Page 1 of 3 123 LastLast
Results 1 to 25 of 60

Thread: cvijece

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default cvijece

    ode mi onaj topic... shto ne znachi da ne mozhe opet da se postavi...
    zhene... cvijece... koliko chini dio vashe svakodnevnice? da li ste samo posmatrachi sharenih balkona ispod kojih zastanete u prolazu jer su vam oduzeli dah svojom ljepotom ili ste stvaralac istih? a mozhda ste i oni koji zhele da imaju iste u kuci ali shto zbog zaboravnosti shto zbog malo slobodnog vremena, pa im ugine i kaktus??? ili opet lakshe kupite plastichni buketic i stavite ga u ugao sobe? koliko uopshte znate o cvijecu? 8)

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Vojvotk|nja od Fund|ne
    Posts
    20,926
    Thanks Thanks Given 
    1,011
    Thanks Thanks Received 
    1,852
    Thanked in
    704 Posts

    Default

    kao shto rekoh prije, vishe volim da vidim predivan buket u svojoj sobi, nego li da cheprkam oko saksija...Mada, volim da vidim fino sredjen balkon, bashtu..Zaista se divim ljudima koji to rade sa ogromnom ljubavlju, pozhrtvovanjem, predanoshcu..Ali mene taj 'virus' nece brzo zakachiti...
    8) Ne znam o cvijecu puno, ali sebe svaki dan 'lazhem' :P da cu nabaviti neki opshti priruchnik chisto da se 'edukujem' i po tom pitanju..
    /me voli (najvishe) orhideje, zatim narcise, jorgovane i nocne frajle...
    a od sobnih biljaka.. ne bih izdvojila nijednu posebno...
    Sell the Vatican, Feed the World!

  3. #3
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    Mrdusa donja
    Posts
    179
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ja sam velik ljubitelj cvijeca i prirode. Pocela sam kaktusima jer ne zahtjevaju puno njege i nisu odmah uvredjeni :wink: ako ih se dugo ne zalije. Uvijek me oduseve krasni balkoni ukraseni cvijecem, pogotovo ako su u starinskom slogu. Valjda sam neki romantican tip :wink: Zivimo u mansardi, tako da mi cvijece i nema nekih narocitih uslova za uspjevanje ali uvijek se nadje neki kutak u koji ih smjestim. Za rodjendan sam dobila veliku palmu neobicnog izgleda, a zove se Jatropa. Na visokom je deblu krosnja sa listovima poput gandze. Imala je cak i cvijet slican mimozi. Izgleda da ne zahtjeva neku posebnu njegu i bas dominira prostorom.
    Na vrtu imam svoj mali kutak koji je ispunjen cvijecem u svim mogucim ukrasnim posudama. Tamo odmaram duh i umorno tijelo :wink: :wink:

  4. #4
    Join Date
    May 2004
    Location
    dzep od srca tvog....
    Posts
    224
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    /me voli cvijece...ali bukwalno obozawam...E sad sto ga ne kupujem stalno, to je 2 prica...Ya sobu obicno uzmem margarete, one su mi nekako slatke i najduze traju u wazi...I nace, desilo se par puta da dobijem buket , a da ne znam od koga je i mislim ja mi cvijece tada tuzno izgleda, jer svaki bacim, a mrzim da bacam cvijece. Dobila sam 1 ruzu za rodjendan, ona mi je najmilija.Jos je imam...
    Najvise mrzim plasticno cvijece...
    ...ne zatwaraj zamnom ni srce, ni wrata....

  5. #5
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    /me pokushava da vas nagovori da pochnete da volite cvijece i brinete o njemu... :wink:

    Sobno bilje


    Do pocetka 20. veka nije moglo ni da se zamisli gajenje tropskih biljaka u kuci. Tu su privilegiju imali samo malobrojni imucni koji su za te svrhe posedovali staklene ili zimske bašte u kojima su temperatura i vlažnost bili konstantni.


    Danas, prilike su se izmenile: svi smo u mogucnosti da u svom stanu obezbedimo biljkama najneophodnije – svetlost, temperaturu i vlažnost. Svako ko želi može da ima sopstvenu “baštu” kojom ce ulepšati svoj životni prostor. Biljke su nešto živo, nešto što nam daruje priroda i samim tim zrace uvek novom i drugacijom lepotom.
    Ovom prilikom, analiziracemo moguce negativne faktore i time ubediti i najvece skeptike da je njihovu želju za lepim biljkama u svojim domovima lako moguce realizovati.

    Nedostatak svetlosti

    To je jedno od najcešcih opravdanja onih koji ne uspevaju da odgaje biljke u kuci. Biljke, medutim, mogu da žive i u uslovima u kojima nema nimalo prorodne svetlosti, jer veštacku mogu da koriste 6 do 7 sati dnevno. Mnoge naše sobne biljke imaju tropsko ili suptropsko poreklo, što znaci da su donete iz džungle gde je svetlost znatno smanjena. Sa druge strane, biljke koje me dolaze iz Brazila ili sa Jave, vec su navikle na mnogo skromnije životne uslove koji vladaju u nekim krajevima naše zemlje, a nema ni sumnje sa im je priroda podarila osobine koje ce im omoguciti da se bez teškoca prilagode životu u našem stanu. U mnogim gradovima na severu ljubitelji sobnim biljka rešenje za nedostatak svetlosti pronalaze u konstantno upaljenom veštackom svetlu.


    Nedostatak toplote
    Za biljke to nije nikakav problem , osim kada ih držimo na promaji ili na udaru hladnog vazduha ili suprotno, na visokim temperaturama kao u sauni. Važno je zapamtiti da za ožednele i dehidrirane biljke ne postoji ništa gore od osveženja koje dolazi kad im otvorimo prozor, cak i ako je spoljašnja temperatura samo nekoliko stepeni ispod nule. Nije poželjno da se biljke tuširaju hladnom vodom. Pomislite kako bi Vama bilo kad biste se zadihani i zagrejani kupali u hladnoj vodi.

    Podno grejanje
    Ono je veoma štetno i to ne samo za biljke! Ovaj problem može da se lako reši stavljanjem saksija sa biljkama na podlogu koja nije u direkltnom dodiru sa podom.

    Podovi od mermera
    Oni sigurno nisu idealni za stalno održavanje toplote potrebne biljkama. Naravno, to ne znaci da biljke treba da držimo na skupocenim tepisima; dovoljno je da ih podignemo na policu ili stocic inad poda, pa da problem bude rešen.

    Nedostatak vremena

    To je možda poslednji, ali veoma važan argument svih onih koji ne uspevaju da dobiju željene rezultate. Ali, i za njih imamo spreman odgovor; za biljke nije potrebno mnogo vremena kada su postavljene na pravo mesto i negovane na pravi nacin.


    Zalivanje
    Zimi, kada je temperatura u stanu obicno visoka, biljke treba cešce zalivati, ali po malo. Recimo, da je cetvrt litra vode za saksiju precnika oko 20cm dovoljno za dva dana. U svakom slucaju, dovoljno je proveriti prstom da li je zemlja vlažna, pošto velikom olovkom napravimo rupicu u njoj, Ukoliko osetimo da je zemlja isušena, potrebno je da odmah zalijemo biljku, bez obzira koliko je vremena prošlo od prethodnog zalivanja. Izuzetak od ovog pravila su velike biljke koje se zalivaju rede – jednom u desetak dana. Voda kojom zalivamo ne treba da bude previše hladna, vec da ima sobnu temperaturu, pa je zato treba držati u kantici za zalivanje nekoliko sati pre upotrebe.

    Kantica treba da bude mala, kako bi se njome lakše rukovalo. Najbolje je da ima uzan i dugacak grlic koji bez problema može da dopre i do saksija koje nisu u prvom redu.
    Problem zalivanja biljka bice rešen ako ih stavimo u posude sa vodom. Na ovaj nacin, biljke ce iz vaza crpiti potrebnu kolicinu vode svojim korenjem.

    Prskanje
    To je prirodan i potreban dodatak zalivanju. Ova operacija se izvodi pomocu specijalne plasticne ili mesingane prskalice. Ako nemate vremena, biljke je dovoljno prskati jednom nedeljno. Ukoliko vašim biljkama možete da posvetite barem desetak minuta dnevno, utoliko bolje. Listovi koji se svakodnevno prskaju, bice uvek zdravi i sjajni i na njima nece biti opasnog sloja prašine koja zatvara stome, mikroskopske rupice na površini lista koje obezbeduju vitalne funkcije biljke.


    Dodatna nega
    Kada vec govorimo o prskanju, pomenimo sjaj i hormonski stimulator koji se pripremaju i upotrebljavaju, upravo, prskanjem.
    Sjaj je supstanca koja se cuva u bocicama sa sprejom i ima dvostruki zadatak: da listovi biljke budu sjajni, a time i veoma dekorativni i da dezinfikuju, sprecavajuci ili lececi razne poznate biljne bolesti kao što su bela bolest, rda, suvoca i slicno.
    Da bi biljke u stanu bile zdrave, potrebno ih je prskati ovim sredstvom sveke dve nedelje.

    Hormonski stimulans koji uvek preporucujemo, koristi se za svaki tip biljke i ima zadatak da potpomaže stvaranje novih izdanaka i daje snagu biljci. Njegova upotreba je jednostavna: dovoljno je da se 5 do 6 kapi ove supstance rastvoti u litar vode koja se imace koristi za prskanje, pa da se rasprši po listovima i krošnji biljke.
    Ova stimulacija, osim u slucajevima kada su naznacene kontraindikacije za pojedine vrste, treba da se primenjuje svakih petnaestak dana, naizmenicno sa primenom dezinfikujuceg sjaja: jedne nedelje organski stimulator, a one sledece sprej za listove koji ce im stvoriti zaštitu od infekcija.
    Ishrana

    Pored toga što je organski stimulator, sam po sebi hrana, sobnim biljkama su potrebne i druge supstance, kao što su minerali i organske materije i to na sledeci nacin:
    o u jesen i u prolece organsko dubrivo u prahu stavite u rastrešenu zemlju u saksiji, u kolicini navedenoj u uputstvu na etiketi;
    o svakog meseca, pored osnovnog dubriva treba poboljšati kvalitet zemlje i mineralnim dubrivom koje se rastvara u vodi kojom se biljka zaliva. I u ovom slucaju treba voditi racuna o datom uputstvu.

