rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

[nihil]

Prijateljstvo je parcijalni brak, a ljubav prijateljstvo sa svih strana i u svim pravcima, univerzalno prijateljstvo. - Fridrih Šlegel

[EtoTako]

.. nije mi utjeha sto ispod osmijeha istu tugu cuvas kao ja ..

[Oljce]

Gruba sa recima ali jedno sto valja su pomirenja.

[chloe]

[tigrovo_oko]

Ljudi u zivotu žele, previše toga, da bi po stare dane imali o čemu pričati ili se sjećati.
Strah od trenutka, prolaznosti života...
Šta su sjećanja? Čemu priče?
Zašto zboriti, druge dovoditi u zabludu da se živjelo, kad se propustilo živjeti?

Trenutak je Sve.
Jedan.
Bezvremen.
Neponovljiv.
Proživljen i doživljen.
Bez priče i bez sjećanja.

Život, u svom punom sjaju.

[tigrovo_oko]

Leave the familiar for a while.
Let your senses and bodies stretch out

Like a welcomed season
Onto the meadows and shores and hills.

Open up to the Roof.
Make a new water-mark
on your excitement
And love.

Like a blooming night flower,
Bestow your vital fragrance of happiness
And giving
Upon our intimate assembly.

Change rooms in your mind for a day.

All the hemispheres in existence
Lie beside an equator
In your heart.

Greet Yourself
In your thousand other forms
As you mount the hidden tide and travel
Back home.

All the hemispheres in heaven
Are sitting around a fire
Chatting

While stitching themselves together
Into the Great Circle inside of
You.

[tigrovo_oko]

The earth has disappeared beneath my feet,
It fled from all my ecstasy.

Now like a singing air creature
I feel the Rose
Keep opening.

My heart turned to effulgent wings.
When has love not given freedom?
When has adoration not made one free?

A woman broken in tears and sweat
Stands in a field
Watching the sun and me
Trade jokes.

But never would Hafiz laugh
At your blessed labor
Of finding peace.

What do the dancing white birds say
Looking down upon burnt meadows?

All that you think is rain is not.
Behind the veil Hafiz and angels sometimes weep

Because most eyes are rarely glad
And your divine beauty is still too frightened
To unfurl its thousand swaying arms.

The earth has disappeared beneath my feet,
Illusion fled from all my ecstasy.

Now like a radiant sky creature
God keeps opening,

God keeps opening
Inside of
Me.

[EtoTako]

Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana.
Kad me ona voli ne znam od čega živim
Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često
umirem.
Visoko u nebu setim se da ne umem leteti
Prođem glavom kroz zid i vidim da sam
pogrešio ..

[Raquel]

Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.

[mok4]

“Čemu suze draga? Nisi znala da ćeš me sresti, da ćeš me zavoljeti, da ću ući u tvoj život i biti njegov veći dio pa te onda učiniti bar malo srećnom. To nisi mogla da znaš, isto kao što nisi mogla da znaš da ću jednog dana otići. Čemu suze onda? Znaš mila,nije mi lako da te gledam uplakanu. Slab sam na tvoje suze.. Rekli su mi da sam bio u svakom sledećem s kojim si bila, koga si zavoljela. Pitam se da li je to istina? Dosta je vremena prošlo mila, vrijeme je. Sigurno se pitaš za šta? Vrijeme da ti dođem, i da ti osmijeh vratim kao nekada.”

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Grlim te svom blizinom koju čuvam u sebi za tebe.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Pa kad je sretnem - oči krijem.
Zviždućem. Gledam u nešto drugo.
I mislim: zbilja, svejedno mi je...


Al okrećem se dugo... dugo...

[mok4]

“Šetaš li se i ti mojim ulicama da me sretneš? Da vidiš moje lice kad te iznenadno vidim? Da pogledima kažemo da još nije gotovo? Reci mi da šetaš mojim ulicama, da to bude razlog zašto te ne srećem kada ja šetam tvojim.”

[puppy]

"Ja ne čekam sreću - rekao je smiješeći se.
- Zaista?
- Zaista. Imam je.
- U čemu je? - U tebi. Imam tebe. To mi je dovoljno. Nježno je uhvatio njenu ruku, mršavu i krhku: prelomio bi je kad bi malo jače pritisnuo. Voljeću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno?!
Ali ona je još luđa od mene. Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.''

[tigrovo_oko]

Light
Will someday split you open
Even if your life is now a cage,
For a divine seed, the crown of destiny,
Is hidden and sown on an
ancient, fertile plain
You hold the title to.

Love will surely bust you wide open
Into an unfettered, blooming new galaxy

Even if your mind is now
A spoiled mule

A life- giving radiance will come,
The Friend's gratuity will come -

O look again, within yourself,
For I know you were once the elegant host
To all the marvels in creation

From a sacred crevice in your body
A bow rises each night
And shoots your Soul into God

Behold the Beautiful Drunk Singing One
From the lunar vantage point of love

He is conducting the affairs
Of the whole universe

While throwing with parties
in a tree house - on a limb
In your heart.



Hafiz...

[EtoTako]

Zivim u tvom osmijehu i smijesim se za oboje..

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

...Ako ikada budem sadio drvo, prvo će biti drvo duda...s njim ću ti slikati more na grudima...

[Oljce]

[mok4]

"I možda te uspomene vrate meni jednog dana. Kad pogledaš neki film sa krajem sličnim našem. Kad prođeš pored klupe u parku i vidiš neke nove ljude, nasmijane i sretne na našem mjestu. Kad sretneš novu ljubav, i prepoznaš moj pogled u njenim očima. Sjeti se, vrijeme je na našoj strani. Donosi zaborav."

[Oljce]

Znam izgledace kao da se hvalim svojim necim ali nije to poenta. Srce me zabolelo prekjuce kad smo setajuci nesto se glupirali na ulici a u jednom trenutku primetim coveka koji stade sa sinom koji ima Daunov sindrom, gledaju nas i govori mu: "E to je ljubav."

[desert de Lleó]

'nedostajes mi kao da sam te imao...'

[desert de Lleó]

'ljubav je kad skupljam muda da je poljubim prvi put'

[mok4]

"Otići ću, rekao sam, i zatvorio oči, spustio kapke, kao vizir, kao kapiju, da utamničim njenu nestalu sliku. Otići ću, da te ne gledam, otići ću, da ne mislim na izdaju.
– Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je i sad?
Otići ću, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijeće ga vjetrovi i sprati kiše, nadam se. U meni će ga potrti pozlijeđenost."

[desert de Lleó]

Ljubav je dramska idila u jednom činu: kratka i prekrasna. I pošto je vrlo kratka, komad se tako često ponavlja, a lako ga je ponavljati, jer ne zahtijeva nikakve troškove; samo dvije osobe, bez statista, bez brojne publike, sa slabom rasvjetom, u najboljem slucaju s malko mjesečine.