*** U potrazi za knjigama ***

[BlackVelvet]

ZNa li neko gdje u Podgorici mogu naci knjigu Narodni ucitelj, od Vase Pelagica? u gradskoj knjizari je nema. Bilo bi pozeljno sto novije izdanje

[Rakun]

ZNa li neko gdje u Podgorici mogu naci knjigu Narodni ucitelj, od Vase Pelagica? u gradskoj knjizari je nema. Bilo bi pozeljno sto novije izdanje

Knjižara kod Trendina(bivšeg Jastreba) preko morače

[BlackVelvet]

zahvaljujem

[Riddle]

Zna li neko možda kad će biti u nasim knjižarama biografija Steve Jobs-a od Waltera Isaacson-a? Jeste da se tek pojavila prije nekih mjesec dana u knjižarama po Americi ali možda neko zna ko je otkupio prava ili tako nešto na tu knjigu za naše područje...

[JFK]

MCTS Self-Paced Training Kit (Exam 70-680): Configuring Windows 7

Ako neko ima za prodaju ili ako zna dje bi se moglo naci, neka javi.

[Drug Tito]

Saburo Sakai - Samurai

Nekad sam je davno procitao, ali nikako da je nadjem. Probao u Karver i u gradsku... Da mozda neko ima da pozajmi?

[KaLuPG]

Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja, zna li neko gdje ima da se kupi u PG?

[Beethoven's C***]

Zna li ko đe mogu nać Game of Thrones knjige,i pošto koštau?

[Čika Džo]

Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja, zna li neko gdje ima da se kupi u PG?

Karver ima skuplje izdanje, Gradska možda jeftinije.

Zna li ko đe mogu nać Game of Thrones knjige,i pošto koštau?

Ako ćeš mi vjerovat', bilo ih je u Narodnu Knjigu ranije (kod Volija u centar, viđećeš nekoliko glupih slogana poput 'ako si ČITAČ, svrati na po jednu' itd.) ali ne znam cijenu i ima li ih sad. Provjeri, ako nisi.

[Beethoven's C***]

Fala ti,pogledaću.

[Rakun]

Zna li ko đe mogu nać Game of Thrones knjige,i pošto koštau?

čini mi se da sam vidio u Mamut u Delti

[anfield]

Da ne znate ima li gdje knjiga "The cuckoo's egg" od Clifford Stoll-a? Knjiga je iz 1989 godine..
Našao sam PDF verziju ali bih ipak radje knjigu kupio ako ima...
Čisto sumnjam, ali eto da pitam za svaki slučaj...

[the_sacrament]

da ne zna neko od vas mogu li na internetu naći knjigu od lidije nikolić-osećanja o sećanja, ima je u gradskoj knjižari u podgorici ali zbog vremenskih neprilika ne mogu do tamo trenutno ići, pa sam mislila da ako neko zna gdje je na internetu mogu naći, da me obavijestite
zahvaljujem .

[KRKNA]

Ako iko može da mi pomogne da nabavim - kupim knjigu, bila bih veoma, veoma zahvalna...
Dnevnik jednog čudovišta - Zora Dirnbach

[Čika Džo]

Jurim Bucatijevu Tatarsku Pustinju, ako neko naleti na primjerak neđe, plaćam dvostruko ako mi ga uzme. To vam znači da vam dođem 12 eVrAH ako je platite 6 itd.
Častim i kafu pride.

Prethodni primjerak izgubljen.

[Raquel]

Imam ja 1 primjerak, taman da ga skinem s qrca.
No je vanredno stanje..

[oktagon]

Vazno je zvati se Ernest ? De Profundis ? Misli, aforizmi, parabole ? Nesto od Vajlda lise Dorijana Greja ?

[Čika Džo]

Vajlda možeš da nađeš u bilo koju Podgoričku knjižaru, za to drugo nemam pojma a i ne zvuči mi zanimljivo.

Iskočite i potražite prije nego pitate na forum, ljudi, dosta toga što se traži ima u knjižarama po centru.

[oktagon]

Koje drugo, sve je ovo Vajld . Mozes da ga nadjes ali samo Greja.

[Čika Džo]

Bio sam siguran da je Mono i Manjana izdala nekoliko njegovih knjiga u nekoj kolekciji.

Očigledno i ja platih cijenu toga što sam čitao samo Dorijana Greja. Kakav danak neiskustvu, izvinjavam se.

[skobalj]

Đe bi se mogle naći Fight club (Chuck Palahniuk) i High Fidelity (Nick Hornby)? Ove standardne knjižare po Podgorici ih nemaju niti će ih nabavljati. Po njihovim riječima. Pokušavao sam da ih naručim i preko Narodne knjige, ali oni vele da to ne dobijaju. Kao za inat, mogla mi je jedna koleginica donijeti Fight club sa sajma u Beogradu, ali ja već bijah naručio, pa reko da ne dupliram. Kasnije se ispostavilo da nemaju odakle da je naruče.

EDIT: Fight club pronađen u Gradskoj knjižari na spratu. Na engleskom jeziku, ali makar je pronađen. Od istog pisca ima još makar šest naslova, koga zanima.

[Billie Jean]

"Masoni u Jugoslaviji" od Zorana Nenezica, ako neko zna dje bi se mogla nac?

[mockingbird666]

John Fante-Ask the dust

Dzon Fante-Upitaj prah?

Da li neko mozda ima informaciju gdje naci ovu knjigu? Svuda sam trazila,nema u knjizarama,bibliotekama..
Hvala.

[Ćipur]

SAVREMENA POEZIJA: „Živio i preživio“, nova knjiga pjesama Jevrema Brkovića u izdanju „Vijesti“

Svijet je dom, a ne crkva



Na samom početku novog stoljeća novog milenijuma publikovana su Sabrana djela Jevrema Brkovića u trideset tomova, a od tada objavljeno je i nekoliko novih kapitalnih ostvarenja (romani, dnevnici, zbirke poezije, eseja, brojni članci u periodici). Zbog izuzetne kreativnosti, stvaralačke kondicije i literarne svježine ni zamašni opus Jevrema Brkovića, ni njegova bibliografija nijesu konačni, jer se uvijek očekuju vulkanska iznenađenja.
Jedno od tih iznenađenja je i njegova nova knjiga poezije Živio i preživio, pod naslovom naizgled jednostavnim, ali egzistencijelno-semantički vrlo pregnantnim, sa dominantno lirskom aurom.
Nepretenciozna Pjesnikova riječ na početku je samo uvod i putokaz u njegovu novu stvaralačku avanturu, pomoć čitaocu prije ulaska u jedan novi pjesnički svijet, da ga ohrabri, da se snađe, ali i da sam istražuje i promišlja.

IZ LIČNE arhive

Knjiga poezije Jevrema Brkovića Živio i preživio ima vrlo zanimljivu strukturu. Sastavljena je od osam ciklusa (krugova). Broj nije slučajan, jer osmica simboliše egzistencijelno-kosmičku spiralu, istovremeno put naviše i put naniže.
Prva tri ciklusa čine pjesme nastale u ranom periodu Brkovićevog stvaralaštva, od 1958. do 1965. godine. Za to vrijeme izašlo je nekoliko njegovih pjesničkih zbirki. Zašto su te pjesme ostale da sve do sada ne budu objavljene autor je nastojao da objasni u svome uvodnom slovu za knjigu.
U četvrtom dijelu zbirke nalaze se pjesme nastale u „zagrebačkom periodu“, dok ostali obuhvataju poeziju nastalu u novoj crnogorsko-podgoričkoj fazi, nakon njegovog povratka iz sedmogodišnjeg egzila, nastale od 2007. do 2011. godine. Knjiga se, u stvari, završava poemom posvećenoj njegovoj nedavno preminuloj supruzi Kaći Brković, koja je bila podstrek za nastanak cijele zbirke. Poema Cio sam u tvojoj smrti kao neka koheziona sila drži iznutra strukturu ove zbirke, ali i iznova povezuje cijelo stvaralaštvo Jevrema Brkovića, daje mu neku posebnu lirsku intonaciju i nanovo osvjetljava njegovu životnu i književnu egzistenciju, karavađovski odozdo, danteovski odozgo.
U stvari, knjigu Živio i preživio uglavnom čine manji i veći segmenti „poetske građe“: pjesme iz porodične i lične arhive, iz crnogorske skrinje, iz kućne biblioteke, iz ladica pisaćeg stola, a koje je Kaća godinama čuvala i brinula o njima.
Zbirka, s jedne strane, pruža podatke iz pjesnikova života koji je „živio“, u kojemu je „preživio“ i najteža iskušenja i velike opasnosti. S druge strane, životni i stvaralački vijek Jevrema Brkovića bili su ispunjeni i ljubavlju i srećom, uspjesima i radostima. I samo sjećanje je veliki, nepregledni arhiv, u godinama kada se svode životni bilansi.
Poezija zastupljena u ovoj knjizi ima posebno mjesto u njegovom opusu, a naročitu vrijednost i značaj za Brkovićeve biografe, književne kritičare i estetičare, istraživače crnogorske književnosti...
Načela pisanja nove zbirke poezije Jevrema Brkovića emaniraju kako iz njene cjeline tako iz svake pjesme, poeme ili ciklusa posebno.
To su, zaista, faksimili duše, rukopisi srca, izrazi istančane senzibilnosti, u amplitudi između mladalačkog doživljaja svijeta i čovjeka koji seizmološki osjeća sve potrese iz dubine svijesti i podsvijesti, ali i pogled s visina uma. Pred čitaocem je izvorna građa lirskog porijekla, odlomci zagubljenih originala, pjesničke povelje mladosti, dukljanski tipici, crnogorsko „slovo ljubve“ na kraju.
Knjiga je sazdana iz više slojeva. Egzistencijelni sloj je površinski, u rasponu živio i preživio, a ispod njega se kriju palimpsestne naslage: jezičke, estetske, metafizičke, ontološke, aksiološke.
Ovo lirsko zdanje liči na autorovu kulu sjećanja, piramidu vremena.

ZAGUBLJENE a neizgubljene pjesme

U ciklus Zagubljene a neizgubljene pjesme ušle su baš one kako u naslovu stoji: iz ranog perioda stvaralaštva Jevrema Brkovića, nastale između 1958. i 1965. godine i u intervalu između 25. i 32. godine pjesnikova života. Upravo u to vrijeme se afirmisao i postao nezaobilazno ime u crnogorskoj poeziji druge polovine 20. vijeka, prepoznatljivo na širem jugoslovenskom prostoru.
U rasponu između vremena kao kosmičke kategorije i nevremena zemaljskog u pjesniku narasta drama koja se prenosi na sve oko njega.
Drugi ciklus pjesničke zbirke Živio i preživio čini petoglasna poema Adam i Eva iz Podbišća, koju je nadahnula njegova mlada Beatriča, Kaća, kasnije njegova životna saputnica.
Poema je modernistička u odnosu na vrijeme u kome je nastala, što se posebno ogleda u govoru ženskog tijela i apoteozi njemu. Dva mlada tijela okružena divljinom i ljepotom kucaju na vrata kosmosa. Prirodno lijepo se pretvara u estetsko. Ispod nebeske svile dva zaspala mlada tijela u paprati i ljepoti. Priroda je okvir za veliku čistu ljubav. Čula su opijena i opčinjena uzvišenom ljepotom.
Ova ljubav ima svoj nastavak u Miločerskim katrenima o njoj i meni, napisanim godinu dana kasnije.
Četvrti, „zagrebački ciklus“, iz pjesnikovog izgnaničkog perioda, inspirisale su mlade gospe čiju je prolaznu ljepotu pjesnik ovjekovječio i pretopio u liriku.
Najnovije pjesme Jevrem Brković je uvrstio u poseban ciklus. „Samo si za život hrabrosti imao“. Sam naslov izaziva brojne asocijacije.
Filozofi tragaju za sopstvenim mišljenjem, tražeći spas od kosmičke samoće, čineći da se Ja što više nađe „u sebi i kod sebe“. Za njih je egzistencija sloboda u odnosu na postojanje kao bačenost, izgubljenost u prostoru i vremenu.
Za pjesnike je to propitivanje svoje pozicije između Erosa i Tanatosa, iskušavanje pjesme. Dok filozof osvjetljava egzistenciju u brizi za samog sebe, pjesnik je, u mučnini života, živeći izaziva. Prvi ispituje mogućnosti (su)života sa drugim, ovaj drugi je u nesporazumu sa sobom. Po Sartru: „Pakao – to su drugi“, otud i osjećanje mučnine, dok je pjesnik u nesporazumu i sa svijetom i sa samim sobom.
U pjesmi „Samo si za život hrabrosti imao“, čiji naslov vuče deset vagona nagona za životom i smrću, pjesnik se, u obračunu sa sobom, vajka što je sve u životu propustio, što nije, živeći, uradio kad je trebalo – a trebalo je, kad je bilo pravo vrijeme da se, u ime onostranosti i postojanja ovostranog, vrati ulaznica životu i Apsolutu pljune u lice!
U vječnoj, prokletoj dilemi: ima li ili nema smisla živjeti, da li je potrebna veća hrabrost za život kao postojanje ili za smrt kao ništavilo, poricanje egzistencije, kad, kako bi Šekspir kazao – „slobodu sebi možeš da daš i malim nožićem“, pjesnik Jevrem Brković se priklanja bogu Erosu a ne Tanatosu.

