Borilachka vjeshtina ili borilachki sport, shto izabrati?

[Rudolf]

Vjeshtina pretvorena u sport (takmichenje) podrazumijeva osiromashenje iste. Vjeshtina bez takmichenja uglavnom znachi udaljavanje od sushtine, tj. fizichkog sukoba sa svim koristima koje mozemo izvuci iz toga.

[Lord_Sauron]

Ja bih prije odabrao borilački sport. Glavni razlog za to su redovna takmičenja, kroz koja možeš brže da napreduješ, bar što se fizičkog aspekta tiče a i vještine. Mada onda vjerovatno "ne rasteš spiritualno" kao što bi to činio u nekoj borilačkoj vještini.

Možda bih se kasnije posvetio usavršavanju neke borilačke vještine zbog njene filozofije, ali to tek poslije nekog vremena provedenog u sportu. Borilačke vještine nose tu mističnu notu, ali ja mislim da je meni malo rano za takvu vrstu discipline kakvu zahtjevaju većina borilačkih vještina.

Fizički sukob kao prvi pick

E sad, pošto je ovo forum, i tome služi, javiće se (nadam se da je forum bar toliko živ) i oni suprotnih mišljenja ili nečega između. Suština je da je to individualan izbor, pročitaj i saznaj sve, pa onda analiziraj i odluči.

Srećno u pronalaženju, pa javi šta si odlučio

[Rudolf]

Ja bih prije odabrao borilački sport. Glavni razlog za to su redovna takmičenja, kroz koja možeš brže da napreduješ, bar što se fizičkog aspekta tiče a i vještine. Mada onda vjerovatno "ne rasteš spiritualno" kao što bi to činio u nekoj borilačkoj vještini.

Možda bih se kasnije posvetio usavršavanju neke borilačke vještine zbog njene filozofije, ali to tek poslije nekog vremena provedenog u sportu. Borilačke vještine nose tu mističnu notu, ali ja mislim da je meni malo rano za takvu vrstu discipline kakvu zahtjevaju većina borilačkih vještina.

Fizički sukob kao prvi pick

E sad, pošto je ovo forum, i tome služi, javiće se (nadam se da je forum bar toliko živ) i oni suprotnih mišljenja ili nečega između. Suština je da je to individualan izbor, pročitaj i saznaj sve, pa onda analiziraj i odluči.

Srećno u pronalaženju, pa javi šta si odlučio

Shto se fizichkog napretka tiche ne mora da znachi da se samo u disciplinama koje imaju takmicharski karakter moze dostici vrhunac (brzi napredak), mada je u glavnom tako. One vjeshtine koje nemaju takmicharski karakter kreiraju ritam treninga koji obichno zna da bude lakshi i ne previshe zahtjevan. To je naravno u skladu sa ciljevima jer u ne takmicharskim vjeshtinama naravno niko ne pokushava da postane olimpijski pobjednik, a i te su vjeshtine pune chlanova koji ne bi mogli izdrzati naporan trening, tj. takvim treningom bi otjerali jedan znachajan dio chlanstva.

To da u borilachkom sportu mozesh brze da napredujesh shto se tiche vjeshtine ja smatram da nije tachno. Naravno to zavisi od toga shto ti podrazumijevash pod obimom vjeshtine. Ako mislish samo na taj takmicharski dio u pravu si, ali osim takmicharskog postoji i onaj veci tj. izvorni dio vjeshtine koji je izostavljen prilikom formiranja same sportske varijante. Niko (ili malo ko) od sportista ne izuchava taj dio vjeshtine pa u skladu sa tim nema govora o brzem napretku u nechemu chji dio u opshte i ne poznajemo.

Tako neshto ne mozemo reci za ne takmicharske vjeshtine jer se tu izuchava kompletna vjeshtina jer to trening oslobodjen takmicharskih uslova dozvoljava.

Zbog chega mislish da u ne takmicarskim borilachkim vjeshtinama "rasteš spiritualno" i da one za razliku od takmicharskih nose u sebi filizofiju i, kako reche, mistichnu notu?

To da ti je malo rano za tako neshto je veoma chudno jer se do "duhovnih plodova" dolazi tek poslije godina i godina provedenih na Budo putu (a nekima treba i par zivota za to).

[mexiko]

Mislim ako neko hoce stvarno da nauci nesto o nekoj borilackoj vjestini treba da proba i taj njen takmicarski dio, jer bez toga nemoze da sazna do kraja samu sustinu vjestine, i njene mogucnosti u realnoj borbi. Dokle god vi ispred sebe nemate nekoga ko je spreman da vas napadne punom snagom, nemoze znati koliko si ustvari dobar. Opet s druge strane ako se ne posvetis onom ijelu koji sportska pravila eliminisu u takmicenju nemozes savladat tu vjestinu do kraja (uslovno receno). Ja to gledam kao dvije karike, koje drze jedna drugu. Sve zavisi sto ljudi oce od vjestine kojom se bave, da se takmice, da jednostavno vjezbaju bez takmicenja, da nekome na ulicu slome nos... NEznam sto drugo da ti recem. Odje treba neki dobar teoreticar, koji vjezba op nesto a sve zna :lolblue: :lolblue:

[Arion]

Kao sto neko rece to dvijo je povezano.Misilm da tu gresku prave oni koji drze klubove.Zar nije moguce odratiti sparing a poslije toga meditaciju :?: Danas su se borrilacke vjestine udaljile od sustine i posale sport..Danas niko ne uci o zen-u ili busidu.Dali ti treneri ikada govore o tome .I pogledajte terminologiju vise nije ucitelj nego trener.

[Rudolf]

Mislim da je i tvoje razmishlanje slichno Suronovom (mozda i grijeshim, nisi bio detaljan) da je duhovni ili mentalni napredak koji izvlachimo iz borilachkih vjeshtina neshto mistichno. U svakom sluchaju to je mishljenje vecine ovdashnjih ljudi vezanih (ili ne) za ovu temu, pa na stare majstore (prije svega japance) gledaju kao na neke charobnjake. Ja smatram da je to neshto potpuno drugachije, tj. sasvim realno. I neshto shto se prije moze postici takmicharski vjezbajuci borilachku vjeshtinu (sport), nego kod odsustva takmichenja.

Mozda nisam ni ja bio dovoljno precizan kad sam pocheo ovu temu, ali koristi i mane bi po mom mishljenju bile slaedece.
· Kod takmicharske vjeshtine (sporta) mana je to shto ne izuchavamo chitavu vjeshtinu jer jedan njen dio nije dozvoljen u takmicharskim uslovima ili se nece suditi i ako ga upotrijebimo. Nijednom treneru takmichraske borilachke vjeshtine nije u interesu da gubi vrijeme ucheci svoje takmichare onom dijelu vjeshtine (pod uslovom da ga zna) od kojeg nece biti konkretne koristi na takmichenju, tj. nece biti dozvoljeno da takmichar izvede, ili se nece suditi. A korist je to shto po mom mishljenju radeci borbu sa realnim protivnikom, tj realno primijenivshi to shto izuchavamo, priblizava nas sustini borilachke filozofije a to je sama borba ili sukob. Samim tim uslovima mi na taj nachin formiramo zdravu ratnichku mentalnu svijest.
· Kod vjeshtine koja nema takmicharski karakter (sama rijech dovoljno kaze) mana je to shto nema to shto je prethodnoj korist (da ponovo ne objashnjavam) pa prijeti opasnost da se bavite vjeshtinom dugo, dugo, i kad dojete u situaciju realnog sukoba nadjete se u uslovima koji su za vas neshto sasvim nepoznato. Tehnichki vi znate da se sasvim dobro odbranite ali mentalno se suochavate sa nechim shto dozivljavate prvi put, tj. nadjete se u uslovima ne samo fizichkog vec i mentalnog sukoba. A to niste mogli da dozivite na treningu jer ste godinama i godinama trenirali sa vashim drugarima koji su za vas faktichki prestavljali makivaru koja ne uzvraca udarce , ili barem nema tako agresivan stav i osjechanja prema vama. Korist je naravno ono shto je mana kod poerhodne varijante, tj. da vam koncepcija treninga u takvom (prijateljskom) izuchavanju omogucava da izuchavate sve shto tehnichki vjeshtina obuhvata.

J...h mu oca kojiko na pisah, pa cu u vezi ovih tvojih navoda o ZEN-u i Bushidou mozda neki drugi put. U svakom sluchaju kako jedan stari ZEN uchitelj (Bashuo) reche.
Prichati o ZEN-u je isto sho i cheshati nogu kroz cipelu.

[Lord_Sauron]

Razlog zašto sam ja onako napisao je taj što sam očekivao da će neko od dugogodišnjih teoretskih boraca da me napadne kako ja ne razumijem šta oni izvlače iz toga i slično.

A u suštini ja mislim isto što i ti:

A korist je to shto po mom mishljenju radeci borbu sa realnim protivnikom, tj realno primijenivshi to shto izuchavamo, priblizava nas sustini borilachke filozofije a to je sama borba ili sukob. Samim tim uslovima mi na taj nachin formiramo zdravu ratnichku mentalnu svijest.

