Page 5 of 79 FirstFirst 1234567891555 ... LastLast
Results 101 to 125 of 1973

Thread: rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

  1. #101
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    "Nismo primorani ljubiti.Izabrali smo da ljubimo.Dvoje se ljudi vole jedino kada su kadri zivjeti jedno bez drugoga ali su izabrali zivjeti zajedno..."


    "Beauty is not in the face,beauty is a light in the heart..."



    "Tiha voda brijeg roni..."

  2. #102
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    NA PLANINI NA JELICI
    Posts
    5,514
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pretpostavljam da je vecj bilo, ali vredi i da se ponovi josh bar 10 puta.

    "Poslije ljubavi"

    Poslije ljubavi
    ostaju telefonski racuni koji blijede

    Poslije ljubavi
    ostaju case sa ugraviranim monogramima
    ukradene po boljim hotelima

    Poslije ljubavi
    ostaje obicaj da se bijelo vino nalijeva u dvije case
    i da crte budu na istoj visini

    Poslije ljubavi
    ostaje sto u kavani i zacudjen pogled konobara
    sto nas vidi s nekim drugim

    Poslije ljubavi
    ostaje na usnama metalni okus promasenosti
    i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6

    Poslije ljubavi
    ostaje recenica - dobro izgledas, nista se nisi promijenila
    javi se ponekad,
    imas jos moj broj

    Poslije ljubavi
    ostaju tamne ulice kojima smo se vracali

    Poslije ljubavi,
    ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
    ostaju tajni znaci,
    ljubavne sifre,
    ostaje tvoja strana postelje
    i strah da ce neko iznenada doci,
    spustena slusalica kada se javi neciji tudji glas,
    hiljadu i jedna laz.

    Poslije ljubavi
    ostaje recenica- ja cu prva u kupatilo-
    i odgovor - zar necemo zajedno?-
    -ovaj put ne-

    Poslije ljubavi
    ostaju saucesnici,
    cuvari tajne koja nije vise tajna,
    ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
    poznati parfem na nepoznatoj zeni

    Poslije ljubavi
    ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
    prepune pepeljare,
    prazno srce,
    navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
    fotografije snimljene u prolazu,
    zagubljene ukosnice,
    taksisti koji nas nisu voljeli
    i cvjecarke koje jesu.

    Poslije ljubavi
    ostaje povrijedjena sujeta.

    Poslije ljubavi
    ostaju drugi ljudi i druge zene.

    Poslije ljubavi
    ne ostaje nista.

    Momo Kapor - Una
    Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?


  3. #103
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default


    Nežnost je zarazna. Ko me dodirne ili udahne usnama, biće romantičan.
    Nemoj da piješ iz moje čaše.
    Dobićeš potrebu da voliš ljude,
    ceo svet,
    čovečanstvo!

    Antić


    "Gospodjice osećam se kao stvar koju ste izgubili
    Da nisam možda ispao iz vaše tašne?"


    M.Beckovic
    Last edited by Artemis; 16-03-10 at 02:36.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  4. #104
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    Titex
    Posts
    1,352
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    There is no lonelier man in death, except the suicide, than that man who has lived many years with a good wife and then outlived her. If two people love each other there can be no happy end to it.

    Ernest Hemingway
    He is a man of logic and should not be taken seriously.

  5. #105
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    4,458
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Sanja i Vanja - Momo Kapor

    Dogodilo se da je jedne noci neka mala luckasta zvezda iz cista mira napustila svoje zvezdano jato i pocela da pada i pada kroz citav nepregledni kosmos. Padajuci tako, prosla je kroz suncevu galaksiju i slucajno se spustila na planetu Zemlju.... Na kontinent, koji se zove Evropa... U jedan grad na koji nikada nije pala ni jedna zvezda, pa je to bilo pravo cudo! Jedan fenjerdzija je pokusao da je uhvati, da mu svetli u fenjeru. Jedan general je zeleo da je stavi na grudi kao odlikovanje. Jedna zlocesta dama je htela da od nje napravi mindjusu koja svetli. Jedan pijani mornar da mu svetli u lampi a jedna jelka da je stavi na svoj vrh!
    Ali zvezda se nije dala nikome, nego je pala pravo u jedan porodiliste na kraju grada....
    Tacno u ponoc kada se rodila jedna devojcica Sanja. Na cijem se levom kolenu zalutala zvezda pretvorila u mali ljupki mladez. Ben.
    Kada bi se Sanja osemhnula, smesio se on bez razloga. Kada bi ona zaplakala, plakao je i Vanja, mada mu nista nije falilo. Dogodilo se da se iste noci u isto vreme, rodio jedan decak. Vanja.
    Zasto bebe, uopste, placu?Kazu zbog toga, sto im je bilo mnogo lepse tamo odakle dolaze na svet, nego ovde, kod nas. A, odakle dolaze bebe? Bebe dolaze iz ljubavi. A, gde je ljubav? Ljubav je izmedju onih koji se vole.
    Ali, Vanji je bilo mnogo lepse u porodilistu, nego tamo odakle je dosao, jer je dobio nesto odmah pokraj Sanje, u koju se zaljubio cim je progledao – znaci, zaista, na prvi pogled!
    Najpre, ona nije bila celava i crvena u licu kao ostale bebe, vec je bila otmeno bleda i imala je divnu dugu crnu kosicu, koja se izvanredno lepo slagala sa belim jastukom.
    Onda su pili mleko i spavali, pili mleko i spavali, pili i spavali i bilo im je pomalo dosadno. Jedva su cekali da ih puste napolje, pa da vide taj svet o kome su slusali devet meseci.
    Onda se jedno vreme nisu vidjali, jer su ih vozili u kolicima iz kojih se vidi samo nebo.
    Posto je kasnije prohodao, jer je bio pomalo lenj, Vanju su vozili duze od Sanje, pa su mu zbog toga oci postale plave. Onda se jednoga dana slucajno sretnu na klackalici.
    - Je l’ me se secas? – upita ga Sanja
    - Secam se...- rece vanja – Znao sm da cemo se jednog dana sresti!
    - Kakvo ime si dobio? – upita ga Sanja
    - Vanja! A ti?
    - Sanja! – rece ona sa olaksanjem, jer se plasila da im se imena nece slagati.
    - Sanja i Vanja! Kako se to divno slaze! – rece covek koji je prodavao balone, slusajuci njihov razgovor.
    Onda su ih njihove mame uzele za ruke i odvele svaka na svoju stranu.
    Dugo su se osvrtali jedno za drugim...
    I tako je pocela njihova ljubav... A sta je to – ljubav? Kada gledas u zvezde bez razloga i kada podelis zvaku i kada poklonis cvet... Kada onome koga volis das jedan krug i ustupis ljuljasku u parkicu kada je na tebe red da se ljuljas! Kad onome koga volis das jedan griz i kada podelis sa njim gumicu za brisanje na dvoje i kada mu das jedan liz! Kada nacrtas srce i unutra upises vasa dva imena. Ako to nije ljubav, ja onda, stvarno ne znam sta je!
    Slavili su istog dana rodjendan... Onda su prolazile godine, a oni su zajedno rasli. Igrali se skolice... Sedeli u istom razred... u istoj klupi... ucili su sta je domovina... A sta je to – domovina? Akvarijum je domovina za zlatne ribice. Dimu je domovina lula. Puzu je domovina na ledjima. Crvu je domovina jabuka a cvetu saksija. Pceli je domovina cvet. Sanjina i Vanjina domovina bila je njihova ljubav.
    Dobili su u isto vreme ospice... pa onda zauske... Pa, prvu nagradu za sviranje u cetiri ruke, u muzickoj skoli “Mokranjac”. Zajedno su se klizali. Zajedno su vozili rosule. I isli u zajednickom kisnom mantilu, samo da se ne bi rastajali ni za trenutak.
    - Sta ti je to na kolenu? – upita je jednog dana Vanja.
    - Oh, nista! Mladez – odgovori Sanja.
    - Mene podseca na neku tamnu zvezdu! – rece on.
    - Zaista? – obradovala se ona – podseca i mene, ali ne smem to nikome da kazem!
    - Lepa je... – divio se Vanja.
    - I meni se dopada... – kazala je Sanja.
    - Smem li da je poljubim?
    - Smes... – rece Sanja i on poljubi malu tamnu zvezdu, na sta se Sanja zarumeni.
    - Hoces li da budes moja zena? – upita je.
    - Hocu! – odgovori ona tiho – Ali samo ako se zakunes da ces me uvek voleti.
    - Kunem se! – zakleo se Vanja.
    - To je vazno zbog toga – nastavi Sanja – sto ne bih podnela da zavolis neku drugu! Znas, cini mi se da cu ziveti samo dotle, dok me zaista budes voleo...
    - Ludice! – pomilova je Vanja po kosi – kako te ne bih voleo?
    - Verujem ti i molim te da nikada ne zaboravis svoju zakletvu, jer od nje zavisi moj zivot!
    Onda su se vencali i na ovom mestu bi se zavrsila svaka bajka, recima da su ziveli dugo i srecno i imali zlatnu decicu, da Vanja nije bacio oko na lepu Sanjinu kumu. Kuma je zaista bila zanimljiva i privlacna. Imala je dugu svetlu kosu i plave oci slicne Vanjinim.
    - “ Kako je samo lepa! - pomisli on – Bas bih voleo da je poljubim!”
    U tom trenutku, Sanja se saplete o vencanicu.
    - Oh, do malo pre mi je bila taman! – rece uplaseno – A, sada mi se cini predugackom....
    Vencanica je bila kao i ranije, ali Sanja nije. Smanjila se za deset santimetara. Jer, kada smo zaljubljeni, onda oni koje volimo rastu u nasim ocima. Kada pozelimo nekog drugog, onda se oni smanjuju. Svi ljudi na zemlji naviknu se na to posle izvesnog vremena i zive, uglavnom, bez ljubavi, a da im nista narocito ne smeta. Mozda zbog one male luckaste zvezde na kolenu, Sanjin slucaj je bio izuzetak, ona je htela sve ili nista! Nije podnosila prevaru, na koju se ostali lako naviknu. Sanja se nije smanjila u sebi – ona se stvarno smanjila, ali u tom trenutku niko nije primetio.
    - Sanja, sta ti je? Sta se desilo? – upita je zabrinuto Vanja, videvsi da je malo pobledela.
    - Oh, nista! – odgovori ona zbunjeno – ucinilo mi se samo da je pala jedna zvezda...
    - Ali sada je dan! – zacudi se Vanja.
    - Pa, sta? – rece ona – Zvezde padaju i danju, samo to mnogi nisu u stanju da vide.
    Sem te male neprijatnosti, na njihovoj svadbi, koja je protekla veselo, nista se posebno nije dogodilo. Sanja uskoro zaboravi na predugacku vencanicu, misleci da joj rasejana krojacica nije uzela tacnu meru.
    Never Complain, Never Explain

  6. #106
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    4,458
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Sanja i Vanja - Momo Kapor

    Onda su lepo ziveli zajedno u potkorvlju jedne stare kuce na Zvezdari, odakle se u Beogradu, kad je vedro, najlepse vide zvezde. Nocu bi sedeli na terasi i gledali ogormni nebeski svod, trazeci Sanjino zvezdano jato.
    - Je l’ me jos volis? – upita ga ona.
    - Volim te! – odgovori on, zevnuvsi.
    - Isto kao pre?
    - Ne!
    - Ne volis me kao pre?
    - Volim te mnogo vise!
    Ali u trenutku, kada je Vanja pozeleo u sebi slavnu zvezdu iz varijetea, koju je gledao prethodne veceri kako vesto barata loptama, ugasi se iznenada nekoliko zvezda, a Sanja se smanji za citavih trinaest santimetara.
    Sve je cesce morala da zavrce nogavice svojih najdrazih izbledelih farmerica, cija je boja podsecala na Vanjine plave oci, ali i to je imalo dobru stranu – veoma lepo su joj stajale tako zavrnute i jedno vreme citav Beograd ih je nosio na Sanjin nacin!
    Onda se Vanji mnogo dopala jedna balerina iz “Labudovog jezera”, pa se Sanja smanjila za jos devet santimetara.
    I kad god bi Vanja pozeleo neku od lepotica, koju bi video u prolazu, Sanja se smanjivala za po koji santimetar. Naredna tri santimetara odnese joj jedna macka premazana svim bojama... Onda su Sanjine mini-haljine postale maksi!
    No, i to je imalo svojih dobrih strana: osvezila je na taj nacin garderobu i godinu dana nije morala da kupuje nista novo...
    Onda je Sanja pocela da se oblaci u prodavnicama decje konfekcije, jer su joj stvari za odrasle postale prevelike. Ponovo je nosila svoje omiljene crne lakovane cipele sa srebrnom kopcom, kao kad je bila mala i pevala sa Vanjom u skolskom horu. Mada je tada imala vec dvadesetjednu godinu, nije bila veca od kakve devetogodisnje devojcice. Vanja je cesto vodio Sanju u setnju. Volela je da jede princes-krofne u poslasticarnici. Zimi joj je kupovao toplo, tek ispeceno kestenje, a ponekad su odlazili u Zooloski vrt da hrane majmune kikirikijem, a srne senom.
    Onda ih jedanput sretne neka stara Vanjina prijateljica:
    - Gle, koliko ti je samo porasla kcerka! – rece – Kako se zoves, duso?
    - Sanja! – rece Sanja.
    - Imas, znaci, isto ime kao i tvoja mama, zar ne? – rece dama – I licis mnogo na nju.. Pozdravi je kad se vratis kuci!
    - Hvala, gospodjo! Hocu... – rece Sanja, kao svako lepo vaspitano dete i smanji se za santimetar, jer je primetila da Vanja sa ceznjom gleda tu elegantnu damu.
    Onda je Vanja poceo da kuca u cetiri ruke na masini sa jednom lepom, ridjom daktilografkinjom i Sanja se smanjila za pet santimetara! Onda su jednog dana gledali zajedno televizijski program i Vanji se mnogo dopala neka cuvena pevacica, koja je imala divan glas i jos lepse telo, pa pomisli kako bi bilo divno pevati sa njom u dva glasa. Sanja se istog casa smanji za dva santimetra i jedanaest milimetara. Ali i to je imalo svojih prednosti: bila je mala, a nije morala da ide u skolu...
    Onda se Vanja, koji je bio dobar covek, trudio da ne misli vise ni na jednu drugu osobu, i prestao je jedno vreme da se okrece na ulici za lepoticama, znajuci da ce svaka njegova zelja smanjiti njegovu prvu ljubav – Sanju, koju je mnogo voleo.
    Krajnjim naporom uspeo je u tome, i pola godine Sanja nije izgubila ni jedan milimetar i bilo joj je lepo.
    Ali na nekoj modnoj reviji, gde su se prikazivale nove haljine za prolece i leto, Vanji se mnogo dopade jedna kratko osisana manekenka, koja ga je stalno gledala.
    To je izgleda bilo jace od njega, i Sanja se opet malo smanji. Da se ne bi slucajno izgubila u krevetu, Vanja joj je kupio divan krevetac u kome spavaju lutke i namestio joj ga na nocnom ormaricu. Sanja je i dalje volela da se lepo oblaci, ali bilo je tesko pronaci odecu za tako malo stvorenjce, koje je, uz to, bilo i zena sa mnogo ukusa. Sta su radili? Kupovali su lutke Sanjine veliicne i presvlacili je u njihove haljine. Niko od gostiju nije vise mogao da razlikuje Sanju od njenih malih prijateljica – lutaka, i to je cesto izazivalo smesne zabune. Kada bi neko usao u sobu bez kucanja i zatekao Sanju i njenog muza u razgovoru, pomislio bi da je Vanja poludeo i da se igra sa lutkama. Ali to, naravno, nije bilo tacno – on je tesio Sanju sto je tako mala, tvrdeci da je voli jos vise nego pre. Koliko se Sanja smanjila za sve ovo vreme, najbolje se vidi po vencanom prstenu. U pocetku, ona je taj prsten nosila na srednjem prstu leve ruke. Ali, kad poce da joj spada, premestila ga je na kaziprst, a onda na palac. Posle izvesnog vremena, nosila je svoj prsten oko zglavka na ruci, kao narukvicu. Ali i to je imalo svojih prednosti: nije morala da kupuje nov nakit, kao ostale zene. Onda su jedanput dosli gosti, Sanja, koja je bila radoznala i volela da slusa sta se prica za stolom, vozila se na malim rosulama oko casa sa vinom i zelenih salata, da bolje cuje razgovore. Te rosule izradio je narocito za nju, jedan sajdzija od najfinijih zlatnih tockica iz pokvarenog sata. I bas kad je okretala oko zdele sa pudingom, podize je sa dva prsta oko struka, neka gosca i stavi je na svoj dlan:
    - Jao, sto je slatka igrackica! – rece Vanji – A, gde joj se menjaju baterije?
    - Budalo! – viknu Sanja – Ja sam ziva! Ziva sam! Ziva!
    - Pa ona ume i da govori! – zacudi se dama – Sigurno ste je kupili u Italiji?
    Vanja, koji je primetio koliko se Sanja uzbudila, uze je pazljivo sa daminog dlana i nezno spusti na salvetu od batista gde Sanja, posto se sita isplaka, slatko zaspa.
    Onda je Vanja jedanput leteo avionom i dopala mu se mnogo jedna stjuardesa, pa se Sanja opet malo smanjila. Ali i to je imalo svojih dobrih strana! Posto vise nisu mogli da sviraju klavir u cetiri ruke, kao nekada, Sanja se izvezbala da sama svira svoju omiljenu kompoziciju “Za Elizu”, trceci tamo, amo, po klavijaturi i to je zvucalo veoma lepo... Onda se pojavilo pitanje kako ce Sanja citati knjige? U jednoj prodavnici, pri vrhu Bulevara revolucije, Vanja je kupio male merdevine iz nekog rasparenog kompleta olovnih volnika. Postavio je knjigu uspravno i Sanja bi, poput molera, uzjahala merdevine i krecuci se njima citala red po red. Mada je po godinama bila vec odrasla, sve su je vise privlacile bajke, a narocito ona narodna, o maloj vili. Cinilo joj se da su ona i mala vila po svemu slicne. Kao da je dobila sestru bliznakinju. Vise nije bila usamljena. Ipak, ubrzo se zamarala od napora i nije uspela dnevno da procita vise od dva, tri reda. Spustala se onda sa merdevina i sedela u hladu starog dvorca iz bajke. I onda, kako god bi Vanja pogledao ili pozeleo neku lepu devojku, svet je bio sve veci i veci, a Sanja sve manja i manja...
    - Necu da zivim vise sa svima vama! – govorila je tuzno – Suvise ste svi veliki, trapavi, grubi i mnogo vicete kad govorite! Uz to ste i prevrtljivi i neprestano lazete. Ne drzite se obecanja! Ne umete da budete verni. Idem natrag u svoju bajku!
    Pred njom se nalazilo divno, bistro jezero smaragno plave boje. U jezeru se ogledao zamak, lepi Princ, dvorska svita, konji, konjusari i sve ostalo sto zivi po bajkama. Sanja htede da zakoraci na stazu sto je vodila ka dvorcu, ali se sudari sa glatkim zidom hartije – sve je to bila samo odstampana ilustracija.
    - Oh, hocu li se ikada probuditi iz ovog ruznog sna! – uzdahnu ona i zaspa na jastucicu za igle.
    Ali i to je imalo svojih dobrih strana: posto se uverio koliko Sanja voli jezero, Vanja je napunio jednu staklenu zdelu bistrom vodom, pa je Sanja mogla da pliva do mile volje, a ponekad je jedrila i na dasci, u cije je jedro duvao njen muz, izigravajuci vetar...
    Never Complain, Never Explain

  7. #107
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    4,458
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Sanja i Vanja - Momo Kapor

    Onda, da nekako ubije vreme dok je cekala da se Vanja vrati sa posla, Sanja bi krenula na putovanje. Od dve mrvice hleba napravila bi mali sendvic za slucaj da ogladni, pa je za jedan sat obilazila citav globus peske. Gledala je lavove i slonove u zarkoj Africi, slusala dzez u Njujorku, druzila se sa pingvinima na Juznom polu, vozila se na sneznoj trojci kroz zavejanu Moskvu... Upoznala je tako mnogo zanimljivih ljudi i naucila vise stranih jezika. I to samo za jedno pre podne! Sto je najlepse, ljudi i zivotinje, koje je sretela u setnji globusom, bili su, takodje, mali kao i ona i sa njima joj je bilo veoma prijatno, jer nisu nalazili nista cudno u njenom sicusnom rastu. Onda bi se Vanja vracao kuci i ona mu je pricala sta je sve videla i dozivela dok je on bio odsutan. Vanja bi je podigao na svoje rame i slusao price, koje bi mu dovikivala u uvo. Naravno, kao i svi ostali ljudi bez maste, on joj nije verovao ni reci! Mislio je da je sve izmislila iz ciste dosade. Globus je za njega bio samo jedna mrtva stvar, cija je unutrasnjost potpuno prazna. Kako se samo varao! Otvorite svoj globus, pa cete videti sta je u njemu! Naravno, ako ste fina osoba, pronaci cete u globusu i pingvine i dzez u Njujorku i slonove i lavove i sneznu trojku... Ako niste, sta se tu moze – za vas ce unutrasnjost lopte biti jezivo prazna. Poneka je Vanja nosio Sanju na svoja putovanja, jer ga je bilo strah da je ostavlja samu kod kuce. Mogla bi je pojesti neka zlocest macka ili odneti slucajna vrana...
    Stavljao je Sanju u mali dzep od kaputa, tamo gde se drzi bela maramica. Sanja je volela da gleda svet iz Vanjinog dzepa. Kada bi joj dosadilo, pokrila bi se maramicom i zaspala. Na poslovnim sastancima, svi su mislili da Vanja u tom dzepu cuva neku narocito dragu olovku. Niko nije ni sanjao da mu je unutra prva i najveca ljubav!
    Jedanput se Sanja iznenada probudi u sred noci, jer je sanjala nesto ruzno. Vanjin kaput bio je prebacen preko stolice u nekoj nepoznatoj hotelskoj sobi. Vanja, koji je potpuno zaboravio da je izvadi iz dzepa, spavao je, za Sanju, kilometrima daleko u svom krevetu. Mada se plasila visine ona se ipak odluci na ocajnicki poduhvat: isekla je maramicu na uske trake i povezala ih mornarskim cvorovima, pa se tako spustila iz dzepa na tepih. Pesacila je satim po patosu izmedju nogu od stolica i stola, koje su joj sada licile na dzinovske stubove, obilazila je, kao planine visoke cipele i najzad, na smrt umorna, uspela je nekako da se popne do Vanjine glave na jastuku i da mu se cvrsto uhvati za lancic oko vrata. Taj lancic mu je poklonila za dvadeseti rodjendan. Sada je to za nju bio lanac slican onome sa neke velike dizalice!
    - Hej, pa to si ti! – rece Vanja zevajuci, kada se ujutru probudio – Zar nisi ostala u dzepu?
    - Molim te, ne govori tako glasno! – zamoli ga Sanja – Plasim se da ces me oduvati...
    Tog jutra smanjila se za milimetar i po, jer je Vanja sanjao Mis Jugoslavije za tu godinu. Ali i to je imalo svojih dobrih strana! Sada je Sanja uvek bila uz njega umesto priveska na lancicu... i vise se nisu razdvajali. Onda se toliko smanjila da je Vanju bilo strah da je slucajno ne zgazi na tepihu, kad se kasno vrati kuci sa nekog provoda. Stajao bi u vratima i paleci svetlo vikao:
    - Sanjaaaaaaaaa! Sanjaaaaaaaaa! Gde si! Javi se!
    - Ku-ku! Ku-ku! – zapevala bi drvena kukavica iz starog zidnog sata, ciji bi mehanizam Sanja pokrenula, cim bi ga cula da dolazi. Ona se, naime, uselila u kucicu za ptice i lepo je uredila na svoj nacin. Imala je unutra sve sto joj treba.
    - Gde si bio do sada? – pitala je Vanju.
    - Bio sam na nekom dugom dosadnom sastanku... – lagao je opet, znajuci da ce se od svake lazi Sanja opet smanjiti.
    I smanjila se. Ali to je bilo jace od njega. Ipak, i to je imalo svojih dobrih strana! Sada je Sanja postala toliko mala da je mogla jahati na zutom kanarincu. Letela je na njemu, kada je bilo lepo vreme, upravljajuci malim uzdama. Najvise je volela da slece nedeljom na pijacu Zeleni venac, tamo gde su se prodavale ptice. Sletela je na kaveze i otvarala vrata, oslobadjajuci kanarince, stiglice i raznobojne papagaje... Jedanput je Sanju slucajno snimio fotoreporter velikih ilustrovanih novina i njena slika na kanarincu pojavila se na naslovnoj strani. Onda jednog dana Vanju poseti direktor cirkusa “Evropa”. Trazio je da Sanja nastupa u njegovom programu, jasuci na zutom kanarincu, ali Vanja je nije dao.
    - Zasto? – cudio se direktor cirkusa – Pa, zaradicete velike pare i bicete strasno bogati!
    - Zato sto je volim! – odgovorio je Vanja i Sanja prestade da se smanjuje citavih nedelju dana, sve dok on ne ode na veceru sa jednom poznatom lekarkom, koja je, navodno, mogla lekovima da poveca Sanju za celih pola metara.
    Ne znamo sta je bilo na toj veceri izmedju njih dvoje, ali vec sutradan, umesto da raste, Sanja opet poce da se smanjuje. I smanjivala se, smanjivala, sve dok ne postade nevidljiva golom oku, i to vise nije imalo svojih dobrih strana.
    Onda je Sanja zauvek nekuda iscezla. Niko ne zna kuda? I tek onda, kada je vise nije bilo, ona poce strasno da nedostaje Vanji. Svaka stvar ga je podsecala na nju... njene lutke, krevetac, male merdevine, globus po kome je putovala, lavovi u zarkoj Africi, dzez iz Njujorka, ruske pesme, prsten, male rosule, sve...
    Jednostavno, Vanja nije znao kako da nastavi zivot bez nje. Sve one lepotice za kojima se nekada okretao na ulici, za kojima je ceznuo i koje je sanjao, izgledale su mu nekako trapavo, suvise velike i ruzne. Uz to, smetalo mu je sto vicu kad govore. Sada je ceznuo za Sanjom. Osecao je da se nalazi negde blizu njega, samo nije mogao da je vidi. Uzalud je kupio veliko povecalo, pa cak i mikroskop – Sanja kao da je propala u zemlju!
    Dok ga je jos sluzio vid penjao se na krov kuce i trazio je na nebu. I zamislite sve zvezde iz Sanjinog jata ponovo su bile na broju! Mozda je ona njena tamna zvezda na kolenu, koja se godinama pretvarala da je samo obican mladez, odvela Sanju natrag, na nebo?
    Ko zna? Vanja onda pocne da je trazi u bajkama i svi su se cudili sta jedan star covek trazi u knjizarama po odeljenjima za decu? Trazio je po ilustracijama, prevrtao i okretao listove, ali nikako nije mogao da je pronadje. I znate sta? On je jos uvek trazi... lako cete ga poznati po tome sto uvek ide pognute glave, polako, korak po korak gleda pred noge da slucajno ne zgazi Sanju.
    Svi oni, koji traze nesto vazno, nesto dragoceno, nesto sto su davno izgubili, koracaju na isti nacin. Poznacete iz po tome sto ih na ulici nista drugo ne znaima: samo gledaju ispred seve, samo gledaju i traze, traze...
    A mozda je Sanja jos uvek sa Vanjom? Mozda je toliko sitna, kao najsicusnije zrnce zvezdane prasine zalutalo na planetu Zemlju?
    Mozda mu je u kosi, u uhu, mozda mu je u zenici oka, pa mu zato svetle oci; mozda je zaista tamo, samo sto on to ne moze da zna?
    Never Complain, Never Explain

  8. #108
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    U Njegovom srcu...
    Posts
    1,379
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Fenomenalno i neopisivo tužno...
    "...patim zbog osoba kojima sam poklonila svoje srce i uvidjam da oni koji su dotakli moju dushu nisu uspeli da probude moje telo, a oni koji su doticali moje telo nisu uspevali da dosegnu do moje dushe. “

  9. #109
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Slazem se...Vrijedjelo je procitati...



    "Tiha voda brijeg roni..."

  10. #110
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    U Njegovom srcu...
    Posts
    1,379
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    U jednom dahu sam je pročitala. Obožavam ovakav stil pisanja. Nema suvišnih riječi, a sve što piše - jako je efektno...
    "...patim zbog osoba kojima sam poklonila svoje srce i uvidjam da oni koji su dotakli moju dushu nisu uspeli da probude moje telo, a oni koji su doticali moje telo nisu uspevali da dosegnu do moje dushe. “

  11. #111
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default jedan od najljepsih odlomaka za koje znam...



    Tilo, znaš li što je najtužnije na svijetu?
    Kada držiš ženu koju si toliko volio da te od same pomisli na nju ispunjavao bljesak svjetlosti, i osjecaš- ne, ne mržnju, jer cak je i to nešto-osjecaš silnu hladnocu kako raste u tebi, i znaš da je možeš grliti ili spustiti ruku i otici,da to nece ništa izmijeniti.
    - O, Ravene- kažem i impulsivno se okrenem k djecaku koji je bio da mu na obraz utisnem poljubac suosjecanja. Jer cini mi se da ima pravo, od svih stvari ta je sigurno najgora. Iako zapravo ne znam, ja koja sam tako cesto zamijenila staro za novo, ne mareci za ono što sam ostavila. Ja koja sam povjerovala da su prazne odaje srca koje odjekuju dio ljudskog života, kao i naša žudnja da ih ispunimo.
    Do sada.
    Mislim o tome i grudi kao da su mi stegnute izmedu valjaka u kojima pralje cijede rublje.
    Prvi put priznajem da se predajem ljubavi.
    Ne štovanju koje sam dala Staroj, ne strahopoštovanju koje sam osjecala prema zacinima. Vec ljudskoj ljubavi, svoj zapletenoj, u isti mah davanju i traženju, i namrgodenoj i vatrenoj. Plaši me opasnost toga.
    I shvacam da opasnost ne leži u onome cega sam se uvijek bojala, u gnjevu zacina, u tome da ce me napustiti. Prava opasnost je da cu nekako izgubiti tu ljubav. I kako cu to onda podnijeti,ja Tilo, koja ucim da nisam tako neranjiva kako sam nekoc mislila?





    Chitra B. Divakaruni



    "Tiha voda brijeg roni..."

  12. #112
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Čuvajte ljubav u srcu.
    Život bez nje mračni je vrt bez sunca,
    s mrtvim i osušenim cvećem.
    Svest da volimo i da smo voljeni
    unosi toplinu i bogatstvo u život kao ništa drugo na svetu.
    (Oscar Wilde)

    Znati da život neće biti potrošen uzalud, to nam omogućava da se odupiremo,
    i možda čak da pobedimo smrt. Jedino ljubav može dati čoveku ovu snagu.
    (Danilo Kiš)

    Jovan Dučić
    "U ljubavi ne stradaju samo ljudi koji su mehkog srca, nego, naprotiv, najviše stradaju baš oni koji umjesto srca nose svoju grubu sebičnost, svirepu želju da osvoje i potrebu da despotski zavladaju."

    Pablo Neruda
    "Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan."

    William Blake
    "Ljubav ne teži da zadovolji hir,
    Sebičnost je nikad nije takla,
    Samo drugom ona daje mir
    I stvara nebo u očaju pakla."
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  13. #113
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Jedno smo o drugom bili u zabludi,bila su to lijepa vremena.

    Gete



    "Tiha voda brijeg roni..."

  14. #114
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default


    "...Ne nepoznajem slobodu, osim slobode da budem zarobljen u nekome, cije ime nemogu cuti bez uzbudjenja, zbog koga zaboravljam sebe u tom jednom postajanju, za koga sam danju i nocu ono sto zeli, a moj duh i tjelo plove u njegovu duhu i tjelu, kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi, slobodno, sa slobodom ljubavi, jedinom slobodom koja me ushicuje, jedinom slobodom za kojom umirem. Ti opravdavas moje postajanje. Da te nepoznam nebi zivio, da umirem neznajuci te, nebi umro, jer nisam zivio..."



    "Tiha voda brijeg roni..."

  15. #115
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Thumbs up

    "Osim toga, nikad ga nisam namjeravala zavoljeti. Istinski sam znala jednu stvar - znala sam je u dnu želuca, u srži kostiju, znala sam je od tjemena do tabana, znala sam je duboko u grudima - znala sam to da ljubav koju nekome podariš daje toj osobi moć da te slomi."
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  16. #116
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Iz mog ugla, u ’kadrovima’ zivota veliko je ono sto mi toliko znaci da mora biti u prvom planu. Sto nosi svjetlo u sebi, i sa lakocom odvaja taj ’prvi plan’ od ’pozadine’. Sve sto ne blijedi, cak ni po zavrsetku ’filma’. Niti se zaboravlja. Pamti se po lijepom. Neobicnom. Nesvakidasnjem. Ono sto je toliko veliko da ne moze nestati, ni prestati, cak ni kada to pokusavamo(iako ce mozda promijeniti oblik). Ono sto nikada nije egocentricno, jer je centar uvjek u tom drugom. Trajanje i koracanje koje nije iluzija, projekcija nasih zelja i slijepa ulica, vec opipljiva stvarnost koja se zivi u oba smjera. Ono sto je rodjeno i traje u iskrenosti po svaku cijenu, a ne obmanama i lazima, u kojima je drugi samo nevazno sredstvo za ispunjenje nasih ciljeva...
    p.s. Za mene licno, ako jeste Ljubav, ona je sama po sebi velika i velicanstvena. Ako nije, sve sto jeste, je malo (minijaturno, sitno) i malo(nedovoljno) u odnosu na ono sto bi moglo biti:smile)."
    Alisa
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  17. #117
    Join Date
    Jun 2009
    Posts
    6,049
    Thanks Thanks Given 
    536
    Thanks Thanks Received 
    636
    Thanked in
    386 Posts

    Default

    Ljubav je velika zelena livada na kojoj pasu iskljucivo magarci . . .

  18. #118
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    NA PLANINI NA JELICI
    Posts
    5,514
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "-Ljudi su ti uopshte kao shkoljke...Morash ih otvoriti na hiljade da bi pronashao poneki biser.
    -Ja nisam nashao nijedan.
    -Mlad si josh...Poenta je ionako pre u trazhenju nego u biserima..."


    "...i zaista vishe ne znam shta je gore?
    Promashiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara, ili za par decenija i trichavih stotinak kilometara..."


    "Godine nas obrade razlichito. Nekome postane vazhno s' kim cje lecji, a nekom s' kim cje se probuditi"


    "Dani bez nje su mi kao crno - bele fotografije sa izlozhbe cvecja."

    "...I onda cje znati da je jedina koju sam ikada voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Shtedecji se. Uchecji kako cju najbolje voleti nju. Kada je konachno nadjem."

    Djordje Balashevicj - Jedan od onih zhivota
    Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?


  19. #119
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    NA PLANINI NA JELICI
    Posts
    5,514
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "S Tugom jednostavno treba umeti...
    Tuga je kao starica koja prodaje karanfile, samo se uporno morash praviti da je ne primecjujesh pa cje se kad tad okrenuti i oticji, iako ti se u prvi mah chini da cje zauvek svileti kraj stola...
    I, pazi...
    Poklonish li joj samo mrvicu pazhnje necje se smiriti dok ti ne uvali chitavu korpu.
    I onda si gotov...
    Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mushterija.
    I nikada te vishe necje zaobicji..."

    (isto djelo)
    Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?


  20. #120
    Join Date
    Jan 2010
    Location
    Norway
    Posts
    805
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    I feel beyond. Beyond existence. Beyond infinite. I'm so beyond, I'm gone. And for it, I hate you, and love you endlessly..



  21. #121
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default


    Teško onima koji se služe moćima koje imaju nad nekim srcem da bi mu oteli one jednostavne radosti koje klijaju iz njega samog.

    Gethe



    "Tiha voda brijeg roni..."

  22. #122
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    ...Titraj duše se ne plaši
    nemoći, ni prolaznog,
    već veliča trenutak u kome smo spoznali
    da pripadamo jedno drugom.



    Dragan Dragojlovic



    "Tiha voda brijeg roni..."

  23. #123
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    46,243
    Thanks Thanks Given 
    2,753
    Thanks Thanks Received 
    2,625
    Thanked in
    1,270 Posts

    Default

    Ljubav je lijepa.

    Herman da Vinci
    She is only here to annoy herself!

  24. #124
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Ima tisina kojih se sjecam vise nego najljepsih rijeci...

    Jovan Ducic



    "Tiha voda brijeg roni..."

  25. #125
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Post


    "...Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olakšanje. Kad osjetim radost,trazim da je podijelim s njom,zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
    Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Cak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.
    Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Cak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujedjen, ona je ostvarena, i tako sam obeštecen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih.Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
    Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški,nade bez korijena, radosti bez trajanja..."



    M.Selimovic



    "Tiha voda brijeg roni..."

Page 5 of 79 FirstFirst 1234567891555 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Citati velikana is prošlosti
    By Vuksanovic in forum Religija i filozofija
    Replies: 18
    Last Post: 16-05-12, 14:51
  2. Filmski citati o ljubavi...
    By Artemis in forum Ljubav
    Replies: 8
    Last Post: 22-12-08, 14:23
  3. Sta su rekli...
    By Smirnoff_ice in forum Ljubav
    Replies: 115
    Last Post: 09-12-04, 02:49
  4. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •