"Prošlo je deset godina. Ja imam dve diplome, ona ima dvoje dece.
Bogatija je od mene za dva života."
"...Danas pogledah telefon, glupa stvar je ukrala sunce... Srijeda će biti oblačna i kišna...Razbiću ga ako mi ne vrati sunce..."
"Prošlo je deset godina. Ja imam dve diplome, ona ima dvoje dece.
Bogatija je od mene za dva života."
Ad astra.
"Hiljade i hiljade godina, ne bi bilo dovoljno, da se opise kratki sekund vecnosti u kome si me ti poljubila, u kome sam te ja poljubio, jednog zimskog praskozorja u parku Monsuri u Parizu, u Parizu, na zemlji, na zemlji koja je zvezda...." Zak Prever.
Ćutala je, a ja sam znao da je to alarm za mene. Kad žene ćute, znači da im se svašta mota po glavi. Nisam smeo dopustiti da zaplače. Privio sam je uz sebe i rekao: "Ne plači, ludice. Tvojih suza nije vredan nijedan. Ti nisi moj prvi izbor, ni posljednji. Ti si moj jedini izbor. Nešto što nijedna druga neće biti...
Ad astra.
Trudimo se da teme ne zatrpavamo klipovima,imamo i temu za stihove,al iz meni emotivnih razloga napravit ću izuzetak i ostaviti stihove prevedene sa engleskog...
Nema Sunca kad ona ode
Nije toplo kad ona nije tu
Nema Sunca kad ona ode
A uvek se previše zadrži
Svaki put kad ona ode...
Kuda li je sada otišla
Da li će tamo ostati
Nema Sunca kad ona ode
A ova kuća, jednostavno, nije dom
Svaki put kad ona ode...
I znam.....
Ne treba da budem detinjast
Ali nema Sunca kad ona ode
Nema Sunca kad ona ode
Samo je tama tu svakog dana
Nema Sunca kad ona ode
A ova kuća, jednostavno, nije dom
Svaki put kad ona ode...
Last edited by Artemis; 15-04-13 at 00:12.
ljubav je....kad se tako lijepo osjecas u njenom prisustvu, da ti je sek$ poslednja rupa na svirali
Silvio Berluskoni
"Rispekt za muške ruke na kojima žene spavaju...one koje ostanu ispod glave čak i kad utrnu".
"Tiha voda brijeg roni..."
"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."
"Šta najviše voliš kod nje?” Iznervirao me je isprva tim degeneričnim pitanjem. Kako tako može letimično da me pita o njoj? On ne zna da se najjednostavnije stvari ne mogu objasniti. Razmišljao sam dugo. Utonuo sam u misli, toliko sam postao odsutan da je na trenutak pomislio da neću da odgovorim. Al’ ja stvarno kod nje sve volim. Volim njen glas. Volim način na koji imitira Duška Dugouška, volim je kada se ljuti. Posebno kada se ljuti. Volim njenu izraženu gestikulaciju i onu uvrnutu naviku da crta po rukama kada joj je dosadno. Način na koji priča, izraz lica posle pročitane neke patetične rečenice koja je razneži. Ali…Njen osmeh. ”Zašto?” Opet, taj hladan ton. Toliko smiren, kao da je na to najprostije odgovoriti. Zašto? Zato što u meni probudi sve najbolje. Eto zato. Ali, on je jedan sitničar koji traži objašnjenje i koji za sve mora da pronađe razlog. ”Je l’ te čini srećnom?” Čini me. Čini me i više nego srećnim. Čini me najzadovoljnijim čovekom u univerzumu. Posebno ako je namenjen meni. Samo meni. Ona zaista ima najlepši osmeh na svetu. Očaravajuć je. Nekada sam znao da budem razlog za taj osmeh. Sada sam razlog za namršetno lice i izbegavanje.”Zbog čega tako misliš?” Zbog toga što kada izgubiš jedinu osobu koja je znala da te podigne i da ti ubrizga svakog dana dozu samopuzdanja, shvatiš koliki si kreten zapravo ispao. I koliko si puta pogrešio. ”A kako si ti to shvatio?” Došlo mi je da ga odalamim. Zar toga da se sećam? Ali, neka, neka zna. Uvek je njen kez budio sreću u meni. Imala je kristalno, biserno bele zube. I crvene usne. Oči bi joj uvek zasijale, kao da je pokrala sve zvezde sa neba. Znam, zvuči idiotski, zvuči patetično, neki će osetiti nagon za gađenjem, ali uveravam vas, tako je. To je za mene uvek bio čudan, da, baš čudan čin. To, kako joj oči sjaje dok se smeje. I dugo mi je trebalo da shvatim. Pa ona, ona je svakog puta plakala kada se nasmejala a oči bi joj toliko svetlele. Svakog puta kada sam ja pominjao druge, baš bi se tako nasmejala. Razvukla bi usne u osmeh preko celog lica, ispuštala one njene specifične zvuke koji su bili zamena za jecaje, i čim bi suze krenule, prekrila ih je tim širokim osmehom. Koji me sada boli. Kad god je se setim."