    Uništavanje parazita
    Kada se biljci pojave paraziti, bez obzira na njihovu vrstu, potrebno je da odmah intervenišemo, kako insekti ne bi proširili bolest i na okolne biljke.

    U radnjama se mogu naci polivalentne supstance u spreju koje uništavaju parazite i istovremeno eliminišu nekoliko vrsta ovih štetocina. Ukoliko ove supstance koristimo u zatvorenom prostoru, preporucuje se upotreba spreja sa sastojkom na bazi buhaca koji ne škodi ljudima i životinjama.

    Presadivanje
    Kada se biljke toliko razviju da je saksija u kojoj je bila do tada mala, treba da je zamenimo novo, ne mnogo vecom od prethodne. Dovoljno je da je precnik nove saksije veci za 2-3cm. Ovde ce biljka moci da živi najmanje godinu dana. Pravilo je da biljkama više prijaju manje saksije, jer višak prostora omogucava da se koren razvija na racun listova.
    Najbolje vreme za presadivanje je pozna jesen.

    Biljne bolesti
    Kao i svi ostali živi organizmi, i biljke se hrane, dišu , razvijaju, cine pokrete, oboljevaju i na kraju umiru.
    Kada se razbole, znaci da su ih napali izazivaci bolesti cije dejstvo može da se manifestuje na razne nacine. Odgajivaci biljaka lako prepoznajusimptome i prema njima odreduju o kojoj je bolesti rec, a zatim ih lece.

    Bolest mogu da prouzrokuju biljni ili životinjski paraziti, virusi, bakterije ili neki drugi uzrocnici: svetlosne prilike, medostatak ili nepravilno zalivanje, temperaturni skokovi i slicno. U prvom slucaju govorimo o parazitskim, a u drugom o fiziološkim bolestima.
    Biljke nije lako leciti kada je bolest vec uzela maha; zato vam preporucujemo da sprecite bolest prskanjem biljaka proizvodima koji ce ih zaštititi i to u pravo vreme, narocito kada su klimatski uslovi pogodni za razvoj bakterija i gljivica ili kada se povecava broj insekata koji su prenosioci infekcije.
    Nacešce bolesti fiziološkog porekla su:
    - nedostatak hranljivih elemenata: manifestuje se na razne nacine, pre svega promenom boje listova, a to je dokaz da u zemlji u kojoj se biljka gaji nema hranljivih elemenata.
    - prerano opadanje plodova: do toga dolazi obicno kada se oforme ili kada je vreme sazrevanja blizu; opadanje prozrokovano klimatskim uslovima, slabljenjem, nedovoljnim zalivanje ili bolestima necvetanja, može da pogodi pupoljke, listove i cvetove.
    - hloroza: znaci su naglo požuteli listovi, a nastaje zbog nedostatka hlorofila koje prouzrokuje infekcije parazitskog tipa.
    - slabost: to nije baš prava bolest, vec oblik privremene slabosti prouzrokovane dužim boravkom biljke na mestu koje nije dovoljno svetlo, što dovodi do postepenog pomanjkanja hlorofila, pa su i novi listovi slabi i gotovo beli.

    Hidrokultura
    Da bi se shvatilo koliko su velike mogucnosti primenom ovog nacina gajenja biljka, treba imati na umu:
    1. biljke da bi živele upijaju iz zemlje organske elemente i minerale koje kiša i voda kojom se zalivaju rastvara i tako prilagodava kapilarima u korenju koji ih upijaju,
    2. zemlja, sama po sebi, ima zadatak da podupire korenje i da omoguci biljkama, bez obzira na vrstu, da budu snažno ukotvljene u zemlju koja je pravo skladište hranljivih materija.
    Iz ovoga je lako izvesti zakljucak da su voda i zemlja neophodne biljkama, samo ako sadrže potrebna dubriva.
    Za bavljenje hidrokulturom, potrebne su nam specijalne plasticne posude (od 1 do 3 litra), na kojima je poklopac sa rupicama kroz koje cemo provuci korenje biljke, tako da ono dože do vode u posudi.

    Poklopac ima svoju dubinu i oblik posude da bi se u njega stavili kamencici koji biljku drže u uspravnom položaju, kako krošnja ne bi klizila i padala na dole. Najzad, na ivici poklopca se nalazi 31 prorez koji odgovara danima u mesecu. Metalni cepcic služi da bi nas podsetio kog dana je menjana voda u koju su sodate hranljive tablete. Ove tablete se koriste u proporciji na litar vode i sadrže supstance, neophodne za život biljaka: fosfor, kalijum, azot, magnezijum, sumpor, kalcijum, cink, gvožde, bakar i mangan.
    Sve sobne biljke mogu da se gaje hidrokulturom, ukljucujuci i mesnate biljke, apreporucuje se za gajenje difenbahije, paprati, fikusa, filodendrona, drocene, koleusa, ciperusa, sansevierija, spatifiluma i singonijuma.

    Hidrokultura se preporucuje leti kada toplota podstice vegetativno obnavljanje,a biljni sokovi brže proticu kroz biljna vlakna, a i vazduh je bogatiji kiseonikom.

    Smeštaj biljaka
    Da bi se ocuvale na najbolji nacin, a samim tim bile i najdekorativnije, biljke je potrebno smestiti u posebne uslove.
    Ne preporucuje se stavljanje saksija u bilo koji ugao kuce, jer bi nam takav raspored oduzimao dosta vremena i zadavao brige prilikom same nege biljaka.

    Pokušajte da ukrasne biljke smestite na jedno, ili najviše dva-tri mesta u kuci, zavisno od žeja i mogucnoti. Možete da ih stavite na otvorenu policu tako da dobijaju svetlost sa dve strane. Drugo rešenje je da ih smestite na okrugli i niski stocic u sredini salona. Na stolu može da se nade i staklena, otvorena kugla sa zlatnim ribicama ili akvarijum, što ce dati neobican efekat. Sledece rešenje je da se biljke smeste izmedu dva prozorska okna, u koja pored biljkaka može da se nade neki mineral ili lepa suva grana i po neka obojena spirala, što može da deluje kao lep, egzotican ukras koji odudara od sivila zimskog neba.

    Biljke mogu da se drže i u velikim posudama od debelog stakla pricvrscenim ispred staklenih vrata koja se ne otvaraju ili na prozor koji se otvara na gore.

  6. #6
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Lat/Lon: 44.9°N 13.9°E
    Posts
    1,514
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Sova
    Ja sam velik ljubitelj cvijeca i prirode. Pocela sam kaktusima jer ne zahtjevaju puno njege i nisu odmah uvredjeni :wink: ako ih se dugo ne zalije.
    Wow! Jedna od rijetkih zenskih osoba za koje znam da vole kaktuse.
    A mene su cudno gledali kada sam svojedobno curi iz cista mira poklonio kaktus. Ma kakav kaktus, covjece! - govorili su mi. Jesi ti normalan!?
    A ni njoj u pocetku nije bilo nista jasno.

    Nakon par mjeseci, na moju srecu, je procvjetao.
    Pa kad se svoj gospodi daš,
    zadnji ples je valjda naš...

  7. #7
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Čudesna zemlja
    Posts
    271
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ja baš ne volim to kućno cveće! A buket i sl. volim da dobijem!
    Nije kome je rečeno, već kome je suđeno... iliti ... Kad se najmanje nadaš ko nagazna mina!

  8. #8
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    1,309
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Da dam mali doprinos zaljubljenima u kucno cvijece koje ne trazi puno nijege:
    Cissus antarctica, Cissus rhombifolia, Coleus blumei, Asparagus setacus, Saxifraga sarmentosa, Monstera deliciosa, Grevillea robusta, Ficus elastica decora, Hawea forsteriana, Chamaedorea elegans i Aspidistra elatior :wink:
    E pa sad, ona koja stvarno voli cvijece zna o cemu je rijec, hehehehe

  9. #9
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    1,364
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Moja baba zhivi sama i potpuno se posvetila cvijecu.Ima zilion saksija,kuca joj je cijela kao ooogromna zelena oaza,zaista mu posvecuje puno pazhnje.
    Voljela bih da imam neko sobno cvijece i stalno govorim da cu ga kupiti ali nishta od toga...vjerovatno bi brzo uginuloa tako mi treba da se brinem o nechemu.
    Kale su moje omiljeno cvijece.

  10. #10
    Join Date
    Jun 2004
    Posts
    1
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    /me najJ`iShE wOWI KALEEEE!)

  11. #11
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    ROMA
    Posts
    5,036
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ^kotoranka^
    /me najJ`iShE wOWI KALEEEE!)
    Dodji kod mene u bashtu. :P



    Mademoiselle.

  12. #12
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    BeTTwEn The Wa||eS
    Posts
    567
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ja volim cvece....Iako priznajem da se u njega ne razumem nikako...
    I najvise volim Lale i Ruze...i oRHIDEJU
    ...I`m A LiTl|E RuNaWay...DaDdy'S GiR|...
    I`m Miss Milkie**>And I am prude on it... :ass: :finger:

  13. #13
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    zemlja mojih SNOVA
    Posts
    351
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    obozavam bijele ruze

    *curu dupe krasi ka' tortu orasi

  14. #14
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    Kragujevac
    Posts
    165
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ja volim samo kaktuse.

    prije godinu dana sam pocela i da ih skupljam. za sada imam 8 vrsta

    Sova
    [size=3]Ne mogu da zamislim nista ogavnije od toga da budem dobra devojka[/size]

  15. #15
    Join Date
    May 2004
    Location
    <iZmeDju_njEga_&_njE*>
    Posts
    605
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Najvise volim bijele ruze To je moje cvijece [/size]

  16. #16
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    1,309
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nesto o kaktusima...
    Ljeti ih zalijevamo, ovisno o temperaturi, jednom ili dva puta tjedno.
    Kad su vani, bitno je samo to da ne pada kisa direktno po njima, a pokoja kap im ne skodi. Ne vole svi kaktusi direktno sunce, pa treba pitati botanicara :wink:
    Idealno zimovanje je na suhom, svjetlom mjestu cca. 8-15 stupnjeva...
    Pregrijane sobe (npr. ako oni stoje uz radijator) ili u mracnom, vlaznom podrumu, im ne pogoduju, jer je poremecen odnos svjetlo-toplina-voda. Zimi ih zalijevamo jednom mjesecno, ali malo. Najgora zimska kombinacija je vlazno, tamno mjesto i prekomjerno zalijevanje.
    Kaktusima zimi ne simuliramo ljetne uvjete jer zimu oni trebaju kao vrijeme mirovanja.

  17. #17
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    zemlja mojih SNOVA
    Posts
    351
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by AnnA_cOnDa
    [size=6]Najvise volim bijele ruze To je moje cvijece [/size]
    e i moje
    kao mala padoh s ljuljaske u bastu punu bijelih ruza,cak imam oziljak iznad desnog oka
    valjda ih zato toliko volim

    *curu dupe krasi ka' tortu orasi

  18. #18
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    Kragujevac
    Posts
    165
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Smirnoff_ice
    Nesto o kaktusima...
    Ljeti ih zalijevamo, ovisno o temperaturi, jednom ili dva puta tjedno.
    Kad su vani, bitno je samo to da ne pada kisa direktno po njima, a pokoja kap im ne skodi. Ne vole svi kaktusi direktno sunce, pa treba pitati botanicara :wink:
    Idealno zimovanje je na suhom, svjetlom mjestu cca. 8-15 stupnjeva...
    Pregrijane sobe (npr. ako oni stoje uz radijator) ili u mracnom, vlaznom podrumu, im ne pogoduju, jer je poremecen odnos svjetlo-toplina-voda. Zimi ih zalijevamo jednom mjesecno, ali malo. Najgora zimska kombinacija je vlazno, tamno mjesto i prekomjerno zalijevanje.
    Kaktusima zimi ne simuliramo ljetne uvjete jer zimu oni trebaju kao vrijeme mirovanja.
    znam znam Hvala
    [size=3]Ne mogu da zamislim nista ogavnije od toga da budem dobra devojka[/size]

  19. #19
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Optimalan broj biljaka

    Život sobnih biljaka u potpunosti je u rukama njihovih vlasnika, dok uspješan uzgoj vrtnih biljaka dobrim dijelom ovisi o vremenskim uvjetima. Ako se biljke postave u duboku sjenu ili se nedovoljno zalijevaju, sigurno će propasti, a bez prihranjivanja će nakon nekog vremena zakržljati. Sve sobne biljke osjetljive su na mraz, a za one nježnije najniža temperatura zraka mora biti 16°C. Mnoge su biljke osjetljive na suh zrak u stambenim prostorima, pa im treba povisiti zračnu vlagu u okolini da listovi ne bi poprimili smeđu boju ili čak uvenuli. Sobne biljke najčešće ne trebaju svjež zrak, dok neke ipak uspijevaju samo uz odgovarajuće provjetravanje.

    The Foliage for Clean Air Council, odbor osnovan u svrhu informiranja javnosti o uporabi sobnih biljaka za unapređivanje zraka u zatvorenim prostorima, preporuča minimalno dvije biljke na prostoru od 9 do 10 kvadratnih metara u prosječnom domu sa stropom na visini od 2,5 do 3 metra. Naravno, savjetuje se uzgajanje što većeg broja biljaka unutar životnog ili radnog prostora.

    Svjetlost

    Sobne biljke imaju vrlo individualne zahtjeve za svjetlošću. Lisnate biljke trebaju dosta svjetla bez izravnog sunca, a većina njih prilagodit će se na polusjenovite uvjete. Biljke varijegiranih listova trebaju više svjetla od biljaka potpuno zelenih listova. Kaktusi i sukelenti imaju najviše zahtjeva glede svjetla. U svakom slučaju, za svaku biljku je potrebno naći dobru kombinaciju svjetla i ventilacije jer to znatno utječe na njihovu sposobnost pročišćavanja zraka.

    Ako je moguće, biljkama treba omogućiti dovoljno prirodnog svjetla. Bijeli ili krem zidovi i strop poboljšavaju rast biljaka održavajući svjetlo u slabo osvijetljenim prostorijama. Bijela pozadina također sprečava naginjanje biljaka prema izvoru svjetla tj. prozoru. Biljke postavljene na prozorskoj dasci također rastu prema izvoru svjetla, što je tom slučaju staklu, pa ih radi uspravnosti i ravnomjernog rasta treba povremeno lagano okretati. Posudu s biljkom koja trenutno pupa ne bi trebalo pomicati. Nadalje, za cvatuće biljke će premještanje sa svijetlog na sjenovitije mjesto biti iznimno loše. Broj i ljepota cvijetova izravno ovise o intenzitetu i trajanju osvjetljenja. Bez odgovarajućeg svjetla biljka može normalno rasti, ali vrlo vjerojatno neće cvjetati. S dolaskom zime biljke je poželjno premjestiti bliže prozoru. Treba napomenuti da prašina skupljena na prozoru može umanjivati intenzitet svjetla i do 10%. Biljka se ne smije naglo premjestiti sa sjenovitog mjesta na osunčano nego bi je trebalo nekoliko dana postupno premještati na svjetlije mjesto. Lisnate biljke je dozvoljeno iznenada premjestiti, ali će taj postupak vjerojatno utjecati na njenu bujnost. Sve biljke bi trebalo zaštititi od podnevnog sunca jer ono ima poguban učinak na mlade listove.

    Umjetnim osvjetljenjem u zatvorenim prostoru može se produžiti trajanje osvjetljenja tijekom zime kako bi biljke nastavile s aktivnim rastom. Pri tome nisu prikladne obične električne žarulje jer toplina koju isijavaju može spržiti listove. Najbolje je fluorescentno svjetlo koje daju duge cijevi. Jačina svjetla po kvadratnom metru treba biti 20W, što je jednako količini svjetla na otvorenom i sjenovitom mjestu ljeti. Rasvjetna tijela korištena u tu svrhu moraju se promijeniti jednom godišnje.

    Temperatura

    Prirodno stanište većine sobnih biljaka je u tropskim područjima i stoga se uzgajaju u staklenicima. Zato se može zaključiti da je za njihov uzgoj najvažnija visoka temperatura zraka. Treba naglasiti da samo mali broj vrsti sobnih biljka može uspijevati na temperaturi iznad 21°C. Većina će ih uspješno rasti u malo svježijim uvjetima koji su prema mjerilima prosječna čovjeka neugodni. Tropsko i suptropsko bilje zahtijeva najnižu zimsku temperaturu od 20°C, palme najbolje uspijevaju na 10°C, a sukulente i biljke osjetljive na mraz na temperaturi od 5°C.

    Biljke koje vole toplinu i visoku zračnu vlagu mogu se držati na pladnju s mokrim kamenčićima koji stoje na radijatoru. Većina biljaka je prilagodljiva i u kratkom razdoblju podnijet će za koji stupanj više ili niže temperature od optimalnih. Njihov istinski neprijatelj jesu nagle promjene temperature.

    Teorija

    Feng shui počiva na staroj kineskoj tradiciji o uređenju životnog prostora. Proučava energetski sustav prirodnog okruženja i podučava život u skladu sa energijom okruženja stvarajući ravnotežu između različitih energija prirode. Feng shui je sinonim za sinkroniziranost i harmoniju koju pojedinac postiže prvenstveno unutar sebe te između sebe i neposrednog okruženja. Položaj namještaja, dotok svjetlosti, boja zidova, tepiha ili pločica u kuhinji, odnos vanjskog i unutarnjeg prostora, zvukova, materijala i mirisa samo su dio filozofije feng shui. Sve ima sposobnosti da utječe na pojedinca na ovaj ili onaj način, bez obzira na to koliko je pojedinac toga svjestan. "Harmonija u zgradama" teorije feng shui pomaže kod pronalaska prirodno dobrih terena za gradnju objekata, kod dizajniranja projekata, uređenja soba i prostora za življenje, razmještaja namještaja itd. Na taj način se prirodne energije razmještaju kako bi ono što radimo napravili još bolje. Prema ovom drevnom feng shui učenju, uvažavanjem prirodnih zakonitosti i usklađivanjem s njima, utječe se na pozitivne efekte koji zadiru u gotovo svaki aspekt ljudskog života; psihološki, sociološki, emotivni, poslovni, obiteljski i sl.

    Biljke i feng shui

    Biljke su jedan od najdjelotvornijih faktora korištenih u feng shui učenju. Zdravi cvjetovi privlače univerzalnu chi energiju i kisik te tako utječu na ljudsku vitalnost. Toplo se preporuča držanje biljaka u stambenom prostoru jer one sudjeluju u stvaranju pozitivnih osjećaja kod ljudi, pa tako unapređuju njihov imunološki sustav. Općenito, zdrave sobne biljke usmjeravaju pozitivnu chi energiju na mjesta gdje je ona potrebna, usporavaju prebrze tokove energije ili jednostavno prekrivaju oštre kutove prostorija koji emitiraju negativnu chi energiju. Zelena biljke predstavlja Drvo, jedan od pet fundamentalnih elemenata u feng shui tradiciji. Taj element predstavlja najvažniju fazu životnog ciklusa – fazu rasta. Ako biljke počnu propadati, treba ih što prije zamijeniti da ne privlače negativnu energiju.

    Utiecaj biljaka varira zavisno o regijama i kulturama, ali pojedine biljke se mogu izdvojiti kao generalno pozitivne. Zavisno od boje i oblika njihovog cvijeta, moguće je podstaci energiju određenih sektora ljudskog doma koji su povezani s nekim aspektom života (karijera, zdravlje, prosperitet, slava, međuljudski odnosi, kreativnost, djeca, putovanja…). Crveni i žuti cvjetovi posjeduju vrlo visok nivo yang energije, dok plavi i ljubičasti cvjetovi imaju više smirujuće yin energije. Ono što je korisno znati je da žarko crveni ili rozi cvjetovi pomažu u postizanju mentalne, emotivne i duhovne ravnoteže.

    Biljke s pozitivnim djelovanjem

    Biljke sa zaobljenim listovima vrlo su pogodne za kuću. Za kaktus (lat. Crassula ovata) se smatra da doprinosi prosperitetu, mirni ljiljan (lat. Spathiphyllum wallisii) neutralizuje pozitivne ione emitovane od strane kompjuterskih i TV ekrana, a palma (lat. Chamaedorea seifrizii) simbolizuje dugovječnost.





    Takođe se može koristiti i vjestacko bilje i cvijeće pošto simbolizuje vitalnu yang energiju.

    Biljke s negativnim djelovanjem

    Određene biljke imaju i dosta negativan efekt, pa bi ih trebalo izbjegavati. Određene vrste pustinjskih biljaka su nezdrave zbog svojih listova oštrih oblika koji negativno utiču na ljudsku auru. Smještanje takvih biljaka u poslovne objekte može suptilno odbijati klijente na način da se više ne žele vraćati u taj prostor. Ako se one u domovima drže pokraj prostora za sjedenje ili spavanje, mogu uzrokovati slabljenje imunološkog sistema.

    Feng shui preporučuje izbjegavanje osušenog cvijeća i bilja zbog velikih količina negativne energije koje oni emitiujju u okolinu i zato što predstavljaju smrt. Bonsai drveće se takođe smatra nepoželjnim za životni prostor jer nemaju pozitivno značenje u feng shui tradiciji pošto su formirani metodama koje usporavaju prirodni rast. Nadalje, cvijeće u vazi bi trebalo ukloniti iz spavaće sobe preko noći jer upija mnogo kiseonika iz vazduha.

  20. #20
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    1 Nikada ne držite biljke na propuhu !
    Biljke ne vole propuh, brzo se razbole i lišće im opada.
    2 Redovno zalijevajte biljke!
    Održavanje zemlje vlažnom, garantuje dugotrajan rast.
    3 Ne pretjerujte prilikom zalijevanja!
    Obilno i/ili prečesto zalijevanje škodi korijenu biljaka, te listovi počinju otpadati. Bolje je 'preskočiti' jedno zalijevanje nego zaliti biljku 'još jednom'.
    Višak vode u podlošci treba prosuti !
    4 Ovlažite listove!
    Biljke ne vole suh zrak. Povremeno orošivačem-prskalicom osvježite im listove, ali nikako one sa dlakavim listom (npr. ljubičica, ...).
    Biljkama je bitnija vlaga u zraku nego u zemlji - mnogo se bolje osjećaju i izgledaju (kao u cvjećarama).
    5 Ne zalijevajte biljke hladnom i tekućom vodom!
    Hladna voda izaziva šok kod biljaka.
    Voda iz vodovoda sadrži u sebi mnogo hlora koji škodi biljkama. Stajanjem u posudama, hlor se gubi, voda postaje mekša (i toplija).
    6 Ne izlažite biljke temperaturnim šokovima!
    Biljke vole ujednačenu sobnu temperaturu.
    7 Prehranjujte biljke!
    U proljeće i ljeto, u periodu povećanog rasta i cvjetanja, biljkama je potrebna redovna prehrana - dohranite ih!
    8 Postavite biljke na odgovarajuće mjesto!
    Zavisno od vrste biljaka neke vole više ili manje svjetla; Bez razlike, biljke ne vole fizički dodir te ih je potrebno skloniti sa prometnih mjesta gdje je mogućnost fizičkog oštećenja velika.
    9 Grupišite biljke!
    Ukoliko imate prostornih mogućnosti grupišite biljke jer se tako bolje osjećaju.
    10 Presadite biljke u pravo vrijeme!
    Biljku je potrebno presaditi u veću posudu (za jedan broj) tek kada žile isplivaju na površinu ili vire kroz otvore na dnu saksija.
    U periodu intenzivnog cvjetanja ne uznemiravajte ih!

  21. #21
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kaktusi
    Sigurno ste se mnogo puta pitali šta ce biti sa vašim biljcicama kad odete na letovanje i ko ce da ih pazi i zaliva dok vi niste tu? Sigurno vam je više neprijatno da molite komšiju da brine o vašim egzoticnim primercima koji traže stalno zalivanje. Medutim, ako uzgajate kaktuse, tih briga necete imati. Oni ce sasvim lepo brinuti sami o sebi 2-3 nedelje dok se vi ne vratite, jer su prilagodeni na duge periode suše i sunca, baš kao i vi. Takode, postoji predrasuda da kaktusi cvetaju svakih sedam godina, ali istina je da oni, kada jednom dodu u fazu cvetanja, nastavljaju da cvetaju svake godine, a neke vrste i dva puta godišnje, ako su pravilno uzgajane. Neki kaktusi cvetaju vec druge godine po sadenju, a pojedini, ali retki primerci, iste godine.

    Bicete oduševljeni divnim cvetovima koji se mogu pojaviti i u kasnu zimu. Aloe i druge južnoafricke mesnate vrste cvetaju baš tad.

    Više o kaktusima
    Nije na odmet znati odakle dolaze biljke koje želimo da gajimo i kakvo je njihovo prirodno okruženje, jer cemo im tako pružiti najbolju i adekvatnu negu. Svi kaktusi dolaze iz tzv. Novog sveta (Severne i Južne Amerike). Kaktusi ne rastu u pustinjama, kako se to obicno misli (ništa ne raste u pustinji!), vec u veoma suvim polu-pustinjama. Na nekim staništima kaktusa kiša ne pada po nekoliko godina, ali je zato zemljište obicno bogato mineralima. Pojedine vrste ovih biljaka možemo naci i u mediteranskoj zoni, ali to nisu autohtone vrste, vec vrste koje je covek prilagodio tom regionu.

    Mesnate biljke, s druge strane, rastu u skorosvim krajevima sveta, osim na Arktiku i Antarktiku. Najbogatiji ovom vrstom su predeli Madagaskara i Južne Afrike, ali prilican broj ove vrste biljaka raste i u Severnoj i Južnoj Americi.

    Gajenje
    Vecina kaktusa i mesnatih biljaka raste iz semena ili presadivanjem. Ono što je važno jeste da kao podlogu koristite svež kompost (nikako onaj ispošceni, koji je stajao mesecima) pomešan sa šljunkom, u razmeri 3/1, i izbegavajte pesak. Druga važna stvar je saksija koja mora biti adekvatne velicine, nikada mnogo veca. Utapkajte blago kompost oko korena ali ne pritiskajte – biljka ce se sama slegnuti kad se bude zalivala. Kaktus je dovoljno presadivati jednom godišnje, u rano prolece, i to u malo vecu saksiju. Posle presadivanja kaktuse nije potrebno obilno zalivati – dovoljno je jednom u 7 ili 14 dana kada je toplo, ali ako je hladno i vlažno vreme, biljku nije potrebno zalivati. Najbolje je dolivati vodu ujutru, da biljka ima vremena da se «prosuši» do uvece i samo onoliko koliko sama upije. Samo pojedine vrste kaktusa rastu zimi, te njih ne treba zalivati od sredine septembra do kraja marta. U svakom slucaju, ako ste u nedoumici, potražite savet strucnjaka.
    Kaktusi su u principu otporne biljke i mogu jako dugo da izdrže bez vode, ali ako želite da im pružite kompletnu negu, 3-4 meseca posle presadivanja, dok su u fazi rasta, dodajte im malo prehrane posle zalivanja.

    Pošto rastu u suvim i suncanim predelima, i vašim kaktusima u stanu bice potrebno dosta svetla, pa je najbolje staviti ih pored prozora. Ako ne možete da im obezbedite puno toplog vazduha, obavezno ih sacuvajte od hladnoce i vlage.
    Na srecu, vrlo je malo bolesti koje napadaju kaktuse, ali da bi se uspešno razvijali, ovim biljakam je potrebna stalno cišcenje i ventilacija, narocito za vreme toplih dana.

  22. #22
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Simbolika cveta
    Cvet je kratak izdanak koji je prestao da raste u dužinu i nosi listove metamorfozirane u vezi sa procesima razmnožavanja (sporogeneza, gametogeneza, oplodenje, obrazovanje semena i ploda).

    Premda svaki cvet poseduje i vlastiti simbol, cvet je uopšteno simbol pasivnog principa. Cvetna cašica je kao i cvetna kupa, stecište nebeske aktivnosti, kojoj su simboli još kiša i rosa. Osim toga, rast cveta iz zemlje i vode simolizuje razvoj pojavnog sveta iz te iste pasivne stvari.

    Smatra se da je cvet slika duševnih vrlina, a buket cveca – slika duhovnog savršenstva.. Cvet je i symbol ljubavi i sklada koji su vladali u praiskonskoj prirodi. Cvet se poistovecuje sa simbolizmom detinjstva, a na odredeni nacin i edenskog stanja.
    Tantricko-taoisticki simbolizam zlatnog cveta simbolizam je postignuca nekog duhovnog stanja: procvat je rezultat unutrašnje alhemije, spoja biti (jing) i daha (gi), vode i vatre. Cvet je jednak eliksiru života; cvetanje je povratak u središte, jednome, praiskonskom stanju.

    U hinduistickom ritualu, cvet (pushpa) odgovara elementu eteru.

    O cvetnom simbolizmu kod Kelta možemo reci sledece:
    Cvet je symbol nestalnosti, ali ne prevrtljivosti svojstvene ženi, nego bitne nepostojanosti ljudskog bica, prepuštenog neprekidnom razvoju, a posebno kratkotrajnosti lepote.

    Kod Maja, cvet frandžipane je simbol bluda. U skladu sa verovanjem u temeljnu hijerogamiju Sunce-Mesec, on može da predstavlja Sunce. Premda ima pet latica (lunarni broj), cesto se u njrgovom znaku vide samo cetiri, jer je to solarni broj (THON).

