рекох. - Ја лично сам те заволео чим сам те угледао - још онда кад си први пут покушала да се убијеш.
    - Немој да се шалиш - рече жена.
    - Не шалим се - целога живота нисам знао за шалу - одговорих ја.
    - Не верујем ти - рече она.
    - Веруј ми - рекох ја.
    - Повероваћу твојим речима ако се само једном осмехнеш - рече жена.
    - Свака професија има своје обичаје - рекох ја - а мојој професији не приличи осмех.
    Жена се тад осмехну с поверењем, потом обучи и мене да се смешим и смејем, а убеди ме и да се запослим у другој струци и да одбацим своје црно одело, говорећи:
    - Ова се одећа носи само на сахранама и свадбама.
    И ја постадох отац тројице дечака и двеју девојчица који брзо одрастоше, поженише се и поудаваше и живљаху у удаљеним градовима, остављајући родитеље саме: мајку, стару и болесну жену која непрестано кука и жали се, и оца, чангризавог и депресивног човека који сања да се врати својој старој професији, а у исто време није у стању да сам пређе из једне собе у другу.

    (Крај)
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Prica bez kraja ... :)
    By cetonx in forum #montecafe
    Replies: 44
    Last Post: 03-06-08, 22:01
  2. Prica bez kraja...
    By nemoj__mene in forum Ljubav
    Replies: 36
    Last Post: 02-09-07, 12:58
  3. S kraja, il' ka' normalan svijet?
    By Flippy in forum Sve i svašta
    Replies: 25
    Last Post: 02-06-07, 12:15
  4. Zabava Bez Kraja
    By intruder in forum Muzika
    Replies: 25
    Last Post: 08-02-04, 00:21

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •