Cekajuci u doktorskoj ordinaciji, uhvatih se za casopis. Tipican zenski casopis, pun kojekakvih tema za zene, koje mene masom ne zanimaju vecinu puta. Medjutim, jedan interesantan clanak mi je privukao paznju: 7 Stvari koje bi mi kao muskarci voleli da zene prevazidju (muskarac ga je pisao). Bilo je tu ocekivanih stvari kao "Ne mogu da verujem da je ta i ta rekla to i to" sindrom, ili "Kosa/ruke/butine/guzica... su mi odvratne" sindrom, itd.
Nasla se tu tacka i o orgazmu i zenskom preopterecenju istim - da li cu moci, da li me uzima predugo da ga postignem a partner mi se vec toliko trudi, itd. U sustini se svelo na to da autor tvrdi da muskarci misle da je partnerkin orgazam njihova duznost, njihovo zadovoljstvo koliko i njeno, njihov "posao". "Ne uskracujte nam da to zadovoljstvo kad vas dovedemo do orgazma nazivamo svojim ili pak da tu krivicu ako vas ne uspemo dovesti do orgazma snosimo mi sami".

Momci - da li se slazete? Da li partnerkin orgazam (ili nedostatak istog) uzimate licno i smatrate isti svojom odgovornoscu?

Devojke - da li smatrate da tesko dozivljavate orgazam? Da li mislite da dolazak do orgazma traje predugo i da "mucite" partnera?

Licno, nema nista bolje od pronalaska partnera koji ce se stvarno potruditi da vam pruzi orgazam. Jeste da su retki, ali kad ih nadjes... :wink: Sto se samog orgazma tice, sa pravim partnerom mi je relativno lako doci do istog. Gledam da se ne preopterecujem previse ako ga ne dostignem vecinu puta, niti da se preopterecujem da me uzima predugo, ali ako cemo iskreno to (izbeci preopterecivanje) bas i nije lako ponekad, pogotovo ako se partner zaista trudi.