    U Asteckoj civilizaciji, vrtno cvece nije bilo samo ukras i užitak bogova i ljudi, izvor nadahnuca umetnicima, vec je bilo obeležje brojnih hijeroglifa i faza kosmogonijske istorije. Alfonso Reyes opisao je prema meksickim hijeroglifima i umetnickim delima simboliku cveca: Istorijsko razdoblje osvojenje Meksika tacno se poklapa sa cvetnom kišom koja je na kraju cetvrtog kosmogonijskog sunca pala ljudima na glave. Zemlja se osvecevala zbog ranije škrtosti, a ljudi su klicuci mahali barjacima…Hijeroglifsko pismo nam pruža najrazlicitije prikaze cveta. Cvet je bio jedan od dvadeset znakova dana, znak plemenitog i dragocenog, a predocava mirise i napitke…

    Iz ovog pisanja, kao i iz mnogih slika cveca kojima vrvi meksicka umetnost. Cini se da je cvece iskazivalo krajnju raznolikost univerzuma, prosipanje i plemenitost božjih darova; ali je cvet bio i mera odnosa izmedu ljudi i bogova.

    Ako se cvece uporedi sa leptirima, tada ono, kao i leptiri, cesto predtavljaju duše umrlih.

    Grcka mitološka predanja kažu da je Had buducu kraljicu podzemnog sveta Perzefonu oteo od Sicilskih livada, dok se igrala sa drugaricama beruci cvece.

    Cvet se cesto pojavljuje kao arhetipski lik duše i kao duhovno središte. Njegovo znacenje se utvrduje prema bojama koje otkrivaju usmerenje psihickih težnji: žuto ima solarni simbolizam, crveno simbolizam krvi, plavo simbolizam sanjarske nestvarnosti. Medutim, nijanse psihoze variraju u beskraj.

    Ljubičica
    Cvet umerenosti, vidovitosti, ravnoteže između zemlje i neba, čila i duha, strasti i razuma, ljubavi i mudrosti. Ljubičastu boju smatraju simbolom alhemije.
    Na simboličkim spomenicima srednjeg veka, Isus Hrist je odeven u ljubičastu haljinu za vreme muke, u trenutku kada u sebi sjedinjuje čoveka, sina zemlje sa neumrlim duhom nebeskim.

    Mimoza
    U simbolici cveća mimoza je znak sigurnosti, to jest, u širem smislu pouzdanja. Zastupljena je i u masonskim obeležjima. Mimoza sa zlatnožutim cvetovima simbolizuje raskoš i moć.

    Orhideja
    U drevnoj Kini, orhideje za vreme prolećnih svečanosti, upotrebljavale su se za isterivanje štetnih uticaja. Glavni je bio neplodnost. Orhis (jaje), kao što ime govori, simbol je oplodnje. U kini, orhideja pomaže začeće i jamstvo je očinstva. Odseku li joj se cvetovi, nastupa smrt deteta koje je pod njihovim uticajima začeto.
    Zbog svoje lepote orhideja je postala i simbol duhovnog savršenstva i čistoće.

    Ruža
    Izuzetne lepote, oblika i mirisa, ruža je najviše upotrebljavan simbolički cvet na Zapadu kao simbol za točak.
    U Indiji, ovaj cvet simbolizuje potpuno savršenstvo, dovršenost bez greške, dušu, srce i ljubav.
    U hrišćanskoj ikonografiji simbol je kapi Hristove krvi ili Hristovih rana.
    Simbol Rozenkrojcera sastoji se od pet ruža, jedna je u sredini na mestu Hristovog srca, a preostale u krakovima krsta.
    Zbog veze sa proliveno krvi, ruža često simbolizuje mistično ponovno rođenje – preporod i upravo zbog toga, još od antike, ruže se polažu na grobove.
    Bilo bela ili crvena, ruža je jedan od najomiljenijih cvetova alhemičara koji svoje rasprave često nazivaju ružama mudraca.
    Plava ruža je simbol nemogućeg.
    U današnje vreme, ruža simbolizuje ljubav.

  23. #23
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Fikus (Ficus elastica i forma decora)
    Fikus je veoma omiljena sobna biljka — mada kod nas nikada ne cvjeta. Porijeklom je iz Indije i Juzne Afrike. Vrlo je dekorativan zbog velikog elipsastog kožastog lišća i šiljastih lisnih crvenih pupoljaka, naročito ako je lijepo odgajeno razgranato stablo. Razlika između ova dva fikusa je samo u tome što prvi ima mnogo duži i šiljastiji list, a drugi, F. decora mnogo širi, krupniji i tamno-zeleniji list.
    Decora je znatno dekorativniji i ljepši, naročito var. Schryveriana sa bijelim listovima i zelenim prugama. Najbolje mu prija u temperiranoj sobi, mesto do prozora, gde ima dovoljno svijetla, all ni on ne voli jako sunce. Zimi se drži u nešto hladnijoj prostoriji, od 8 do 10°C, uz umjereno zalivanje. On je veoma osjetljiv na preveliku vlagu u zemlji kao i na neredovno zalivanje, pa mu u takvim slučajevima listovi žute i opadaju. Zato treba paziti i na dobru drenažu — odvod vode iz saksije, da se odvodna rupica na dnu saksije ne začepi.
    Fikus, bio star ili mlad, treba svakog proljeća presađivati u humusnu, rastresitu zemlju (najbolje dva jednaka dela klijališne i listovke sa dodatkom 15% čistog riječnog peska). Ako se biljke presađuju u velike saksije, ovoj mješavini se dodaju komadići drvenog uglja i eventualno 1 dio treseta. Mlade biljke se presađuju u nešto veće saksije, dok je stare najbolje ostaviti u istom sudu, ali sa svježom zemljom. No sve to zavisi od toga kakav korijenov sistem ima biljka.
    Svakih 14 dana, a ljeti svakih 8 dana, treba lišce oprati mlakom vodom u kojoj se prethodno rastvori malo kalijevog sapuna, a posle toga isprati čistom vodom. Na taj način se drži čisto od prašine a što je najvažnije, biljka se sačuva od tripsa i od crvenog pauka, koji su njeni najopasniji neprijatelji. Fikus ne podnosi promaju ni nagle promene temperature, dakle, potrebna je opreznost, naročito zimi prilikom provjetravanja prostorija.
    Ako su gornji listovi fikusa manji od donjih, to znači da biljka gladuje, odnosno da joj je potrebna svježa zemlja. Za vrijeme vegetacije, više puta preko ljeta u razmaku od 8 do 10 dana, biljku treba prihranjivati tečnim đubretom (rastvorom goveđe balege ili strugotine od rogova).
    Sem ove dvije vrste, postoje i vrlo lijepi šarenolisni Fikusi, kao:
    Ficus elastica var. Aureomariginata i Ficus decora var Schryveriana. Ovaj poslednji je prekrasan, sa svojim beličasto-zelenim listovima.
    Ficus australis (Australija) takođe je veoma lijepa dekorativna biljka, ali je nižeg rasta, više razgranat, lišće mu je manje, čvršće, sjajnije i liči na lišće jabuke. Veoma je pogodan za dekoraciju holova i ulaza. Njeguje se isto kao i fikus elastika i dekora, samo je nešto osjetljiviji na hladnoću. Razmnožava se reznicama rano u proljeće.
    Ficus stipulata ili Ficus repenis — Fikus penjacica. Ima tanke dugačke grančice i sitne listiće, koji su malo tvrđi, hrapavi, u obliku srca. Na grančicama kojima se penje i lijepi za zid i drvo kao bršljan, nalaze se vazdušne žilice. Veoma je pogodan za viseće korpice. Zbog njegove prirodne dekorativnosti rado se gaji, na isti način kao i ostali, samo što mu ne prija sunce. Razmnožava se reznicama.

    Palme – najljepši ukras vaše sobe
    Za iznošenje palme kao i ostalih ukrasnih bijaka najpogodniji period je druga polovina maja meseca, ako je moguće po kišovitom ali toplom danu tako da se palma polako aklimatizuje na uslove spoljašnje sredine. Mlade palme treba presađivati svake godine u proljeće, a starije tek svake treće ili četvrte godine u nešto veće saksije.
    Palme u javnosti slove za najljepše i najdekorativnije sobne biljke rasprostranjene po celoj subtropskoj i tropskoj oblasti. Ima ih preko hiljadu vrsta i raznih oblika, manjih i većih, ali nisu sve pogodne za sobno gajenje. Krasi ih njihovo raznovrsno, široko, lepezasto i perasto lišće, koje može biti svijetle i tamno-zelene, žućkaste, plavičaste ili pepeljaste boje. Kod nekih vrsta gornja strana je svijetlija, a donja tamnije zelena, a kod drugih opet gornja i donja strana su iste boje, ali sve imaju tvrdo i kožasto lišće.
    Njihovo gajenje nije tako jednostavno kako se u prvi mah čini. Često se prave greške kada se u proljeće prerano iznese iz tople prostorije napolje i odmah stavi na jako sunčano i vetrovito mesto, što dovodi do oštećenja lišća. Za iznošenje palme kao i ostalih ukrasnih biljaka najpogodniji period je druga polovina maja mjeseca, ako je moguće po kišovitom ali toplom danu tako da se palma polako aklimatizuje na uslove spoljašnje sredine. Najpogodnije mesto za držanje palme je u hladu na terasi ili bašti, naročito prvih dana po iznošenju iz stana. U tom periodu palma ne podnosi jako sunce i promaju.
    Leti se palma obilno zaliva, za vrijeme jakih vrućina i dva puta dnevno, ujutro i uveče, a povremeno je treba orošavati ustajalom vodom. Za vrijeme vegetacije periodično treba primijeniti i folijarno prihranjivanje. U zimskom periodu palma se treba smjestiti u svijetlu i toplu prostoriju, po mogućstvu gde je najmanja temperatura od 4 do 8C. Neke vrste mogu prezimiti i u svijetlijem podrumu. Zalivanje zimi zavisi od prostorija u kojima su palme smještene. U toplijoj prostoriji se zaliva 2-3 puta nedeljno a u umjereno hladnoj samo 1 put u deset dana.
    Mlade palme treba presađivati svake godine u proljeće, a starije tek svake treće ili četvrte godine u nešto veće saksije. Prilikom presađivanja žile se ne smiju sjeći ni kratiti, sem žila koje su povrijeđene, trule i suve. Pri presađivanju treba paziti da se osigura dobra drenaža – odvod suvišne vode iz saksije, tj. mora se staviti na dno saksije dosta crijepčića ili šljunka.