Znam da je u dosta borilačkih disciplina znatno smanjen broj tehnika koje možeš da koristiš, ali da li je to slučaj sa MMA takmičenjima?

[Arion]

Moje misljenje je takmicenje da ali ne da postane sustina.To je moguce.Uzmi Kendo umjest pravog koriste drveni mac, umjesto dvoboja imaju takmicenja.A opet kad gledas te pokrete ,ophodjenje osjetis taj samurajski duh.Mislim da se od te duhovne strane otislo zahvaljujuci Zapadu i nerazumijevanju Istoka,vec je bitno imati trofeje na polici a za ostalo..Za zapad je borilacka vjes. ko fudbal a za istok tradicija i nacin zivota.Ne mislim da sa takmicenjem vjestina gubi jer na treninzim "takmicarskih" disciplina rade se i zabranjene tehike.Atakmicenje je sportska borba koja se ne moze poistojetiti sa ulucom ali ako neko na takmicenju moze izvesti neki udarac ili zahvat moze i na ulici.I vezano za meditaciju Kimura covjek koji nije izgubio ni jedan zvanicni (mozda na treningu) mec u dzudou praktikovao je meditaciju i istovreneno razbijao se od sklekova i dr. fiz.vjezbi.

[der_dracht]

ja bih rekao :
borilacki sport za one koji vole sport i takmicenja
borilacka vjestina za one koji zele da se bave vjestinom i filozofijom vjestine

[the Barbarian]

zajebano je se baviti vestinom u uslovima moderne civilizacije jer to nema gde da se radi? ide se ovom putanjom

npr. Karate

ulazak i pogledi na karate kao vestinu
zatim takmicarski deo
pa ako se dosegne takmicarski nivo opet na pocetak vestine

[Rudolf]

Tu si potpuno u pravu.

U ZEN-u to objashnjavaju otprilike ovako: Pochetnik kad udje u borilachku vjeshtinu ima savrshen mentalni stav. I ako tehnichki nezna nishta on relativno prirodno umuje da se brani i njegovi su pokreti sasvim prirodni. Kad pochne da izuchava tehnike mentalni stav mu se rushi jer se u borbi opterecuje samin tehnikama koje josh uvijek nijesu postale dio njega. Na kraju se opet vraca na onaj isti pochetnichki, savrshen, mentalni stav, ali ovog puta obogacen vjeshtinom i tehnikama koje je izuchio.

Tako da savrsheno znanje je ono koje udje u nechiju podsvijest. Ako imate potrebu da isplanirate tehniku prije nego je uradite, pa koliko god je poslije toga savrsheno izveli, to nije usvojena vjeshtina. Usvojena je tek onda kad u pravom trenutku vi sami sebe iznenadite tehnikom koju prepoznate tek onda kad ste je zavrshili.

Zamislite samo kako izgleda jedan napad (zasjek) u kendo-u. To je brzina koja se mjeri djelicima sekunde. E sad zamislite kad bi jedan kendo-ka na svaki taj napad morao da isplanira kontru :o :roll: (aaaaha). Morao bi da ima u glavu pentijum 4 na 2,8 GHZ i minimum 512 RAM-a
Pa ja za svoje borbe metaforichki volim da kazem da ih ja ne radim (osim taktichki) vec posmatram "from the best seat in the house"

[HaL[1338]]

Vjeshtina pretvorena u sport (takmichenje) podrazumijeva osiromashenje iste. Vjeshtina bez takmichenja uglavnom znachi udaljavanje od sushtine, tj. fizichkog sukoba sa svim koristima koje mozemo izvuci iz toga.

Mislim da je sport bitan... to je jedini nachin da borilachka vjeshtina zazivi... ako ne postoji takmichenje, onda nemash pravi uvid niti osjecaj za vjestinu i ona gubi svoj smisao... Glasam za borilacki sport!!!

[Arion]

Dobro si to rekao Rudolf. U vezi toga neki borci se cak za mec pripremaju tako sto u glavi nebrojeno premotavaju kako se mec odvija.Dakle prouce protivnika i zamisljaju kako reagovati .To je radio recimo Rob Kaman i kaze u stvarnom mecu jednosstavno posvjesno odnovori u pravom trenutku na pravi nacin

[Rudolf]

Sto bi ovo ljudi, nijesmo vishe sportisti nego umjetnici :P
Jel nam ovo status,,,, s` konja na magarca, ili obrnuto?? :?:

[STREET_BOY]

vazno je da co`ek trenira pa sto izabrat.......