[Ćipur]

TRAKTAT o samoubistvu

Odolio je čak i neodoljivom iskušavanju demona da, kao suđaja, prekrati života nit. Nije iskoristio čak ni naklonost nečistih sila i njihovu moć i s ove i s one strane. Kao pjesnik nije se ponio slavom tolikih samoubica, ni taštom željom da ostane vječno mlad, a propuštene su idealne prilike. To se nije desilo, iako je velikih razloga za to bilo, čak ni kada ga je ostavila neka žena koju je bezmjerno volio, koja mu je „trošila mladost i talenat“. Propuštio je sve prave povode za samoubistvo kao izbavljenje. Iako je obećavao da to učini, nije učinio, čak je i oproštajno pismo napisao.
Trebalo je, možda, da bude primjer kao njegov drug iz mladosti Branko Miljković, koji je otišao u 27. godini, ostavivši oporuku:
„Nemoj, jutro moje belo,
ime ti svoje ostavljam
kad ne mogu da se vratim“.
Jevremov dvojnik, lirski subjekt, u samopropitivanju veli:
„A bio bi primjer,
I to prvi
U jednoj literaturi,
Gdje se niko ne ubija,
Gdje žive samo zdravci,
Gdje su pjesnici zdraviji
Od rudara, livaca, zemljoradnika i guslara!“
Pa u čemu je onda taj famozni crnogorski „depresivni optimizam“, u ratu ili u miru, u ratu sa sobom?
On ni kao lirski subjekt nije poklekao ni pored obećanja datog nekoj mladoj dami „Sa sazvježđem crnih mladeža po tijelu.“
Osim bolesnih, koji nemaju drugog izlaza, samo mladi i neukrotivi samovlasno odlaze iz života. Jevrem Brković nije htio „svijetu u lice da pljune“. Zato slijedi na hiljade njegovih zašto. Nema odgovora, iako će se u njegovoj zaostavštini naći „bar tri oproštajna pisma“. Obećavao je, obećavao ali život je uvijek izmicao i umicao ispred zjapeće praznine.
Monterlan je obećanje ispunio u 82. godini i nije zakasnio, u njegovim godinama za našeg pjesnika bi to bilo poniženje da učini. Nije to za starce. Po njegovom mišljenju, antejski vezanom za život, treba imati više hrabrosti za postojanje nego za nepostojanje. Međutim, ta sigurnost ne traje dugo, ubrzo stižu demončići sumnje, jer za tako nešto potrebno je iznenađenje, neko oneobičavanje.
„Ljepotani Smrti
Mladost okončavaju,
A to nije isto!“
Nastupaju vajkanje i kajanje. Po onoj narodnoj – jedno kajanje nikad ne fali.
U ovom Jevremovom „mitu o Sizifu“, poetskom traktatu o samoubistvu, došlo je do žestokog sučeljavanja Erosa i Tanatosa. Eros ipak pobjeđuje. Ali to je utješna, Pirova pobjeda. Jer: teže je živjeti nego umirati i pored toga što je vjekovno iskustvo neveselo – „život je dan do podne a od podne nema dana“.
Smrt je trenutak, a život je vječnost, s ove ili one strane – pitanje je. To je velika tajna. „Od toga su u grobu ključevi“, vajkao se i Njegoš.
U novom poetičkom obrtu, u duhu Miscellanea poetica, lirski subjekt kaže svome tvorcu:
„Živi kako živiš,
Kad nijesi na vrijeme uradio
Ono što mogu samo oni
Što odbijaju životom da se uprljaju,
Pogotovo dugim!“
Onima koji imaju unuke, stvarne i lirske, ne bi pristajalo vraćanje Bogu ulaznice za predstavu koju je režirao a nama kao glumcima samo uloge podijelio koje treba da odigramo.
Pjesnik priznaje da nije imao hrabrosti za samoubistvo i smrt, iako je često bio na ivici, ali jeste za život, što je neuporedivo teže. To je istinski a ne lažni optimizam Jevrema Brkovića, njegovo zavještanje.
Od milijarde i milijarde mogućnosti da nas nema, postoji samo jedna jedina varnica da nas ima. A nju je grijeh ugasiti, ako ne utrne sama.

SJEĆANJE na Nju

Poema Cio sam u tvojoj smrti inspirisana je neočekivanom smrću njegove supruge Kaće, ujedno Penelope, Laure i Beatriče. U strukturno-poetičkom pogledu poema cijeloj knjizi Živio i preživio daje koherentnost i viši, estetski smisao.
Poema posvećena Kaći i inspirisana njome ima osamnaest lirskih prstenova, koliko je i ona imala godina kada ju je pjesnik sreo. Taj đerdan se dopunjavao skoro pola stoljeća.
U poemu nas pjesnik uvodi direktno, kao u kuću, bez patetike i romantizma.
Smrt voljene žene prelazi u brojne slike, u ritmičko sjećanje, u osobenu liriku, u kojoj je snažno metafizičko osjećanje svijeta, koji se spoznaje više čulima nego razumom.
U slikama njihovog doma sve se pokrenulo njenim odlaskom, sve traje nekim posebnim životom. Red se ruši i ponovo uspostavlja. U konačnosti, beskonačnost izvire iz svega. Ona se uselila u dom, u dušu. To je ipak neko naročito lirsko saznanje metafizičke suštine bića. Most prema drugim svjetovima koji se ostvaruju. Ostaje samo sjećanje na nju. Nema susreta. Svijet je dom, a ne crkva. U domu njen lik kao ikona. U stvari poema Cio sam u tvojoj smrti je svijeća koja gori a ne dogorijeva. Najkorotnija elegija Jevremove poezije. Ona sažima ne samo strukturu ove knjige nego zgušnjava lirsku masu cijele njegove poezije.
Pisana jezikom pjesničkim, crnogorskim, iako suviše nadrealno realna, u ovoj „Kaćinoj poemi“ ima nešto mistično, religiozno. Decenijski kult žene u poeziji Jevrema Brkovića krunisan je Kaćinim kultom, kao apoteozom čistote.
Na oltar poezije ona je prinijela svoju dušu i ovjekovječila se. Živjela je u domu, a vjekuje u poemi.
Njegova mrtva draga je duh, spirit lirske građevine cijele knjige Živio i preživio.
Knjiga kao dom je jedino utočište, estetsko. Jedino u njemu može da se živi i preživi, da se vjekuje.
Poema je spiritualno spomen-zdanje za Pjesnika i njegovu vječnu Kaću. Pribježište od hirovitosti i lukavstva onostranog – ne samo demonskog nego i božanskog.


U vječnoj, prokletoj dilemi: ima li ili nema smisla živjeti, da li je potrebna veća hrabrost za život kao postojanje ili za smrt kao ništavilo, poricanje egzistencije, kad, kako bi Šekspir kazao – „slobodu sebi možeš da daš i malim nožićem“, pjesnik Jevrem Brković se priklanja bogu Erosu a ne Tanatosu

Marijan Mašo MILJIĆ