Ad astra.
"Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti."
Ad astra.
Kad se budim ostavim ljubav da sniva,da bude uz tebe..(Zna Bog da ne lažem!)...Ti, kad se probudiš.. ja sam negdje vrh Vlaseničkih njiva, smiješim se škrtom kamenu..a tebi kažem:
Volim tvoje dječije ruke, tvojih četrdeset knjiga, tvoj kameni dvor,sagrađen bez truna brige, truna muke, jer tvoja jedina briga je biti narcisiozni stvor!
Ti, moja vilo,uzmi sve moje rane,moje polomljene ruke, noge,i reci: S tobom mi se nije snilo,jedva sam čekala da svane.. Ljubav dragi, mora biti nešto više od sloge !
I da znaš, ovo malo polja, izrovanog seljačkom patnjom, nije ni ovlaš mog jada, mog zolja, što s drugim gradiš draga dom..
"Već je dugo bila svjesna da se dio nje nikad neće odreći tog čovjeka. Bio je to osjećaj s kojim je morala živjeti, koji je morala prihvatiti, kao što čovjek prihvaća bol koja je stalno prisutna i stalno ga prati."
Ad astra.
Ljubav se rodi, živi i umire u očima.
Žena dokazuje svoju ljubav prema muškarcu požrtvovanjem, a on svoju-glupostima.
Knud Hjorto
Nije se teško zaljubiti,nego je to teško reći!
"Nedostajale su meni mnoge. Ali nijedna ovako neprolazno… Kod nijedne nisam žudeo za glasom, zagrljajima i tišinom između ta dva.. Možda je trebalo. Možda bi onda mogao samo da slažem sebe da je to glupa navika. Ovako- čak ni to ne umem."
Ad astra.
Gledaš u mene
očima hladnog sjevera
osjećam mraz u grudima
jer sam te izgubila
Znam umire ljubav
tišina sve mi govori
u pobjedi i porazu
ti samo si u prolazu
Vidjela sam grad bez ljudi
pobjednika (Viktora) kako gubi
andjele na stubu srama
djecu koja placu sama
Vidjela sam snijeg u maju
đavla u bijelom raju
ali ne i muško koje
zna trajati u dvoje
takvi valjda više ne postoje
Komad po komad
moje srce kruni se
a ja (Srbija) sam tu da čekam te
i da za slamku držim se
Znam umire ljubav
tišina sve mi govori
u pobjedi i porazu
samo si u prolazu
Crnogorska Nacionalnost za koju si se toliko borio - ne postoji. Nisu te lagali.
Crnogorska Država postoji.
Dovoljno?
Zadovoljan?
Izdao si Sebe. Izdao si Nju. I Ona Tebe. I Ona Sebe.
Bosanska Srpkinja. Ubica Bosne.
CG nacifašista. Napravio si samo - Bosnu.
Smiješno?
Pravda je slijepa. Puca po zasluzi.
Možda si ti grad, Lave... ali Ja sam i dalje - Država.
Država može bez Grada. Može li Grad bez Države?
Sad smo 1 na 1. Ili Ti - Ili Ja.
Jedno će prije nestati, to je sigurno.
Šta je šteta, a šta šteta - nije?
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
usamljen na mirnoj vodi klizio je camac ..u njemu ona zlatne kose, kao mamac
njemu
medj' srebrnaste vrbe, da zaroni i njezno se okupa i dopliva do camca
ona ce ga obuci, u bijelo parhetno odijelo, kao utjehu
spustit ce guste trepavice, da ne glada nago mu, prelijepo tijelo
nadjacat kosmar u glavi, medj' dvije obale sto ju zovu grijehu
i zavoljeti covjeka, ispod zelenih grana,
sto tiho zabada vesla u mirnu vodu , i vozi ih u bekonacno Bijelo.
Ma ne, druze, nije ona dosla ovde zbog mene. Nije ona dosla da me vidi. Dosla je da mi pokaze da ume bez mene. Da je briga.
Ne zanima nju da li cu pokusati ista da uradim. Nije dosla da moli, nije dosla da popravimo stvari. Dosla je da pokaze da nece nista. Dosla je da mi pokaze da je nije briga da li cu se grliti i ljubiti sa nekom njoj pred ocima. Dosla je da potopi sve one glupe price da je slomljena. Dosla je da ljudima zapusi usta, kad ja nisam umeo. Dosla je da vidim koliko je jaka. Dosla je da bih ja u jednom momentu pomislio da je dosla zbog mene, cisto da mi pokaze koliko sam i dalje njen. Dosla je da me podseti da je lepsa od svih njih tamo zajedno, a ja cu o tome cutati, kao i obicno.
Vise nemam prava da govorim da je najlepsa.
Dosla je da je jos jednom uocim medju stotinu ljudi. Dosla je da nam se mozda slucajno susretnu pogledi, sudare tela, budemo blizu, al' da mi bude dalja nego ikada. Dosla je da vidim njenu hladnu stranu i da tako zaledi sve nase tople mesece. Dosla je da unisti sve, do kraja, jer ja nisam bio musko da unistim sve, nego sam unistavao nju. Dosla je da me ne pogleda, ne dodirne, ne zagrli, ne poljubi, ne cuje i ne voli.
Sjedio je za volanom, sređen kao i uvijek. Plava kosa, kratko ošišana. Zelene oči koje su i u najvećem mraku imale neki svoj mistični sjaj. Oštre crte lica koje su ispoljavale muškost u njemu. Snažne šake stajale su na volanu. Pognuo je glavu da joj da znak da uđe. Sagnula se da otvori vrata. Jedva da je zavirila glavom unutra. 'Izađi napolje!’, rekla je djelimično nervozna I bijesna što je kasnio.
Nije mu bilo jasno šta se dešava, zbunjeno je pogledao i poslušao. Izašao je iz automobila. Laganim dugačkim korakom stvorio se pored nje sa pogledom u očima zbunjenim.
'Smijem li da te zagrlim?', bila je brža kad se spremio da je upita šta se desilo.
'Smijes.', odgovorio je iznenađen pitanjem.
Posmatrao je njene pokrete. Pokusavako da vidi da li će njeno tijelo da otkrije neku tajnu u njenom ponašanju. Ništa. Laganim korakom mu je prilazila skupljajući svoje tijelo. Ni pola koraka od njega spustila je svoje hladne ruke oko njegovog struga, nježno. Stezala ga je sve jače i jače. Glava na bedrima njegovim.
'Nedostajao si mi', tiho je izustila.
'Znam', odgovorio joj je.
(cijeli tekst mozete naci na umotovorina.blogspot.com)
"Porođajni bol mozga - kakva metafora! Kao MiNerva rođena iz Zevsove glave! Čudne misli: porođajni bol mozga, biranje sopstvene smrti, hrabrost za mračna raspoloženja. Nije on bez duha, Jozefe. Da li je, pitam se, to luda mudrost ili mudro ludilo?"
"Da, ako bi pacijent mogao da integriše taj drugi deo sebe, bilo bi to pravo postignuće. Ako bi mogao da nauči koliko je prirodno da žudi za utehom drugog - to bi svakako bilo dovoljno."
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
ljubav je jako slichna leskovachkom roshtilju, jer ako nemash para samo mozesh da je mirishesh
Neki Momak
Imam nekih kaznenih poena, kompezovao bi ih za razno
Ljubav je polje zelenog zita
Ljubav je kad Jovanka voli Tita
Ljubav je polje zrelog raza
Ljubav je odnos Tito-Draza
Ljubav je fluid divan, topao
Ljubav je opojni miris cveca
Ljubav je tuga, ljubav je sreca
Ljubav je snazna, velika i jaka
Ljubav je simpatija malog djaka
Ljubav je Ljuba, ljubav je Manda
Ljubav je cak i Bata Kanda
Ljubav je ptica u slobodnom letu
Ljubav je kad cika salece tetu
Ljubav je riba sto brzo pliva
Ljubav je gajva 'ladnog piva
Zigraj uz ritam taj
Sad mi novu snagu daj
Nemoj mene grditi
Hajdemo se ljubiti
Ljubav je kao Grejs Keli lepa
LJubav je kao Stivi Vonder slepa
Ljubav je dodir voljenog bica
Ljubav je mamurluk posle pica
Ljubav je smesna k'o dobar vic
Ljubav je igla, droga i spric
Ljubav je putovanje kroz dimenzije
Ljubav je smislila razne perverzije
"Ostace mnogo zaljubljene djece koja ce odrastajuci, postati razocarani ljudi. Odrastaju u pogrešnom vremenu, među pogrešnim ljudima, gdje je sve manje ljubavi a sve više interesa. Samo rijetki ce naci rijetke, a ostali ce biti prepušteni sudbini i cekanju."
Ad astra.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks