"Posto je primio upravu nad zemljom, djetic Vladimir je rastao ukrasen svokom mudroscu i svetoscu, cime ga je Gospod Bog bio obdario. U to vrijeme naprijed navedeni car Bugara Samuilo navali velikom vojskom na Dalmaciju i stade da uznemirava Vladimirovu zemlju. Vladimir, pak, kao dobrocudan i jednostavan covjek, nije zelio da ulazi u ratni okrsaj, pa nije ni posao u susret neprijatelju, da ne bi izgubio nekoga od svojih ljudi, pa se sklonio na visoko brdo zvano Oblik i tu cekao.
Kada je Samuilo vidio da ne moze da naskodi Vladimiru koji se povlacio, ostavio je jedan dio vojske u podnozju toga brsa a sa ostalijem dijelom vojske napao je Ulcinj. U to vrijeme na brdu na kome se sklonio Vladimir bilo je mnogo otrovnijeh zmija, koje su ubijale ne samo ljude nego i zivotinje. VIdeci da od njih strada njegov narod, Vladimir se odano molio Bogu da ga oslobodi te napasti. Posto je Gospod uslisio njegovu molitvu, od toga dana ne samo da nije od zmija stradao niko od njegovijeh ljudi nego ni do danasnjega dana ni zmije ni druge otrovne zivotinje no mogu da skode ljudima u tome kraju.
Videci da ne moze da naudi Vladimiru, Samuilo pokusa preko glasnika da ga nagovori da sidje s brda, obecavajuci da mu nece uciniti nikakvo zlo. No Vladimir nije pristajao na njegovu ponudu. Na to glavar toga mjesta posla Samuilu tajnu poruku da ce mu predati Vladimira i sve njegove ako mu Samuilo obeca veliku nagradu. Samuilo mu je, naravno obecavao brda i doline pa je glavar stao da ubjeduje Vladimira da se bez straha preda u ruke Bugarina, garantujuci da mu se nece nista desiti. Vladimir se rado izlozio opasnosti da zrtvuje sebe a postedi svoje ljude, jer je bio sveti covjek, pa je dozvolio da ga glavar ubijedi.
Okupivsi svoje ljude Vladimir ovako progovori: "Evo je nastala potreba, predraga moja braco, da ja ispunim onu jevandeosku zapovijed koja glasi: Dobar pastir daje svoju dusu za svoje stado. Sada Bugarin obecava da ce vas sve pustiti na slobodu, ako ja sidjem da razgovaram s njim; a ako to odbijem, prijeti da se nece maci sa ovoga mjesta sve dokle svi ne pomremo od gladi. Bolje je stoga da se ja predam njemu u ruke, na milost i nemilost nego da svi vi stradate.
Rekavsi to, i pozdravivsi se sa svima, sidje do Samuila. A ovaj ga odma posla u izgnanstvo u ohridski kraj, u mjesto zvano Prespa, dje je bila njegova rezidencija.
Bookmarks