Page 4 of 6 FirstFirst 123456 LastLast
Results 76 to 100 of 141

Thread: Jehovi-ni svjedoci

  1. #76
    Join Date
    Mar 2006
    Posts
    611
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Oni su opasni jer prave strahovite probleme kad neko hoce da napusti njihovu organizaciju.

    Tipicna americka hriscanska organizacija. Jeli to dovoljno rec da bi ljudi shvatili koliko su opasni po njihove sopstvene clanove?

    Posto je crna gora drzava kojoj je stalo do svojih ljudi (laz naravno) onda bi trebala obratit paznju na sve sekte i kultove u crnoj gori i sprijecit njihovo sirenje.

    Naravno to se ne odnosi samo na hriscanske sekte nego i na muslimanske.

  2. #77
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    9,740
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by rapsod View Post
    Oni su opasni jer prave strahovite probleme kad neko hoce da napusti njihovu organizaciju.

    Objasni mi onda pojavu da ih iz godine u godinu ima za po 50 000 - 60 000 vise ?
    Last edited by Tattoo; 28-01-07 at 18:02.
    ... to ja znam jer je mene brat u Italiju !

  3. #78
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Марија Микетић
    РЕЧ РОДИТЕЉИМА ЧИЈА СУ ДЕЦА ЗАЛУТАЛА
    У СЕКТУ ЈЕХОВИНИХ СВЕДОКА

    Први корак ка Православљу јесте једном заувек срушити баријере између себе и свог свештеника. "Он мрси на петак, он се коцка, напио се, блудничи..." - тако ви мислите сви до једнога и, не знајући, говорите исто што и секташи, и то им је сав аргумент против Православља. Па шта ако је такав? Можда то све чини из слабости, а не из злобе, а Бог види и зна његово срце и помиловаће га, а ти ћеш страдати због осуђивања ближњега. Не, ви одмах знате да није из слабости, него баш из злобе.
    Опет, велим, па шта? Њему је, као и свима, дата слобода да бира између своје пропасти и свога подигнућа, али ће дати одговор пред лицем Правде, а ти ћеш страдати због осуде.
    Упркос начину живота, свештенику је дата власт да разреши или веже наше грехе на земљи (Јн. 20,22-23).
    Он је постављен за ту службу дејством Духа Светога и његово дело је свето (Дап 20,2.
    Кроз овакво уверење гледајте на свештеника као на самог анђела послатог да служи, а верујте, и више од анђела. Осим тога, чувајмо се од генерализације, од трпања комплетног свештенства у исти кош лицемерја и среброљубља. Могу посведочити да међу њима има и оних који су већ свети.
    Зашто вам је важан свештеник?
    Зато да би вас научио вери Православној, литургијско-евхаристијској, зато да бисте имали молитвеника пред Господом, зато да бисте имали кога да упути ваше залутало дете, премда ћете ви то најбоље и најпре постићи сопственим примером.
    Слушајте сваку реч свога духовника као оног који ће дати Богу одговор за ваше душе (Јевр. 13,17), и не обилазите много около тражећи одговоре по мери своје огреховљености, јер има и оних који ће умногоме снисходити вашим слабостима.
    Слушајте једнога, макар и не говорио увек све исправно, јер ћете ви бити помиловани због послушности, а он ће одговарати за погрешно пастирствовање.
    Свака ваша непослушност и својевољност ставља секиру уз лепо дрво хришћанске љубави.
    Живите животом истинског хришћанина! Али, опрез! Нека вам мотив и основна покретачка снага не буде само избављење вашег детета, јер ће онда све бити узалуд.
    Основна жеља срца нека буде љубити Господа свим бићем својим и ближњега свога као себе самога.
    То је сав закон из ког проистичу свих десет заповести, јер љубећи Господа нећеш бити идолопоклоник, а љубећи ближњега нећеш га покрасти или убити. А избављење деце доћи ће као награда, ако тако усхтедне Милост Његова.
    Хришћанство на делу ће вас научити да не претите деци, да их не истерујете из домова, да их не кињите грдњама и псовкама (негде чак и батинама, слушала сам о томе), јер тако од њих само правите прогоњене жртве, а од себе тиране горе и од самог ђавола. То је ваше дете, и у добру и у злу, и у успону и у паду.
    Благо их укоравајте не снисходећи потребама секте: не дајте новац, будите одређени о времену проведеном ван куће, доделите им задужења у домаћим пословима. У овоме их не штедите, али их и не раздражујте (Кол. 3,21; Еф. 6,4).
    Осећај прогоњености је страшан мотив да се истраје у заблуди. Они би ишли и до саме смрти, ако устреба, верујте ми на реч, окусила сам и знам.
    Па, њима се на другој лекцији библијског студија дословце овако каже: "Можда ће ти твоји родитељи или блиски пријатељи рећи да им се не свиђа што проучаваш Библију... рођаци могу искрено да те у томе обесхрабре зато што не познају дивне истине и бла, бла, бла..." (Ти можеш заувек да живиш у рају на Земљи, стр. 23, пасус 23.).
    Дакле, припремљени су од самог почетка на ваша прогонства. Не испуњавајте предвиђања Јеховиних сведока, они на ту карту и играју. То је ђавољи посао: дођу, унесу раздор, посвађају вас и повуку се док се ви трвете и гложете.
    Друго, не рушите емоционалне мостове преко којих би вам се деца вратила ако икада посумњају, јер они итекако сумњају, често сумњају, то је човеково природно својство и они нису имуни. Тотално некритички став већ је стање озбиљне оболелости и крајњи степен слепила. Сумњајући они овако резонују: у свету немам никога, а овде се дружим са Пером и Жиком, они ме воле и ја њих, па иако све ово и није истина, имам бар та дивна пријатељства. Али ако на другој страни моста стојите ви, чисте и истинске родитељске љубави, постоји могућност да кадгод клацкалица превагне у вашу корист. Али ако прекинете комуникацију са својом децом, ви сте их заувек изгубили.
    "Ја одлазим, ја је посећујем, кумим је и молим..." - тако ми каже једна мајка за своју ћерку која је Јеховин сведок. А знате ли шта у ствари ради? Дође на њено радно место па је понижава: "овде рмбачиш да би давала прилоге секти, а да си код куће уживала би. Ми смо стари и болесни, а тебе то не занима, учини због нас, мани се те секте, они те само искориштавају, а ти си млада..." И све тако. А она када чује реч "секта" нарогуши се и подигне бодљикаву жицу око себе, можеш да дубиш на глави ту пред њом, она те и не види.
    Друга мајка је организовала да се као случајно састанемо са њеним сином, па изокола, изокола да почнемо разговор о вери. А он, чим је из највеће даљине назрео обману, покупио се и отишао презревши мајку.
    Један отац је закључао ћерку у собу и држао је тако данима не би ли је одвојио од момка Јеховиног сведока за кога је желела да се уда. Затекли су је како спушта низ прозор чаршаве везане у чворове и спрема се да побегне. Платили су да се момак претуче, а она је брже боље отишла и, наравно, удала се притом се обоје осећајући жртвама који подносе страдања за Јехову.
    Једна мајка је тако закључала ћерку, а ова побегла кроз терасу. Сутрадан се тајно вратила, али само по своје омиљене ципеле. То одлично знам: ја сам је, између осталих, крила.
    Професор факултета чији је син у овој секти, опростио би му секташтва само ако би наставио факултет, а овоме образовање није ни на крај памети када чека крај света у апокалиптичном страху.
    Водила сам библијски студиј са женом која је сваки пут долазила плава од масница зарађених од мужа, али је са масницама долазила све више оснаженија да истраје уверена да је на правом путу.
    Могла бих овако да набрајам у недоглед. У сваком случају, све су ово примери да сила никада није решење, да је једини и прави пут љубав, смирење и опраштање. Држите се неодступно свога, веру им проповедајте делима, не корите их, све везано за секту нека остане само у оквиру ваших вапијућих молитава. А децу волите, волите их бескрајно, жртвено, састрадално...
    Нека опрости ваше велико и болно родитељско срце на предугој речи и што узех за право да ја, дете будући, поучавам вас како да избављате своју децу, када ни сама нисам избавила своје за којима ми "душа гине". Недостојна сам сваке ваше пажње, молим вас опростите по хиљаду пута! И за крај само још једну молбицу имам: када будете вапили Господу за спас своје деце, сетите се молитвено и моје мајке и моје сестре. Не треба да кажем њихова имена, Господ већ зна.

  4. #79
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Charles Tase Russell
    Svakako iznenađujuće i konsternirajuće doima fakat da danas postoji verska struja koja dosta drži do fiktivne harizme svoga doktrinalnog utemeljivača i začetnika a istovremeno odbija da integralno i autentično publikuje njegove brojne članke i knjige. Takav 'propust' stoji u izdavačkom preduzetništvu i politici 'prezidijuma' tzv. Jehovinih svedoka, Društva Kule stražare (Watch Tower). Njihovo rukovodeće telo u Bruklinu (Njujork, USA) mnoge svoje zaključke radije ilustruje navodima iz rimokatoličkih enciklopedija nego iz kontroverznog i opskurnog opusa svoga začetnika na polju 'ozbiljnog istraživanja' Biblije - Čarlsa Tejza Rasela (Charles Tase Russell, 1852.-1916.). Raselova dela se skrivaju da njegovi današnji udivljenici i sledbenici u proizvoljnom tumačenju biblijskih spisa ne bi videli gomilu njegovih fantazmagorijskih orakulskih zabluda, da se ne bi iznenadili i brojnim suprotnostima između onoga što je on nekada u svome 'nadahnuću' učio i onoga što danas prezentuju i izmišljaju neoprotestanski bogoslovi bruklinskog 'Betela' (kako već raseliti nazivaju svoje organizaciono sedište na tlu Amerike), slepi sadukejski vodiči koji zaslepljeno stado vode u ponor Propasti, Ponor vezanosti za materiju, privid i zabludu.


    Pogledajmo neke od Raselovih gatarsko-kalkulantskih spekulacija i mahnitanja koja njegovim izmanipulisanim poklonicima ne izgledaju dovoljno grozomorna i teška da bi se distancirali od njih, da bi ih žigosali kao nadahnuća bogoprotivnih sila, manipulisanja sa čovekom koji nije umeo i nije hteo da sudi po Duhu već samo po telu, koji nije znao da razlikuje i ispituje duhove-inspiratore, jer sam sebe nije hteo da ispituje.

    Star tek nešto preko preko dvadeset godina, u Pitsburgu (Pensilvanija), Rasel je pristupio verskom krugu koji je sebe nazivao 'Ozbiljni istraživači Biblije', društvu zanesenom i obuzetom adventnom psihozom koja je u XIX stoleću dosta tresla Ameriku. Entuzijasti tog društva, koji su Rasela prihvatili kao opunomoćenog Božijeg poslanika 'ravnog' patrijarsima i svetim prorocima verovali su da do istine mogu doći istražujući biblijsko slovo koje je pretrpelo mnoge redakcije, i koje je dolazilo kako ispod pera prosvetljenih ljudi tako i ispod pera privrženika ropskih kultova. Smisao i pouku istinske Božije reči mogu shvatiti i ispravno tumačiti samo ljudi koji srcem čeznu za Istinom koji tu svetu čežnju hrane zakonitim, pravedničkim životom, koji duboko uvažavaju Božije Zapovesti. Ljudi koji ne shvatraju smisao reči, koji ne oživljavaju slovo koje upućuje na Zakon Života, čija je svest još u embrionalnom stanju, samo donose još veću zbrku i zabunu.

    Godine 1879. Rasel je osnovao žurnal Zion's Watchtower and Herald of Christ's Presence (koji je startovao sa 6.000 primeraka tiraža) da bi propovedao svoje učenje. Senzacionalistička 'predskazanja' o skorom kraju sveta privlačila su lakoverne pobožne ljude i njegovo društvo je počelo da jača organizaciono, društvo koje nije imalo ni vođstvo Duha proroštva, ni proroke, ni videoce, ni iscelitelje, ni istinske pismoznalce i stručnjake za biblijske jezike. Ne želeći više da ga podržava u njegovoj 'misiji' žena Marija Ekli je se 1897. god. razvela od njega. Početak svoje svetske propovedničke karijere (koju su obeležavale i izmišljene medijske priče i plaćeni oglasi o 'uspešnim' nepostojećim misionarskim turnejima), samoproglašeni učitelj i predikcioni mešetar Rasel, koji je bio i holding-mešetar, obeležila je afera sa njegovom 'čudotvornom pšenicom' koju je dotični prodavao po dolar za funtu, iznoseći za nju da brže raste nego obična. O Raselovoj 'čudotvornoj' pšenici' pisale su i bruklinske novine 'Orao' (The Eagle).

    Ljudi svetlog oka jasno mogu videti da iz Raselovih učenja izbija duboka neozbiljnost u percepciji biblijskih tokova, da je njegova razuđena doktrina obeležena brojnim fikcijama, besmislicama i eshatološkim nagađanjima. Ne osvrćući se na Isusovu naznaku da niko od ljudi ne može znati dan i čas Njegovog Slavnog Dolaska, Rasel kreće da pretražujući biblijske spise i prekrajajući već prekrojene biblijske reči otkrije 'tačan' datum najveličanstvenijeg Događaja.

    U svojim nebuloznim nagađanjima i izračunavanjima mladi Rasel je pošao od jednog pasusa iz 'Evanđelja po Luki' u kome su redaktori, koji su očekivali skori Hristov Dolazak, Njegova proročanstva o kraju staroga sveta pomešali s proročkim naznakama o uništenju Jerusalima i Hrama pod rimskim legijama, što je i sedamdesetih godina I stoleća doživelo pokolenje koje je sa Raspetim živelo. U stavku 21:24 Terciusa se tako kaže: "Mnogobošci /- misli se na Rimljane/ će gaziti Jerusalim dok se ne ispune vremena mnogobožaca." - Verujući da se 'gaženje Jerusalima' odnosi na završnicu vremena staroga sveta, a ne na vreme razaranja Herodovog Hrama pod rimskim vojskovođom Titusom i na rušenje Svetog Grada 135. godine pod vladavinom cezara Hadrijana, Rasel je umislio da ako reši problem i pitanje kada će se ispuniti 'vremena mnogobožaca' samim tim će doći i do odgovora i rešenja kada će uslediti Hristov Dolazak. (Slikovito otkroviteljski jezik patmoske 'Apokalipse' ukazuje da će neznabošci gaziti Jerusalim 42 meseci - r. 11:2. No 'Jerusalim' koji se ovde pominje i tretira jeste duhovni Jerusalim, simbol svetog zajedništva Božijih prvootkupljenika, suvladara Kraljevstva Mira, Novog Izraela.)

  5. #80
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Iščitavajući vizionarsku i egzotičnu 'Knjigu o Danielu', koja je pretrpela dosta redaktorsko-interpolacionih zahvata, Rasel je naišao na terminološki sklop "sedam vremena" (4:16 i drugde), te ga povezao sa 'vremenima neznabožaca' kod Luke, Terciusa. Pervertivnim izvođenjima, tumbanjima biblijskih naznaka i stihova, te nakaradnim logičkim refleksijama, Rasel je zaključio da Hristov Dolazak sledi nakon isteka 'sedam vremena'. Nije se obazirao na to što Danielovih 'sedam vremena' ima svoje striktno značenje, što se ukazno odnosi na sedam godina duševne bolesti novobabilonskog cara Nevukadnezara (605.-562. god. s. e.).

    "Tebi se objavljuje, care Nevukadnezare! Kraljevstvo ti se oduzelo. Bićeš izgnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranićeš se travom kao goveda i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad carstvima ljudskim", - objavljuje Gospod Nevukadnezaru. - Tako je i bilo. Posle sedam vremena, sedam godina bolesti insania zoanthropica (poživotinjenja), caru je se razum vratio.

    Lukina "vremena neznabožaca" jednostavno hoće reći da Rimljani neće gaziti i neće držati pod svojom vlašću Jerusalim kroz sve vekove, nego će i toj strahovladi i okupaciji doći kraj. Stoga je potpuno besmisleno bilo, čak više i vrlo neinteligentno, ukaz prezentovan kod Terciusa povezati nakaradno s mnogo starijim ukazom kod Daniela o "sedam vremena" koja se odnosi na godine ispaštanja i mentalne rastrojenosti jednog čoveka.

    U starozavetnim prepisima Rasel nalazi da je svet stvoren za šest Dana. Kako je pred Bogom, metaforično rečeno, jedan Dan kao hiljadu zemaljskih godina ('Psalmi', 90:4), to je na osnovu toga Rasel 'utanačio' zaključak da je svet stvoren za 6.000 godina, te da će i, shodno tome, i istorijski tok ovoga sveta trajati šest milenijuma, a da će onda nastupiti Hristov Dolazak i Hiljadugodišnje Kraljevstvo Hrista Božijeg na novoj Zemlji.

    Da bi našao kada je 'Adam stvoren' Rasel je se dao na genealoška pretraživanja sumnjivih i nepotpunih starozavetnih rodoslovnih shema i hronologija, što je još i apostol Pavle osuđivao upućujući verne "da ne obraćaju pažnju na priče i beskrajna rodoslovlja, što sve stvara više prepiranja nego Božiji poredak koji se u veri ostvaruje." ('Timoteju', I, 1:4) - I tako tumbajući rodoslovne liste Rasel nalazi da je stvaranje Adama u šestom Danu završeno 4.128. godine stare ere. Baratajući sa danima milenijumske dužine, Rasel je nekorelativnim izvođenjima nastojao donekle i da pomiri kreacionističke i evolucionističke predstave. Raselove refleksije nemaju principijalne veze ni sa Biblijom ni sa zdravim logičkim rezonom. Osim toga Biblija i nije relevantna istorijska knjiga, jer je tu istorija često podređena teološkoj predstavi (jer je od strane mnogih redaktora falsifikovana iz teološko-kultnih ciljeva), jer su u njoj mnoge istorijske naznake pomešane sa legendama, mitovima i predanjima.

    Ako je Adam stvoren 4.128. god. stare ere, po Raselovoj numeričko-determinističkoj shemi Hrist je trebao da se u Svojoj Slavi pojavi na Zemlju 1872. godine nove ere, - što je izostalo. Umesto da shvati da je na putu pogrešnih izvođenja, i da se okane budalastih kalkulacija i podmetanja, nadmeni Rasel dalje izmišlja da je Adam u Raju, pre isterivanja, proveo dve godine; pa po ovoj novoj kalkulaciji istoriju ovoga sveta treba računati od Adamovog isterivanja iz Edena. I tako je Raselovo datovanje iznedrilo da 1874. godine treba očekivati Mladoženjin Dolazak.

    No Hrist Mladoženja ni te 1874. godine nije došao, nije se pojavio u Slavi i Moći.

    Želeći grčevito da se izvuče iz gliba i sramote u koju je se zavukao fantazmagorijskim i budalastim izračunavanjima, Rasel u svom časopisu 'Sionska Kula stražara', u julskom broju iz 1879. godine objavljuje i objašnjava kako je Hrist 1874. godine ipak došao ali 'nevidljivo' (- kako ga je on samo mogao videti?!), te da je te godine na Nebu Mesija Božiji ustoličen i okrunjen. Od tog 'ustoličenja' počinje teći nekakva četrdesetogodišnja Božija žetva, na čijem kraju će Hrist uništiti neznabožačke narode a 'klasu kreposne device' uzdignuti Sebi na Nebo. Po evanđeljskim ukazima Božiju Žetvu čine završne velike nevolje, kroz koje će mnogi moći da oduže svoje stare duševne dugove i da kroz vatru ispaštanja budu spašeni.

    Hrist nije Vladar Neba od 1874. godine, već od Večnosti, od početka sazdavanja Kraljevstva Svetlosti. Na Nebeski Presto presvetog Oca, Sveti Jedan, Hrist Božiji, sa Božije desne strane nije pobednički seo 1874. godine već odmah nakon Svog Vaskrsenja i Vaznesenja. Đakon Stefan pred kamenovanje svedoči za proslavljenog Spasitelja i pred svojim tužiteljima: "A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vide slavu Božiju i Isusa gde stoji s desne strane Bogu, i reče: Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovečijeg kako stoji s desne strane Bogu." (Dela, 7: 55-56) - Hristov Slavni Dolazak neće biti nevidljiv, već vidljiv i poput munje za ljude koji su Hristovog Duha razbuktali u sebi, koji gledaju Bogom, Duhom Istine. Nevidljivo i poput lopova u noći Hrist će doći samo za duhovne pospance.

  6. #81
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Svojim saradnicima 1. oktobra 1914. Rasel 'svečano' obznanjuje da su 'vremena neznabožaca' istekla, da su dani njihovih kraljeva odbrojani. Ipak očekivano vaznesenje 'klase kreposne device'. tj. 'Ozbiljnih istraživača Biblije' je izostalo. Oni nisu bili u Nebu već u još dubljem glibu i sramoti. Zemaljska Kraljevstva nisu nestala kako je najavljeno aZemaljski Jerusalim je i dalje bio 'gažen', pod turskom upravom i vlašću. Zaslepljeni Raselovi sledbenici, umesto da shvate da su prah i pepeo i da pokajnički sednu u pepeo, krenuli su potom u novu propagandno-demagošku ofanzivu, da ubeđuju i sebe i svet kako Rasel ustvari nije predvideo Hristov Dolazak već Prvi svetski rat, koji je već nekoliko meseci p r e famoznog oktobra 1914. besneo u Evropi.

    Kada su raseliti videli da 1914. godine nije došao kraj satanskog sveta, predvideli su 'propast' za 1915. godinu; kad se ni to nije ostvarilo, utanačili su da će 1920. godine "telesni odstupnici od Hrista biti apsolutno odbačeni", uz početak "sveopšte anarhije u jesen 1920. godine". - Rasel je umro 1916. ne dočekavši da vidi ispunjenje proročanstva o 'kraju' u 1920. godini.

    Nakon smrti Rasela, prvo što su arbitražno-štimerski uradili njegovi saradnici 'vođeni Duhom Svetim' (koga raseliti ni danas ne priznaju kao sveprisutnog Boga), bilo je da koriguju tumačenje Danielovih "sedam vremena": sada 'vremena' nisu povezali sa nekakvom milenijumskom genezom, već su svedena na 2.520 godina. Uzeto je da 'jedno' vreme preneseno predstavlja, ne 1.000 godina, već 360 godina; naime, u nekim starim kalendarima (kao u babilonskom) neinterkalirana godina je imala 360 dana. Kako u nekim proročanstvima 'dan' ima prenesenu vrednost od jednu godinu, to je zaključeno da i u ovom slučaju takav pristup treba da važi. Pa je tako izvedeno da "sedam vremena" traju 2.520 (odnosno 7 puta 360) godina. Pri tome je prevideno da kod Tercijusa ne stoji da će neznabošci sedam vremena gaziti Jerusalim, zanemareno je da se date hronološke naznake striktno odnose na novobabilonskog monarha i njegovo sedmogodišnje ludilo; osim toga koji čovek može da živi 2.520 godina?!

    Po Raselovim svedocima, početak fiktivnih 2,520 profetskih godina se ne treba računati od Adamovog isterivanja iz Edena, već od 607. godine stare ere, kada je navodno "judejski kralj Sedekija bio svrgnut s prestola od strane Nevukadnezara, čime je počelo gaženje Jerusalima"! Takav račun, usiljeno i nakazno izveden sa pobudom da se odbrani tobožnja prekretničko-eshatološka vrednost 1914. godine i tobožnji Hristov "nevidljivi dolazak". Račun Raselovih poklonika ima za pozadinu zapanjujuće nepoznavanje istorijskih tokova i starozavetnih hronologija. Kralj Sedekija nije mogao 607. godine stare ere da bude svrgnut jer 607. godine nije ni počeo da vlada; vladao je od 597. do 586. godine. Te 586. godine stare ere Nevukadnezar je razorio Jerusalim, i kao sećanje na taj pad Jerusalima Jevreji slave deveti dan u njihovom mesecu avu.

    U 'Knjizi proroka Jeremije' o datom događaju se izveštava: "Devete godine kralja Sedekije, kralja judejskoga, desetoga meseca, Nevukadnezar, car babilonski, krenu sa svom vojskom na Jerusalim, te ga opsede. Jedanaeste godine kralja Sedekije, četvrtoga meseca, dana devetoga u mesecu, provališe u grad." (39:1-2) - Dakle, zna se i dan, i mesec i godina pada Jerusalima, tačan datum koji potpuno odudara od naznaka i proizvoljnih izvođenja Raselovih sledbenika.

    Inače, Nevukadnezar koji je došao na vlast 605. godine stare ere (a ne 607. kako hoće da prikažu Raselovi svedoci), na Jerusalimje je krenuo devete godine svoga vladanja ('Kraljevi', II, 25:1). - Čak i da je 607. god. stare ere Nevukadnezar došao na vlast (a nije), i da je odmah krenuo na Jerusalim (a nije), i da ga je odmah, bez opsedanja osvojio (a nije tako bilo), nepobitna je skriptuarna činjenica da je njegov san o "sedam vremena" usledio posle mnogo godina od osvajanja Jerusalima, pre ustoličenja njegovog sina Nevunida. Koliko je apsurdno da nekakvih 'sedam neznabožačka vremena' počinju teći pre famoznog i ključnog sna u kojima se najavljuju?!

    Promašaji Raselovih 'predviđanja' su brojni i zgražavajući. Čovek koji nije bio ni Božiji prorok, ni videlac, ni Duhom pomazani i ovlašćeni učitelj, koji nije pristojno poznavao ni abecedu biblijskih jezika (hebrejski i grčki), ponajmanje je imao pravo da istupa kao 'ovlašćeni' tumač proročanstava. Po plodovima Raselovih nagađanja i promašaja jasno vidimo čiji duh ga je vodio i nadahnjivao: satanski! I dan-danas Raselovi svedoci brane mnoge od njegovih očiglednih promašaja i zastranjivanja, koja idu do blasfemije. Umesto da grade na Hristu i Istini oni grade na laži i zabludi, na pesku. U završnici Besede na Gori Isus takve nepromišljene ljude naziva ludima: "I svaki koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, biće kao ludi čovek, koji sazida kuću svoju na pesku. I pade kiša i dođoše bujice, i dunuše vetrovi i navališe na onu kuću - i pade, i pad njen beše veliki." (Matej, 7:26-27)

    'Proroci' kraja sveta...

    Sa smrću Rasela, bruklinski 'oci' nisu prestali da proriču skori kraj sveta ...

  7. #82
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Pošto Harmagedon nije stigao ni 1918. godine, sa završetkom Prvog svetskog rata, Raselov naslednik, advokat Raderford (1869.-1942.) koji je donekle izmenio njegovo učenje, najavio je 1920. god. propast sveta za 1925. godinu, objavivši da "milioni koji sada žive nikad neće umreti." Pred 'smak sveta' mnogi Raselovi svedoci su prodali svoju imovinu i posvetili se putujućem propovedništvu. Seljaci su zapostavili svoju letinu čekajući da vaskrsnu veliki patrijarsi, i da zavladaju zemljom. Iako Avraham, Isak i Jakov nisu ustali iz mrtvih 1925. godine, Raderford je naložio da se 1929. godine u luksuznom delu San Dijega podigne Bet Sarim - 'Dom Prinčeva', u kome će živeti Patrijarsi. U 'odsustvu' Avrahama, Isaka i Jakova, Raderford, koji je se u vreme najveće privredne krize u Americi vozio u dva kadilaka, koristio je 'Dom Prinčeva' da u njemu zimuje; za letovanje odlazio je pak u Evropu.

    Bruklinska uprava je zatim odredila da nova godina početka bude 1957. godina, s obzirom da je tada poslat "znak sa neba", odnosno lansiran je prvi 'Sputnjik'.

    Poslednje eshatološko 'proroštvo' bruklinsko 'rukovodeće telo je dalo 1968. godine, najavivši da će Harmagedon početi u septembru-oktobru 1975, kad se 'završava' šest hiljada godina od stvaranja Adama,... Prošla je i 1975. godina ...

    Zašto Raselovi svedoci odbacuju raspeće na krstu?


    Drevni rimski izrugujući grafit o Hristu Raspetome
    Trend raznih duhovno neutemeljenih i dokazivački nastrojenih 'mislilaca' i kultova da sakriju, obezvrede i ismeju Hristovu Žrtvu i Njegov Krst ima duboku dijaboličku podlogu i vekovne izraze. Neki gnostički kvazimististici učili su da je raspeće privid, te da Hrist nije imao čovečije telo. Preuzevši ta mutljag-predanja koja su doticala od njih i islamski prorok Muhammed u svome Qur'an-u odbacio je istinitost Hristovog Raspeća i Vaskrsenja. Drugi moderni senzacionalistički nastrojeni 'istraživači' Biblije, koji ne znaju da istina nema ništa zajedničko sa senzacionalizmom, iskonstruisali su hipotezu da je Isus navodno živ, samo omamljen, skinut sa krsta, a potom nastavio život na tlu Indije.

    Krajem XIX i početkom XX stoleća, sa ekspanzijom tzv. liberalne teologije i neoprotestanizma, produkovana je krhka konstrukcija da Isus nije stradao na krstu, već na stubu. Da krst nije vekovni simbol Hristove Žrtve i Pobede, na uveliko proizvoljne i diletanske tvrdnje onih koji stub vide kao žrtveno golgotsko drvo ne bi se moralo ni osvrtati.


    Paul Vilhelm Šmit, koji je bio profesor na Bazelskom univerzitetu, u svom delu 'Povest Isusa' (1904. g.), odbacuje da starogrčki izraz ho stavros ( ο σταυρ ó σ ) označava krst već prevashodno stablo, stub, uspravljen kolac, te tako i odbacuje raspeće Hristovo predstavljajući ga kao bešenje o stub: "Prema izveštajima evanđelja, za izvršavanje kazne nad Isusom, osim bičevanja, u obzir dolazi samo najjednostavniji oblik raspeća koji su Rimljani praktikovali, veđanje tela bez odeće na stub, koji je usput rečeno, Isus morao da nosi ili vuče do mesta pogubljenja kako bi ta sramna kazna bila pojačana."

    I jedan drugi 'pismoznalac', V. E. Vajn u svom delu 'Rečnik koji objašnjava Novi Zavet' pokušava da dokaže kako je krst paganski simbol, nedostojan da se vezuje za Hristovu golgotsku Žrtvu: "I imenicu i glagol stavro, pričvrstiti na stub ili kolac, izvorno treba razlikovati od crkvenog oblika krsta od dve grede. Oblik ovog drugog vuče poreklo iz drevne Haldeje, a korišćen je kao simbol boga Tamuza (jer je oblika mističnog Tau, prvog slova njegovog imena) u toj zemlji i u susednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom III stoleća naše ere crkve su ili odstupile od nekih nauka hrišćanske vere ili ih izvrnule. Da bi se povećao prestiž otpadničkog crkvenog sistema, u crkve su primani pagani bez potrebe da budu duhovno preporođeni verom, i bilo im je obilno dopušteno da zadrže svoje paganske oznake i simbole. Tako je bilo usvojeno da Tau, ili T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, predstavlja Hristov krst."

    Istorijski je fakat da se krst, kao predstava svetlosti koja se širi na sve četiri strane sveta, javlja u mnogim civilizacijama, jer je se i Hrist tokom milenijuma i vekova utelovljavao među razne narode. Tako se krst na Dalekom Istoku susreće kao sunčani točak, sa kracima savijenim pod pravim uglom (kao svastika, koja je otkrivena čak i na drevnim jevrejskim grobovima); u drevnom Egiptu krst se susreće kao petljičasti krst (crux anssata, ankh); u Fenikiji je ravnokraki krst ugrađen u deveto slobo abecede (u slovo Tet) ... A ako govorimo o simbolima kanaansko-babilonskih solarnih božanstva, time i Tammuza, treba znati da je njihov reprezentativni kultni simbol bio ne hrišćanski krst (crux ordinaria), već stub. Zato je i Gospod preko proroka Mojsija zapovedio Izraelcima koji su ulazili u Obećanu zemlju da unište sve sunčane falusoidne stubove na kultnim uzvišicama paganskih božanstava: "Porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stubove, ..." ('Izlazak', 34:13, cp.: 'Ponovljeni Zakon', 16:22)

    Tzv. Jehovini svedoci danas veruju, i šire tu zabludu da je Isus Otkupitelj razapet, odnosno obešen na Tamuzov i Baalov simbol, na stubu. Dok se u tradicionalističkom hrišćanstvu ide u jednu krajnost kroz obožavanje raspela, krsta sa telom (koji hoće da prikaže da Hrist i dalje visi nemoćan na krstu, da su demoni pobedili, da nije vaskrsnut), među Raselovim sledbenicima se ide u drugu krajnost: odbacuje se potpuno krst kao sveti simbol. Interesantno je zapaziti da je i sam Rasel priznavao Hristov krst, a tek posle njegove smrti njegovi sledbenici su iznedrili da je Hrist obešen na stubu.

  8. #83
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Apostol Pavle: "Mene, uostalom, Hristos nije poslao da krštavam, nego da propovedam evanđelje, i to ne u rečitoj mudrosti - da Hristov krst ne bi izgubio svoju vrednost.

    Jer reč o krstu je ludost onima koji propadaju, a nama koji se spasavamo - sila Božija. Jer je napisano: »Uništiću mudrost mudrih, i odbaciću pamet pametnih«. Gde je mudri? gde književnik? gde prepirač ovoga sveta? Zar nije Bog pretvorio mudrost ovoga sveta u ludost? Pošto, naime, svet svojom mudrošću nije poznao Boga u Božijoj mudrosti, bila je volja Božija da ludom propoveđu spase one koji veruju. I kad već Judeji ištu čudne znake, a Grci traže mudrost, mi propovedamo Hrista raspetoga - Judejima sablazan, mnogobošcima ludost, a samim pozvanima, kako Judejima tako i Grcima, Hrista kao silu Božiju i mudrost Božiju." (Korinćanima, I, 17-24)

    Odbacuju ći razapinjanje Isusovo na latinskome krstu († - crux capitata, crux ordinaria), i uvodeći nekakakav 'mučenički stub', Raselovi svedoci ne znaju da protiv njihovovog diletanskog stava svedoče i sami biblijski tekstovi na koje se kao pozivaju.

    Pošto su Isusa ra zapeli pod pritiskom judejske nahuškane mase, Rimljani su mu na na krstu, na jednoj daščici napisali u podrugljivom tonu i Njegovu 'krivicu'. Primus, Matej, izveštava:

    "I staviše mu više g l a v e Njegovu krivicu napisanu: ovo je Isus, kralj judejski." (27:37)

    U grčkom: " Και επεθηκαν επανω της ΚΕΦΑΛΗΣ αυθου την αιτιαν αυτου γεγραμμενην: ουτος εστιν Ιησους ο βασιλευς των Ιουδαιων. "

    U latinskom: " Et inposuerunt SUPER CAPUT eius causam ipsius scriptam hic est Iesus rex Iudaeorum."

    I u improvizovanom prevodu 'Novi svet' priređenom od strane bruklinske 'kurije' tzv. Jehovinih svedoka: "Iznad njegove glave stavili su napisanu optužbu protiv njega: 'Ovo je Isus, kralj Jevreja'."

    Dakle, svugde nalazimo da je natpis sa Isusovom 'krivicom' stajao iznad Njegove glave. Da je Isus razapet na stubu, njegove šake bi se nalazile iznad njegove glave, a tek iznad šaka, iznad ruku mogla bi da dođe daščica sa 'krivicom'. Međutim tekst ne kaže da je daščica stavljena iznad Isusovih ruku, već iznad Isusove glave. I to jasno ukazuje da su Isusove ruke bile u stranu razmaknute, odnosno pribijene na poprečni deo krsta (patibulum). Samo na taj način je daščica mogla da dođe tik iznad glave.

    Dalje: Toma zvani Blizanac izražava svoju sumnju u Vaskrslog rečima: "Ako ne vidim ožiljak od KLINOVA na njegovim rukama i ne stavim svoj prst u ranu od KLINOVA, ... neću poverovati." (20:25) - Dakle, u tekstu se pominju klinovi ( των ηλων ) a ne klin ( του ηλου ). Da je Isus obešen pribijanjem na stub onda bi mu šake iznad glave bile probijene jednim jakim klinom. No Toma kod Kvartusa pominje 'klinove'. A 'klinove' na rukama možemo imati samo ako je jedan klin probio jednu šaku a drugi klin drugu šaku posebno, dakle ako je Gospod razapet sa raširenim rukama, dakle ako je razapet na T-krstu. I to jasno razotkriva besmislice 'Jehovinoih svedoka' da je Isus razapet, obešen na 'stubu'. Naravno, oni su ovde u svome laičkom prevodu naštimovali da se radi o 'jednom klinu', ne osvrćući se šta kažu grčki i latinski novozavetni manuskripti.

    Raselovi svedoci, odbacujući Hristov Krst, neće da shvate da arheološki nalazi obilato svedoče da je krst od početka pratio hrišćanstvo. Prikaze krstova nalazimo i u katakombama. Čuven je prahrišćanski, nazarenski simbol krsta i ribe. Pogledajmo i jedan podrugljiv rimski grafit iz prvih stoleća, uz koji stoji natpis 'Alexamenos se klanja svome Bogu', gde se ismejava neki hrišćanin i Hrist na krstu Koji je prikazan sa glavom od magarca. Sve to svedoči o dubokoj mržnji sinova Tame protiv Hrista Gospoda i Njegovog Krsta.