    Peperomia
    Ova biljka tropskih krajeva ne voli jako sunce, jer zbog njega gube svoju lepotu. Ima lepo lišće i neobične cvetiće koji se uzdižu na tankim drškama iznad lišća u obliku malih, belih, zelenih ili smeđih metlica.
    Postojbina ove biljke je Južna Amerika. To je tipična biljka tropskih krajeva, pa se zato mora držati u toploj sobi, na temperaturi minimum 16°C, gde ima dovoljno svetlosti i vlažnog i svežeg vazduha. Da bi joj se obezbedio vlažan vazduh u toploj sobi mora se češće orošavati, ili saksiju sa biljkom treba staviti na preokrenutu tacnu, pa sve zajedno spustiti u malo veću tacnu napunjenu vodom. Pri tome treba paziti da voda ne dodiruje saksiju sa biljkom. Peperomije ne vole jako sunce, jer zbog njega gube svoju lepotu. Na našem tržištu su se pojavile u većem broju tek pre 20-tak godina. Veoma su dekorativne, bilo da se sade pojedinačno u saksijice ili u cvetne činijice. Imaju lepo lišće i neobične cvetiće koji se uzdižu na tankim drškama iznad lišća u obliku malih, belih, zelenih ili smeđih metlica.
    Peperomije uspevaju najbolje u malim saksijama, u laganoj rastresitoj i peskovitoj mešavini zemlje. Presađuju se prema potrebi u proleće u male saksije, na čije se dno stave crepčići ili šljunak radi dobre drenaže.
    Razmnožava se lisnim reznicama u proleće. Svaka lisna reznicamora imati 2 cm dugu peteljku.
    Peperomija ima više varijeteta, od kojih su najviše poznati:
    Peperomia caperata sa tamno-zelenim listićima i belom metlicom. Ova vrsta je veoma omiljena.
    Peperomia magnoliaefolia ima veliko, debelo, glatko lišće i zelenkaste metlice. Lišće joj izgleda kao da je od voska.
    Peperomia magnoliaefolia variegata ima žućkasto-zeleno voštano lišće. Raste u obliku lepih malenih žbunčića.
    Peperomia marmorata ima zelene srcaste listiće, na kojima su duboki nervi i dugački tanki smeđi cvetići.
    Peperomia metalica sa sivkasto-zelenimlistićima metalnog sjaja.



    Patuljasta ili mini ruža
    Poznata je kao najniža ruža na svetu. Pogodna je za gajenje u saksiji kao sobna biljka, ili u sandučiću na balkonu ili terasi, zatim za ukrasne cvetne činijice u kombinaciji sa drugim ukrasnim biljkama.
    Ova vrlo lepa i interesantna "kepec ružica" spada u grupu Rosa indica. Visina njenog žbunića dostiže jedva do 20 cm, a u prečniku je šira nego duža. Poznata je kao najniža ruža na svetu. Njeni sitni cvetići su poludupli, boje ružičaste, a ka sredini beličaste. Širina pojedinačnog cveta u prečniku iznosi 15 mm. Cvet je nasađen na 1 cm dugačkoj dršci i vrlo je prijatnog mirisa. Listići su jedva 1 cm dugački i 4 mm široki.
    Ova mala ružica je veoma pogodna za gajenje u saksiji kao sobna biljka, ili u sandučiću na balkonu ili terasi, zatim za ukrasne cvetne činijice u kombinaciji sa drugim ukrasnim biljkama. U sobi je treba smestiti na najsvetlije, prozračno mesto, ali ne podnosi jako sunce. Najbolje uspeva kao i sve ostale kalemljene ruže gajene u saksijama na hladnoj podlozi. To joj se može osigurati na taj način, što se ukopa sa saksijom na balkonu ili terasi u sandučić ili u nešto veću saksiju napunjenu tresetom ili šumskom mahovinom. Zaliva se mekom vodom ili kišnicom. Leti obilno, a zimi umereno, ali se ne sme dozvoliti da se grumen zemlje sasvim osuši. Prezimiti mora u hladnijoj i svetlijoj prostoriji, gde je zaštićena od smrzavanja.
    U proleće se umereno oreže (skrate se grančice) i presadi u svežu mešavinu zemlje. Tako presađenu biljku treba smestiti u svetlu i toplu prostoriju. Zaliva se u prvo vreme umereno, zatim postepeno sve više, a kad se pojave pupoljci onda obilno. Za vreme vegetacije treba je svakih 12 dana prihranjivati kompleksnim mineralnim ili organskim đubrivom.
    Razmnožava se reznicama. Potomci Rose Rouleti su: Baby maskarade, Coralin superb, Little buckaroo, Mrbluebird, Midget, Rosmarin, Peon i Zwergkoenigin



    Seleginela, crvotočina, ukrasna mahovina
    Te niske, stalno zelene biljke, veoma su pogodne za sadnju u dekorativne činijice i druge cvetne aranžmane. Da bi selagincle bile sveže i lepe treba ih držati u zagrejanoj prostoriji i osigurati im vazdušnu vlagu. Obavezno ih više puta na dan, treba prskati ustajalom mlakom vodom.
    Ova ukrasna tropska sobna biljka liči na mahovinu, a ima i vrsta koje liče na paprat. Raste na tlu vlažnih prašuma severne Amerike. Na vodoravno položenim grančicama nalaze se dvostruki prilegnuti ill stojeći sitni listići. Kod nekih vrsta grančice su položene, dok druge, opet, stvaraju izdanke na kojima se nalaze listići. Vrlo lepe i najviše poznate su niske, okruglasto zbijenog oblika jastučaste vrste Selaginella apus i Selaginella kraussiana. Nešto višeg rasta (oko 30 cm) vrlo su interesantne, liče na paprat, vrste Selaginella martensil i Selaginella lepidophylla, zatim Selaginella aurea sa zlatnožućkastim i Selaginella variegata sa žućkastozelenim lišćem. Te niske, stalno zelene biljke, veoma su pogodne za sadnju u dekorativne činijice i druge cvetne aranžmane. Da bi selagincle bile sveže i lepe treba ih držati u zagrejanoj prostoriji i osigurati im vazdušnu vlagu. Od direktnog sunca moraju se zaštititi, a treba ih zalivati vrlo oprezno i umereno, jer inače od prekomerne vlage mogu početi da trunu odozdo. Isto tako, ne smeju se zaboraviti zallti, jer i tada brzo propadnu. Treba ih redovno, više puta na dan, prskati ustajalom mlakom vodom.
    Razmnožavaju se deljenjem i vazdušnim žilama, koje se vrlo brzo ožile. Za presađivanje vole laku mešavinu zemlje i to; 1 deo listovke, 1 deo treseta i 15% rečnog peska.

    Agava
    Nije osetljiva i vrlo se lako neguje u saksiji. Treba paziti na bodlje, jer su one njen ukras na lišću. Razmnožava se izdancima koji ponekad u gomoljici izbijaju iz žila. Mada se zadovoljava svakom zemljom, ipak uspeva bolje u jakoj i krečnoj zemlji pomešanoj s ilovacom i dosta peska.
    Poreklom je iz Južne Amerike, ali je ima i u drugim tropskim zemljama; naročito je odomaćena u južnoj Evropi. Tako, na primer, u Dalmaciji ima čitavih brežuljaka obraslih agavom. Ova biljka je bez stabla, s vrlo debelim - mesnatim u krug poređanim lišćem. Gajena u saksiji kao sobna biljka retko cveta. Razmnožava se izdancima koji ponekad u gomoljici izbijaju iz žila.
    Zimi se drži u hladnoj i svetloj prostoriji ili u podrumu, ali joj ne škodi ni toplije mesto u sobi. Leti voli otvoreno, sunčano mesto. Mada se zadovoljava svakom zemljom, ipak uspeva bolje u jakoj i krečnoj zemlji pomešanoj s ilovacom i dosta peska. Letnju sušu podnosi dobro, ali je ipak treba obilnije zalivati i cešće prihranjivati rastvorom fine strugotine od rogova, a može i kompletnim veštačkim đubrivom "biljnom hranom za cveće" (1 kafena kašičica na litar vode). Zimi je u hladnoj sobi treba retko zalivati ili nikako. Natrulo lišće treba odsecati, a posekotinu posipati prašinom od drvenog uglja.
    Nije osetljiva i vrlo se lako neguje u saksiji. Treba paziti na bodlje, jer su one njen ukras na lišću.
    Agava ima više interesantnih vrsta: Agava americana aureovariegata, sa žutošarenim lišćem; A. mexicana, (Meksiko) veoma lepa vrsta; A. victoria regiae - niskog kompaktnog - zbijenog rasta s mnogo gustog lišća na čijim krajevima ima crnu bodlju; Agava fillera je takođe niskog rasta i veoma lepog oblika i A. Striata, omanjeg je rasta, formirana s puno zbijenih uskih, tvrdih, po dužini prugastih listića, čije ivice nisu končane već nežno nazupčane.

  24. #24
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    KOLIKO SVETLA ZA NASE SOBNE BILJKE?

    Kratki zimski tmurni dani usporavaju zivot sobnih biljaka. Treba da znamo da vec dva metra od sobnog prozora dospeva samo cetvrtina svetlosti koja dolazi kroz prozor. Za mnoge sobne biljke suvise malo, dok ce nekim vrstama bas takav polozaj odgovarati. Vazno je znati koliko pojedinim biljkama treba svetlosti i postaviti ih na odgovarajuce mesto u kuci.

    1. 1,000-2,000 lux
    2. 800-1,000 lux
    3. 600-800 lux
    4. 400-600 lux
    5. biljci je potrebno dodatno osvetlenje

    Na trzistu se mogu naci specijalne sijalice koje pomazu zivot biljaka u enterijeru u kome nema dovoljno svetla. One isijavaju karakteristicnu plavu svetlost blisku spektru dnevne svetlosti ovakva specijalna svetiljka treba da visi direkno iznad biljke, jer bi inace rasla ukrivo prema izvoru svetla. Izmedju vrha biljke i lampe treba da bude razmak od 25-50cm a najvise 150cm. Sto je lampa vislje to je osvetljena povrsina veca ali i jacina svetla treba da bude 2000 lux-a u trajanju bar osam casova.
    Inace nedostatak svetla se na biljci lako primecuje, jer ona pocinje da se izduzuje, lisce postaje sitnije i redje. Kod cvetajucih biljaka nece se formirati cvetni pupoljci a lisnodekorativne biljke sa sarenim liscem pocinju da teraju obicne, zelene listove. Zato, ako vidite ovakve simptome na svom sobnom "ljubimcu" premestite ga na svetlije mesto.

