rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

[desert de Lleó]

- 'I uvijek ce te voljeti?'
- 'Ne' rece ruza, 'jednog dana cu uvenuti i onda ce prestati da mi se dive...'
- 'Bas cudno' rece Mali princ. 'Da si ti moja ruza ja bih te volio i tada.'

[Raquel]

*nastavak:

Nekoliko decenija kasnije, i ja sam pisala. I ja sam misli slala Nebom. I Vjerovala.
Kao i mojoj babi Nataliji, tako je i meni ostvareno željeno. Samo, želje nam nisu bile iste. Moje nisu bile uperene na Muškarca. Samo na obećanje njemu. Možda, jer nije bio - On, moja Istovjetnost.

Njemu i meni nije bilo suđeno da se sretnemo ranije.

Sad i ja želim. Opet šaljem misli pred svako spavanje i u svakom buđenju, da se moja Istovjetnost vrati Kući. Sigurno i u jednom komadu.
Nismo Mi za janičare. Ipak.

[nihil]

• "Ko ništa ne zna, ništa ne voli. Ko ne umije ništa, ne razumije ništa. Ko ništa ne razumije, bezvrijedan je. Ali onaj ko poima, taj i voli, zapaža, vidi.. Ko god zamišlja da svako voće sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu."

Paracelsus

[Raquel]

*Kući - sebi, ne - meni.

[desert de Lleó]

'Najgore je kad smo nekome sve po malo. Nit' smo ništa, nit' smo sve.'

[desert de Lleó]

[Raquel]

"Znaš li ti koliko ja tebe volim?"
"Zbog čega bi me volio?"
"Zato što nisi insistirala da izađeš."

[desert de Lleó]

[mok4]

"Sve se ređe usuđujem da zaronim u sebe...Jer tamo zagluvim...Oči se prepune do vrha...I suze se začas raspu kao pokidane niske...
Po sobi...
Po celom svetu...
I ne mogu ih sakupiti do jutra..."

[mok4]

Planetom tumaraju Zagubljeni, pogrešno iznikli,
očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski,
i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara,
ili za par decenija i tričavih stotinjak kilometara...

[nauzeja]

Po meni, jedna od poenti (iz perspektive 17-godisnjaka, tako da se pronalazim):

A držati je u naručju - čak i potpuno odjevenu - bilo je fantastično. Zbunjivalo me i razočaravalo, međutim, što kod nje nikad nisam uspio otkriti nešto posebno što postoji samo za mene.

...

Još sam jednom bez riječi kimnuo.
"Obećavaš?" upitala me.
"Obećavam."
"Nećeš me povrijediti?"
"Neću te povrijediti."
Neko je vrijeme gledala u svoje cipele. Crne, jednostavnemokasinke. U usporedbi s mojim cipelama, bile su maljušne kao igračke.
"Bojim se", rekla je. "U posljednje se vrijeme osjećam kao puž bez kućice."
"I ja se bojim", rekao sam. "Osjećam se kao žaba bez plivaćih kožica."
Podigla je pogled i nasmiješila se. Bez riječi smo odšetali do sjenovitog dijela zgrade i stali se grliti i ljubiti, puž bez kućice i žaba bez kožica.

[desert de Lleó]

"Biti sa nekim." i "Biti uz nekog". Znati razliku je znati voleti.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Znaš li gdje prestaje Raj, a počinje Pakao? Znaš li gdje se zelena trava pretvara u pješčani trag ? Znaš li gdje su otvorena vrata zvjerima ?
Imao sam srce više ga nemam...
Stotinu si razloga rekla, stotinu laži prosula kao vodu.... snove prekrila suzama... izokrenula svijet.
Sve luke srušio je vjetar u kraljevstvu.....
Kad svaki drhtavi oblak nestane sa obzorja i nebo postane krvavo... kad stigne te sjećanje na mladost, na ubijenu ljubav.
Naćićeš me s mrtvima kako napokon snijevam.
Znaš li gdje prestaje Raj, a počinje Pakao? Znaš li gdje nema sutrašnjice ? Znaš li gdje je moje srce ?
Imao sam svjetlost, dao sam ti je draga svu..."

[desert de Lleó]

'Saznao sam, eto, sad, na kraju svega, da me nije zaboravila. I ne znam da li mi je drago, jer je tužno. Često me pominjala, znači da je mislila o meni.'

Meša Selimović

[chloe]

Laku noć tvojim očima, ja ti jutro čuvam, ti sanjaj.

[Raquel]

Sve u svemu, imam jako raznovrsne dijelove porodice. Bih li voljela da su zericu drukčiji pojedinci?
Ko sam ja da sudim. Tražili su se, nalazili, sparivali.
Neko bi bio zahvalan na tolikoj zanimljivosti u različitostima.
I ja sam, bila.

A onda mi je, kao uostalom i sve ostalo, prebrzo nekima i za neke, dosadilo.

"Ajd evo... šta Vi mislite?"
"Mislim da imaš ambivalentan odnos prema njima... i voliš ih i ne."

(...)

Lako je to uraditi, mnogo teže to ne uraditi.
Šta - TO?

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Odletiš balonom u drugu galaksiju...biraš uvijek najšareniji...
Bježiš od problema... od mene ? Pokušavaš ostvariti kontrolu nad životom ?

Volio bih da sam poseban, neko stvoren samo za tebe. Volio bih da me možeš pogledati u oči.
Žmurim i brojim do sto. Sjećanja su „odvrnuta na najjače“.

Ubereš svijet tamo i šmugneš u sobu. Dugo poslije diviš se svojoj novoj igrački. Svaki svijet je različit, ali ovaj je tvoj, da je i najgori nećeš ga dati „po
cijenu
života“. Primjetila si da taj „tvoj“ svijet, ipak je malo ljepši od ostalih... u njemu je svaki dan sunčan....svi cvjetovi su crveni. Rijeke teku i preko najviših
planina.

Sve mi se loše stvari vraćaju i pljuju u lice... kidaju ordenje i bacaju u blato. Spuštam glavu na zemlju očekujući kaznu. Možda sam trebao praštati?
Osamdesetosam..Osamdesetdevet..

Rastjeruješ rukama grabljivice i plešeš sa zvijezdama. Šest dana stvaraš svoj raj.... nerealnu sliku. Pružaš se kao mačka i negrađuješ prijeko
potrebnim odmorom. Možda danas i pomisliš na mene.

Prelijepa si, anđeli su ljubomorni. Devedestdevet.. Stotinu..."

[desert de Lleó]

'They told me that to make her fall in love i had to make her laugh. But everytime she laughs, I'm the one who falls in love'

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Nebo je prosulo pramen plave boje pod noge, more šaku soli. Sjed sam danas, umoran, a imam želju nahraniti gladne, izopštene, ostavljene. Dug će put biti do kuće. Svaki korak je teži od prethodnog. Svaki hljeb gorči od prethodnog.

Mjenjaju mi sudbu bez pitanja, a odgovornost ostavljaju. Smješno. Trećerazredno piskaralo iz reda advokata bi me odbranilo da poželim se izvući. Prozreo sam odavno da je igra namještena i izgubio želju za svim. Sahranite me bez suze, bez riječi.

Time što si me se odrekla, nisi ništa dobila. Do kraja ćeš biti moja. Kako meni ne daju pravo izbora, ne dam ni ja tebi. Možeš birati da li ćeš ostati ili otići, ali da li se moja, to ne!

Noćas stojim u redu da „po ko zna koji put“ odgledam dramu u tvojoj režiji. Scenario znam napamet: Kriv sam što je sunce zašlo, što te mati odbila od suknje, što su sjene na tvom licu zamjenile bore. (Najbolje su prošle mimo mene.)

Zapitam se nekad zašto tebi pripadam, zar bolje nije moglo ? Obično sam s tim pitanjem prizivao kraj, sad ga postavljam iz dana u dan bez ikakve svrhe, bez ikakve promjene. Možda se bojim zamjeniti te gorom ? Možda se srce istrošilo i nema snage za nove ljubavi ?
Dragocjeni su ovi zadnji sati, red je u njima sve da se vrati; pramen plave boje nebu, šaku soli moru..... toplinu ljetu, hladnoću tebi...(ipak sam prizvao kraj.).."

[desert de Lleó]

'Bila je savrsena, cisto olicenje seksa koji te izludjuje, i ona je to znala. Igrala je na tu kartu i pustala te da patis'

Bukowski

[mok4]

"Nisam od onih naivaca koji jedva cekaju neki buduci dan i raduju se rodendanima i Novim Godinama, naprotiv, meni vec dugo smeta to što vreme prolazi, i mada imam neke svoje trikove kako da ne mislim o tome, postoje stranice u kalendaru kad mi nema gde.
Jesen je, znaci...
Ponovo..."

[desert de Lleó]

'Često poželim tvoj hod, ali ne bih ga pratio. U daljini kao da si ti, i vidim sebe kraj tebe. Možda sam lud, jer davno sam shvatio da ti za mene nisi tu. A ja još uvek okušavam čudo na mestu naših susreta.'
Momo Kapor

[desert de Lleó]

'"Samo sam htela da imam nešto tvoje. Zauvek..."Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.
Sretan sam ja momak... Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju... Reci joj...'

[desert de Lleó]

'A ja sam cuteci grizao usne, dok bivsi snovi po sobi lete,i nisam znao sta da joj kazem, sav bespomocan ko malo dete'

[Swedish_House_Mafia]