Aleksandar Karađorđević
Reply With QuotePripremajući se za iskrcavanje sa broda i odlazak na Belgijski kej, gdje ga je čekao njegov domaćin, francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, kralj Aleksandar je u svom salonu na „Dubrovniku“, uz pomoć sobara Zečevića, dotjerivao svoju admiralsku uniformu, preko koje je stavio veliku lentu francuske Legije časti. Stari kraljev sobar predložio mu je da stavi ispod uniforme pancir, neku vrstu metalne ploče:
"Veličanstvo, to je iz opreza!".
Kralj je to odbio, ukorivši sobara:
"Zar te nije stid Zeko, mi idemo u Francusku, to znači svojima".
Napustivši „Dubrovnik“ u motornom čamcu, Aleksandar je stigao na obalu i u pratnji ministra Bartua, sjeo u otvoreni automobil marke „delanž“ koji je pripadao prefektu Marselja. Na izričitu želju ministra Bartua, pokretni krov nad zadnjim dijelom automobila je sklopljen. Kralj je sjedio na zadnjem sjedištu na desnoj strani, a na lijevoj je ministar Bartu. Spram Bartua, na pomoćnom sjedištu je general Žozef Žorž, član francuskog Visokog ratnog savjeta, takođe, određen da bude u kraljevoj pratnji na cijelom putu po Francuskoj. Dva visoka oficira jahala su na konjima iza kraljevih kola.
Povorka sporo napreduje Avenijom Kanabier, praćena zvucima Marseljeze. Sa jedne i druge strane, na trotoaru, stajala je ogromna masa naroda da pozdravi visokog gosta. Kolona je polako odmicala i sve je izgledalo kao prijatan i spontan doček, a onda nastaje tragedija. Kada su kraljeva kola stigla na skver ispred palate Berze, jedan čovjek iskočio je iz gomile naroda na trotoaru.
Kliče: “Živio kralj!” i kreće se ka kraljevim kolima, noseći u desnoj ruci buket cvijeća. Iznenada je skočio na papučicu automobila, odbacio buket cvijeća i iz revolvera je ispalio više hitaca u pravcu kralja Aleksandra, ministra Bartua i generala Žorža. Dok je šofer Foasak pokušao da atentatora spriječi u njegovoj namjeri, potpukovnik Piole iz pratnje, usmjerio je svoga konja i dva puta sabljom udario ubicu koji je pao na kolovoz. Atentator je i u padu, i sa zemlje, nastavio da puca - na policajce i na ljude duž trotoara. Gužva na trgu dostiže vrhunac, puca i policija, a masa hoće da linčuje ubicu, člana VMRO Vlada (Veličko) Georgijeva Kerina koji leži na kolovozu – nepomičan i krvav. Policajac ga sklanja i smiješta u obližnji kiosk. Dva sata kasnije, završila se njegova agonija, u jednoj od kancelarija marsejske službe bezbjednosti. Kerin, poznatiji kao Vlado Černozemski, bio je dugogodišnji pripadnik VMRO, znan kao terorista koji je izvršavao smrtne kazne (predavao ih "černoj zemlji", pa otuda Černozemski) nad onima koje je VMRO osudio na smrt. Izvršio je više atentata: utvrđeno je da je 1928. ubio bugarskog poslanika Dimova, a 1932. poslanika Tomglevskog. Oba puta je bio osuđen na smrt, ali je pomilovan i tako izbjegao kaznu.
Smrtno ranjeni kralj Aleksandar automobilom je velikom brzinom prebačen u zgradu marsejske prefekture. Na poziv oficira u pomoć, javio se jedan mladi francuski vojni ljekar. Odveli su ga teško ranjenom kralju, koji je ležao u prefektovoj kancelariji, na trosjedu presvučenom zelenim somotom. Ranjeni suveren, lica olovne boje, jedva još daje znake života. Nekoliko minuta poslije 17 sati kralj Aleksandar Karađorđević je izdahnuo, navodno, neposredno prije toga izgovorivši svoje posljednje riječi: „Čuvajte mi Jugoslaviju“.
Ljekari su utvrdili da je jedan kuršum monarha pogodio u desnu stranu grudi, u predjelu jetre, a zatim ušao u toraks. Na tijelu su bile tri rane: pogođeni su lijeva ruka, rame i lopatica, na istoj strani. Rane su bile veoma teške i kralj nije mogao biti ni čudom spasen.
Kralj Aleksandar je ležao na trosjedu u prefektovoj kancelariji u admiralskoj uniformi, krvavoj, očiju sklopljenih i prekrštenih ruku na balačku mača. Njegovo tijelo je do pola bilo prekriveno jugoslovenskom trobojkom. Ubrzo je na odar položeno nekoliko buketa cvijeća, a kraj mrtvog kralja, francuski oficiri, isukanih mačeva, držali su počasnu stražu.
Dok je kralj umirao, na drugom kraju grada u operacionoj sali bolnice "Božji dom", ministar Bartu se takođe bližio svom životnom kraju. Umro je u 17.40 časova, tri četvrt sata poslije kralja Aleksandra. Bartua je metak pogodio u desnu nadlakticu, a zatim presjekao glavnu arteriju. Spora vožnja taksijem zbog gužve i pometnje u gradu i neadekvatno ukazana prva pomoć bili su fatalni za ministra Bartua. On je izgubio mnogo krvi i kad je stavljen na operacioni sto, već je bilo kasno. Jedini od putnika iz „delanža“, atentat je preživio general Žorž, koji je operisan u bolnici „Mišel Levi“ čiji su ljekari uspjeli da saniraju njegove teške rane od kuršuma koji su generala pogodili u grudni koš, obje nadlaktice i stomak.
U kancelariji marsejske Službe bezbjednosti, pogođen sa više metaka u tijelo i ranjen udarcima sablje po glavi, umro je ubica Vlado Kerin, ne izgovorivši nijednu riječ. Posjedovao je čehoslovački pasoš na ime Petrus Keleman, dva pištolja "mauzer" i "valter", dvije bombe, busolu i 1.700 francuskih franaka. Sem pasoša koji je izdao čehoslovački konzulat u Zagrebu, nikakve druge isprave nije imao, ali na desnoj ubicinoj ruci bile su istetovirane mrtvačka glava i dvije ukrštene kosti, a iznad četiri slova, ćirilicom VMRO, što je ukazivalo da je ubica pripadao toj terorističkoj organizaciji.
„DUBROVNIK” VRATIO SUVERENA U ZEMLJU
Posmrtni ostaci kralja Aleksandra u Jugoslaviju su dan kasnije vraćeni na isti način na koji je on i doputovao u Marsej – razaračem „Dubrovnik“. Nakon što je uz najviše počasti kovčeg sa kraljevim tijelom sproveden kroz Marselj do Belgijskog keja, odar je spušten na postolje, nasred keja, prekriven jugoslovenskom trobojkom. Vojna muzika intonira jugoslovensku i francusku himnu, a onda se francuski oficiri povlače nekoliko koraka unazad, a njihovo mjesto zauzimaju jugoslovenski oficiri.
Uz Belgijski kej pristaje razarač "Dubrovnik" i jugoslovenski oficiri, uz zvuke Betovenovog Posmrtnog marša, unose kovčeg na palubu broda. Kovčeg se smješta na krmenu palubu, u zaklon topa broj 4, a okolni oprostor ispunjava se zastavama, florovima i vijencima. Razarač, potom lagano isplovljava iz luke praćen brodovima francuske Sredozemne flote, krstaricama „Colbert“ i „Duquesne“ i razaračem „Gerfaut“ i „Vautour“. Francuski brodovi su pratili "Dubrovnik" sve do njegovog pristajanja u luku Split.
"Dubrovnik" sa posmrtnim ostacima jugoslovenskog kralja, plovio je Sredozemnim morem, na putu za Jugoslaviju. U vodama Italije, eskadra od 12 italijanskih ratnih brodova prati jugoslovenski razarač i odaje počast poginulom kralju po pomorskom ceremonijalu.
Brod 13. oktobra ulazi u jugoslovenske vode, plovi duž dalmatinske obale i Jadran, drugi put u 20. vijeku biva svjedok jednog krajnje neuobičajenog i rijetkog događaja - dijela kraljevske pogrebne ceremonije na brodu. Prethodno je, tačno 20 godina ranije, dijelom iste ove rute plovio austro-ugarski bojni brod „Viribus Unitis“, noseći na svojoj palubi kovečege sa tijelima prestolonasljednika Franca Ferdinanda i princeze Sofije, ubijenim u čuvenom Sarajevskom atentatu 1914. godine.
Razarač „Dubrovnik” pored grada-imenjaka prolazi noću, a sa obale ga upaljenim svijećama pozdravlja mnoštvo okupljenih građana uz zvuke crkvenih zvona. Na desetine ribarskih barki sa Visa i sa Brača sa feralima i upaljenim bakljma, takođe pozdravlja brod i umrlog kralja. U ranim jutarnjim satima 14. oktobra, razarač "Dubrovnik" pristaje u luku Split, svoje krajnje odredište uz salutnu paljbu sa britanskih ratnih brodova koji su takođe stigli pred luku. Jugoslovenski oficiri sa palube broda iznose kovčeg sa posmrtnim ostacima kralja Aleksandra, uz salve sa francuskih brodova koji su pratili razarač sve do splitske luke. U Splitu i Zagrebu gde je kovčeg bio izložen, ogromne mase naroda odaju posljednju počast kralju Aleksandru. Od Splita preko Zagreba, kraljevi posmrtni ostaci su specijalnim vozom stigli u Beograd, 17. oktobra, a dan kasnije Aleksandar I Karađorđević, prvi kralj Jugoslavije, sahranjen je u manastiru Oplenac.
Vijesti, 01. maj 2010.
Originally Posted by Mojsije
Bookmarks