    SUSENJE LISCA SOBNOG BILJA

    Na susenje listova sobnih biljaka, pored bolesti, mnogo uticu i uslovi sredine.

    Desava se da listovi zute i opadaju zbog starosti, to je prirodno i ne treba da zabrinjava. Ali, mnogo je cesce susenje listova zbog neodgovarajucih uslova ili pogresne nege. Najcesci uzrok je suv vazduh u prostoriji, a stetne posledice najvise osecaju biljke krupnih listova. Naime, koren je ogranicen u snabdevanju vodom, a isparavanje preko listova je povecano. Sta je tacno u pitanju moze se utvrditi na osnovu toga koji listovi obolevaju. Ako su to mladi, proverite zemljisni supstrat; da li je dovoljno vlazan i dovoljno hranljiv za biljku. Ako boluju stariji listovi, nije odgovarajuci vazduh u prostoriji.

    BIO-ZASTITA
    ZASTITA BILJA BEZ HEMIJE


    Svi smo svesni cinjenice da zivimo u veoma zagadjenoj okolini, tako da smo postali osetljivi i na sam pomen hemijskih preparata za zastitu biljaka. Vec duzi niz godina na ceni je "neprskana hrana".
    Evo nekoliko predloga koji mogu biti korisni kod ukrasnog bilja, a jos vise kod voca i povrca koje koristimo u svakodnevnoj upotrebi. Oni su znacajni i zbog cinjenice da je sredina u kojoj gajimo neku kulturu istovremeno i staniste velikog broja drugih organizama, od kojih su mnogi korisni. Hemijski preparati koji se koriste stetni su podjednako i za njih, koliko i za stetnike.

    Jos davno su ruski seljaci medju zito sejali kamilicu, verujuci da ona pospesuje rast zita. Danas je potvrdjeno da samo jedna biljka kamilice od pojave belog crva stiti povrsinu od 1 m2. Ona pozitivno utice na sve biljke, te je treba sejati gde god je to moguce.

    Za suzbijanje belog crva moze se koristiti i neven (Calendula officinalis), cija isparenja iz korena ova stetocina izbegava. Posebno je koristan u simbiozi sa sargarepom. Pored ovoga, neven je i lekovit, te se cvet moze susiti za caj.
    Posebno treba pomenuti dragoljub (Tropaeolum majus). Ima izuzetno veliki procenat antibiotika i moze se koristiti u ishrani, svez ili kao salata. Dragoljub je jednogodisnja puzavica duzine do 2m. Dve biljke posejane pored vocke i omotane oko nje u velikoj meri suzbijaju biljne vasi. Biljke napadnute biljnim vasima dobro je isprskati retkom kasom od zgnjecenih listova dragoljuba.

    Za zastitu su korisne i mnoge povrtarske kulture. Tako, na primer, beli luk ne prija belom crvu, a posadjen izmedju redova jagoda pomaze da jagode budu cvrsce. Ren posadjen po obodu zasada krompira pomoci ce u dobijanju zdravijih krtola, a pored tresnje sprecava pojavu monolije, izazivaca truljenja. Kim u blizini krompira poboljsace ukus krtola, a persun blizu paradajza ukus plodova. Persun takodje pozitivno deluje protiv nekih parazita praziluka. Djurdjevak pored ogrozda, maline ili ribizle povecace otpornost ovih biljaka.

    Kopriva (Urtica dioica) je izvrsno sretstvo u borbi protiv biljnih vasi. Da bi se mogla koristiti za prskanje, isecka se, prelije hladnom vodom i pusti da otstoji 2 dana. Nakon toga biljke se prskaju 5% rastvorom dobijene tecnosti.

    Pokazalo se korisnim i da je, u zastiti od napada gljiva, biljke dobro djubriti kompostom napravljenim od ostataka biljaka napadnutih istim stetnikom (na pr. djubrenje vocki kompostom od trulih plodova napadnutih Monolijom sprecava napad ove gljive, a kompost od delova paradajza napadnutih pepelnicom sprecava pojavu pepelnice na novom paradajzu).

    ...I ne treba zaboraviti jos jedno pravilo: Sto vise humusa - otpornije biljke.




    HEMIJSKA ZASTITA BILJA
    Svi zelimo da nam nase biljke koje imamo bilo u basti, vocnjaku ili na okucnici budu sto lepse i sto zdravije. U tome, ne mali broj puta, mi moramo da im pomognemo. Mehanickim ili hemijskim merama. Jako je vazno da imamo znanja kako treba uraditi te poslove jer od njih zavisi kako ce nase biljke izgledati. Nepravilnom primenom mehanickih mera mozemo da naskodimo nasoj biljci, a nepravilnom hemijskom zastitom cinimo zlo biljci, okolini i svima onima koji eventualno koriste plodove nase biljke.

    OSNOVNO O HEMIJSKOJ ZASTITI BILJA

    Biljne kulture su u toku vegetacije stalno izlozene napadu brojnih prirodnih neprijatelja, koji u nasim uslovima izazivaju velike gubitke u proizvodnji. To namece potrebu da se u toku vegetacije redovno preduzimaju mere zastite zasada. Polazeci od toga da se zastita zasniva na primeni hemijskih sredstava koja su jaki otrovi i za domace zivotinje i ljude, potrebno je da se proizvodjaci i neposredni korisnici sredstava za zastitu upoznaju sa uzrocnicima steta do kojih dolazi u toku vegetacije. Od toga zavisi i pravilan izbor preparata za njihovo suzbijanje. Najvazniji uzrocnici steta u biljnoj proizvodnji su: Stetocine (Insekti, Glodari, Ptice, Puzevi, Nematode i Grinje), Bolesti i Korovi.
    STETOCINE

    Insekti su najbrojnija grupa koja zasadima nanosi najveca ostecenja. Vecina insekata prolazi kroz vise stanja u toku svog razvica. Pojedini razvojni stadijumi su cesto sasvim razliciti. Zenke odraslih insekata polazu jaja iz kojih se pile larve koje posle izvesnog vremena prelaze u lutku, a lutka u odraslog insekta. Kod pojedinih vrsta stete pricinjavaju larve i odrasli insekti, dok je kod drugih stetan samo jedan od ova dva stadijuma. Grinje ili Pregljevi su veoma sitni pauci na granici vidljivosti golim okom. Veoma su opasne stetocine u poljoprivrednoj proizvodnji. Podjednako su stetne larve i odrasle forme grinja. Ima ih vise vrsta, medjusobno se razlikuju po obliku, boji, velicini i narocito po nacinu zivota. Biljnoj proizvodnji mogu da pricine ogrobne stete.
    Nematode su sitni, golim okom nevidljivi crvici (glistice) cije je telo najcesce ovalnog oblika, redje kruskastog. Nalaze se svuda u zemljistu. Mnoge napadaju samo odredjene biljne vrste, a ima ih koje napadaju vise kultura. Odredjene vrste nematoda parazitiraju zivotinje pa i coveka, a ima ih i takvih koje su prirodni neprijatelji insekata. Hraneci se biljnim sokovima na biljkama izazivaju razne promene u vidu kvrdzanja, nabiranja lisne povrsine, stvaranje raznih guka, deformacija i gala. Takve biljke zaostaju u razvoju, ne donose rod i veoma brzo se sasuse.
    Puzevi su stetocine koje zive u raznim zaklonima gde je vlaga jako povisena. Za biljne vrste puzevi golaci predstavljaju opasne stetocine u vlaznim godinama. Veoma su opasni za mlade useve i u vreme nicanja. Kod odraslih biljaka izgrizaju lisnu povrsinu stvarajuci otvore razlicite velicine.
    Glodari su misevi, pacovi i zecevi. Najvece stete pricinjavaju zecevi narocito u mladim zasadima.
    BOLESTI
    Bolesti prouzrokuju veoma sucusni i golim okom nevidljivi organizmi. Prvu grupu uzrocnika predstavljaju gljive. Tu spadaju uzrocnici plamenjace, pepelnice, pegavosti, kovrdzavosti lisca i druge.
    U drugu grupu spadaju biljne bakterije, koje nisu tako cesti uzrocnici, a prouzrokuju bolesti koje se najcesce manifestuju u vidu izraslina i pega.
    Veoma brojnu i za sada nedovoljno izucenu grupu sacinjavaju bolesti koje izazivaju virusi. To su organizmi znatno sitniji od gljiva i bakterija, koji uglavnom izazivaju bolesti u vidu razlicito obojenih pega na listovima.
    KOROVI
    Iako korovi direktno ne ostecuju zasade njihovo prisustvo redovno dovodi do smanjenja prinosa i dobijanja proizvoda slabijeg kvaliteta. Prema osnovnoj podeli svi korovi su svrstani u sirokolisne i uskolisne (travne) korove.







    PEGAVOST LISTOVA - cesta bolest muskatle

    Javlja se kao posledica zaraze bakterijom Xanthomonas, koja se veoma lako i brzo siri, a tesko suzbija.
    Ako se opredelite za razmnozavanje muskatli reznicama u vecem broju, nemojte rizikovati. Nabavite zdrav materijal i dezinfikujte ceo prostor, alatke i zemlju, kako se reznice ne bi zarazile Xanthomonasom.
    Najbolje bi bilo da reznice zabadate u zemlju neposredno po skidanju. Svako odlaganje slabi reznice, koje su tada idealna podloga za razvoj bolesti. Ako ipak morate da sacekate sa sadnjom, reznice slazite u kutiju oblozenu najlonom i na temperaturi od 1-4*C mozete ih cuvati do nedelju dana.
    Za sadnju postoji vise tipova smesa, a moze se saditi i u cist treset. U Madjarskoj se uspesna pokazala smesa od 20% gline i isto toliko kreca ili gipsa. Ova smesa ima odgovarajucu Ph vrednost (6,5). Ako je Ph vrednost veca biljke su podlozne napadu bakterija, a ako je manja, napadu gljivica. Muskatla dobro podnosi manji procenat soli u zemljistu, ali kada je ima vise, biljka dobija sivozelenu boju.


    Da bi se reznice sto brze i bolje ozilile, potrebna je odgovarajuca temperatura. Tokom prve 2-3 nedelje ujednacena, 16-18*C. Ukoliko nocu temperatura padne, preko dana se mora povecati za istu vrednost. Odgovarajuci prosek se mora postici.
    Muskatlama pri oziljavanju ne prija jako sunce, a dobro podnose malu vlaznost vazduha. Sadrzaj vlage u vazduhu ne bi trebao da predje 80%, jer su tada biljke podlozne napadu botritisa.


    Uticaj na biljke i zemljiste Sve biljke, kako gajene tako i divlje, pozitivno reaguju na poviseno prisustvo humusa u zemljistu. Pored kopnenih, na humus pozitivno reaguju i kopnene biljke, koristan je za alge i mahovine kao i za najslozenije cvetnice. Redovnom upotrebom humusa popravlja se plodno zemljista, zaustavlja se degradacija i postepeno vraca kvalitet vec degradiranih zemljista.
    Upotreba inteziranja humusa:
    Pri gajenju cveca u loncanicama i zardinjerama humus je naj ehikasniji kao komponenta supstrata, i to sa 20 do 30% kod visegodisnjih a sa 10 do 20% kod jednogodisnjih biljaka. U toku vegetacije humus se dodaje 2 do 3 puta.
    Izvor zdrave hrane, vecih i kvalitetnijih prinosa koji ranije sazrevaju i lepse izgledaju. Obezbedjuje znatno brze i ravnomernije klijanje i nicanje. Biljke lakse odolevaju susi,mrazu i drugim nepogodama. Redovnom upotrebom humusa popravlja se plodnost zemljista,zaustavlja se degradacija i postepeno se vraca kvalitet vec degradiranog zemljistu.







    DA LI PRAVILNO ZALIVATE?
    Pravilno zalivanje nije sigurno nauka ali mnogima predstavlja problem. Previse ili premalo je najcesci slucaj, pri cemu ovi ekstremi nece biljku "ubiti", ali ce se sigurno odraziti na losiji rast i manju otpornost na bolesti i stetocine.

    • GRESKE U ZALIVANJU
    Cesta je pojava da se zaliva dok povrsina zemljista naizgled ne potamni. Ovo je pogresno jer, vecina dragocene vlage ispari i ne dospe do korena. Prskanje po danu, kada je upeklo sunce, ima dodatnu posledicu jer hladna voda na biljke deluje isto kao da ste skocili u ledeni potok. Vecernje zalivanje je nesto bolje ali ne i optimalno, narocito ako u basti imate puzeve golace.


    • JUTARNJE ZALIVANJE JE NAJPOGODNIJE
    Ujutro su biljke rashladjene i nece se "sokirati" od hladne vode. Biljke mogu dobro da upiju vodu i kada sunce dobije na snazi, bice snabdevene i vodom i hranljivim materijama za rast biljke. Biljke u basti trebaju tokom nedelje oko 201/m2. Nedostajuce padavine treba u toj kolicini nadoknaditi. Pri tom treba uzeti u obzir da zemljiste cuva odredjenu kolicinu vlage posle dobre kise. Zlatno pravilo je, bolje zalivati redje a obilno nego cesce i samo povrsinski. Ko zeli da zna precizno, moze da postavi u basti, na istaknuto i nezaklonjeno mesto siru teglu, na kojoj ce obeleziti milimetre. Svaki milimetar taloga od padavina odgovara kolicini od 1 litra po m2 u basti. Tako mozete meriti i kolicinu vode za zalivanje ako koristite neke rasprsivace.

    • SPRECAVANJE ISPARAVANJA
    Okopavanjem istovremeno poboljsavamo rastresitost i sprecavamo kapilarno isparavanje iz zemljista. Dalja efikasna zastita od isparavanja vlage iz zemljista je malcovanje - zastiranje. Pokrivanjem gredica u basti slamom, senom, ostacima od kosenja travnjaka ili seckanom korom sprecavamo stvaranje pokorice ali i razvoj korova, koji ce uzimati bastenskim biljkama vlagu. Istovremeno se stimulise razvoj zemljisnih mikroorganizama.
    • SAKUPLJANJE KISNICE
    Posto je voda iz vodovoda i skupa i cesto je nema dovoljno, za zalivanje baste i biljaka treba sakupljati kisnicu. Ona inace vazi kao meksa i mnogo pogodnija za vecinu biljaka. To ce mo lako postici tako sto ce mo pod izlaze oluka posstaviti staru burad. To naravno i znaci da ce mo vise zalivati iz kante, ali i biljkama treba pomoci u letnjoj susi.

  25. #25
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    in the middle of everything
    Posts
    1,693
    Thanks Thanks Given 
    18
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    RUZA - PONOS SVAKOG VRTA


    Ako razmisljamo o sadnji nekih cvetnih vrsta najinteresantnije su svakako ruze.
    Ruze su uglavnom dominantne u nasim dvoristima.
    Za sadnju potrebno je pripremiti zemnjiste i kvalitetne sadnice ruza. Po povrsini zemnjista rasturi se stajnjak, kompost ili glistenjak i manja kolicina mineralnog djubriva (NPK). Zatim se pristupa obradi, najcesce riljanjem asovom. Posle toga se zemlja usitni i iskopaju se jamici u koje se sade sadnice, kojima se prethodno malo orezu korenove zile. Zemljiste se oko sadnice zalije da bi se istisnuo vazduh i nagazi.
    Postoji ogroman broj sorti ruza, a sve se dele u nekoliko grupa:

    • CAJEVKE (Tea hybrida),
    • MNOGOCVETNICE (Polyanthe),
    • PENJACICE - puzavice,
    • GRMOLIKE,
    • MINIJATURNE i
    • POLEGLE ruze


    OSAM PLAVIH RUZA
    Sve do pocetka ovog veka plave ruze bile su samo zelja. Ipak, 1909. "rodjena" je penjacica "Veilichenblau", koja je u svojoj boji imala dosta primesa plavog, odnosno ljubicastog.


    Tek 1954. doslo se do sorte "Prelude" koja se mogla nazvati plavom ruzom. Ipak, ni do danas se nije doslo do potpuno plave boje, ali do ljubicaste jeste. Plave ruze koje su danas poznate, nemaju onu zivotnu boju kakvu imaju narandzaste ili crvene. U vazi deluju pomalo mrtvo, pa zato kao rezani cvet nemaju neki posebni znacaj. Ali, plava boja zraci mirom i ima svoje ljubitelje.

    "Bluenette" - prva poput jorgovana ljubicasta mini ruza, visine do 40 cm, bez mirisa. Pogodna za lonce, mini ruzicnjake ili kamenjare.
    "Mr Bluebird" - neobicno lepa mini ruza bez mirisa. Daje mnogo cvetova u sezoni. Pogodna za saksije i rozarijume.
    "Blue Parfum" - floribunda intenzivnog mirisa. Pogodna za vece grupe.
    "Shocking Blue" - floribunda koja je izazvala pravu senzaciju novom nijansom plave boje. Ima jak miris, malo trnova i sokantnu plavu boju, po kojoj je i dobila ime. Moze se rezati za bukete.
    "Blue Moon" - cajevka, najrasirenija plava ruza, omiljena u Evropi i Americi. Veoma jakog mirisa, pogodna za rezani cvet.
    "Nil Blue" - "sto posto" plava cajevka, najvisa od svih plavih ruza. Ostalo kao kod prethodne.
    "Rose Marie Viaud" - gust grm sa mnogo zdravog lisca, pogodan i za pokrivanje plotova i ostalih povrsina. Idealna za sadnju u parkovima.
    "Rosa Rugosa Rubra" - grmolika ruza, poreklom iz Kine, Koreje i Japana. Cveta ljubicasto-narandzasto, a plod je neobicno lepog izgleda. Pogodna je za parkove, ali i za masive duz autoputeva. Grm je dosta gust, pa se moze koristiti i za zive ograde.
    ROMANTICNE RUZE

    Ova grupa ruza pojavila se krajem XX veka. Nazvane su engleske ruze. Glavna odlika im je da su grmolike, specificnog oblika cveta i romanticnog mirisa, koji podseca na tropsko voce i oorijentalne zacine. Zbog ovih osobina stekle su veliku popularnost u svetu, a od nedavno su se pojavile i kod nas.

    Kompaktni zbunovi pokazuju veliku otpornost prema bolestima. Na osnovu petogoodisnjih istrazivanja sa sigurnoscu se moze reci da sorte "Graham Tomas", "priti Dzesika", "bel stori" i "Otelo" pokazuju izuzetnu otpornost prema niskim temperaturama.
    ENGLESKE RUZE stvorio je selekcionar Dejvid Ostin, ukrstanjem starih francuskih, sirijskih i drugih tipova, sa novim sortama iz grupe cajno-hibridnih i flooribundi. Razvijaju kompaktne grmove sa punim, mirisnim cvetovima, koji deluju nostalgicno i staromodno. U zavisnosti od sorte, cvetaju nekoliko puta i u toku cvetanja menjaju boju latica.
    Tipicni predstavnik engleskih ruza je sorta "Carls Ostin", krupnih i gusto ispunjenih cvetova, snaznog mirisa. Pupoljci su boje kajsije, kada se otvore prelaze u zutu, da bi u precvetavanju dobili ruzicastu nijansu. raste bujno, visine 120 - 150 cm.
    Sorta "Abraham derbi" ima mirisne cvetove koji se formiraju u grozdovima ili pojedinacno, na dugim, lucno povijenim granama. Peharasti pupoljci su boje cilibara, sa ruzicastim prelivom i svetlim ivicama. Naraste do 250 cm. ENGLESKE RUZE su prakticne za negu i odrzavanje. Uz minimalno orezivanje, godinama zadrzavaju pravilan i lep oblik grma. U malim vrtovima mogu se saditi pojedinacno, ali najlepse izgledaju kada se sade u grupi, po dve - tri biljke iste sorte. Tada stvaraju guste masive koji dugo cvetaju i daju izuzetan efekat celoj basti.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •