SRPSKI JUNAK IZ ZETE MIJOVIC VASO

Na isteku dvadesetog vijeka,
Kad potece od krvi rijeka,
Jaca i od Drine i Neretve,
I kad strasne zapocese zetve,
Mlado zito kad povi klasove,
Cuse srpski junaci glasove
Sa Ozrena i sa Romanije –
Da se srpski narod za spas bije
Sa vjecitim srpskim dusmanima:
Ustasama i muslimanima,
Sa Tudjmanom, drugim Pavelicem,
I Alijom Izetbegovicem;
Da bezdusne njene soldateske,
Pripremljene za pokolje zvjerske,
Idu srpski narod da pokolju,
Ljuce nego na Lijevcu polju,
Preko Drine da ne bude vise
Srpske duse da slobodno dise!
To zacula srpska Zeta ravna,
Nemanjina postojbina davna,
Pa se dize na noge junacke
Cvijet zetske mladosti momacke –
Srpski narod pro Drine da brani
I da mnoge izbjeglice hrani,
Ko sto cine braca u nevolji,
Na muci se vidi ko je bolji!
A kad kliknu sa Velesa vila:
»Crnogorci, srpska braco mila,
Ne cekajte vise ni dekika,
Da vas srpska ne kori mladika,
No junacki pro Drine hitajte,
Srpsku vilu za pute pitajte,
Romanija jeci od halaka
Harambase starine Novaka,
Koji zove vjecite hajduke
Da sijeku zulumcare Turke!«
Zacu vilu MIJOVIC VASO,
Pa je brzo oruzje pripaso,
Po ugledu na junacke pretke,
Uze pusku i prebroja metke,
I u Srpsku Republiku podje,
Preko gora vucjim hodom dodje
Dje se srpske okupljahu vodje,
Dje ga srete novi Karadjordje
Karadzicu Vukov Radovane,
Iz Petnjice kolijevke slavne
Ustanika Karadzica Vuka,
Koga stvori srpskog roda muka,
Da se brani i perom i macem
I odoli dusmaninu jacem,
Cim ugleda junaka iz Zete,
Karadzic mu dade hrabre cete
Da predvodi kroz borbe i cuva,
Tad Mijovica Vaso, munja suva,
Junacima svojim glasno rece:
»Mucka krv ce gorama da tece,
Pa kom srce u grudima tuce
Taj ce sa mnom da ****** bije,
Srpsku nejac sto kolju i muce,
Al kuda se srpski barjak vije
Tuda nece ****** hodati,
Srpska ce se drzava roditi,
Dje je davno Turkom zakopana,
Padom kralja Hercega Scepana!
Zato za mnom ko smije i moze
Za krst Casni, hajd pomozi, Boze!«
Kako Vaso Mijovicu rece,
Za njim muske potekose pece,
Sve valjasti i stasiti momci,
Viteskijeh junaka potomci,
A pred njima Mijovicu Vaso:
»Pricekaj ga poturcena maso,
Lako ti je tursku nejac klati,
Doslo doba da ti koza plati
Sva krvava i sramna zlodjela,
Popricekaj, ide vojska smjela!«
Samo mogu opjevati vile,
Sto su svuda uz junake bile,
Na koja je sve bojista staso
Sa borcima Mijovicu Vaso,
To od njega niko nece cuti
Junak samo ratuje i cuti!
Oko Brckog kakav se boj bio
Dok se nad njim dim krvavi vio,
To bi samo Filip Visnjic moga
Da opjeva sa vidika svoga,
Sa koga je opjevao vodje
Sa kojima ispred vojske podje
Na Misarsko Polje Karadjordje.
U Brckom je i kamen gorio,
Tu se Vaso Mijovic borio
Srpska zemlja da koridor ima,
Da ostane manje dusmanima
Zemlje koja kao Misir radja,
Radi koje Turcin ljuto gadja
Granatam srpske hrabre cete,
Sokolovi za sokolom lete,
Ne gledaju ranjene i pale,
Poginule gusle ce da zale,
Sto ce da se u pjesme nastane,
Ko pogine nesmrtan postane!
Mijovicu Vasu – pukovniku,
Koji brine o svakom vojniku,
Ratna sreca cesto se smijesi,
Dje se sudba veze i drijesi,
Dje ognjeni gore Strasnog suda,
Junastvom se samo cine cuda!
Vaso ima vitesku taktiku –
Prvi stupa pred vojskom u bitku,
Kao nekad stari komandiri –
Crnogorski slavni brigadiri,
Sto su prvi sabljama mavali
I ovakve komande davali:
»Uris, za mnom, moja braco draga,
Na prokletog hriscanskoga vraga!«
Dje pred oci junacke prah gori,
Dje se muski za srpski rod bori,
Tu je Vaso sa borcima prvi
Prolazio kroz rovove krvi,
I gonio dusmanske soldate,
Na ****** bacao granate,
Gonio ih iz srpskih krajeva,
Srpskih njiva, basta i gajeva,
Republiku Srpsku da prosiri,
Da ****** u nju ne priviri!
Vodio je Vaso na Plitvice
Svoje borce i ustaske zlice
Progonio sa srpskih pragova,
Da im nema krvnickih tragova,
Da Srbima jednom zora svane
I okov im sa vratova spane,
Koji sebi sami nabacise
Kad Hrvatsku od Beca spasise!
Pored Vasa hrabro ide Ranko,
Desno krilo i hitro i jako,
A lijevo krilo cini Budo,
Uzdanica i junacko cudo,
Gonila je momcadija njina
Tudjmanovce oko tvrdog Knina,
Mrznule su ustasama kosti
Cim zapocne Vaso da ih gosti
Uz poklice srpskijeh junaka:
Iz pusaka crnijeh krusaka,
Ustasama Vaso je nudio
I tako ima za sva zla sudio!
Krajinu je Vaso pregazio
Srpsku djecu branio, pazio,
Od ****** i mudzahedina,
Kojima je krv hrana jedina.
Slavonija vazda ce da pamti
Kako zemlja zapaljena plamti,
A kroz plamen prolijecu cete
Na ustaske rovove sto lete,
Vasovi su borci kroz te vatre
Isli za njim da ****** satre.
Iz Bratunca pamtice ga braca
Kako nadu srpskom rodu vraca!
Junastvom je kod sela Skelana
Postanuo strava muslimana,
Sto Nasera Orica pratise
I grdni se majkama vratise.
Srpske gusle dusmane ne kude
Gusle srca iz dremeza bude,
Pa istinu i za turke zbore
Kad se muski sa Srbima bore.
Padali su Vasovi junaci,
Dje se viju viteski barjaci.
Ristanovic Bube dje poginu,
Muslimanski cvijet tu izginu,
Osveta je srpska toga dana
Zvala borce bez straha i mana
Da junastvom junaka ozale
I okaju za slobodu pale.
Nece Vasa nikad boljet dusa
Zbog podviga na vrhu Causa,
Kada Turke s utvrdjenog visa
Kao oluj u jurisu zbrisa
I polomi dusmanske bunkere
Sa borcima pravoslavne vjere!
Pamtice se za Bratunac bitka,
Kad od krvi zemlja posta zitka,
Dje pred vojskom pukovnika Vasa
U bjezanju potrazise spasa
Muslimanski vojnici uporni,
Sto odose grdni i umorni
Sa bojista na kome sve gori
Dje se za cast i opstanak bori.
Ta je bitka i pobjeda slatka
Generala slavnog Mladic Ratka
Obavila junackom radoscu,
Pa junaka vjencanog hrabroscu,
Mijovica Vasa obradova,
Sa posvetom pistolj mu darova,
Dar kojim se vojnici daruju
Kad junacki zakoni caruju.
Pod Igmana Vaso je hodio
I junake birane vodio,
Gavranove mesom je hranio
Dok je Igman junacki branio
I visove Bjelasnice plave,
S koje hrabre letijahu glave,
Onih sto se borise za kote
I gubise u borbi zivote,
U te strasne trene i casove
Drug je druga drzo za pasove,
Uz igmanske puzeci visove,
Strme i za palninske risove,
Puze vrhu snijezjeh kula
Jovanovic Rade, za njim Stula,
A pred njima visok kao breza
Hrabri Srbin Zenicanin Terza,
Mijovicu stize na rovove
Pod kamene igmanske krovove,
Zauzese igmansku tvrdjavu,
Jovanovic Rade vjecnu slavu
Tu zadobi – tu ga metak zgodi,
Ko pogine za pjesmu se rodi!
Hrabri Terza tu ranu zadobi,
Posto mnoge razagna i pobi!
Sa krvlju se oboji planina,
Tri Srbina ubi turska mina,
Iz pobrdja Sloba i Gorana,
A pokraj njih Simica Dragana,
Za njima je nebo lilo suze
Sto ih zemlja u jurisu uze!
Bjelasnica visoka pamtice
U jurisu nove Obilice,
Sto ih Vaso Mijovic predvodi
Kroz rovove iduci slobodi!
Vazda kad je tesko srpskom rodu,
Kad drzavu gubi i slobodu,
Iz naroda na poljane bojne
Pojave se perjanice vojne,
Zablistaju vojnicke zvijezde,
Strahinici novi i Prijezde,
Jugovici, djeca Jug Bogdana,
Vitezovi viteskih megdana,
Koje gusle u pjesme nasele
Potomcima da srca vesele.
Tesko onom koga u vijeku
Srpske gusle kletvom posijeku,
A takvijeh jada i izroda
I otpada hrabrog srpskog roda
I ovog je rata bilo mnogo,
Al Gospod Srbima pomogo
Tako sto je imao Junaka –
Vitezova Vukotica Janka,
I velikog Misica vojvode,
Kavalira slave i slobode,
O takvima ova pjesma pjeva
Potomcima Bajovih zmajeva!
Mijovicu Vaso, pukovnice,
Tvom junastvu ova pjesma klice
I tvojijem borcima bez mana
Potomcima Strahinica Bana,
Kad moradnu Srbi ratovati
Podvige ce vase svetkovati.

Djuradj Veselin


Ova nesreca josh bivstvuje zahvaljujuci nekome iz DPS-a
Zalosno