    Tačno je da je u davnini kod starih Helena ho stavros bio prevashodno naziv za 'kolac'. Kada je Grčka zaratila sa Rimom, i kada su Grci spoznali egzekuciju na krstu, krst su počeli imenovati svojim izrazima stavros i ksilon. Dobro je poznato i očigledno je da su hrišćani koji su govorili grčki prevodili latinski izraz za krst - crux, sa σταυρός (stavros - Matej, 27:32, Marko 15:31, Luka, 23:26, Jovan, 19:17) i ξύλον - (ksilon - Dela, 5:30, 10:39; Prva Petrova 2:24) I na osnovu latinskih prevoda grčkih tekstova takođe se jasno vidi da je u apostolsko vreme stavros predstavljao crux, izraz za krst (hebr.: c'lab, ili: c'lob). Tipičan grčki izraz za stub je ho stylos ('Galatima', 2:9; 'Timoteju', I, 3:15)

    I krst i stub su, generički-arhetipski gledano božanski simboli koje je zaslepljen prividom čovek na razne načine zloupotrebio. U Petoknižju se iznosi kako je Anđeo Gospodnji u vidu ognjenog stuba pratio i vodio Izraelce u Obećanu zemlju. Za one koji su predanim življenjem otvorili vrata Večnog Života Gospod ukazuje: "Onoga koji pobedi učiniću stubom (grč.: stilon) u Hramu Boga Svoga ..." (Otk. 3:12) - Pišući učeniku Timoteju apostol Pavle metaforično ukazuje da je Hristovo Bratstvo, Dom Božiji stub (grč.: stilos) i tvrđava Istine." (I, 3:5) - Jakova Pravednika, Petra i Jovana apostol Pavle naziva stubovima (stiloi) Zajednice." (Gal. 2:9). - Dakle, novozavetni rečnik je jasan u svojim formulacijama: kada se upotrebljava 'stavros' uvek se ta reč koristi sa značenjem 'krst' (krst od stuba i poprečne grede), a kada se prezentira reč 'stilos' postavlja se uvek u značenju 'stub' ('štap' je stiliari).

    U apokrifnom spisu 'Barnabina poslanica', koji je bio uključen u Sinajski kodeks, te napisan oko 117. godine, takođe se jasno potvrđuje oblik Hristovog krsta: "... Krst u vidu 'T' će imati blagodat,..." (9:8)

    Raselovo 'poznavanje' biblijskih jezika

    D ž. Dž. Ros baptistički pastor iz Hamiltona (Ontarijo, USA), juna 1912. godine objavio je pamflet 'Neke činjenice o samozvanom pastoru Čarlsu Tejz Raselu', o kome je pisao o Raselovoj ličnosti i njegovoj antihrišćanskoj, antievanđeljskoj i paralogičnoj teologiji. U svom pamfletu Rod je dalje ustvrdio da Rasel nema ni elementarno poznavanje filosofije, istorije, klasičnih jezika i uporedne teologije. Takvo razotkrivanje Rasela je ražestilo, i on povređen podneo je sudu tužbu protiv Rosa zbog 'uvrede i klevete'.

  9. #84
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Na sudskom pretresu 'prorok' Rasel je najpre izneo kako navodno ima visoko obrazovanje, kako odlično zna grčki i starohebrejski jezik, te da je za 'pastora' postavljen od zvanične crkvene organizacije.

    Pogledajmo jednu epizodu sa suđenja, gde je Rosov branilac, advokat Stenton ispitivao 'biblijskog stručnjaka' Rasela:

    - Stenton: Znate li grčki alfabet? - Rasel: Kako da ne! - Stenton: Možete li mi reći tačna slova ako ih vidite? - Rasel: Neka da, ali bih kod nekih mogao da pogrešim. - Stenton: Hoćete li mi reći imena slova na vrhu ove strane, strane 447, koju imam ovde? - Rasel: Pa, ne znam da li bih bio u stanju. - Stenton: Možete li mi reći o kakvim je slovima reč, gledajući ih? - Rasel: Moj način je... (ovde je prekinut i nije mu dozvoljeno da nastavi). - Stenton: Da li znate grčki jezik? - Rasel: Ne. /.../ - Stenton: Da li je tačno da nikad niste rukopoloženi? - Rasel: Nije tačno. Posle unakrsnog ispitivanja, advokat Stenton konačno postavlja pitanje: “Sada recite – da li ste ikada bili rukopoloženi od nekog biskupa, klerika, sveštenika, saveta ili bilo kog tela živih ljudi?”

    - Rasel - Ne nisam !

    Na kraju suđenja, Rasel je morao da prizna i potvrdi istinitost svih tvrdnji iz Rosovog 'klevetničkog' pamfleta.

    Kako obožavaoci Božijeg imena prepravljaju Bibliju?!

    Pri kraju patmoske 'Apokalipse', veličanstvene Hristove objave koja slikovitim jezikom prikazuje završne krucijalno-kataklizmičke događaje Posletka, Sveti Jedan upozorava: "Svedočim svakom ko sluša proročke reči ove knjige: ako im ko dometne nešto, na toga će Bog navaliti Zla napisana u ovoj knjizi." (22:18). - Verujući da su i ostali biblijski spisi Božije otkrovenje i apsolutna inspiracija, Raselovi svedoci važenje ovog Hristovog ukaza prenose na celu Bibliju. Oni koji smatraju da se do Istine može doći samo slušanjem i čitanjem biblijske reči neće sebi priznati da su oni prvi ti koji po svom ljudskom nahođenju, prema svojoj duhovno-spoznajnoj ograničenosti, mnogo toga domeću Božijoj reči i onome što se vodi kao 'Božija reč'. Tako su u svome rogobatnom modernizovanom engleskom prevodu novozavetnih manuskripta (na kome su njihovi 'stručnjaci' počeli da rade još od 1950. god.), prevodu koji oni zovu New World Translation, Božije ime 'Jehova' ubacili 237 puta. Međutim u sačuvanim brojnim kodeksima, manuskriptima i fragmentima 'Novog zaveta' nigde ne susrećemo zapisano ime 'Jehova'.

    Raselovi svedoci koji osuđuju i odbacuju idolatriju vezanu za tradiciju, kultne svetkovine i relikvije, i sami nisu imuni na nju: uz Četveroslovlje (JHVH), uz Božije ime zapisano kao Tetragrammaton, obožavaju i Bibliju, svoju organizaciju, nekadašnje njene lidere i svoje 'rukovodeće telo' u Bruklinu, čije izmišljotine i ljudska tumačenja slepački prihvataju kao 'Božiju reč'. Umesto da obožavaju Živog Boga Raselovi svedoci se ropski i nekritički klanjaju proizvoljnostima koje plasira njihovo bruklinsko 'rukovodeće telo'.

    Pogrešan pristup svetosti i nerazumevanje Druge Zapovesti date preko Mojsija (u kojoj se poziva da se ne zloupotrebljava Božije ime), u starom Izraelu dovelo je do toga da se gotovo potpuno iz upotrebe isključi Božije ime, odnosno da se supstituciono piše i izgovara. U starim rukopisima Septuaginte, grčkog prevoda hebrejskih spisa za potrebe aleksandrijskih Jevreja, Božije ime je se ispisivalo feničanskom ortografijom. U novozavetnim apografima i manuskriptima Božije ime, Četveroslovlje, ime koje je dobilo karakter ideograma, pisano je i prevođeno je pronominalno: kao Kyrios ('Gospod'). Tobožnji 'Jehovini svedoci' dali su sebi pravo da gotovo svugde gde u novozavetnim tekstovima stoji 'Kirios', a dati termin se vezuje za Boga Oca, u svome diletanskom i manipulativnom prevodu 'Novi svet' ubace ime 'Jehova'.

    Raselovim svedoci, koji se pozivaju na sveto ime 'Jehova', neće da vide njegovo istinsko duhovno značenje. Ne shvatajući da to nije zemaljsko i hebrejsko ime, već duhovno i Nebesko, ne shvatajući da se ono stoga etimološki ne može raščlanjavati (kao što npr. raščlanjujemo ime Teofil - Bogoljub na 'Bog' i 'ljubav'), oni su proizvoljno izmiksovali da 'Jehova' znači 'on prouzrokuje da postane'. Stvarno značenje imena Jehova dato je u 'Knjizi Izlaska' - Ehje ašer ehje - Ja sam (Onaj) Koji Jesam." Dakle, značenje Božijeg imena ukazuje na Boga kao na večno Jestestvo, večno Postojanje, na Stvarnost Koja je Bila, Koja Jeste i Koja će Biti, na Gospodstvo koje je Početak i Svršetak, Ishodište i Utočište Svemu.

    Raselovi svedoci duboko su ubeđeni da Boga proslavljaju i veličaju tako što Njegovo ime, poput kakve hindu-mantre, neprestano drže na jeziku, tako što ga neprestano izgovaraju, najčešće bez ođeka, jer u svome srcu ne nose Silu Duha Svetog, Duha Sile. Gde god se u Bibliji pominje termin 'ime' (hebr.: šem), oni to bukvalno tumače, ne shvatajući da je 'ime' vrlo često i simbol za Božiji Zakon Ljubavi, Zakon Života, Zakon Pravednosti koji čestiti uzorno žive i revnosno ostvaruju. Kada npr. Isus u molitvi zajedništva iznosi "Neka se sveti Ime Tvoje", On time prevashodno misli na Očev Zakon: Ime Božije, Zakon Božije se sveti i proslavlja tako što se ostvaruje, tako što se sve preduzima sa svešću da ono što učinimo bližnjemu učinili smo i Hristu, Njegovom sveprisutnom Duhu. U Svojoj prvosvešteničkoj molitvi na poslednjoj večeri Gospod ukazuje: "Objavio sam Ime Tvoje onim ljudima koje si mi dao od sveta." (Jovan, 17:6) - Hrist je taj koji je Božiji Zakon objavio u mnogim fasetama i produbio Deset Zapovesti datih preko Mojsija.

    Duh Života preko proroka Joela ukazuje: "Svi koji prizivaju Ime Jehovino biće spašeni." - Mi prizivamo u svoj život Jehovino Ime, Jehovin Zakon, tako što prihvatamo Zapovesti Života, tako što ih ostvarujemo, tako što druge podstičemo na zakonito, sveto življenje. Gospod Ljubavi jasno ukazuje da oni koji Ga samo na rečima prizivaju a ne ostvaruju Njegove Zapovesti, ne prizivaju Ga u svoj život, ne mogu imati udela u slavnom zajedništvu sa Njim: "Neće svi koji Mi govore 'Gospode, Gospode' ući u Kraljevstvo Nebesko, nego oni koji izvršavaju volju Oca Mojega Koji je na Nebu." - U prahrišćanstvu sve je rađeno u Ime Isusa Hrista: od isceljivanja, do okupljanja, moljenja i krštavanja. - Poznato je da su Raselovi svedoci i od svetog krštenja napravili cirkus, 'krštavajući' svoje zavedene aspirante u kupaćim gaćicama i to ne u Isusovo Ime, već u ime Oca, Sina i Duhom vođene organizacije!

    Odbijajući za sebe naziv 'raseliti', te na izvestan način pokušavajući da se distanciraju od problematičnog Rasela, 'ozbiljni istraživači Biblije' (nastali 1913. godine fuzijom Raselovih pristalica i društva 'Narodnih propovednika'), prozvali su se 26. jula 1931. godine na međunarodnom sastanku održanom u Kolumbusu (Ohajo, USA) 'Jehovini svedoci'. U biblijskim tekstovima, Božiji služitelji, proroci i apostoli, nazivaju se često i 'svedocima'. U svojoj nadmenosti Raselovi sledbenici, drvo bez životnog soka, zamišljavaju da takva odredba i njima odgovara, da se mnogi afirmativni biblijski ukazi zapravo na 'njih' odnose.

  10. #85
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Za apostole i Božije ljude se kaže da su svedoci jer je kroz njih živo delao Duh Istine i Duh proroštva, jer su sledeći Hrista i Božiji Zakon bili očevidci Hristove slave i Božijih čudesa, jer su uzeli udela u delima koja su proslavljivala Božiji Zakon i Boga Stvoritelja. Božiji svedok je onaj koji trpi kao pravednik za Božiju slavu, koji je našao Istinu u sebi, u kome je Hrist vaskrsao. Kako može biti Jehovin svedok ko ne priznaje da se Gospod može videti očima očišćene duše, očima unutarnjeg čoveka? Iako se u biblijskim spisima na mnoga mesta ukazuje kako su pravednici razgovarali sa Bogom i gledali Ga licem u lice, iako Isus u Besedi na Gori kaže da će čisti srcem gledati Boga (Matej, 22:4), Raselovi sledbenici ipak svedoče da je Bog 'nevidljiv' i zamišljavaju da neće ni videti njihove falsifikate i prevare koje čine. (Dakako da je Bog kao sveti, sušti impersonalni Duh nevidljiv, dakako da je i Bog Otac za čovekovo oko nevidljiv, ali za prosvetljeno duhovno oko Očev lik je dostižan. Reći da je Bog apsolutno nevidljiv, isto je kao reći da On uopšte 'ne postoji'.) Sve što ne razumu Raselovi svedoci proglašavaju 'nevidljivim' i 'simboličkim'. Pa tako pored 'nevidljivog Boga' imaju i 'nevidljiv' Hristov Dolazak... Koliki i koji je to apsurd: Hristovi svedoci svedoče o onome što su videli i čuli, a novi 'Božiji' svedoci svedoče o 'nevidljivom' Bogu, o Bogu koga nisu ni videli ni čuli ...
    Samo duhovno nesavršenima i onima koji priznaju samo materiju kao 'stvarnost', koji duhovno podređuju materijalnome, Božiji glas i Božiji lik su nedostupni. Onaj ko uči o 'nevidljivom' i 'nedostupnom' Bogu, pokazuje da njegov ugruvan razum stoji na liniji ateizma, sadukejskog pogleda na život.

    Proizvoljnosti u prevođenju NZ-a od strane bruklinskih kvazistručnjaka iz 'Kule stražare'

    Bez da su imali ijednog ozbiljnog i osvedočenog stručnjaka za antikne jezike prevodilački komitet Raselovih svedoka je 1950. godine objavio svoj prevod Novoga Zaveta na engleskom jeziku: New World Translation of the Christian Greek Scriptures. Taj rogobatan, montiran i tendeciozan prevod u mnogo čemu se razlikuje od postojećih prevoda. Prepun je raznih dometanja (npr. imena 'Jehova'), oduzimanja (npr. izbačena je reč 'krst' a ubačen 'mučenički stub'), modernizma, stilske krutosti i proizvoljnosti,..
    .
    Prevod sadrži mnoge interpolacije i 'ispravljanja' grčkih kodeksa i tzv. textus receptus-a: Мt.1:11; 6:13; 17:21; 18:11; 19:9; 20:22; 21:12; 22:30; 23:14; 28:9; Мk.7:8,16; 9:44-46; 10:21,24; 11:26; 14:24; 15:28; 16:9-20; Lk.1:28; 4:4,8; 5:38; 6:20; 8:45; 9:54-56; 11:11; 17:9,36; 21:4; 22:68; 23:17,23,38,42; Jn.3:13,15; 5:3-4; 7:53; 8:1-11; 10:12,15,26; 12:41; 16:16; 21:25; Dela.2:30,43,47; 4:33; 8:37; 10:32; 13:42; 14:25; 15:20,29,34; 18:17,21; 24:6-8; 27:14,16; 28:16,29; Rim.5:11; 11:6; 16:24; 1 Кor.3:3; 7:5,15; 10:28; 11:24,29; 15:47,55; Еf. 4:6; 1 Sol.3:13; 2 Sol.2:4; 1 Тim.2:7; 3:16; 6:5; Тit.1:4; Fil.6; 1 Petr.4:14; 1 Jn.5:7-8; 2 Jn.13; Оtk.6:1,3,5,7; 12:17 i drugde.

    Mnogi stavci su izveštačeno i banalizovano prevedeni: Мt.1:25; 5:44; 6:4,6,18; 10:3; 11:15,19; 13:9,43,55; 16:2-3,20; 17:20; 18:26; 19:10,16-17,29; 23:4,19,25; 24:7,42; 25:13; 26:28; 27:2; 28:6,49; Мk.1:1-2,14; 2:16; 3:29,32; 4:24; 9:23,29,49; 10:19; 13:8,33; 14:68;Lk.4:44; 7:28; 9:2,59; 10:21-22; 11:2-4; 12:14,31; 14:5; 17:3,24; 18:20; 19:42; 20:45; 23:34; 24:6,12,36,40,42,53; Jn.1:28,42; 6:47,69; 8:59; 9:35; 11:50; 12:1; 13:32; 17:1; 21:15-17; Dela.4:8; 11:20; 12:25; 15:18; 16:7,10,17; 18:7,26; 19:37; 20:15,21,28; 22:12,26; 28:25; Rim.8:35; 10:1; 13:9; 14:9,21; 15:29; 16:20; 1 Кor.2:1,4; 3:5; 7:14-15; 2 Коr.8:7; Gal.1:3; 3:17; 4:6,26; 5:21; 6:15; Еf.1:15; 5:9,30; Flp.3:3; 4:13; Kol.1:12; 1 Sol.1:1; 4:1; 5:27; 2 Sol.2:3; 1 Тim.6:17; 2 Тim.1:11; 2:14; 4:1,22; Jevr.8:11; 9:14; 13:22; Jak.2:20; 4:4; 1 Petr.1:22; 3:15,18; 4:1; 5:10-11; 2 Petr.3:10; 1 Jn.1:4; 3:14; 4:19; 2 Jn.3,9; Jud.4,19,23,25; Otk.6:17; 16:17; 20:9; 21:3; 22:14 i drugde.

    Drugi stavci su vrlo tendeciozno i montažno postavljeni tako da obezvrede Hristovu Čistotu i Božanstvenost: Mt.2:18; 6:25; 8:25; 12:47; 13:35; 14:3; 18:19; 19:11; 20:30; 21:44; 22:35; 24:6; 26:20; 27:16-17; 28:15; Мk.1:34; 5:21; 7:24; 14:5; 14:72; 15:12; Lk.3:33; 10:1,17,38; 12:22; 12:39; 13:35; 22:19,43-44; Jn.3:34; 5:2; 8:38; 8:54; 10:8; 11:21; 12:8; 13:18; 14:4,14-15; 21:23; Dela.5:17; 7:46; 10:19; 13:26; 19:33; 21:1; Rim. 9:5; 13:11; 1 Кor.10:11; 12:9; Gal.4:28; Еf.2:5; 6:1,19; Flp.1:14; 1 Sol.2:15; 4:17; Jevr.2:7; 1 Jn.3:5,21; 2 Jn.8,12 i drugde.

    Pogledajmo jedan primer. U Poslanici Jevrejima autor citira Psalmistu pa kaže za Hrista:

    "Zato Te, o Bože, Bog Tvoj pomaza uljem radosti više nego Tvoje drugove." (1:9) - Raselovi svedoci koji ne priznaju Hrista kao Boga to ovako prevode: "Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem velike radosti više nego drugove tvoje." - Nešto što jasno stoji i u Starom i u Novom Zavetu, raseliti na svoju ruku tendeciozno izvrću, pokazujući da njima nije nimalo stalo do neke objektivne istine, već samo do ljudskog ograničenog viđenja istine.

    Da li je Hrist Abaddon, Propast?

    U 'Apokalipsi' čitamo za 'skakavce' koji izlaze iz Bezdana pošto su otključana njegova paklena vrata: "I peti anđeo zatrubi: i videh zvezdu koja je sa neba pala na zemlju, i dade joj se ključ od ždrela bezdana. I otvori ždrelo bezdana, te se podiže dim iz ždrela kao dim velike peći, a sunce i vazduh behu pomračeni od dima iz ždrela. I iz dima iziđoše skakavci na zemlju, pa im se dade moć kakvu imaju zemaljske skorpije. I bi im rečeno da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju Božijeg pečata na svojim čelima. I dade im se moć ne da ih ubijaju, nego da ih kinje pet meseci; i njihovo kinjenje beše kao kinjenje skorpije - kad ubode čoveka." (9:1-5) U knjizi tobožnjih Jehovinih svedoka 'Blizu je veličanstveni vrhunac' čitamo ko su navodno ti 'skakavci-konji' koji izbijaju iz Bezdana: "Ovo dobro opisuje lojalnu grupu oživljenih hrišćana iz 1919. godine. Oni su, poput konja, bili spremni za boj, revni da se bore za istinu ..." Dakle ti 'skakavci' koji kinje ljude bez Božijeg pečata su nekadašnji tzv. Jehovini svedoci.

    Skakavci su od strane Hrista, koji ima ključeve i od Hada, Smrti, pušteni iz Bezdana. U Bezdanu se Satana svezuje (Otk. 20); iz Bezdana izlazi Zver, Čovek Bezakonja (11:7). U Apokalipsi dalje možemo pročitati da 'skakavci' nad sobom imaju vladara koji se na hebrejskom zove Abaddon a na helenskom Apollion (9:11). Šta znači Apollion? 'Uništitelj'. A Abaddon? 'Propast', 'uništenje', 'pakao'. Dakle 'skakavci' koji izlaze iz ponora propasti, iz bezdana, nad sobom imaju gospodara pustošenja, smrti, truleži i razaranja: Đavola. Ako su svedoci 'skakavci' da li to oni sami tvrde i priznaju da je njihov gospodar Đavo, predvodnik i četiri velika Princa Zla.? Po judejskim drevnim predstavama zagrobni svet je se nazivao Šeol, i smeštao je se pod zemljom. Dubine, ždrelo Podzemlja, činio je Ponor Propasti, Bezdan, koji je se nazivao i Abaddon. U dnu grotla Ponora Propasti nalazilo je se Tofet, Gehinom, Pakao, Sumporno Jezero. U 'Apokalipsi' za demone Bezdana i Abadona, Apoliona, koji se slikovito predstavljaju u liku 'skakavaca' i 'konja', kaže da rigaju oganj sumpornog jezera: "I iz njihovih usta uzlažaše vatra i dim i sumpor." (Otk. 9:17)

  11. #86
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    U izmontiranom učenju tzv. Jehovinih svedoka sve, po potrebi može biti proglašeno 'Hristom'. Pored Arhanđela Mihaela (Otk. 12:7) za Hrista, koji stoluje na Nebu, s desne strane Presvetog Oca, su proglasili i Abadona, anđela Propasti, anđela Bezdana, Bezdana gde će biti svezana Stara Zmija Zla. Po njima je Hrist 'Propast' za prevrtljive svetske vođe.

    Hrist ne može biti Abaddon, Propast za neduhovne ljude; u Hristu umiru samo Duhu Istine posvećeni ljudi. Oni u Hristu umiru za satanski svet i sa Hristom vaskrsavaju.

    A Abaddon je sila koja stoji nasuprot Boga. Kao što su Bogu, Anđelu Beskonačnosti podređena četiri Živa Bića, tako su i Abadonu, anđelu Bezdana, Horonzonu, podređena četiri Princa Zla, četiri Jahača Apokalipse.

    Hrist za sebe kaže da ima "ključeve od Smrti i od Hada." (Otk. 1:18) - Dakle On, Sveti-Jedan, koji je sišao i u Pakao, ima ključeve od Bezdana, od Pakla, od Abadona, Ponora Propasti. I zato jaki Anđeo može Hristovim ključevima zaključati Satanu u Bezdan tokom Hiljadugodišnjice (20:3); Zato i Hrist može dati ključeve i Abadonu, zvezdi paloj sa Neba (9:1), da otključa ždrelo Bezdana, ponor duhovne Smrti. Dakle, Hrist nije Abaddon, već Hrist, Ključ Života, daje Abadonu, anđelu Bezdana Propusti, da otključa Pakao, kako bi pakleni 'skakavci' naudili ljudima koji nose pakao u sebi i imaju žig Propasti na sebi.

    "I peti anđeo zatrubi: i videh zvezdu koja je sa Neba pala na zemlju, i dade joj se ključ od ždrela Bezdana." (Otk. 9:1) - Hrist nije 'pala zvezda', već je On Sjajna Zvezda Danica (22:16), Svetlonoša i Svetlost Života, Sunce Pravednosti koje nas je ogrejalo sa Visine.

    Pogledajmo neka mesta u Bibliji gde se spominje Abaddon, Propast, Bezdan Smrtni:

    "Pred Njegovim Okom otkriven je Šeol, i Abaddon nema vela na sebi." (Jov 26:6)

    "Propast Paklena i Abaddon izjavljuju: Za slavu njenu mi smo samo čuli." (Jov 28:22)

    "Zar se u Grobu propoveda o Tvojoj dobroti? O vernosti Tvojoj u Propasti? " (Psalmi 88:12)

    "I Šeol i Abadon stoje pred Jehovom, a nekmoli srca sinova ljudskih." (Izreke, 15:11)

    "Kraljevstvo Smrti i Abadon/Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovečije." (Izreke 27:20)

    Da li je Hrist 'Abadon', Propast, Pakao, ognjeni Ponor u Hadu?

    Da li je Arhanđeo Mihael 'Isus'?!

    U 12-om poglavlju opisuje se duhovni boj između Satane i njenih anđela-demona sa jedne strane i Arhanđela Mihaela i njegove vojske s druge strane:

    " 7 I nasta rat na nebu; Mihailo sa svojim anđelima zarati na aždaju. I aždaja i njeni anđeli zaratiše, ali ne odoleše i ne nađe im se više mesta na nebu. I bi zbačena velika aždaja, stara zmija, zvana đavo i satana, koja zavodi sav svet, ona bi zbačena na zemlju i njeni anđeli behu zbačeni s njom. I čuh snažan glas na nebu kako govori: sad nasta spasenje i sila i Kraljevstvo Boga našega, i vlast njegovog Mesije, jer je zbačen tužitelj naše braće koji ih optuživaše pred našim Bogom dan i noć. I oni ga pobediše Jagnjetovom krvlju i rečju svoga svedočanstva, i ne zavoleše svoj život - sve do smrti. Zato se veselite nebesa i vi koji boravite na njima. Teško zemlji i moru, jer đavo siđe k vama s velikim gnevom znajući da ima malo vremena." (7-12)

    Očigledno je da se taj duhovni boj ne odvija bukvalno u Najvišem Nebu, jer nečista vibracija ne može prodreti i zadržati se u Kraljevstvo Čistote, već u Podnebesima.

    Po kvazitumačenju Raselovih svedoka, taj Arhanđeo Mihael je zapravo 'Isus' Hrist. Da su bolje prostudirali 10-o poglavlje 'Knjige o Danielu' videli bi da su Hrist, Sin Čovečiji, koji je od Boga Oca poslan proroku Danielu, i Mihael, dve različite duhovne osobe, nikako jedna istovetna:

    "Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek ođeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne viđeše ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijeđe, iznakazi se, snaga me ostavi. Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući. I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane." (4-14)

    (15) Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. (16) I gle: onaj, sličan Sinu Čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. (17) I kako će sluga Gospoda svoga govoriti s Gospodom kad posve onemoćah i dah me ostavi?" (18) Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao Čovjek te me okrijepi. (19) On reče: "Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospode, jer si me ohrabrio!" (20) Tada će on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. (21) Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa Mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega, ..."

    'Anđeo' koji Danielu ukazuje za arhanđela Mihaela je Hrist Gospod, koji se i emfatički naziva Sin Čovečiji (aram.: Bar Enoš, hebr.: Ben Adam), i koji se opisuje na sličan način kao u patmoskoj 'Apokalipsi' u prvom poglavlju. Gospod svedoči za Sebe : "I niko /nesavršen/ se ne pope na Nebo osim Koji siđe s Neba: Sin Čovečiji." (Jovan, 3:13) - Za svoga Gospodara Daniel kaže da je "sličan Sinu Čovečijem" (10:16). Daniel pred Otkroviteljem pada ničice (Dan 10:9. Samo pred Bogom se sveti ljudi klanjaju, padaju ničice kad Boga ugledaju, ne pred nekim anđelom. Tako se jasno vidi da je se Danielu na Tigrisu javio Hrist, Sin Čovečiji, i da je On govorio o Mihaelu kao jednom od Božijih Knezova koji Mu pomaže u borbi protiv legija Tame. Sama Biblija, i takva prerađena, razotkriva besmislice tobožnjih Jehovinih svedoka.

  12. #87
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Iz Hristovih reči "Nema nikoga ko bi se sa Mnom protiv njih /= protiv demonskih knezova/ borio osim Mihaela, Kneza vašega" više nego jasno je da su Mihael i Hrist, sin Čovečiji, dve različite duhovne osobe. (10:21)

    Kad bi Hrist bio Mihael, ko bi onda trebao da bude Sin Čovečiji poslan od Boga Oca? Koji je to anđeo veći od Hrista Božijeg, Prvorođen Božijeg Sina, da bi Ovaj njemu bio duhovno-bojovnički podređen??!

    Raselovi svedoci kao novi sadukeji
    Među Izraelcima Isusovog vremena delovale su dve uticajne versko-političke stranke: fariseji i sadukeji. Fariseji su sebe smatrali ekskluzivnom družinom, bili su veliki nacionalisti i protivnici helenizacije Jevreja; važili su za velike licemere koji su sitničavo razrađivali redigovan Mojsijev Zakonik i izmišljali silne nove propise, a sami se nisu držali duha Zakona, Zakona koji su podredili ljudskom predanju, tradiciji. Konzervativni i okrutni sadukeji su pak odbacivali sve teološko-egzegetske novotarije koje su izmišljali fariseji. Iako su prihvatili helenističku kulturu i njen habitus, za razliku od fariseja, čije je učenje bilo blisko stoicizmu, nisu prihvatali helensku filosofsku misao koja je učila o besmrtnoj duši i njenoj selidbi, o onostranom egzistenciji duše: "... Sadukeji govore da nema vaskrsenja, ni anđela, ni duha, ..." (Dela, 23:8). Sadukejski arbirtarni racionalizam je, dakle, odbacivao postojanje anđela i demona, postojanje duša, zagrobni život duše, vaskrsenje duhovnog tela i reinkorporaciju duše, reinkarnaciju. Po njima duša navodno umire zajedno sa telom: prekogrobnog života nema!

    Isti takav doktrinalni materijalistički pristup egzistenciji nalazimo i u učenju tzv. Jehovinih svedoka. Po njima duša je samo dah koji je Bog darovao čoveku; po njima duša je 'krv' i u Bibliji 'duša' uvek označava samo cvelovitog čoveka, nikad i njegovo unutarnje duhovno telo, unutarnjeg čoveka. A bez priznavanja duše kao besmrtnog duhovnog tela, kao knjige života u kojoj se zapisuju sva čoveka dela, ne može se izvesti nikakav validan i celovit etički pogled na život, na smisao života i njegovu svrhu. - Duša u čoveku je ta koja je prevashodno nosilac duhovne svesti. Međutim čovek je i dihotomijsko biće, tačnije trihotomijsko: on je telo i duša koja kao svoje jezgro sadrži Duh Života, Božiju Silu koja ih hrani i održava. Pišući vernima u Solunu apostol Pavle naglašava: "... Da se vaš neoštećeni duh i duša i telo besprekorno sačuvaju prilikom dolaska Gospoda našega Isusa Hrista." (I, 5:23) - Apostol Petar ukazuje da je cilj vere i vernosti spasenje duše ('Prva Petrova', 1:9), makar i kroz oganj ispaštanja; jasno je da meso i krv ne mogu naslediti Nebesko Kraljevstvo, Kraljevstvo Duha. Gospod Isus Hrist upozorava da se bojimo greha koji može i dušu i telo da baci u pakao, tj. u kandže Tame i duhovne smrti.

    Umesto da uče da vaskrsava duhovno telo, da vaskrsava duša iz greha, iz groba ljudskog 'ja' tako što će čuti, prihvatiti i živeti Hristovu reč, Hristov Zakon, tako što će se osloboditi vezanosti za prah i materiju, probuditi iz sna ovoga sveta, Raselovi svedoci uče da vaskrsava fizičko telo, meso i krv. No i u samoj Bibliji postoje ukazi da niko iz praha kao materijalno telo neće biti nikada vaskrsnut: "Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siđe u grob neće više izaći." ('Jov', 7:9) - "Slični smo vodi koja se proliva na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca." ('Samuel', II, 14:14)

    Kao što se duša može odvojiti od tela, tako se u određenim uslovima ona može i kao razdvojena vratiti telu. Tako Elisej oživljava dete Sunamke ('Kraljevi', II, 4:5). Ilija prorok oživljava sina udovice u Sarepti: "... Povrati se u dete duša njegova." ('Kraljevi', I, 17:21). Dakle duša deteta je postojala i van tela. Isus oživljava Jairovu kćer: "I povrati se njen duh, te odmah usta." ('Luka', 8:55) - Dakako svugde ovde pod duhom i dušom svakako se ne misli na 'vraćanje krvi', pa prema tome ni krv ne može biti duša, duh, duhovno telo čoveka.

    Fizičko telo se može oživeti onda kada srebrno uže koje povezuje dušu i telo još nije prekinuto (imamo primer u oživljavanju Lazara iz Betanije), može se i dematerijalizovati (primer za Enoha i Iliju), može se i preobraziti, ali kada ono jednom siđe u prah, istruli i postane prašina, ono se nikad više ne može podići. Duh ide duhu, prah ide prahu. Fizičko telo uzeto iz praha, vraća se u prah. duhovno telo, duša, uzeta iz Duha i rođena u Nebu, vraća se u svoju Nebesku Otadžbinu ukoliko je postigla čistoću i savršenstvo, odnosno ako je ispunila na zemlji svoj prosvetiteljski zadatak i nalog. Nečiste duše ostaju u Podnebesima, u Podzemlju Velike Zemlje, materijalnog Univerzuma, ili se na zemlju inkarniraju, čime im se pruža prilika da najbrže otplate i isprave svoje nekadašnje zemaljske grehe. Voljna i pregalački nastrojena duša tako već iz groba ljudskosti može već na zemlji, u zemaljskom životu vaskrsnuti. No nekada može vaskrsnuti i u Onostranom, u zagrobnom svetu.

    Ono što dolazi od Boga, što je sazdano iz večnog Božijeg Daha, to je sazdano za besmrtni život, od strane Boga, Večnog Života, Jedinog koji je bez početka i kraja. Naravno, ni fizičko telo ni duša nemaju život sami po sebi, već jedino po Bogu, čija sila sve prožima i održava, i na Nebesima i u Podnebesima, i u materiji: "Kad bi On Svoj Dah u Se povukao, kad bi čitav Svoj Duh k Sebi vratio, sva bića bi ođjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio čovek." ('Jov', 34:14-15). Fizičko telo umire onda kada Božiji Dah, Sveti Duh, prestaje da ga preko duše održava i nosi. Funkcionalno duša umire, pada u duhovnu smrt, kada se preda u kandže bezakonja i Tame. Kao struktura duša se takođe može razgraditi, kada ni posle vekovnog ispaštanja ne pokaže spremnost za učenje i odricanje od grehova sa kojima je se sljubila.

    Ono što pak dolazi od zemlje, to, ukoliko se ne preobrazi Snagom Duha, opet postaje zemlja i prah. Fizičko telo je stvoreno od zemlje, od elemenata zemlje, i samo za ovu zemlju: da bi bilo instrument i vozilo duhovnog tela koje boravi u njemu. Niskovibrirajuća materija kao trošna tvar nema večno postojanje, niti materijalno telo kao takvo može ući u Večnost, u Nebo. Ko zemaljsko telo vidi kao meru svega, ko želi njime da uđe u Nebo, njime da vaskrsne, njime da 'večno živi', taj svedoči takvim stavom da ustvari želi da zadrži greh koji se vezuje za trošno fizičko telo. Ko je nazreo i našao Božiju Puninu u duši, taj teži ponajprije spasenju duše. Onaj ko želi da vaskrsne u nekom 'novom' fizičkim telom ne shvata da vaskrsava ono što smo već imali i imamo u sebi, duhovno telo, duša koja je izgubila svoj bogoliki sjaj usled grešnog življenja. Ko želi da vaskrsne fizičkim telom ne pita se kako bi onda trebao da vaskrsne embrion koji je ubijen još u utrobi majke kroz abortus? Ko će da sastavi elemente koji su iz istrulelog tela prešli u prah, a onda se kao supstance i minerali, putem lanca ishrane, opet ugradili u nečija tuđa tela? Bog je svemoguć za ono što ima zakonskog osnova, ali Večni nije akrobata niti prestupnik Vlastitih zakona datih za prirodu i život u prirodi.

    Ko gleda samo na raspadljivo telo, on i ne može razumeti Hristove reči, jer za njega je samo ograničeni zemaljski život - 'istinski život'; takav čovek zaslepljen prividom ne vidi da Život jeste Bog i da sve živi i pulsira zahvaljujući tome što ga Bog, Svetlost Beskonačja, prožima i nosi. Raselovi svedoci, koji gotovo svi redom žele da vaskrsnu u fizičkome telu i da ostanu u materiji, da tu zasvagda žive, uče kako će 144.000 njihovih otkupljenika otići u Nebo i kraljevati. S obzirom na stepen njihove zaljubljenosti u materiju, dosta će se pomučiti dok ne 'sakupe' dati broj 'nebeskih kraljeva'.

    Raselovi svedoci ne vide Boga kao svaralačku, sveprisutnu svetsku Silu, ne vide Presvetog kao sveprožimajućeg Nosioca celokupnog života i celog postojanja; po tom njihovom okamenjenom i deizmu bliskom konceptu, Bog je samo iznad sveta, pa tako i navodno nikad nije pohodio zemlju. (... Tu se postavlja pitanje s kim je Mojsije govorio u Šatoru Sastanka ako ne sa Bogom?!) Svaki kamen, svaki cvet, svaka životinja i svaki čovek mogu živeti i opstati samo zahvaljujući tome što ih kao tvorevinu Bog prožima i nosi. Bog, dakle, Jeste! Jeste Sveprisutna, Sveprožimajuća Sila, koja Satani nipošto nije prepustila Zemlju, bez obzira što Tama koristi Zemlju kao svoje uporište u borbi protiv Boga. Bog nije nekakav strogi gospodar koji živi samo odvojeno od Svoje dece, tamo negde iznad oblaka, odakle im šalje razne kazne u Svojoj razjarenosti, već je On jedna Premila Snaga koja je prisutna i u najmanoj atomskoj čestici.

  13. #88
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Raselovi svedoci uvek iznova potvrđuju Sataninu moć u ovome svetu, u kome Bog navodno 'nije prisutan', prosto proglašavaju Boga slabijim od Njegovog Protivnika. Pozivanje na 'moć avetinjske Tame, kojoj robuju i pod čiji uticaj padaju, predstavlja im tobožnje opravdanje za nedostatak temeljnog rada na sebi, na svome preobraženju. Onaj ko veruje samo u ljudsko, on ima na raspolaganju samo i ljudsku moć. Čovek koji ne obuzdava sebe, ne savladava programe greha, grešna odgovaranja, ko ne živi u istinskom pokajanju i neprestanoj molitvi srca, on će uvek biti plen demona i duša vezanih za zemlju. Hrist nas poziva da raspnemo starog čoveka, da budemo žrtveno borbeni, da postanemo duhovno savršeni, čisti i posvećeni Istini. I On nas ne može učiniti moralno savršenima nekim čarobnim štapićem; On nam Svojim Duhom može pomoći i pomaže nam da se izborimo sa onim ljudskim i zverskim u sebi, onda kada mi prihvatimo Njegovu blagodatnu pomoć i kad uzmemo dosledno da radimo na sebi. Onaj ko Boga ne traži i ne moli onde gde mu je Ovaj najbliži, u srcu, u duši, ko čežnju duše ne hrani zakonitim životom, on će i na putu života zalutati, izgubiti se.

    Tobožnji poklonici Božijeg imena previđaju značaj Deset Zapovesti koje je Isus u Besedi na Gori potvrdio i produbio. Oni zamišljavaju da 'ispunjavaju' Božiji Zakon tako što provizorno-deklamatorski 'vole' svoje bližnje. Zapovest o danu odmora potpuno odbacuju i zanemaruju. Po njima se Božiji Zakon u praksi svodi na prozelitsko delovanje i propagandno delenje traktata, što su pretvorili maltene u sportsko-takmičatrsku disciplinu. U kultu Raselovih svedoka jedan pripadnik može slobodno da preskače molitvu zorom (koja obeležava svako predanog tragaoca za Svetlom), može da spava do podneva, da živi uveliko u svetu i sa svetom, i opet da se smatra 'bogougodnikom'.

    Ako neko misli da sledi Hrista (koji je razotkrio mnoge lažne ljudske uredbe), on i treba izvršavati predano Njegove zapovesti. Jasno je zašto kod tobožnjih Jehovinih svedoka nema harizmatika (proroka, videlaca, iascelitelja,...) i nema Božijih darova: zato što nisu Hristova Crkva i zato što ne žive čisto kao što je Hrist živeo.

    Razbacivanje lažnim biserima

    U Besedi na Gori blaženstva Hrist Gospod ukazuje na pogubnost prozelitsko-misionaskog vrbovanja i pridobijanja sledbenika sledećim rečima: "Ne dajte svetinje psima, niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim i okrenuvši se ne rastrgnu vas." - Data Hristova zapovest tobožnjim Jehovinim svedocima ništa ne znači i ništa ne kazuje; oni zavodnički i dokazivački misionare prema svakome koga se dočepaju; idući od kuće do kuće koriste svoje veštine nagovaranja (koje oni nazivaju 'svedočenje') da pridobiju neupućene i radoznale duše. I kako to biva najčešće, u grobnice, duhovno mrtvima koji ne žele da se istinski probude i preobrate, razbacuju svoje lažno biserje, ono što smatraju za 'Božije reči' i njeno 'tumačenje'. Napadni misionari svojim nepodmerenim istupima jasno pokazuju da im istina nije sveta, na nisu ni našli Istinu u sebi kroz predan i bogougodan život. Ko je malo darujuće ljubavi razvio u sebi, on i nastoji da drugog veže za svoje ruinirano verovanje. Onaj ko drugome nameće svoje verovanje, ono što smatra da je istina, pokazuje najbolje da i sam živi u sumnji i da dovodi u pitanje svoje verovanje. Istinski pobožnik poštuje odabir svojih bližnjih; on najpre svojim uzornim i svetlim životom svedoči za Istinu; on blago svoje ostvarene vere, svoje vernosti Zakonu Života, ponuđuje i usmeno i pismeno.On privoljuje istini,i on ne nameće 'istinu', svoje ljudsko viđenje istine. I on ispituje ko je dostojan da čuje reč iz Istine: "A kada uđete u koji grad ili selo, ispitajte ko je u njemu dostojan." (Matej, 10:11) - Apostol Pavle efeškim presbiterima ukazuje kako je podučavajući išao "od kuće do kuće." (Dela, 20:20) - Međutim on nije išao bukvalno svakoj naseljenoj kući, već svakoj hrišćanskoj kući, svakoj obitelji prijemljivoj i otvorenoj za Hristovu reč. Dakle i on je ispitivao najpre ko je dostojan da čuje reč i svedočanstvo.
    Jasno je: onaj ko Istinu nije našao u sebi, on i ne može sa snagom svedočiti o Kraljevstvu Mira koje izrasta iz čistog srca. Evanđelje Ljubavi se širi tako što Hristov sledbenik sveto blago nađe najpre u sebi kroz požrtvovan i posvećen život, a onda dostojnima i otvorenima, čije duše žude za Istinom, ponudi reč koja svedoči za Istinu i Istinitoga.

    Svojim učenicima Gospod nije zapovedio da donose slovo već Duha i Njegovu Silu; oni nisu govorili iz pročitanog znanja, iz propagandne utreniranosti, već iz zakonskog ostvarenja i iz otvorenog Srca: kroz njih i iz njih je govorio Duh Sveti, Duh Istine, koji je uvodio u puninu istine. Hristovi učenici Svetome Pastiru nisu referisali koliko su Biblija podelili, koliko su časova u propovedima proveli, već koji su im rezultati duhovnog delovanja u svetu i među ljudima koji su se udostojili istinske reči: "Vratiše se sedamdeset dvojica sa radošću, govoreći: Gospode, i đavoli nas slušaju u Ime Tvoje."

    Raselovi svedoci nemaju proroke (ni proročkog Duha), ali zato oni sami zamišljavaju da su proroci i učitelji, da su od Boga pozvani i izabrani da šire svoje osakaćeno Evanđelje, da 'svedoče'. A svedoče samo za svoje slepilo, svoje obmane i svoju tvrdokornost. Žive u ubeđenju i grču da ako ne šire 'propisno i preduzimljivo' svoju doktrinu, tj. doktrinu 'vodećeg tela' iz Bruklina, na njih će pasti krv onih koje su 'trebali' uputiti i opomenuti. Oni ne shvataju da izabrani i ovlašćeni Božiji glasnik i poslanik može biti samo onaj koji je predodređen, od Duha podignut i pomazan, onaj u kome i kroz koga govori Duh Istine. Dužnosti jednog proroka koji nosi sveti nalog u duši da služi Bogu i čoveku, i dužnosti jednog nepredodređenog tragaoca za Svetlom, čoveka koji se budi, imaju vrlo različite težine i tretmanske implikacije pred Bogom. Prorok je obavezan da govori ono što mu Bog stavlja u usta, i on se i ne može odupreti nalogu kome je i kao duša i kao čovek prethodno rekao 'da', bar ne trajnije.

    Organizacija tobožnjih Jehovinih svedoka ima svoje starešine, ali takve starešine koji ni izdaleka nemaju one duhovne kvalitete i darove koje su posedovali starešine i starice ranog hrišćanstva. Članstvo u Društvu Kule stražare čini se velikim delom zavisno od mišljenja i stavova tobožnjih starešina i bruklinskog 'Rukovodećeg tela'. Umesto da se služi Hristu Istinitome zapravo se služi i robuje 'Rukovodećem telu' i njihovim izmišljenim predstavama o Bogu i Božijoj reči.

    Raselovi sledbenici, uvažavajući nakaradne 'uredbe' Pseudo-Pavla, ženama ne dopuštaju da u skupštini uče. U prahrišćanstvu mnoge žene su bile proroci (Dela, 21:9), koje su gromko iznosile Božiju reč u Crkvi. Onaj ko je prorok (a proročka i apostolska služba su najuniverzalnije), on može Bogu da služi i kao učitelj. Oni koji nisu ostvarivali Zakon, koji su bili mlaki, bili to muškarci ili žene, ti su trebali ćutati. Jer ko govori o Bogu a ne ostvaruje Božiji Zakon, on se pred Bogom samo opterećuje, ogrešuje.

    Raselovi svedoci koji su hteli da budu veći 'pobožnici' od svih neoprotestanata, tako su i Bogočoveka Isusa Hrista odbacili kao utelovljenog Boga, u Svetome Jednome vide samo 'najvećeg čoveka'; ne vide i ne priznaju da je u Isusu od Nazareta utelovljen Suvladar Neba, Živi i Istiniti Bog, Koji je sa Ocem Alfa i Omega Stvaranja. Velik u Duhu je onaj ko ostvaruje Zakon Života i uči druge onome što je i sam ostvario.

    Licemeri: ne primaju krv ali zato jedu meso sa krvlju

  14. #89
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Poklonici imena 'Jehova' ne odobravaju da se uzima i prima krv transfuzijom, pri čemu se perkurzivno pozivaju na apostolske uredbe u kojima se utvrđuje da se verni trebaju uzdržavati mesa i krvi životinja prinesenih idolima. Jasno je da su transfuzije krvi veliki rizik za prenošenje raznih virusa i stranih, diskrepancionih vibracija, no apostolska uredba ne stoji na datoj ukaznoj linij. Raselovi svedoci ne primaju i ne uzimaju u sebe čistu krv, ali zato nemaju nikakvih ograničenja u prinošenju krvnih žrtvi idolu zvanom bog-stomak. Koliko u takvom njihovom stavu ima licemerja i naivnosti kada se zna da svako meso u sebi sadrži krvnu tečnost: krv se iz mesa nikada ne može u potpunosti istočiti i 'istiskati'. Uvek će ostati bar nešto malo krvi u mesu. Ko je veran u malome on je veran i u velikome! - Razotkrivajući licemerstvo fariseja Hrist naznačuje i sledeće: "Teško vama, vođe slepe, koji govorite: 'Ako se ko stalno kune Hramom, nije ništa; ali ko se kune zlatom hramovnim, kriv je.' Vi bezumnici i sleoci, šta je veće, zlato ili hram koji je osvetio zlato?" - Šta je veće: krv ili meso koju tu krv sadrži?!

    Raselovi svedoci veruju da mrzeći 'neprijatelje' Boga, tj. one koji ne gledaju na Boga njihovim zatamnjenim očima, ne postavljaju sebe nasuprot Hristove zapovesti 'Volite svoje bližnje'. (Slična zabluda je vladala i u Srednjem veku kada je satanizirana crkva verovala da ljubav prema Bogu pokazujuje istrebljujući i mrzeći 'jeretike' među bližnjima.) Da li jedan izvor može da toči i slatku i slanu vodu? Hrišćanin ne može nikog afektivno da mrzi; on 'mrzi' bezakonike u tom smislu što ih ne podržava u njihovim gadostima, što ih osuđuje, što se gadi njihovih izopačenosti i grehova koji vode u propast.

    Članovi Društva Kule stražare nastoje da ostave utisak da među njima vlada mirovnjački, pacifistički duh; no s druge strane u svome učenju opravdavaju sva ratno-osvajačka divljanja opisana u Starome zavetu, divljanja pod tobožnjim Božijim barjakom. Tako Boga, Koji je Život, Koji zapoveda 'Ne ubij!', Boga koji ne stoji iznad vlastitog zakona proglašavaju ubicom i svedoče za svoje licemerstvo i potisnute i prikrivene agresije.

    Da li je Organizacija Ujedinjenih Nacija lik velike Zver?!

    Kao i većina neoprotestanskih sekti i tobožnji Jehovini svedoci veliku pažnju posvećuju 'tumačenju' zagonetne patmoske Apokalipse, pri čemu u svoje jezivo nakaradne osvrte projektuju sav svoj unutarnji haos, svoju paranoju i svoju mržnju na neistomišljenike. Apokalipsa kao objava o poslednjem vremenu opisuje gvozdenu svetsku vladu koja će se pojaviti kao sedmoglava zver: vladu koju će činiti sedam moćna pomagača Tame, sedam velikih poklonika Mamona. U Apokalipi se govori o liku Zveri, bezdanskoj Zveri, o jednoj glavi crvene Zveri, koja će na kraju vladati kao planetarni monarh i koja će svojim zakonom, svojim imenom, žigosati celo zabludelo čovečanstvo. I govori se o dvorogom lažnom proroku koji će pripremiti put Zveri, zavesti ustalasano čovečanstvo da kao 'rešenje' u velikoj pometnji i velikim nevoljama prihvati iluminatsku, luciferijansku svetsku vladu.

    U glavama Zveri Raselovi svedoci vide velike svetske sile i imperije: Egipat, Asiriju, Babiloniju, Medo-Persiju, Grčku i Rim. No Apokalipsa kaže da glave Zveri ne čine nekakva Kraljevstva, već carevi, dakle osobe. Za Zver se iznosi da će svim narodima, i rodovima i jezicima vladati tokom 42 meseci, odnosno 3,5 godine. Od egipatske do grčke imperijalne supremacije prošlo je mnogo više od 3,5 godine. Hrist za crvenu Zver kaže da će vladati svim narodima i jezicima i rodovima. Niti Egipat, niti Babilon, niti moćni Rim nisu vladali svim narodima, čak više u njihovo vreme nije se ni znalo za postojanje mnogih naroda i mnogih zemalja. Svet je bio deljen na Evropu, Aziju (koja je obuhvatala uglavnom malu Aziju) i Libiju (severni deo afričkog kontinenta).

    Kao lik sedmoglave Zveri Raselovi sledbenici, sledbenici u anemičnim i proizvoljnim nagađanjima, vide Društvo naroda, Ligu naroda koja je se pojavila posle Prvog svetskog rata, a koja je 1945. obnovljena u liku Organizacije Ujedinjenih Nacija. Tu OUN Raselovi svedoci hoće da prikažu kao neku ekstremno supremaciono opasnu svetsku organizaciju, koja je sve narode tlačiteljski podredila sebi, što naravno duboko budalasto doima, jer vidimo da i SAD mnoge intervencije preduzimaju protiv volje OUN i njenih rezolucija. Prvo UN i ne okupljaju sve narode Planete, a i nad onima koje okupljaju nemaju veću vlast i veće ingerencije nego nacionalne vlade. Kada istinska Zver, gvozdena svetska vlada, izađe iz mora ustalasanog ljudskog mnoštva, moguće je da će se OUN naći u funkciji skupštine takvog dijaboličkog punkta, koji će celu Planetu pođarmiti.

    Dalje, kao dvorogu Zver Zemlje, kao apokaliptičkog Proroka, Raselovi svedoci vide sedmu glavu crvene Zveri, konkretno anglo-američku svetsku silu. U Apokalipsi se kaže da dvoroga Zver vremenski prethodi sedmoglavoj Zveri, da joj priprema put. Znači li to da je nekakva 'anglo-američka sila' prethodila pojavi egipatskog, asirskog, babilonskog, grčkog i rimskog imperijalizma?!

    'Tumačenja' Apokalipse ispod pera Raselovih svedoka, odnosno njihovog 'rukovodećeg tela' u Bruklinu uistinu liče na buncanje čoveka u groznici ili u grozomornom snu... Prosto je nezamislivo neozbiljno i drsko hrabro izlaziti u javnost da gomilom takvih budalaština i proizvoljnosti, koje reflektuju i nepoznavanje istorije i nepoznavanje Božijih planova sa ovim svetom.

    Strepeći život pod harmagedonskim mačem

    Harmagedon, koji se u 'Apokalipsi' pominje samo u jednom stavku (16:16) a slikovito simbolički opisuje u 19-om i 14-om (rr 18-20) poglavlju, tobožnji Jehovini svedoci dosta nakaradno tumače, predstavljajući ga kao nekakvo kataklizmičko-intervenciono uništenje sveta. Harmagedon u stvari jeste duhovni boj između Hrista i Njegove Vojske s jedne strane, i Zveri i Lažnog Proroka, praćenih visokim pomagačima i instrumentima Tame s druge strane, koji će u velikim nevoljama, pošastima i katastrofama izgubiti svoje slepe podanike, time i dijabolički uticaj u svetu. Harmagedon je vreme zadnjeg velikog retribucionog poravnjanja računa na Zemlji kada će Hristov Mač Pravednosti i Istine biti moćno isukan na one koji gomilaju greh na greh, koji obesno ustaju protiv Duha Svetosti. U Harmagedoni, Božijoj Vršidbi, Hristov Belac, Hristov Zakon Pravednosti, izgaziće sve preostale instrumente Laži i Zla koji su obesnički gazili Njegovu Reč, Njegov Zakon. Preko Svojih svetih proroka i učitelja, čiji jezik će biti Mač Istine, Gospod će moćno razotkriti laži Zmijinih sinova, a ono što je razotkriveno u Svetlu Istine to je i osuđeno na propast. Hristovi svedoci i vojnici će biti ti koji će snagom Revolucionarnog Duha pobednički prožeti svet vatrom velike promene, vatrom preporoda. Harmagedon je samo zadnja najborbenija faza kotrljanja i probijanja Božijeg Talasa koji će odneti sve preostale lažljivce i laži, najokorelije podanike Oca Laži i Tame.

  15. #90
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Sve ono što se u Bibliji ukazno vezuje za Hristov Slavni Dolazak Raselovi svedoci vezuju za Harmagedon, koji po njima treba da učini ono što nisu postigli Prvi i Drugi svetski rat: da istrebi sve narode i samo njih da zaobiđe! Znake Hristovog Pojavljivanja oni prenose na Harmagedon, pa tako uče da znaci poslednjeg vremena traju od 1914. godine. Evanđeoski Hrist pak jasno ukazuje da će svedok pojave znakova Njegovog skorog Dolaska biti poslednji naraštaj, poslednje pokolenje ljudi staroga sveta, a ne nekakva metuzalemska generacija.

    Navodni Jehovini svedoci veruju da je Hrist nevidljivo došao 1914. godine, i da je tada ustanovljeno Njegovo Kraljevstvo! Ali gle fingiranog čuda: ne na Zemlji, već na Nebu, u Nevidljivim. Hrist je 'došao' na Zemlju a sa Njim nije došlo obećano i najavljeno Kraljevstvo Mira, već ratni nemir i ratno pustošenje. Da je Hrist u slavi došao te 1914. godine svakako bi nastupilo Doba Mira. No Hrist dolazi i u svome Kraljevstvu, a ne samo sa Svojim Kraljevstvom: međutim te 1914. godine Zemlja nije posedovala potreban volumen prosvetljenih i usavršenih duša, koje bi mogle sa Hristom da vladaju. Kada se sve ratne agresije isprazne i kada se bezakonici svežu vlastitim bezakonjem, orobe vlastitim izniklim negativnim uzrocima, tek onda će Hrist, Duh Mira i Kralj Mira, doći ljubima koji su našli sveti Mir u sebi. Gospod je pobedio Tamu na Zemlji, i od vremena Njegove Žrtve Kraljevstvo Mira se sve više probija: to Kraljevstvo je bilo u mnogim požrtvovanim pojedincima, i na kraju će ono obuhvatiti sve preostale ljude i celu Planetu. Kada se na Zemlji nađe broj od 144.000 pravednika koji će svetlim životom uzjahati Hristovog Belca, koji će ispuniti zapovesti Hristovog Zakona i Hristove Besede na Gori, tada će moći da počne Harmagedon, i tada će, po njegovom okončanju, Zemlja moći da prihvati Hristovu Svetlost.

    Hristovom kraljevanju u Nebu nikada nije bilo prepreke: i pre i posle 1914. godine Hrist-Božije Kraljevstvo je u Nebu moćno stajalo. Autor 'Poslanice Jevrejima' ukazuje za Hrista Pobednika: "Izvršio je očišćenje od greha i seo s desne strane Veličanstva na Visinama, ..." (1:3) - Na kraljevski presto može sesti samo neko ko je i sam kralj.

    Tumačenje da je Satana iz Neba pala tek 1914. godine a ne mnogo ranije, takođe je čista nebulozna montaža. U Božijoj Svetlosti ništa nečisto se ne može održati, pa time ni satanska sila ni bogoprotivna bića: jer Svetlo nema ništa zajedničko sa Tamom. Niko grešan niti može ući u Nebesku Svetost niti se zadržati u njoj. Kada je Hrist iz besomučnih i opsednutih ljudi isterivao demone to najbolje pokazuje da je Satana sa svojim anđelima-sledbenicima bila već strovaljena na Zemlju. U duhovnu visini duhovi Tame mogu operisati tek u Podnebesima: Božija Nebesa su za njih nedostupna. Jer u Nebo se ulazi samo preko Hrista Spasitelja; i u Nebo može ući ne onaj ko se bori protiv Hrista Božijeg već samo onaj ko prihvata Hrista i Hristov put odricanja od otuđenog sveta.

    Odbacivanje Neba kao Otadžbine

    U razuđenoj i poroznoj doktrini Raselovih svedoka tumba se sa konstrukcijom da će samo 144.000 pomazanika otići u Nebu; i tu isključivo sebe ubrajaju. Međutim, gotovo nikome od njih se ne ide u Nebo, Kraljevstvo Duha; svi bi da ostanu na zemlji, u materiji. Zato što ne poznaju i ne priznaju postojanje duše kao duhovnog tela koje nosi potencijalnu besmrtnost u sebi, zato što neznaju odakle duša dolazi, zato što ne poznaju sebe, zato i neznaju kuda trebaju otići, Kome se trebaju vratiti. Apostol Pavle lucidno ukazuje: "Naše Kraljevstvo je, međutim, na Nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospoda Isusa Hrista, " ('Filipljanima', 3:20) - A vernima u Korintu: "Znamo, naime, ako se sruši naša zemaljska kuća, koja je kao šator, da imamo zgradu od Boga, večnu kuću na nebesima, koja nije ljudskom rukom sagrađena. Ta zato i uzdišemo i čeznemo da se obučemo u svoj nebeski stan; samo ako smo se u njega obukli, nećemo se naći goli. Jer mi, koji smo u /zemaljskom/ šatoru, uzdišemo opterećeni, zato što ne želimo da se svučemo, nego da se preko ovoga obučemo, da Život proguta ono što je smrtno" (II, 5:1-4)

    Nasuprot jehovističkoj tvrdnji da će 144.000 prvootkupljenika koji su svoju dušu uzdigli u Nebesku vibraciju, tokom zlatne Hiljadugodišnjice vladati na Nebu, u 'Apokalipsi' se ukazuje da će oni sa Hristom vladati na Novoj, Obećanoj Zemlji: "... Učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i sveštenicima, i oni će kraljevatina zemlji." (5:10) - A za Novi Jerusalim, prestonicu Novog Izraela, Zemaljskog Kraljevstva Mira, ukazuje se i sledeće: "I narodi će hoditi u njegovoj Svetlosti, i kraljevi zemaljski doneće svoju Slavu u njega." (21:24) - I više nego jasno je da će sveti pobednici vladati sa Hristom na Novoj Zemlji: "Onome koji pobeđuje daću da sedne sa Mnom na Moj Presto, kao što i Ja pobedih i sedoh sa svojim Ocem na Njegov Presto." (3:21) - I Hrist i Hrist-Božiji Presto Slave biće na Zemlji: "I presto Božiji i Jagnjetov biće u njemu" (22:3), u Novom Jerusalimu koji će sići na Novu Zemlju.

    Oni koji sebe blasfemično i parodijski nazivaju 'Jehovini svedoci' trebali bi da se zapitaju da li sa životom kojim dobrim delom odudara od Božijeg Zakona i sa učenjem koje se najvećim delom kosi sa istinskom Božijom Zakonom mogu naslediti Obećano Kraljevstvo Mira, da li će dočekati i Harmagedon koji tako puno pominju?! Da li će kao 'Božiji miljenici' biti od Boga zaštićeni i vođeni u velikim nevoljama, ili će među prvima biti žrtvovani na oltar zemaljskih pustošenja i na oltar novog satanskog poretka?! Koliko će u velikim nevoljama vredeti njihovo prividno 'bratsko' zajedništvo koje je i danas puno rupa i zakrpa, i koje se očigledno pokazuje i u nebrizi sa siromašnije i nemaštinom ugroženije pripadnike njihove 'stražarske' zajednice, njihovog debatno-propagandnog kluba?!

    Raselovi svedoci nisu na meti progona i ekscesnih napada razuđene militantne sekte skinhedsa, već prema njima nakostrešenost i netrpeljivost pokazuju i mnoge druge denominacije koje provocira njihovo isključivo i košmarno učenje i misionarso-dokazivačko vrzmanje. Mnoge sekte danas pritajno vape za progonima, prizivaju progone, jer u tome vide šansu da glumeći žrtve i stradalnike za 'pravu stvar' i 'Božiju slavu' zadrže kolebljivo članstvo, i eventualno da pridobiju nove fanatičke sledbenike. Besomučni progoni i neodmereni pritisci na sekte uvek dovode do njihovog jačanja i ideološko-dogmatskog ukorenjavanja. I u progone, u borbu sa bližnjima, uvek se upušta onaj koji ne želi da se bori sa vlastitim slabostima, koji vlastitu prljavštinu najradije prosipa na drugoga, kome smeta da bilo ko drugi pokazuje prstom na njegove slabosti i truleži.

    Vidimo: čovek treba da bude mnogo zaslepljen, mnogo nepošten, mnogo nepronicljiv, mnogo naivan ili mnogo zaveden da bi bio 'Jehovin svedok', odnosno Raselov svedok. Kako u svakoj verskoj struji ima delića istine ali i onih pojedinaca koji čistije žive, to takvu konstelativno stanje nalazimo i među tzv. Jehovinim svedocima. U dolazećim nevoljama i previranjima i tim zalutalim ovcama Gospod Ljubavi će preko svojih vernih služitelja i glasnika moćno pružiti ruku ne bi li našli izlaz prema Svetlosti.

    (Izvadak iz knjige 'Njihove zablude')

  16. #91
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Odgovor Jehovinim svedocima

    Odgovor Jehovinim svedocima

    Na nasim prostorima poznata je jeres pod imenom Jehovini svedoci.Oni za sebe tvrde da se upotpunosti drze Apostolskog predanja,i da jedino oni cuvaju istinu Hristove nauke,bozanske nauke.Da vidimo da li su upravu?
    Jedan od njihovih omiljenih argumenata jeste da sve sto oni rade,ne idu u vojsku,ne postuju ikone,ne postuju svetitelje,...jeste da to nisu radili ni prvi Hriscani.Takodje im je jedanod omiljenih argumenata da je doslo do raskola u Crkvi jos u drugom vijeku,pa da se navodno zaboravilo pravo ucenje Apostola.Pitanje je onda kako oni istovremeno znaju i neznaju kakvo je bilo ucenje Apostola?Al`ajd` da vidimo o cemu se radi.
    Osnivac Jehovinih svedoka je Carls Teiz Rasel.
    Godine 1879. Rasel je osnovao žurnal Zion's Watchtower and Herald of Christ's Presence (koji je startovao sa 6.000 primjeraka tiraža) da bi propovijedao svoje učenje. Senzacionalistička 'predskazanja' o skorom kraju svijeta privlačila su lakovjerne pobožne ljude i njegovo društvo je počelo da jača organizaciono, društvo koje nije imalo ni vođstvo Duha proroštva, ni proroke, ni videoce, ni iscjelitelje, ni istinske pismoznalce i stručnjake za biblijske jezike. Ne želeći više da ga podržava u njegovoj 'misiji' žena Marija Ekli je se 1897. god. razvela od njega. Početak svoje svetske propovjedničke karijere (koju su obeležavale i izmišljene medijske priče i plaćeni oglasi o 'uspješnim' nepostojećim misionarskim turnejima), samoproglašeni učitelj i predikcioni mešetar Rasel, koji je bio i holding-mešetar, obeležila je afera sa njegovom 'čudotvornom pšenicom' koju je dotični prodavao po dolar za funtu, iznoseći za nju da brže raste nego obična. O Raselovoj 'čudotvornoj' pšenici' pisale su i bruklinske novine 'Orao' (The Eagle).

    D ž. Dž. Ros baptistički pastor iz Hamiltona (Ontarijo, USA), juna 1912. godine objavio je pamflet 'Neke činjenice o samozvanom pastoru Čarlsu Tejz Raselu', o kome je pisao o Raselovoj ličnosti i njegovoj antihrišćanskoj, antievanđeljskoj i paralogičnoj teologiji. U svom pamfletu Rod je dalje ustvrdio da Rasel nema ni elementarno poznavanje filosofije, istorije, klasičnih jezika i uporedne teologije. Takvo razotkrivanje Rasela je ražestilo, i on povređen podnio je sudu tužbu protiv Rosa zbog 'uvrede i klevete'.

    Na sudskom pretresu 'prorok' Rasel je najprije iznio kako navodno ima visoko obrazovanje, kako odlično zna grčki i starohebrejski jezik, te da je za 'pastora' postavljen od zvanične crkvene organizacije.

    Pogledajmo jednu epizodu sa suđenja, gde je Rosov branilac, advokat Stenton ispitivao 'biblijskog stručnjaka' Rasela:

    - Stenton: Znate li grčki alfabet? - Rasel: Kako da ne! - Stenton: Možete li mi reći tačna slova ako ih vidite? - Rasel: Neka da, ali bih kod nekih mogao da pogriješim. - Stenton: Hoćete li mi reći imena slova na vrhu ove strane, strane 447, koju imam ovdje? - Rasel: Pa, ne znam da li bih bio u stanju. - Stenton: Možete li mi reći o kakvim je slovima riječ, gledajući ih? - Rasel: Moj način je... (ovdje je prekinut i nije mu dozvoljeno da nastavi). - Stenton: Da li znate grčki jezik? - Rasel: Ne. /.../ - Stenton: Da li je tačno da nikad niste rukopoloženi? - Rasel: Nije tačno. Posle unakrsnog ispitivanja, advokat Stenton konačno postavlja pitanje: “Sada recite – da li ste ikada bili rukopoloženi od nekog biskupa, klerika, sveštenika, savjeta ili bilo kog tijela živih ljudi?”

    - Rasel - Ne nisam !

    Na kraju suđenja, Rasel je morao da prizna i potvrdi istinitost svih tvrdnji iz Rosovog 'klevetničkog' pamfleta.

    Raselovi svedoci koji osuđuju i odbacuju idolatriju vezanu za tradiciju, kultne svetkovine i relikvije, i sami nisu imuni na nju: uz Četveroslovlje (JHVH), uz Božije ime zapisano kao Tetragrammaton, obožavaju i Bibliju, svoju organizaciju, nekadašnje njene lidere i svoje 'rukovodeće tijelo' u Bruklinu, čije izmišljotine i ljudska tumačenja slijepački prihvataju kao 'Božiju reč'. Umjesto da obožavaju Živog Boga Raselovi svedoci se ropski i nekritički klanjaju proizvoljnostima koje plasira njihovo bruklinsko 'rukovodeće tijelo'.

    Pogrešan pristup svetosti i nerazumijevanje Druge Zapovesti date preko Mojsija (u kojoj se poziva da se ne zloupotrebljava Božije ime), u starom Izraelu dovelo je do toga da se gotovo potpuno iz upotrebe isključi Božije ime, odnosno da se supstituciono piše i izgovara. U starim rukopisima Septuaginte, grčkog prevoda hebrejskih spisa za potrebe aleksandrijskih Jevreja, Božije ime je se ispisivalo feničanskom ortografijom. U novozavjetnim apografima i manuskriptima Božije ime, Četveroslovlje, ime koje je dobilo karakter ideograma, pisano je i prevođeno je pronominalno: kao Kyrios ('Gospod'). Tobožnji 'Jehovini svedoci' dali su sebi pravo da gotovo svugdje gde u novozavetnim tekstovima stoji 'Kirios', a dati termin se vezuje za Boga Oca, u svome diletanskom i manipulativnom prevodu 'Novi svijet' ubace ime 'Jehova'.

    Raselovim svedoci, koji se pozivaju na sveto ime 'Jehova', neće da vide njegovo istinsko duhovno značenje. Ne shvatajući da to nije zemaljsko i hebrejsko ime, već duhovno i Nebesko, ne shvatajući da se ono stoga etimološki ne može raščlanjavati (kao što npr. raščlanjujemo ime Teofil - Bogoljub na 'Bog' i 'ljubav'), oni su proizvoljno izmiksovali da 'Jehova' znači 'on prouzrokuje da postane'. Stvarno značenje imena Jehova dato je u 'Knjizi Izlaska' - Ehje ašer ehje - Ja sam (Onaj) Koji Jesam." Dakle, značenje Božijeg imena ukazuje na Boga kao na večno Jestestvo, večno Postojanje, na Stvarnost Koja je Bila, Koja Jeste i Koja će Biti, na Gospodstvo koje je Početak i Svršetak, Ishodište i Utočište Svemu.
    Tetragramaton JHVH se moze razloziti ta sledece djelove:
    HJH-bio je
    HVH-jeste
    JHJH-nastavice da bude
    JHVH-bio,jeste,bice
    Bozija imena
    Elohim - Kod svih Semita vrhovni bog je bio El (Eloah, Elohim).Samo ime upravo i znaci "Bog" mada ima i misljenja da znaci Sveti, Snaga, Prvi, Vodja, Strah ("Strah" Isakov, Post 31,42.53). Rijec Elohim u St. Z., formalno je u obliku mnozine, jer je "im " nastavak za mnozinu imenica; medjutim u St. Z. imenica "Elohim" je u jednini, jer se glagol koji slijedi posle imenice "Elohim" nalazi u trecem licu jednine. (Izuzetak je: "...da nacinimo covjeka po svojem oblicju, kao st smo mi..." (Post 1, 26) i: "...eto covek posta kao jedan od nas..." (Post, 3,22). Konzervativni teolozi tu vide nagovjestaj Svete Trojice, a liberalni teolozi smatraju da su to ostaci politeisticke gradje u St. Z. Zavrsetak "m", takozvana mimacija, sacuvao se u toj rijeci tokom drugog milenijuma i igrao je ulogu odredjenog clana koji je stajao na kraju imenice.)...
    Jahve - Jahve je nomen proprium - licno ime Boga. Tacan izgovor tetragramatona JHWH nije poznat. Stari pisci su pisali IEVO, IAOU, IAO. Kliment Aleksandrijski je pisao IAOVE, a Teodorit Kirski je pisao da Samarjani izgovaraju IAVE, sto je prihvatio i Epifanije Kiparski. Bl. Jeronim je pisao IAHO. Forma IAHVE ili IAHWE ustalila se u 4. veku. Tetragramaton se u St. Z. nalazi na 6823 mesta, a nalazi se i na cuvenomn stubu moavskog kralja Mise/Mese iz oko 850. g. pr. Hrista...
    ...Naziv JEHOVA je sigurno pogresan. Kada su masoreti vokalizovali tekst ST. Z. kod slova JHWH umetnuli su vokale za "Adonaj" (Gospod). Ko je to znao, citao je "Adonaj", a ko nije znao napravio je pogresnu kombinaciju suglasnika JHWH i samoglasnika za "Adonaj"...
    ...Pojmovi Jahve i Elohim su sinonimi... U imenima IOEL (Jahve je Bog) i ELIJAH (Bog moj je Jahve) spojena su oba Bozija imena...
    ...Brojni su pokusaji tumacenja znacenja tetragramatona. U jevrejskoj Bibliji (Izl 3,13-14) naziv JHWH dat je u prvom licu - " 'ehjeh 'aser 'ehje" (Ja sam Bivstvujuci)... U grckom prevodu Sedamdesetorice(septuaginta) stoji HOON (Onaj koji jeste), dok u latinskom prevodu Vulgata stoji Ego sum qui sum (Ja sam koji jesam)... (Dalje autor navodi razna tumacenja...)
    Izvori Petoknjizja
    U jevrejskoj tradiciji prije Hrista i u talmudsko vrijeme, kao i u hriscanskom patristickom periodu i u srednjem vijeku, vjerovalo se da je Petknjizje monolitno Mojsijevo delo. Samo poneki sveti Oci i neki jeretici primjecivali su da neki djelovi ne poticu od Mojsija...
    ...Tek u 18. vijeku je Zan Astrik naucno iznio misljenje da u knjizi Postanja postoje dva glavna izvora koje je Mojsije koristio. To misljenje Zan Astrik je zasnovao na upotrebi dva razlicita Bozija imena: Jahve i Elohim. Ta podjela je striktno sprovedena u pojedinim odjeljcima Postanja, pa se ti odjeljci ili izvori nazivaju "jahvisticki" (J) i "elohisticki" (E)... U 19. veku su otkrivena u Petoknjizju jos dva izvora, "defteronomisticki" (D) i "prister" (P) odnosno "svestenicki". Razlicita su misljenja o vremenu postanka ovih izvora. Dvije najcesce mogucnosti su: J - 10. vijek, E - 9. vijek, D - 7. vijek i P - 6. vijek., ili J - 9. vijek, E - 8. vijek, D - 7. vijek i P - 6. vijek...
    ...Jahvisticki izvor upotrbljava nomen proprium JHWH. Od drugih detalja treba navesti sledece: brdo na kome Mojsije dobija zakon naziva se Sinaj; treci patrijarh se radije naziva Izrailj; stanovnici Hanana se nazivaju Hanancima; za sluskinju - naloznicu upotrebljava se izraz "shivha"... Stilska karakteristika ovog izvora je svez, realisticki, bujan, cesto grub nacin pripovijedanja, kao i naivno, prirodno prikazivanje odnosa Boga i covjeka (Bog se pojavljuje u ljudskom obliku, antropomorfizmi itd.)... Pojedinacni dogadjaji se sagledavaju iz sire perspektive, pri cemu su ljudi, kao nosioci zbivanja, podredjeni planskom rukovodjenju Bozijem. Istorija se dakle shvata teocentricki...
    ...

  17. #92
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ...Elohisticki izvor upotrebljava za ime Boziju rijec ELOHIM. Ostali termini koji su razliciti od jahvistickog izvora su: brdo na kome je dobijen zakon nazive se Horiv; stanovnici Hanana su Amorejci; treci patrijarh se naziva i posle Post. 32 radije Jakov; sluskinja - naloznica je "ama"... U Elohistickom izvoru je predstava o Bogu mnogo uzvisenija, duhovnija. Bog ljudima govori s neba, ili se javlja preko andjela, nocu kroz san ili kroz vizije. Antropomorfizmi se izbjegavaju. Na taj nacin je u jacoj mjeri naglaseno odstojanje izmedju Boga i coveka. Nasuprot neposrednoj religioznoj intuiciji Jahvista, kod Elohista imamo teolosku refleksiju. Elohist ima prefinjenija eticka osecanja...
    Navodjenje razlika ova dva izvora ima za cilj da istakne razlicitu predstavu o Bogu u jevrejskom narodu tokom istorije. U starijim starozavetnim tekstovima prisutna je neka vrsta verskog i nacionalnog sovinizma: Jahve je jevrejski Bog, koji ne samo da ne cuva druge narode, vec ratuje protiv njih (pogledajte npr. Knjigu Isusa Navina). A koliko su drugacije predstave o Bogu i drugim narodima u Knjizi o Ruti i Knjizi proroka Jone. U Knjizi o Ruti je prikazana idealna snaha, koja je Moavka, ali joj to nije smetalo da postane prababa cara Davida. U Knjizi proroka Jone se dozvoljava mogucnost da se i drugi narodi pokaju i spasu. To su jasni nagovestaju humanizma, univerzalizma i ekumenizma. Elohim je predstava o univerzalnom Bogu, Jahve o partikularnom...
    ...Covjecanstvo je dakle primilo "elohizam" a ne "jahvizam"...
    Eto toliko o poznavanju BOZJEG imena od strane Jehovinih svedoka.
    Nastavice se.....

  18. #93
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ....
    Kako Pravoslavlje moze sebe nazivati jedinom Svetom Sabornom(Katolicanskom)Crkvom,ako je doslo do raskola u drugom vijeku?pita jeretik-sektas.
    Da pogledamo sekte koje su operisale u prvom vijeku u Judeji i citavom rimskom carstvu.
    Jeretici i jeresi u poapostolskoj Crkvi ~

    Već posle Hristovog Vaznesenja u Njegovu Crkvu počele su da se uvlače razne zablude o učenju i životu Isusa Hrista, koje su se razvijale dalje u jeresi, krivoverje. Medjutim sama Crkva doktrinalno je zadržala i očuvala autentično Hristovu riječ.
    Ipak prve pogubne jeresi rodile su se u samoj Crkvi, od strane onih koji su se pokazale nedostojnima da se okupljaju i vjeruju u Hristovo Ime, i koji su se iz dokazivačkih pobuda odvojili potom iz krila Crkve. Tako apostoj Jovan ukazuje: »... I kao što ste čuli da će antihrist doći, tako su se sad javili mnogi antihristi; po tome poznajemo da je poslednji čas. Od nas iziđoše, ali ne behu od nas; jer da od nas behu, ostali bi sa nama; nego trebalo je da se pokažu da nisu svi od nas« ('Prva Jovanova', 2:18-19)


    Doketizam
    Jedna od prvih zabluda koja je htjela pokriti istinu o Hristu bila je doketizam, koji je se pojavio medju gnostičkom frakcijom ebionita medju kojima je bilo dosta onih iz judejstva, koji su u svom hrišćanstvu, koje su gledali kao reformisan judaizam, hteli da zadrže starozavetne obrede, zakone i obrezanje. U doketizmu je učeno da je Hrist samo prividno, naizgled (doketski), kao prividjenje stradao, da nije raspet realno, da nije patio. Time se zapravo Hrist negira kao istinski Bog i istinski Čovek, kao utelovljeni Logos, Koji je potvrdio istinitost duha i materije, duše i tela.: »I Reč se ovaploti i stanova među nama, i gledasmo njenu slavu, slavu kao jedinorodnoga od Oca, punog blagodati i istine« ('Jovan', 1:14) - U svojoj 'Prvoj poslanici' apostol Jovan protiv onih koji odbacuju utelovljenje Hrista Božijeg istupakao protiv antihrista: »Ko je lažljivac ako ne onaj koji poriče da je Isus Mesija? To je antihrist - ko poriče Oca i Sina. Ko god poriče Sina nema ni Oca; ko ispovijeda Sina ima i Oca. Što ste čuli od početka neka ostane u vama. Ako u vama ostane ono što ste čuli od početka i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. A ovo je obećanje koje nam je on obećao: život vejčni. Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. /.../ ... Ne verujte svakom duhu, nego proveravajte duhove - jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. Po ovome poznajte Božijeg duha: od Boga je svaki duh koji ispoveda da je Isus Hristos došao u telu, a svaki duh, koji ne ispoveda Isusa, nije od Boga; i to je antihristov duh za koga ste čuli da će doći, i sad je već u svetu« (2:22-25. 4:1-3) – U drugoj poslanici pripisanoj apostolu Jovanu ovo razotkrivanje zablude i laži je još naglašenije: “Jer mnoge varalice iziđoše u svet, koji ne ispovedaju da je Isus Hristos došao u telu; to je varalica i antihrist. Čuvajte se da ne izgubite što ste zaradili, nego da primite punu plaću. Svako, ko se udaljava i ne ostaje u nauci Hristovoj, nema Boga.” (7-9)
    I znameniti antiohijski episkop Ignatije Bogonosac, koji je mučenički stradao za Hrista, bio bačen pred Zverove u Rimu, razotkriva doketske laži: “Ako je, pak, On postradao /samo/ prividno /to dokein/, kao što neki bezbožnici to jest nevjerujući govore, - budući sami oni prividni – zašto sam onda ja u okovima i zašto želim da se sa zverovima borim? Uzalud, dakle, umirem! Zar, dakle, Gospoda ugonim u laž!?” (‘Tralijancima’, 10:1) – I u ‘Poslanici Smirnjanima’ Ignatije upućuje oštre reči protiv doketske zablude: “Jer sve to pretrpeo je On radi nas – da se spasemo; i istinski je postradao, kao što je i istinski sebe uskrsnuo. Ne kao što neki nevernici govore da je On postradao prividno – sami su oni prividni, te kao što misle, tako će im i biti, njima koji su bestelesni i demonski.” (2:1
    Kada Hrist ukazuje da sve ono što učinio najmanjem od Njegove braće učinili smo i Njemu, od Sebe i Svoga Duha otkriva kao svedržeću i sveosećajnu Silu, kao Onog koji je patio i može da pati.

    "Žuči ocat nisam popio Ja, nego drugi, njihov otac. Udarili su Me trskom; drugi je, Simon, na svojim ramenima nosio krst. Ja sam bio drugi na kojega su stavili trnovu krunu. No, radovao sam se u visinama, nad bogastvom arhonata i potomaka njihove pogreške, njihove prazne slave. I smejao sam se njihovome neznanju." (Nag Hammadi Korpus, VII, 56)
    Upravo je najpre 'gnostik' Bazilid, bar onako kako ga predstavlja Irinej Lionski u svom spisu 'Protiv jeresi', učio da je Simon Kirenejac razapet umesto Isusa, koji je se tom previdu samo smejao:
    "Wherefore he did not himself suffer death, but Simon, a certain man of Cyrene, being compelled, bore the cross in his stead; so that this latter being transfigured by him, that he might be thought to be Jesus, was crucified, through ignorance and error, while Jesus himself received the form of Simon, and, standing by, laughed at them." (I, 24, 4)

    Naravno, to je duboko banalna i fantastična konstrukcija. Isus iz Kirine, koji je u Jerusalim dolazio za Pashu, uhvaćen je od strane rimskih vojnika, i na njega je natovaren Isusov krst, jer iscrpljen i išiban Isus nije mogao da ga iznese. Pred gnevnom judejskom masom koja je žestoko tražila Isusovu smrt, zameniti išibanog i izmrcvarenog Isusa sa Simonom bilo je jednostavno neizvodljivo.
    I kvazignostička 'Petrova apokalipsa' prezentira da Isus tobože nije doživio golgotsku muku, vidi Ga samo kao nedodirljivog Duha; pa Mu se tako pripisuju sledeće reči: "... Onaj koji stoji pokraj njega /- krsta/ je živi Spasitelj, prvi u njemu, kojega su zarobili i oslobodil, koji stoji radosno osmatrajući one koji su Ga povredili, i koji su medju sobom podeljeni. On se smeje njihovoj slepoći, znajući da su slepi rodjeni." (NHK, VII. 82-83)
    Doketisti su nestali kao da ih nikad nije ni bilo.

  19. #94
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Simon Mag i Menandr – najveći jeretici i najstariji obmanjivači
    Najveći protivnik Hristove Crkve, koji je se pokazao i kao najveći saveznik Tame i Laži, bio je Samarjanin Simon Mag, obmanjivač koji kad nije mogao da napravi 'posao' sa Hristovom rečju okrenuo je se žestoko protiv Njega. U Lukinim 'Delima apostolskim' Simona Maga susrećemo u sekvenci gde on u svome bunilu želi od Apostola da kupi moć delovanja Duha Svetoga
    »Apostoli koji su bili u Jerusalimu, čuvši da je Samarija primila reč Božiju, poslaše im Petra i Jovana, koji siđoše i pomoliše se Bogu za njih - da prime Duha Svetoga; još, naime, ni na jednog od njih ne beše sišao, nego su bili samo kršteni u ime Gospoda Isusa. Tada staviše ruke na njih, te primahu Duha Svetoga. Kada pak S i m o n vide da se polaganjem apostolskih ruku dodeljuje Duh, donese im novaca govoreći: dajte i meni tu vlast, da primi Duha Svetoga svako na koga položim ruke. Na to mu Petar reče: tvoj novac neka ide s tobom zajedno u propast, zato što si smislio da novcem stekneš dar Božiji. Nema za tebe dela i udela u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom. Obrati se dakle od ove svoje zloće i pomoli se Gospodu, ne bi li ti bila oproštena pomisao tvoga srca; vidim da si u gorkom otrovu i u okovima nepravde. - Simon pak u odgovoru reče: pomolite se vi Gospodu za mene, da ne naiđe na mene ništa od onoga što ste rekli. Oni pak, pošto su posvedočili i kazali reč Gospodnju, vratiše se u Jerusalim propovedajući evanđelje mnogim samarjanskim selima. (8:14-25).
    Od Simonovog imena potiče i reč 'simonija' koja označava kupovanje crkvenih časti i beneficija.
    Pogledajmo šta o ovom prevarantu piše hrišćanski filosof Justin Martir (II stoljeće) u svojoj 'Prvoj apologiji': "... Po vaznesenju Hristovom na Nebo, demoni su istavili izjvesne ljude koji se nazvaše bogovima; njih vi /Rimljani/ ne samo da niste progonili, nego ih udostojiste počasti. Takav bješe neki Simon Samarjanin, iz sela po imenu Hiton; on je demonskom silom koja je delovala kroz njega, u vreme Klaudija Cezara, činio volšebna čudesa u carstvujućem gradu našem Rimu i za ta dela ga proglasiše za boga, a vi mu, kao bogu, podigoste statuu koju postaviste na reci Tibar, izmedju dva mosta, sa natpisom rimskim jezikom: 'Simonu, bogu svetome' /Simoni deo sancti/. Takodje svi Samarjani, a i neki drugi narodi, priznaju ga za pravog boga i klanjaju mu se; i neku Jelenu, koja je stalno sa njim išla, poštujete kao boginju i prvu, od njega proizašavšu misao, iako je pre toga živela kao bludnica u jednoj kući.” (I, 25)
    I hereziolog Irinej Lionski govori o Simonovim zastranjivanjima i lažima predstavljajući ga začetnikom svih jeresi:
    "Now this Simon of Samaria, from whom all sorts of heresies derive their origin, formed his sect out of the following materials:Having redeemed from slavery at Tyre, a city of Phoenicia, a certain woman named Helena, he was in the habit of carrying her about with him, declaring that this woman was the first conception of his mind, the mother of all, by whom, in the beginning, he conceived in his mind [the thought] of forming angels and archangels. For this Ennoea leaping forth from him, and comprehending the will of her father, descended to the lower regions [of space], and generated angels and powers, by whom also he declared this word was formed. But after she had produced them, she was detained by them through motives of jealousy, because they were unwilling to be looked upon as the progeny of any other being. As to himself, they had no knowledge of him whatever; but his Ennoea was detained by those powers and angels who had been produced by her. She suffered all kinds of contumely from them, so that she could not return upwards to her father, but was even shut up in a human body, and for ages passed in succession from one female body to another, as from vessel to vessel. She was, for example, in that Helen on whose account the Trojan war was undertaken; for whose sake also Stesichorus was struck blind, because he had cursed her in his verses, but afterwards, repenting and writing what are called palinodes, in which he sang her praise, he was restored to sight. Thus she, passing from body to body, and suffering insults in every one of them, at last became a common prostitute; and she it was that was meant by the lost sheep." ('Protiv jeresi', I, 23, videti i dalje)
    Opisujući Simonov život Irinej iznosi da je ovaj bio rodom iz Samarije, gde je poštovan kao velika božanska sila. Krstio je se takodje u Samariji, gde je od svetih apostola Petra i Jovana pokušao za novac pravo polaganja ruku, odnosno dar davanja Duha. Pošto su ga Apostoli prozreli i odbili on je istupio iz Apostolske Crkve. Kasnije je se združio s nekom bludnicom Jelenom iz Tira u Fenikiji i s njom je putovao širom Istoka. Sebe je oglasio mesijom i Bogom, a Jelenu je predstavljao da je Enija (božanski razum), te da je ona majka andjela. Njena andjeoska djeca, koji su u isto vreme i tvorci sveta, prognali su je s Neba i bacili u materiju. Na zemlji je Enija prelazila iz jednog tela u drugo, dok nije prešla u Jelenu, pratilicu Simona vošebnika. Simon volšebnik, je po tom jeretičkom učenju, sišao na zemlju kao Bog kako bi ovaj ženski eon, tj. Jelenu, odveo na Nebo i kako bi spasio sve ljude koji budu verovali u njega i Jelenu.

  20. #95
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Osvrćući se i na Irinejeve ukaze istorik Eusebije pripovijeda za Simona obmanjivača i njegovu jeres:
    "Mi smо оdatlе saznali da jе Simоn biо prvi začеtnik jеrеsi. Pоčеv оd njеga pa nadaljе, svi slеdbеnici njеgоvе jеrеsi sе prеtvaraju da su tоbоž u hrišćanskоm učеnju i da su čistоg živоta, ali sе lakо uvidja da su оni u vlasti idоlskоg sujеvеrja jеr sе klanjaju dеlima i likоvima (statuama) Simоna i Jеlеni, njеgоvоj saputnici, i tvоrе im službu sa tamjanоm i žrtvama. Štо sе tičе njihоvоg učеnja, tо оd samоg pоmеna čоvеka spоpada užas jеr svе tо jе prеpunо svirеpоsti i bеzumlja. 0 tоmе nе samо da sе nе mоžе pisati, nеgо ljudi kоji zdravо razmišljaju, о tоmе nе mоgu ni gоvоriti jеr svе jе zaista prеpunо najrazličitijih gnusnоsti. Njihоva оdvratna jеrеs prеvazišla jе svе štо jе mоgućе prеdstaviti kaо grоznо i mrskо. Оni sе pоnajvišе bavе sa nеsrеćnim žеnama kоjе su pоgazilе оbraz i pоštеnjе i kоjе su оgrеzlе u svakоvrsnоm grеhоčinjеnju." ('Istorija Crkve', II, 13)
    Zatim dalje priča o Petrovoj propovedi u Rimu kojima je razotkrino bilo učenje Simona Maga:
    "Tоg Simоna, rоdоnačalnika i sazdatеlja pоmеnutоg zla, lukava sila nеprijatеljska prеma dоbru, kоja mrzi spasеnjе ljudi, prоjavila jе tada kaо vеlikоga prоtivnika vеlikih i divnih apоstоla Spasitеlja našеg. Bоžanstvеna i prеnеbеsna blagоdat pоmоgla jе svоjim služitеljima u brzоm gašеnju plamеna zla, uništavajući svakо uznоšеnjе kоjе ustajе na bоgоpоznanjе. Zbоg tоga ni Simоnоvо lukavstvо nе bеšе dugоg vеka jеr svе pоbеdi i prоsvеtli Svеtlоst istinе Lоgоs Bоžiji, Kоji nе takо davnо оbasja svеtlоšću čitavu zеmlju i Kоji оbitava u Svоjim apоstоlima. Zlоčinjеnjе о kоmе kazujеmо pоražеnо jе Bоžanskоm svеtlоšću čudеsnо prоsijalоm u Judеji, a kоju jе apоstоl Pеtar prоjaviо i dalеkо оdatlе, оnda kada jе išaо sa istоka na zapad. Simоn jе u Rimu imaо vеliku pоmоć оd vlasti, i za kratkо vrеmе silnо jе uznaprеdоvaо u svоjim dеlima da su ga tamоšnji žitеlji pоštоvali i pоdizali mu statuе kaо bоgu. Ali tо nijе dugо trajalо. U vrеmе cara Klaudija, svеblagi i čоvеkоljubivi Prоmisaо, dоvеdе u Rim vеlikоg bоrca hrabrоg apоstоla Pеtra, kоji jе upravо zbоg svоjе hrabrоsti i naimеnоvan kaо prvi mеdju apоstоlima. Оn jе, оdеnut u blagоdat Bоžiju, žitеljima zapada dоnео dragоcеnu duhоvnu svеtlоst prоpоvеd о Carstvu Nеbеskоm." (Ibid., II, 14)
    Jeretici takodje govore da sveti apostol Ptar nikad nije bio u Rimu,a da vidimo sta kze istorija:
    Po apokrifnoj književnosti Simon Magus(Simon Mag) je se u Rimu za vrijme Neronove vladavine navodno susreo sa Petrom i Pavlom. On ih je hvalisavo izazvao na takmičenje u čarobnjaštvu, te se u levitiranju uzdigao prema nebu. No apostoli molitveno padaju na kolena, i molili su dok Simon nije pao na zemlju i razbio se. - Po apokrifu ‘Učenje Simona Petra u gradu Rimu’ Simon Mag je od naroda bio gotovo kamenovan kad nije uspeo da oživi pokojnika a Simon Petar je to u Hristovo Ime očigledno uradio.

    Simona Maga je nasledio njegov učenik Menander, takodje veliki čarobnjak. takodje Samarjanin iz Kaparteje, koji je živeo u velikoj Antiohiji. I on je govorio da je poslan od spasitelja da izbavi ljude, te da su andjeli, a ne Bog, stvorili svet: "The successor of this man was Menander, also a Samaritan by birth, and he, too, was a perfect adept in the practice of magic. He affirms that the primary Power continues unknown to all, but that he himself is the person who has been sent forth from the presence of the invisible beings as a saviour, for the deliverance of men. The world was made by angels, whom, like Simon, he maintains to have been produced by Ennoea. He gives, too, as he affirms, by means of that magic which he teaches, knowledge to this effect, that one may overcome those very angels that made the world; for his disciples obtain the resurrection by being baptized into him, and can die no more, but remain in the possession of immortal youth." (Irinej, I, 23, 5)
    O zavodničkom dejstvu Menandra govori i znameniti cezarejski historik Eusebije:
    »Menandr, prejemnik Simona Vračara1, pokazao se kao veliko oruđe đavola, ništa manje opasno od njegovog učitelja. On je takođe bio iz Samarije. Kao i učitelj, on se podigao do visina mađioničarskog umeća, zadivljujući ljude svojim trikovima. Govorio je za sebe da je spasitelj, iz oblasti nevidljivih eona, koji je poslat radi spasenja ljudi. Učio je da niko od anđela, sazdatelja kosmosa, ne može dostići savršenstvo dok se opitno ne upozna sa magijom koju on (Meneandr) daje i od njega ne primi krštenje. Oni koji toga budu udostojeni žive večno, nikada ne umiru i večno su mladi.« (I.C., III, 26)
    Justin Filosof o Menandru napominje sledeće:»Još znam nekog Menadra, takodje Samarjanina, iz sela Kapareteje, Simonovog učenika, koji bješe opsednut demonima i svojim magijama mnoge je prevario, a svoje sledbenike je čak ubedio da on nikada neće umreti; i sad još ima njegovih učenika koji su u to ubedjeni." ('Apologija', I, 25)
    Simon Mag i Manandr, veliki posvećenici onostrane Hijerarhije Laži, svoje pakleno obmanjivačko dejstvo nisu okončali u poapostolskom dobu. Kako nam patmoska 'Apokalipsa' prikazuje, oni će na kraju staroga sveta, kao 'harizmatici' parodijskog Novog Doba, rukovodjeni duhom Stare Zmije, nastaviti rat protiv Hrista i Njegovog Imena te pripremiti put gvozdenoj svetskoj vladi – Zveri:

    “I videh drugu zvijr kako izlazi iz zemlje, i imala je dva roga kao u jagnjeta, i govoraše kao aždaja. I ona je izvršavala vlast prve zveri pred njom i učinila da se zemlja i njeni stanovnici klanjaju prvoj zveri, čija je smrtna rana zalečena. I ona činjaše velika čudesa, tako da i vatru s neba spusti na zemlju pred ljudima. Ona je zavodila stanovnike zemlje čudesima koja su joj bila dana da ih čini pred zverju, govoreći stanovnicima zemlje da načine lik zveri, koja je imala ranu od mača i ostala živa. I dade joj se da oživi lik zveri i da lik zveri progovori, te da učini da budu pobijeni svi koji se ne poklone liku te zveri. I učini da svi, mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi, načine sebi žig na svojoj desnoj ruci ili na svom čelu, da niko ne može ni kupi ti ni prodati sem onoga ko ima žig, ime zveri ili broj njenoga imena.” (13:11-17)
    O vome Simonu Magu sam govorio kako ga je Muhamed pomijesao sa Simonom Kirinejcem,a onda je ovog pomijesao sa Gospodom,jer je Simon Mag propovijedao po Indiji.

  21. #96
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Markion i Markioniti
    Markion je svakako najpoznatiji jeresijarh II stoleća. Rođen je u Sinopi u Pontu u Maloj Aziji. Predanje kaže da je njegov otac bio episkop toga grada. Oko 140. godine dolazi u Rim i postaje Kedronov učenik. Iz Rima je se njegovo učenje širilo svuda naokolo.

    Po kazivanju Hegezipa, jednog od prvih crkvenih istoričara, čija djela su tek fragmentarno sačuvana, u vreme Jakova Pravednog, prvog episkopa Hristove crkve u Jerusalimu, postojao je jak bedem protiv jeretičkog ekspanzionizma: «Prvi koji je počeo da kvari učenje Crkve bio je Tebutis, nezadovoljan time što nije postao episkop. Odatle je proistekao i Simon i njegovi sledbenici; takođe i Kleovije /njegova sekta predstavlja ogranak samaritanstva/ sam sa svojim sledbenicima, Dositej i njegovi, Gortije i njegovi, kao i Masbotije /takodje samaritanski ogranak/. Od ovih nastadoše meneandrijevci, markioniti, karpokritijevci, valentinijevci, basilidijevci i saturnilijevci. Svi su uvodili neštvo svoje, drugačije od drugih, a u osnovi lažno učenje. Od njih su proizašli pseudo-hrišćani, pseudo-proroci i pseudo-apostoli; svojim pogubnim rečima protiv Boga i Hrista oni su narušavali jedinstvo Crkve..."

    Protiv Markiona i markioonita pisali su mnogi crkveni bogoslovi i izobličavali njihovo učenje: Tako je nastupio Teofilo (episkop Antiohije 169.god.), Filip – episkop u Gortini, Irinej Lionski, Modest, Vardesan Sirski (živeo u vreme imperatra Marka Aurelija, 173-177), Tertulija, Origen, Epifanije,...Postojanjem Crkvenih apologeta u prvom i drugom i trecem vijeku mozemo da zakljucimo da stablo Pravoslavne Crkve nikad nije prekinuto u minulih dvije hiljade godina,jer Gospod je rekao da ``Njegovu Crkvu ni adska vrata nece razvaliti``.
    Kao Markionov učitelj važio je Kerdon, koji je rodom bio iz Sirije. U Rimu je se pojavio krajem tridesetih godina II stoleća, u vreme rimskog episkopa Higina (139-142. godina), dakle otprilike kad i Valentin. O Kerdonu Irinej Lionski piše: »Izvesni Kerdon, prethodnik Markiona, takođe se pojavio u vreme Higina, devetog episkopa. On je došao u crkvu, prineo javno pokajanje, ali je imao drugačiji način života tako da se opet kajao, ali nije održao datu reč i bio je izopšten od crkve..." ('Protiv jeresi', III, 4, 3.) - „Izvesni Kerdon, ishodeći iz toga što je prihvatio učenje Simona (a došao je u Rim u vreme Higina, devetog episkopa), učio je da Bog koji je dao zakon, nije Otac Gospoda našeg Isusa Hrista... Ovo učenje posle njega je prihvatio Markion, koji je rodom iz Ponta. On je zatim dalje razvio to bogohulno učenje..." (I, 27) – Markion je upravo učio da Bog hrišćana nije isti Bog koji je stvorio svet.
    Justin Filosof u svojoj nesačuvanoj knjizi protiv Markiona, koji je sastavio još za vreme Markionovig života, piše o Markionovoj zanesenosti: »Markion iz Ponta i sad uči lakoverne da je on nekakav bog koji je veći od Tvorca. U čitavom rodu čovečijem našao je ljude koji uz pomoć demonske sile (nagovara) da bogohule i da odbacuju istinu o tome da je Tvorac sveta i Otac Hrista. Uče da je svet stvoren od nekog drugog boga koji je veći od Tvorca. Sebe vole da nazivaju hrišćanima, varajući tako lakoverne; isto tako nazivaju se i filosofima..."(Apologija', I, 26)

    Irinej iznosi da je znameniti smirnski episkop Polikarp, susrevši se u Rimu (gde je mnoge pobožnike odvratio od jeresi) u dubokoj starosti u vreme rimskog episkopa Aniketa (157-168. godina) sa Markionom, na pitanje ovog da li ga poznaje, odgovorio: »Znam te. Ti si prvjenac satane!«('Protiv jeresi', III, 3. 4)

    Markionovo učenje velikim delom je nastavio Tatijan, koji je najpre bio učenik Justina Filosofa: »Od Saturnina i Markiona nastaju enkratiti koji propovedaju bezbračnost, odriču da je Bog stvorio svet a takođe su Boga u tajnosti osuđivali što je stvorio muškarca i ženu radi rađanja dece. U svojoj neblagodarnosti Bogu, Tvorcu svega, oni su uvodili uzdržavanja i smatrali su da je nemoguće spasenje prvog čoveka. Eto šta su oni učili, a to bogohulno učenje uveo je neki Tatijan koji je u prvo vreme bio uz Justina, a nakon što je Justin postradao, Tatijan otide iz Crkve te u svom zloumljenju postavi sebe iznad drugih, načini neko svoje učenje, kazivaše o nekim nevidljivim eonima, slično kao i Valentin. Tatijan je zajedno sa Markionom i Saturninom objavio da je brak poguban i razvratan, smišljajući mnoštvo dokaza o tome da Adam ne može dobiti spasenje..» (Irinej Lionski: 'Protiv jeresi', I, 28.1).
    Krajem četvrtog stoljeća dolazi do pretapanja markionizma u manihejstvo, no to pretapanje nije označilo njihov definitivni kraj.Postoje podaci da je blazeni Avgustin,koji je u posetku bio jeretik,kasnije progonio manihejce.


    Kao gnostik doketista učio je da Hrist nije rodio od blažene Marije, već da je se iznenada pojavio i propovedao u Kapernaumu. A Njegova propoved je odbijala ljude od starozavjetnog Demijurga.
    Markion je naglašavao asketizam, i poput montanista uvodio je nove postove.
    'Antiteze' su glavno Markionovo delo. Respektovao je najviše 'Evandjelje po Luci', u kome izostavlja sve što je napisao o rodjenju Gospodnjem i sve što Hrist iznosi o Svome Ocu kao Stvoritelju. (Irinej: 'Protiv jeresi', I, 27, 2-4). Oduševljavao je se apostolom Pavlom kao velikim misionarem i protivnikom judejstva, te je provizorno prihvatao deset njegovih poslanica.

  22. #97
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,410
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Po pitanju crkvene organizacije markioniti se nisu razlikovali od Crkve: imali su krštenje u vodi i pomazanje uljem, imali su episkope, prezbitere i djakone, čak su se neki pokazali i kao mučenici. Po obredu se dakle nisu mogli razaznati kao jeretici, tako da su dobijali brojne sledbenike. Po ovom pitanju Justin Filosof iznosi: «Mnogi veruju ovom čoveku kao jedinom koji zna istinu, a nama se smeju».
    Pozitivno u Markionovom učenju je to što je odbacivao vaskrsenje tela, već je učio da duša vaskrsava i duša se seli iz jednog tela u drugo. Takodje i to što je video nespojivu razliku izmedju starozavetnog Boga osvete, gneva i krvološtva (- kako su Ga već redakcije prikazale), i novozavetnog Boga koji je Ljubav, Blagost i Dobrota.
    Pogledajmo šta o Markionu piše i izveštava znameniti Epifanije Kiparski u svome 'Panarionu':
    «Markion od koga su markionisti, od naprijed rečenog Kerdona imao je povod svom učenju, a i sam je nastupio u svetu poput zmije. Obmanuo je veliko mnoštvo, ustanovio je učenje koje se i do sada na mnoge načine produžava. Ova jeres je i sada u Rimu i u Italiji, u Egiptu i u Palestini, u Arabiji i u Siriji, na Kipru i Tivaidi, i čak i u Persiji, i u drugim mestima. Jer je ovaj lukavi u ovim zemljama stekao veliku silu u obmani.
    Markion je bio rodom iz Ponta, kažem iz Elenoponta, iz grada Sinope, kako o njemu svedoči mnoštvo glasina. Na početku svog života podvizavao se u devičanstvu: bio je monahopodvižnik, i bio je sin episkopa naše svete katoličanske Crkve. Posle malo vremena, pao je u iskušenje sa nekom djevojkom, a oskvrnivši je, lišio je sebe i nju nade, i zbog učinjenog skrnavljenja bio je od svog oca isteran iz Crkve. Jer, njegov otac je bio znamenit u pobožnosti i privrženik istine i bio je ukras episkopskog služenja. Mnogo je molio i tražio od svog oca pokajanje, ali nije dobio oproštaj od sopstvenog oca. Teško je bilo dostouvaženom starcu i episkopu, ne samo zato što je sin pao, već i što je i njemu naneo sramotu. Pošto Markion nije dodvoravanjem dobio oproštaj za koji je imao potrebu, to je, podnoseći od mnogih ismejavanje, pobegao iz svog grada, i došao je u sam Rim, posle končine rimskog episkopa Higinona. On (Higinon) bio je deveti posle apostola Petra i Pavla. Tada su se sakupili svi ondašnji preostali starci i apostolski učenici, i Markion je od njih tražio da bude primljen u opštenje (zajednicu), ali mu niko nije snishodio. Posle toga, ogorčen što nije dobio nastojništvo i pristup u Crkvu, namislio je protiv sebe samog i našao pribežište u jeresi obmanjivača Kerdana.
    On počinje, kako bih rekao, od samog početka, od uvodnih pitanja koja postavlja tadašnjim prezviterima, pita ih govoreći: „Kažite mi šta znači: ne sipa se novo vino u mehove stare (Mt 9:17), i, "Ne prišivaju se nove zakrpe na staru haljinu, inače će odadreti je (Mk 2:21), i staroj ne odgovara; jer će veća rupa biti?" (Mt 9:16) Kada su ovo čuli krotki i svesveti prezviteri i učitelji svete Božije Crkve, to su, posledujući i saglasno dajući odgovor, i izjavili su mu kratko, i rekli su mu: „Čedo, stari mehovi - to su srca fariseja i književnika, koji su ostareli u grehovima, i nisu primiti propoved Jevanđelja; a stara odeća, to je Juda, koji je ostario u srebroljublju, i nije primio propoved nade o novoj, i svetoj nebeskoj tajni. Bio je pridružen jedanaestorici apostola, i prizvan od samog Gospoda, ali po svojoj, a ne po bilo čijoj krivici, pokazao se, kao preterani ubica, zato što njegov razum nije bio usaglašen sa višom nadom i nebeskim prizvanjem za buduća blaga umesto ovdašnjeg bogatstva i hvale i prolaznog prijateljstva, nade i prijatnosti. Na ovo je Markion odgovorio: „Nije, ne tako; nije to, već drugo znače reči". I nisu ga hteli primiti. On im je javno kazao i ovo: „ Zašto me niste hteli primiti?" oni su odgovorili: „Ne možemo to učiniti bez odobrenja časnog tvog oca. Jer je jedna vera, i jedno jednomislije, i mi se ne možemo protiviti dobrom saslužitelju, ocu tvome. On, Markion je revnovao i nadimao se velikim gnjevom i visokim uzdizanjem, proizveo je raskol, sam sebi stvarajući jeres, govorio je: „Ja razdeljujem crkvu, i uneću raskol u nju do veka". On je zaista uneo ne mali raskol, ali Crkvu nije razdelo, već samoga sebe odvojio i one koji su mu poverovali.
    Povod svome učenju on je uzeo od gore pomenutog Kerdona, obmanjivača i varalice, jer je ovaj propovijedao dva načela. Pridodao je svoje ka njegovom, kažem Kerdonovom učenju, i predstavio nešto drugo u poređenju s njim, govoreći da postoje tri načala: jedno više, koje se ne može imenovati (iskazati) i nevidljivo, koje se može nazvati dobrim Bogom, i ono nije stvorilo ovaj svet. A drugo je vidljivi Bog, i Tvorac, i demijurg, a treće je tako reći sredina između dva prva, vidljivog i nevidljivog, đavo. O Tvorcu i demijurgu i vidljivom Bogu govori to što je On Bog Judeja, i on je Sudija. Kod samog Markiona govori se i o devičanstvu. On propoveda o postu i suboti. Tajne po njemu savršavaju se vidljivo za oglašene. U taj nama on upotrebljava vodu. U subotu se posti iz ovog razloga: naime, govori on, subota je dan počivanja judejskog Boga, koji je stvorio svet, i u sedmi dan je počinuo; mi ćemo postiti u subotu, da ne bi u dan počivanja judejskog Boga radili. Podobno mnogim jeresima, on odbacuje vaskrsenje tela, dok pak govori da samo duši pripada vaskrsenje, život i spasenje.
    Ne vrši se, po njemu samo jedno krštenje, nego i do tri i više krštenja, kako sam čuo od mnogih. Ovo se dozvoljava davati onima koji to žele. Dopuštenje da se daju tri krštenja ili više, proizišlo je od njega povodom ismejavanja kojem je bio on izložen od njegovih učenika koji su ga poznavali, a iz razloga skrnavljenja devojke koje je učinio. Oskvrnivši devojku u svom gradu, on je pobegao, i budući da se našao u velikom padu, to je namislio ovaj obmanjivač za sebe drugo krštenje; govorio je: dozvoljena su za otpuštenje grehova, da se dadu tri kupke, to jest tri krštenja. Ako je neko pao u prvom, pokajavši se prima drugo, a tako i treće, ako posle drugog, učini greh. On to govori zato da bi sebe spasao od ismejavanja, i predstavio se posle svoga pada opet očišćen i pribrojan broju nevinih. Lažno je pribavio svedočanstvo o tome kao da je istinito, a koje može zavesti, ali ne znači sasvim da je istinito to što govori. On je govorio: „Gospod kada je bio kršten od Jovana, rekao je učenicima: imam se krstiti krštenjem, i što hoću, nisam li već svršio?, i opet: čašu imam ispiti (Mt 20:22), i što hoću, nisam li već ispunio? i tako je zapovedio da se daje krštenje".
    I ne samo to, nego i zakon odbacuje, i sve proroke, govoreći da su oni prorokovali od kneza koji je stvorio ovaj svet. A Hristos je, govori on, sišao s više od nevidljivog i neiskazanog Oca za spasenje duša, da bi izobličio judejskog Boga, i zakon, i proroke, i tome slično. Gospod je sišao do Hada da bi spasao sve od Kajina, Koreja, Datana i Avirona, Isava i sve narode koji su znali judejskog Boga. Njih, i Abela, i Enoha, i Noja, i Avraama, i Isaaka, i Jakova, i Mojsija, Davida i Solomona, On je njih ostavio tamo u Hadu, zato što kako je on (-Markion) govorio, jer su oni priznavali jednog Boga, Tvorca i sazdatelja, i živeli su dobro mu čineći, a ne pouzdanjem u nevidljivog Boga. Markion daje odobrenje ženama da vrše krštenje. Kod njih je sve ispunjeno komedijom, i nema ništa drugo. Oni se usuđuju da tajne obavljaju u prisustvu oglašenih.
    Markion je takođe priznao kako je sam rekao, ne vaskrsenje tela već duša - i priznaje spasenje duša a ne tela. Slično ovome, on utvrđuje pretvaranje duša i preseljavanje iz jednih tela u druga tela.»

    Ovo su samo neke od sekti,a bilo ih oko dvadeset kako kazu Jehovini svedoci.Ucenja su bila ovakvog tipa,koja cak ni oni ne prihvataju.Jedino sto im ostaje je da priznaju nepogresivo ucenje Pravoslavne Crkve,ali postoji problem zato sto jos nisu spoznali istorijsku i dogmatsku istinu.

  23. #98
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Podgorica
    Posts
    748
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Jahovine svjedoke, Vehabije, Hari Krisnase i sljedbenike ostalih sekti bi trebalo okrnuti suncu i apelovati na istovremeno samoubistvo. Neka idu u raj ti krasni i divni ljudi.

  24. #99
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    1,255
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Hehe !

    Ja bih prije postao jehovin svjedok nego recimo navijač manchester uniteda !

    Poenta priče : nije sve u religijama !

  25. #100
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,311
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by rapsod View Post
    Oni su opasni jer prave strahovite probleme kad neko hoce da napusti njihovu organizaciju.

    Tipicna americka hriscanska organizacija. Jeli to dovoljno rec da bi ljudi shvatili koliko su opasni po njihove sopstvene clanove?
    a to si saznao... odakle?

Page 4 of 6 FirstFirst 123456 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •