Results 1 to 7 of 7

Thread: Ekonomija

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    163
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Ekonomija

    Mr Branko Marković - Crnoj Gori, kao izrazito nerazvijenoj zemlji, neophodan je dinamičan razvoj, tj. godišnja stopa privrednog rasta od najmanje 5% sa osmišljenim razvojnim konceptom i impulsom do šok terapije



    LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
    mr Branko Marković
    Veliki Kabinet LSCG
    Podgorica, 10. Februar 2004 god.

    (Podgorica, www.lscg.cg.yu, 10. Februar 2004. godine) - Rezultat petnaestogodišnje vladavine aktuelne vlasti je katastrofalno stanje u svim oblastima društvene reprodukcije. To se prvenstveno ogleda u drastičnom pogoršanju svih relevantnih pokazatelja društvenog, ekonomskog i socijalnog razvoja.

    Neobjektivna i nepouzdana metodologija utvrđivanja i iskazivanja ekonomskih i socijalnih pokazatelja ne može prikriti naš očigledan sunovrat, niti prestavljati realnu osnovu za adekvatno definisanje i ostvarivanje razvojne i tekuće politike. U takvim uslovima - sa veoma niskim nivoom i minimalnim ekonomskim rastom - o aktivnostima aktuelne vlasti ne može se govoriti kao o osmišljenom i dinamičnom dugoročnom razvoju i izlasku iz duboke krize, već samo kao o kratkoročnim i parcijalnim mjerama i pokušajima ublažavanja katastrofalnog stanja u smislu sastavljanja kraja sa krajem od danas do sjutra na veoma niskom nivou.

    Sadašnji društveni proizvod u Crnoj Gori iznosi samo nešto više od 50% društvenog proizvoda iz 1989. godine. Znači, veoma smo daleko od adekvatnog društveno - ekonomskog razvoja i približavanja nivou razvijenosti od prije 15 godina.

    Aktuelna vlast promoviše tzv. koncept laganog ekonomskog razvoja i reformi, što u stvari prestavlja "koncept" nedefinisanog, nerazrađenog i nedinamičnog razvoja bez razvojnog impulsa i strategije izlaska iz krize. Naime, aktuelna vlast operiše sa nekim opštim razvojnim ciljevima - koji predstavljaju samo polazne, strateške i dugoročne osnove društvenog i ekonomskog razvoja, ali ne i konkretan i razrađen koncept našeg dugoročnog razvoja i na njemu zasnovane tekuće politike.

    Proces tranzicije društva i privatizacije privrede - formalnog a ne suštinskog karaktera - je spor, nedosljedan i neefikasan, tj. praćen je brojnim negativnim pojavama i tendencijama nezakonitog i društveno štetnog karaktera i pogoršanjem svih relevantnih pokazatelja društvene reprodukcije. Oskudna domaća akumulacija, značajna sredstva od privatizacije privrede i velika inostrana finansijska pomoć nenamjenski i neefikasno su korišćeni u smislu zanemarivanja razvoja, pokrivanja tekućih deficita i održavanja aktuelne vlasti. Jedino je siva ekonomija doživjela prosperitet, tj. uzela je takvog maha i došla do takvog nivoa od oko 40% društvenog proizvoda da ozbiljno ugrožava funkcionisanje i razvoj društvene reprodukcije - izazivajući oštre društvene, ekonomske i socijalne probleme i protivurječnosti.

    Ostvarene stope ekonomskog rasta u Crnoj Gori od oko 1% u zoni veoma izražene stagflacije - najniže stope rasta uz najveću inflaciju u regionu - su nedovoljne za izlazak iz duboke krize. Osnovni planski razvojni pokazatelj za 2004 god - rast bruto društvenog proizvoda od 2,7% - nažalost je nizak, ali zbog postojećeg stanja i nerealan i neostvariv. Planirane inostrane investicije od 120.000.000 € i razvoj baziran na njima su neostvarivi, prvenstveno zbog niskog rejtinga Crne Gore u međunarodnim ekonomskim i političkim krugovima, naše nenamjenske i neefikasne upotrebe investicija i nepovoljnosti ukupnog ambijenta.

    Tako nizak rast društvenog proizvoda i za visoko razvijene zemlje bi predstavljao zonu recesije. Crnoj Gori - kao izrazito nerazvijenoj zemlji - neophodan je dinamičan razvoj, tj. godišnja stopa privrednog rasta od najmanje 5% sa osmišljenim razvojnim konceptom i impulsom do šok terapije.

    Agenda Vlade RCG predstavlja određeni pokušaj relativnog dinamiziranja srednjoročnog ekonomskog razvoja, ali bez neophodnog teorijskog i praktičnog utemeljenja. Naime, Agenda nedovoljno i neadekvatno uvažava našu stvarnost, naučna saznanja o društveno - ekonomskom razvoju i uzročno - posljedične veze i odnose društvene reprodukcije. Zato Agenda sadrži više konfliktnih, protivurječnih i međusobno isključujućih ciljeva:

    a) relativno visok srednjoročni ekonomski rast od oko 16%, isključuje mogućnost stabilnosti cijena i primarnost svođenja inflacije na evropske standarde od oko 2%;
    b) značajno smanjenje nezaposlenosti na 17% uz otvaranje 20.000 novih radnih mjesta - prvenstveno protivurječi niskom nivou zaposlenosti i funkcionalnosti postojećih kapaciteta, velikom tehnološkom višku radnika, veoma izraženoj neefikasnosti i nelikvidnosti privrede i nedostatku akumulacije;
    c) ostvarivanje suficita platnog bilansa od 35.000.000 E je konfliktno sa visokom uvoznom zavisnošću, visokim spoljnotrgovinskim i platnim deficitom, nemogućnošću značajnijeg dinamiziranja izvoza roba i usluga i neophodnošću bržeg ekonomskog razvoja.

    Nažalost, Agenda je realno nesprovodiva, a Crnoj Gori je za izlazak iz duboke krize potreban znatno dinamičniji razvoj od razvoja predviđenog Agendom.

    Uredba Vlade o poreskim olakšicama za novozaposlene radnike, tj. legalizacija postojećih radnih mjesta, je problematična i neefikasna.

    Mada Vlada ima ovlašćenje da, u cilju sprovođenja tekuće ekonomske politike, može donositi uredbe u izvršavanju zakona - ovom Uredbom se narušava pravno - administrativno poresko načelo koje podrazumijeva zakonsko regulisanje poreske obaveze, olakšica, osloba|anja i stimulansa - a ne uredbama i drugim podzakonskim aktima. Takva Uredba ne doprinosi izvršavanju zakona, već privremenoj izmjeni i narušavanju zakona i osnovnih poreskih načela.

    Ova Uredba ugrožava ravnopravnost subjekata privre|ivanja- a više će se svesti na formalnu legalizaciju radnih mjesta nego na ostvarivanje trajnijeg zapošljavanja, značajnije povećanje budžetskih prihoda i suštinsko suzbijanje sive ekonomije u ovoj oblasti.

    Strategijom razvoja i smanjenja siromaštva u Crnoj Gori se došlo do sljedećih podataka o siromaštvu naroda : drastično siromašno oko 5%, siromašno oko 10% sa mjesečnom potrošnjom od 115 € i ugroženo siromaštvom oko 33% sa mjesečnom potrošnjom od 165 € po stanovniku.

    Međutim, imajući u vidu poznate ocjene i pokazatelje naše teške ekonomske i socijalne situacije, nameće se zaključak da je siromaštvo u Crnoj Gori u svim stepenima siromaštva mnogo više izraženo nego što to pokazuju rezultati istraživanja ove Strategije. Naime, realna je procjena da se u Crnoj Gori u raznim stepenima siromaštva nalazi najmanje dvije trećine naroda.

    Zato su ocjene Strategije o siromaštvu naroda pretežno proizvoljne i paušalne, jer su date bez kompleksnog i objektivnog definisanja stvarnog stanja, njegovih uzroka i puteva prevazilaženja. Isticanje ekonomskog razvoja, kao puta za prevazilaženje siromaštva, je samo načelan stav - čija je realizacija u našim uslovima, kako je već istaknuto, otežana i problematična zbog prisustva složenih koncepcijskih i praktičnih problema i ograničenja.

    Prioriteti aktuelne vlasti su: prikrivanje i zaborav katastrofalnog rezultata njene petnaestogodišnje vladavine; legalizacija režultata monopolizacije, korupcije i sive ekonomije; odbrana i produžetak sopstvenih interesa. Da je to tako pokazuje i najnoviji pokušaj aktuelne vlasti - prikazujući se kao reformatori i spasioci - da spriječi ispitivanje kredibiliteta novopečenih bogataša, da izbriše svoju odgovornost za stvoreni sunovrat i da za to okrivi njene žrtve, tj. radnike štrajkače i uopšte osiromašeni narod, kojima je aktuelna vlast ugrozila minimum egzistencije, njihovu sadašnjost i budućnost. Nijesu štrajkači i osiromašeni narod okov Crne Gore – već je Crna Gora okovana aktuelnom vlašću i njenim katastrofalnim rezultatima, koji se ogledaju u osiromašenom narodu i brojnim i masovnim štrajkovima radnika.

    Podgorica, www.lscg.cg.yu, 10. Februar 2004. godine

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    18
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Neko je nazvao crnogorsku zbilju "politickim kapitalizmom". Da li mi mozete reci ko je to izjavio? Hvala.

  3. #3
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    163
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    INTERVJU: Ministar finansija Miroslav Ivanišević ocijenio da je u Crnoj Gori uspostavljen održiv fiskalni sistem

    Budžet je daleko od bankrota sve manje nam trebaju donacije


    Podgorica - Nijesu se ispunile "dobronamjerne" prognoze da će budžet bankrotirati. Uspostavljen je sistem koji počiva na međunarodno priznatim standardima i procedurama, tako da budžetska kretanja pokazuju da su Vlada, odnosno Ministarstvo finansija, imali jasnu strategiju i cilj da se sveobuhvatnim reformama u ovoj oblasti postigne održivost - izjavio je u intervjuu za "Vijesti" crnogorski ministar finansija Miroslav Ivanišević.
    Ivanišević će, nakon kadrovskih promjena u Vladi, koje će biti razmatrane na prvoj sljedećoj sjednici crnogorske Skupštine 16. februara, biti imenovan na mjesto potpredsjednika Vlade za oblast finansija i javne potrošnje.
    On je, na pitanje o strukturi budžeta za 2004. i izvršenju prihoda u 2003. kazao da se struktura pomjera u korist izvornih prihoda, i to vrlo izraženo.
    - To je dobra i očekivana tendencija, sa kojom smo računali kada smo koncipirali srednjoročnu projekciju budžetskih kretanja. Pored toga, preduslov za pomjeranje strukture prihoda ka izvornim bilo je reformisanje i jačanje institucija sistema. Znači, sve više smo sposobni da kreiramo svoju ekonomsku budućnost i sve manje su nam potrebne budžetske donacije. Podrška međunarodnih finansijskih institucija i bilateralnih donatora sada je sve više usmjerena razvojnim projektima, koji predstavljaju osnovu za održiv razvoj.
    - Da li je ta promijenjena struktura, po Vašem mišljenju, nešto što privrednici mogu da izdrže?
    Kada pitate da li je to struktura koju privrednici mogu da izdrže, moram da primijetim da, ipak, nijesu u pitanju samo privrednici. U pitanju su poreski obveznici i koje su njihove potrebe u dijelu javne potrošnje. Svakako da se interesi građana artikulišu kroz vladine aktivnosti i još nijesam imao prilike da čujem da je zahtjev za smanjenje poreskog opterećenja praćen zahtjevom za ukidanje stečenih prava u oblasti socijale, obrazovanja ili zdravstva. Obično se zahtijeva poresko rasterećenje, a zatim postavlja pitanje kako će se obezbijediti sredstva za finansiranje nesmanjenih zakonskih obaveza. Priznajmo, to je konfliktnost ciljeva. Kako ga razriješiti? To je moguće samo pažljivim kalkulacijama i racionalizacijama u tekućoj potrošnji i to jednim dijelom. Drugi dio traži veće sistemske zahvate u svim oblastima i spremnost da polagano smanjujemo stečena prava, jer rasterećenje znači smanjenje javne potrošnje, a ne jednostavno pomjeranje poreskih stopa.
    Poslodavci strahuju da ni u aprilu neće dočekati najavljeno smanjenje poreza na plate i na dobit. Koje su posljednje projekcije, koliko budžet koštaju nove, niže stopeĘi da li se to smanjenje može sa sigurnošću obećati u drugom tromjesečju?
    Ponovo ću naglasiti - poreskih obveznika. Složićemo se da poslodavac nije sinonim za poreskog obveznika. Ako uzmemo poslodavce kao jednu grupu poreskih obveznika i zaposlene, penzionere i ostale građane kao drugu grupu, onda postoje dva straha: poslodavci u cilju obezbjeđivanja efikasnijeg poslovanja strahuju da će stope ostati na projektovanom nivou, dok na drugoj strani postoji strah druge grupe obveznika da će se uskratiti javna dobra koja u ovom trenutku servisira država, lokalna uprava i vanbudžetski fondovi. Do sada su Vlada i Ministarstvo finansija uspijevali da obezbijede likvidnost i ravnotežu u javnoj potrošnji. Sigurno je da svaka godina nosi specifične probleme i da je potrebno pažljivo osmisliti politiku koja će očuvati ravnotežu sistemu javnih finansija. Što se tiče promjena u dijelu poreske politike, Vlada je dužna da uz smanjenje pomenutih poreskih stopa obezbijedi ravnotežu, kroz povećanje broja poreskih obveznika, dalje reduciranje troškova i moguće uvođenje nekih novih socijalno prihvatljivih fiskalnih opterećenja. U svakom slučaju, ravnoteža prethodnih mjera podrazumijeva zadržavanje deficita u planiranim okvirima.
    Od PDV-a je 2003. naplaćeno 40 miliona eura više nego što je bilo planirano, pa je plan za 2004. godinu "podignut" na 146.6 miliona. Gdje planirate da "uberete" tu razliku? Da li je tačno da procjenjujete da se u trgovini, i "dosljednijim ukucavanjem" fiskalnih računa, može naći taj nenaplaćeni novac od PDV-a?Ę
    Posebna pažnja u reformi javnih finansija posvećena je poreskoj refromi, i u okviru nje uvođenju PDV-a. Deset mjeseci nakon uvođenja, mogu da ocijenim da je PDV uspješno primijenjen. Našu ocjenu potvrđuju i relevantne međunarodne institucije. Podsjećam Vas da je Direktorat za ekonomske poslove EU nedavno u izvještaju posebno istakao napredak u reformama u fiskalnoj oblasti, a naročito uvođenje PDV-a.
    Prihodi od PDV-a u ovogodišnjem budžetu planirani su realno, na bazi nastavka aktivnosti nadležnih institucija, i daljem sprovođenju reformi u ovoj oblasti.
    Smatram da postoji još prostora u "dosljednijem ukucavanju" fiskalnih računa. Institucije koje su zadužene za kontrolu korišćenja fiskalnih kasa sada imaju značajno pojačan kapacitet i nadležnosti, značajno su povećana ovlašćenja, kao i kaznene mjere, tako da se od reformisane poreske administracije očekuju bolji rezultati u narednom periodu.



    Željka RADULOVIĆ

    --------------------------------------------------------------------------------

    Ko ne uzme račun oštetio je sebe, a poklonio trgovcu


    Ivanišević je upozorio da su inspekcijske kontrole i kazne ipak samo jedan dio priče.
    - Drugi dio čini svijest naših građana. Uzimanjem fiskalnih računa, građani onemogućavaju trgovce, ugostitelje i sl. da za sebe na nezakoniti način pribave dobit. To je iznos koji pripada građanima, i koji im se vraća kroz javni servis: obrazovanje, liječenje, bezbjednost... Građani moraju biti svjesni da neuzimanjem računa čine štetu sebi, jer se na taj način smanjuje iznos kojim se iz budžeta finansiraju upravo njihove potrebe.




    --------------------------------------------------------------------------------

    Ministru finansija stiže mnogo nerealnih zahtjeva


    Uskoro odlazite sa mjesta ministra finansija, poslije skoro šest godina. Kako ocjenjute period koji ste proveli na tom položaju?
    Obavljati funkciju ministra finansija je veoma zahtjevno i odgovorno. Trudio sam se da profesionalno obavljam svoju dužnost. A dužnost ministra finansija najčešće nije prijatna ni u uređenim i razvijenim zemljama. Ljudi na tim funkcijama su najčešće u prilici da ograničavaju i suzbijaju zahtjeve koji nijesu u skladu sa realnim mogućnostima ukupne ekonomije i javnih finansija. A realne mogućnosti crnogorske ekonomije u ovom tranzicionom vremenu su bile prilično skromne, tako da je posao ministra finansija u Crnoj Gori još teži. Ravnotežu je trebalo naći između ograničenih mogućnosti na jednoj strani, a na drugoj strani velikih zahtjeva koji su u najvećoj mjeri nerealni, i koji su rezultat naslijeđenih navika iz prethodnog sistema dodatno opterećenih tranzicionim promjenama.
    U prethodnom periodu, Vlada je započela krupne tranzicione promjene, izgradnju institucija sistema, sa naročitim naglaskom u reformama ukupnog finansijskog sistema. Bez obzira na teškoće koje sam pomenuo, smatram da je, obavljati tako odgovornu dužnost, bilo istovremeno i izazov i privilegija. Rezultati postignuti u oblasti finansija vjerovatno nijesu toliko vidljivi javnosti, niti su previše atraktivni za medijske prezentacije, ali su neophodan uslov i stvaranje osnova za funkcionisanje sistema i perspektivu razvoja.
    Mislim da sam uz ljudsku i stručnu podršku i kolega iz Vlade i zaposlenih u Ministarstvu, doprinio našem zajedničkom cilju - stvaranju uslova za bolju budućnost Crne Gore.




    --------------------------------------------------------------------------------

    Da su javne finansije neodržive, stranci nam ne bi davali kredite


    Crna Gora će narednih godina imati značajne izdatke za vraćanje ino dugova. Postoji li opasnost da te, i ostale dospjele obaveze, dovedu u pitanje održivost crnogorskih javnih finansija?
    Smatram da se ne dovodi u pitanje održivost naših javnih finansija. Stav temeljim na sljedećem: Prvo, iznos crnogorskih ino-dugova je značajno ispod granice koja predstavlja opasnost po javne finansije.
    Drugo, Crna Gora ima sve uslove za održivi razvoj i očekujem da će razvoj prioritetnih grana, turizma i poljoprivrede, rast privatnog sektora i restrukturirana preduzeća obezbijediti značajan rast BDP, čime će se nastaviti uredno servisiranje starih ino-obaveza i stvoriti uslovi za otplatu novih, istina pažljivo projektovanih zaduženja. Treće, da gradimo održiv sistem i da imamo dobru razvojnu perspektivu potvrđuju i međunarodne finansijske institucije, koje Crnoj Gori odobravaju nove kredite, čime nedvosmisleno pokazuju povjerenje i u održivost sistema i u potencijal vraćanja novoodobrenih kredita. Četvrto, Ministarstvo finansija je uspostavlo institucionalni okvir za upravljanje ino-dugovima, čime se izbjegavaju eventualni rizici u ovoj oblasti, kako u servisiranju starih zaduženja, tako i u prihvatanju novih obaveza.
    Vlada ima realne programe vezane za stabilan ekonomski rast. Čvrst reformski kurs i strateški razvojni projekti mogu biti naš siguran oslonac za budućnost, a Ministarstvo finansija je kroz intenzivne reforme obezbijedilo znatno efikasniji pristup u upravljanju javnim finansijama.

  4. #4
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    163
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    MANS - Crnogorske statističke i monetarne institucije su izrazito netransparentne, što daje mogućnost snažnog političkog upliva u podatke koje prikazuju, a predsjednik Vlade je danas izjavio “ja i drugi članovi Vlade sa razumijevanjem govorimo da su penzioneri socijalno najugroženija struktura” stoga se postavlje pitanje zašto u Strategiji razvoja i redukcije siromaštva oni nisu prepoznati kao marginalizovana grupa



    (Podgorica, MANS, 13. Februar 2004. godine) Očigledno je da je povećanje penzija u Crnoj Gori rezultat političke odluke i to iz najmanje tri razloga:

    - Prije nekoliko dana Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Ministarstvo finansija su pripremili akt o izračunavanju prosječnih zarada, odnosno objasnili statističarima kako se izračunava prosječna plata, pošto je zaključeno da postoje pravne praznine u Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju i to oko ranijeg neto i sadašnjeg bruto obračuna, a procijenjeno je da statističari nemaju iskustva sa novom metodologijom. Nakon toga, 12-tog februara predstavnici ministarstava ustvrdili su da je metodologiju utvrđivao Monstat, a ne oni što je još jedna od sve češćih kontradiktornosti u izjavama državnih institucija.

    - U prilog tome da je odluka političkog karaktera je i činjenica da je u protekloj godini Fond PIO samo oko 55% izdataka podmirivao iz doprinosa, dok je ostalo morala da obezbijediti država. Ove godine situacija još teža, jer je prisutna opšta nelikvidnost privrede, a po podacima Fonda PIO samo 18% preduzeća redovno uplaćuje doprinose. Procjenjuje se da bi rast penzija od 10% zahtijevao obezbjeđivanje dodatnih 16.8 miliona eura koje bi morala da podmiri država.

    - Indikativna je i odluka CBCG da baš sada prestane sa obračunom zarada. Naime CBCG je izračunala da je prosječna zarada za jul 2003. iznosila 255 eura i po tom osnovu penzioneri su očekivali da će rast penzija biti na nivou od makar 10-15%. Međutim, CB obračunava zarade na osnovu informacija iz platnog prometa, znači zarade koje su stvarno isplaćene, dok se u slučaju MONSTAT-a obračun odnosi i na one zaposlene koji ne primaju plate. Sa druge strane, po nepisanom pravilu, većina poslodavaca prijavljuje da radnicima isplaćuje minimalne zarade kako bi po tom osnovu porezi i doprinosi bili manji što značajno snižava nivo prosječne zarade u Crnoj Gori.

    Kada je riječ o podacima o rastu troškova života – oni su više nego diskutabilni. Naime, Monstat prati samo cijene domaćih proizvoda, iako stvarni prosječni trošak građana podrazumijeva značajne izdatke na izvozne proizvode. Takođe, struktura potrošačke korpe na osnovu koje se računaju promjene troškova života nije prilagođavana od 1997. godine, iako se u drugim zemljama koje imaju daleko manje oscilacije u ekonomiji to radi 1 ili 2 puta godišnje.

    Nameće se zaključak da su crnogorske statističke i monetarne institucije izrazito netransparentne što obezbjeđuje mogućnost snažnog političkog upliva u podatke koje prikazuju. Sam način obračuna penzija je netransparentan i nejasan penzionerima. Osim toga, kada je rađen Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju penzionerima nisu obrazložena nova rješenja – nisu upoznati sa načinom na koji će se obračunavati penzije što ostavlja ozbiljne posljedice i ukazuje na neadekvatnu implementaciju reformi.

    Sam predsjednik Vlade je danas izjavio “ja i drugi članovi Vlade sa razumijevanjem govorimo da su penzioneri socijalno najugroženija struktura” stoga se postavlje pitanje zašto u dokumentu Strategije razvoja i redukcije siromaštva oni nisu prepoznati kao marginalizovana grupa, niti su definisane politike za unaprijeđenje njihovog položaja.

    Vanja Ćalović, koordinator

  5. #5
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    163
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Mr Aleksandar Radulović - Metodološki problemi koje navode posustaju pred zapovješću koju dobiju nakon moljakanja vrha privatne mikro države da ipak objave podatke sa kojima rasplažu pa makar i ne bili precizni



    LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
    KOORDINATOR VELIKOG KABINETA LSCG
    MR ALEKSANDAR RADULOVIĆ
    13. Februar 2004. godine

    SAOPŠTENJE

    (Podgorica, www.lscg.cg.yu, 13. Februar 2004. godine) - Da je Crna Gora pretvorena u privatnu državu vladajuće klike svi njeni građani imali su priliku da se uvjere i prethodnih dana. Na primjeru saopštavanja podataka o prosječnoj platu u Crnoj Gori i na osnovu nje - usklađivanja penzijskih nadoknada, postalo je jasno da se ne smije objaviti ni jedna informacija dok je ne ovjeri Veliki brat Orvelovske Crne Gore. A onda slijedi šok: mentalitet penzionera ne vjeruje blagodetima reformi koje se u njihovo ime sprovode isključivo u korist privatnih mikrodržavnika.

    Akteri navodne institucije, u čije iskaze povjerenje ne smije biti ničim narušeno, Centralna banka Crne Gore i Republički Zavod za statistiku iznose dijametralno suprotne podatke. Ranijih godina nisu uskladili podatke o inflaciji jer je po jednima ona 2002. godine bila 17,5% dok je po drugima bila 9,4 a ove godine su u pitanju prosječne plate. Metodološki problemi koje navode i jedni i drugi posustaju pred zapovješću koju dobiju nakon moljakanja vrha privatne mikro države da ipak objave podatke sa kojima rasplažu pa makar i ne bili precizni. To je još jedan dokaz da u Crnoj Gori ne postoje institucije te da je profesionalizam u sjenci interesa privatnih mikrodržavnika.

    Da bi se privatni mikrodržavnici pohvalili svojim retoričko-reformskim dostignućima saopštavaju da je inostrani dug najniži u regionu, apstrahujući pri tome da Crna Gora nije definisala ni ino državni dug i da pored njega postoji i komercijalni inostrani dug. Da bi ilustrovali da je javni dug među nižima u regionu saopštavaju podatke koji apstrahuju postojanje parabudžetskih deficita i brojne neraščišćene dužničko-povjerilačke odnose sa državnom adresom. Sigurno je da bi pokazatelji sa kvalitetno obuhvaćenim uzorcima bili poražavajući za ovu vlast.

    Sigurno je da bi javnost obradovali podacima o platama mnogo većim kad iza toga ne bi moralo slijediti povećanje penzija za koje nema novca. Svođenje pravih računa neodgovorne i bahate privatne državne vlasti je blizu, a to se vidi i iz odnosa vlasti prema ogromnoj populaciji penzionera - čija su prava već davno svedena na najniži mogući nivo.

    Podgorica, www.lscg.cg.yu, 13. Februar 2004. godine

  6. #6
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    163
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ČARI CRNOGORSKE PRIVATIZACIJE: KAP
    Sve po spisku


    Krajem prošle nedjelje, predstavnici sindikata dvaju podgoričkih i jednog barskog preduzeća zakupili su cijelu stranicu dnevnog lista Publika. Na njoj je objavljen proglas iz čije se sadržine da zaključiti: najveći problem u profesionalnom životu trojice potpisanih sindikalaca, i 514 radnika koje oni zastupaju, jeste Nebojša Medojević.
    Uz neskriveni gnjev prema koordinatoru Grupe za promjene, sindikalce Vektre, "Anoteka" i "Horizon-logistika" povezuje i poslodavac. To je Dragan Brković, jedan od najprepoznatljivijih predstavnika crnogorske nove klase. I Brković i Medojević imaju nešto zajedničko - zanimanje za budućnost podgoričkog Kombinata aluminijuma.
    Brković i njegova Vektra najveći su povjerioci Kombinata od koga potražuju 60-ak miliona eura. Medojević i njegova Grupa za promjene - najglasniji oponenti zvaničnom stavu da je ovaj dug stvaran i nesporan.
    Iz Vektre insistiraju: KAP se ne može privatizovati prije nego što njegovim povjeriocima ne bude garantovano da će naplatiti svoja potraživanja. Brković ne krije da je zainteresovan da bude među budućim vlasnicima Kombinata. On je, još sredinom decembra, Monitoru potvrdio da će Vektra učestvovati na tenderu za KAP, uz opasku da bi domaći kupac mogao imati više razumijevanja za nevolje Kombinata: "Strance prvenstveno interesuje profit."
    I Grupa za promjene insistira: nema privatizacije KAP-a prije nego se stručno i javno ne preispitaju njegova dugovanja - posebno ona prema Vektri. "Ako Kombinat privatizujemo kao Pivaru ili Jugopetrol, onda reforme nemaju smisla, a Crna Gora je završila sa demokratijom", tvrdi Medojević.
    Suprotstavljena mišljenja bila su dovoljna za višemjesečni sukob koji je u medijima eskalirao krajem januara, nakon što su Medojević i profesor Branko Radulović, član upravnog odbora GZP, ustvrdili da su Kombinat aluminijuma i prateći reprolanac "zatočenici ilegalnog interesnog lobija nastalog u sprezi sa vlašću".
    Crnogorska javnost je, međutim, tek tada saznala da su isti akteri razmjenu mišljenja, ali i prijetnji, započeli još prije godinu dana. Zato su funkcioneri GZP - Svetozar Jovićević, Nebojša Medojević i Branko Radulović - upriličili posjetu tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Milanu Filipoviću. O prijetnjama koje im stižu obaviješten je i premijer Đukanović.
    "Pošto nijesu uspjeli da nas zastraše i učutkaju, mi i naše porodice već duži period smo izloženi svojevrsnom etiketiranju i gnusnim insinuacijama", kaže Radulović za Monitor. Istovremeno, Dragan Brković negira da ima bilo kakve veze sa navodnim prijetnjama.
    U svakom slučaju, verbalni rat je preseljen u medije. "Cilj privatizacije KAP-a je očuvanje tog lobija, a ne stvarna revitalizacija", ustvrdio je Radulović. "Valjane analize bi potvrdile kolektivnu krivicu vlasti za sve (ne)učinjeno tokom 13 godina, i pojedinačnu odgovornost za nelegalne poslove. A neke privatne imperije bi nestale."
    Lavina se zakotrljala usisavajući, svakodnevno, nove i nove učesnike u debati - ko je prijatelj a ko neprijatelj KAP-a, procesa privatizacije i Crne Gore. Ali, umjesto odgovora, razmjenjivana su pitanja. Podatke i analize zamijenile su intrige, prijetnje i psovke. Zato je manje informisan čitalac crnogorske štampe, u proteklih petnaestak dana, mogao pomisliti da ga je nekakva vremenska mašina bacila u Srbiju, u vrijeme policijske operacije "Sablja".
    Samo što su se, umjesto legije, pacova, budale i šiptara, na ekonomskim stranicama crnogorske štampe smjenjivali: bivši berač mandarina i Titov pionir, bivši automehaničar i prodavac rezervnih dijelova, analitičar iz [ilerove, podgorički napoleončić, Dušan Silni, Maring, Pendrek i gospodin Gvozden. Suština se izgubila u moru optužbi, kontraoptužbi i pogrdnih nadimaka.
    Uzalud su Nebojša Medojević i Branko Radulović pokušavali da pojasne računicu po kojoj budućnost Kombinata aluminijuma leži u revitalizaciji postojećih postrojenja za preradu. I uzalud su Informativna služba i generalni direktor KAP-a Mihailo Banjević elaborirali zašto je to neizvodljivo bez privatizacije. Ko bi se još bavio tonama i centima kad mu se na istoj stranici servira poslastica: "Da se još malo pozabavim tom bratijom koja bi da spasava Crnu Goru od Vektre", otpisuje Dragan Brković, "Njihovi današnji mentori su krvavim rukama grabuljali ratne profite, švercujući preko svojih malih i velikih partijskih firmi sve što se moglo prošvercovati...". Pa kritičarima spočitava: "A dok ste se vi bavili prljavim političkim i ratno-profiterskim poslovima, Vektra je dijelila sudbinu radnika Kombinata i reprolanca."
    Prestalo je, potom, biti važno da li je Vektra spasavala ili gušila Kombinat. Još manje, da li je Elektroprivreda Crne Gore subvencionirala KAP prebacujući ceh njegove potrošnje na račun drugih potrošača. A potpuno nebitno: ko su vlasnici privatnih preduzeća koja su, u vrijeme dok je KAP-om gazdovao Danilo Vuksanović, dobijala aluminijum na odloženo plaćanje, a potom stavljali ključ u bravu "zaboravljajući" da namire račun. Uostalom, te su priče mnogo puta započinjane, a nikada dopričane.
    Umjesto toga, oni koji su se drznuli da ponovo postave nepoželjna pitanja morali su da objašnjavaju: da li su upropastili privatno preduzeće svoje supruge, kako su došli do stana, koliki je iznos stranih donacija uplaćen na račun NVO kojoj pripadaju...
    Uzalud saopštenje da je Grupa za promjene od svog osnivanja donatore koštala 75 hiljada eura. Džabe su Medojeviću papiri kojima dokazuje da stan u kome živi nije dobio na poklon. I da je uredno platio porez na novac koji je tokom petogodišnje saradnje dobio od Duvanskog kombinata.
    Kao što nije važno ni to da se vlasnik Vektre, uz 60 miliona eura koje potražuje od KAP-a, i 25 miliona koje je, kaže, uložio u fabriku anoda, može pohvaliti: "Nije tačno da imam dvije kuće. Imam pet kuća. Ne računajući pomoćne objekte."
    Medijski rat kome smo prisustvovali, i čiji ćemo nastavak prije ili kasnije ponovo gledati (čitati), ima drugačiju poentu. To je jasna poruka svima koji se dvoume: vrijedi li u ovoj zemlji razmišljati naglas. Prije nego vam padne na pamet da nekom od ovdašnjih moćnika postavite neugodno pitanje - dobro razmislite. Cijena može biti neočekivano visoka.
    Umjesto odgovora, dobićete prijetnje. Umjesto kopija kontroverznih ugovora, zaboravljene ili fabrikovane izvode vlastite biografije. Prije nego što shvati da ste možda u pravu, javnost će se do detalja upoznati sa vašim porodičnim stablom, saznati za vaše privatne i profesionalne navike, analizirati krupne i sitne poroke. Oni koje pokušate da kritikujete možda neće dokazivati da su u pravu, već da vi imate mane.
    Jak želudac je, dakle, neophodan. Ali, često, nije dovoljan. Tek kada se nađete u ovakvoj igri shvatite svu snagu sistema koji nas okružuje.
    "Državna televizija već dvije nedjelje ne emituje snimljenu emisiju u kojoj sam govorio o poslovanju KAP-a. Na istu temu trebalo je da govorim i na jednoj privatnoj televiziji, kao 'gost nedjelje'. Međutim, deset minuta pred početak emisije zamoljen sam da promijenim temu. U drugoj televizijskoj kući su mi objasnili zašto ne mogu da upriliče javnu debatu o privatizaciji KAP-a. Rekli su mi da će, ukoliko to urade, zapošljeni ostati bez plate...", čudi se Branko Radulović, konstatujući da i to dokazuje "koliko ovdašnji interesni lobiji kontrolišu pojedine medije".
    Samo medije?






    Zoran RADULOVIĆ

  7. #7
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    163
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    IZ LIČNOG UGLA

    Krenule su reforme, otada ih nijesmo vidjeli



    Piše: Milan Gajović

    Sadašnji režim u Crnoj Gori gubi međunarodni legitimitet, a unutrašnji je već izgubio. Zahvaljujući režimu, Crna Gora je pretvorena u despotiju XX-XXI vijeka i crnu rupu Evrope. Ekonomska i socijalna situacija je katastrofalna. Strane donacije presušuju, a Crna Gora je prezadužena. Ona nije učinjena atraktivnom za privlačenje stranog kapitala. Privatizacija se svela na bagatelnu prodaju privrednih subjekata novokomponovanim biznismenima, prijateljima čelnika režima. Paralelni, tajni budzet, koji se punio švercerskim prihodima, više nije dovoljan da pokrije deficite u javnoj potrošnji, niti da gasi sve učestalije socijalne požare. Ogromna novčana sredstva države Crne Gore nalaze se na privatnim bankarskim računima čelnika režima i njihovih prijatelja.


    Tzv. privredne i društvene reforme u Crnoj Gori svode se na misao Aleksandra Čotrića: "Krenule su reforme. Otada ih nijesmo vidjeli". Pojedini čelnici režima se dovode u vezu sa aferom seks-trafikinga i međunarodnim švercom duvana, i ne samo duvana. Mnoga ubistva su nerasvijetljena, što izaziva ozbiljnu sumnju da nekome u vrhu režima odgovara da ostanu nerasvijetljena. Čelnici režima se nemilosrdno obračunavaju sa političkim neistomišljenicima i njihovim porodicama. Tajna policija je služba za praćenje i prisluškivanje političkih neistomišljenika. Pravosudni organi su produžena ruka čelnika režima. Crnogorski MUP je preuzeo obezbjeđenje crnogorskih granica, čime je omogućen nesmetani šverc. Time je i bezbjednost Crne Gore opasno ugrožena. "Što je veća vlast, to je veća opasnost od njene zloupotrebe", rekao bi na sve ovo Edmund Berk, engleski političar iz XVIII vijeka.


    Radi opstanka na vlasti i skretanja pažnje sa svojih brojnih afera, režim je opasno probudio nacionalne i vjerske podjele u Crnoj Gori, kao i podjele povodom njenog državnog statusa. A kao zmija noge (ali neće moći još dugo) kriju razdor u sopstvenim redovima.


    Međunarodni kontakti čelnika režima na visokom nivou su sve ređi. Oni se najčešće svode na razgovore sa nižim činovnicima i plaćenim lobistima režima.


    Ali, "vlast niti grijeh priznaje, niti se ispovijeda", kaže narodna mudrost. Zato je neophodno formirati široku političku koaliciju (opozicione stranke, opozicione nevladine organizacije, ugledne nestranačke ličnosti protivnici režima) sa osnovnim ciljem - raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u najkraćem mogućem roku.


    Parlamentarne opozicione partije treba da prevaziđu međusobne nesuglasice da bi koalicija obezbijedila jedinstven nastup na vanrednim parlamentarnim izborima. Treba se podsjetiti da su veliki političari oni koji su napravili velike koalicije.


    U koaliciji je neophodno postići konsensus oko najvažnijih pitanja predizbornog programa (sprovođenje reformi u skladu sa standardima međunarodne zajednice, prije svega Evropske Unije i Savjeta Evrope< preispitivanje sumnjivih slučajeva privatizacije< preispitivanje bogatstva stečenog nezakonitim putem< saradnja sa pravosudnim organima drugih država u vezi sa međunarodnim duvanskim švercom< rasvjetljavanje afere seks-trafikinga< otkrivanje počinilaca nerasvijetljenih ubistava državnih i političkih funkcionera< poštovanje Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora).


    Izuzetno je važno da koalicija stalno jača svoj unutrašnji i međunarodni legitimitet. Ona treba da uvjeri građane Crne Gore i međunarodnu zajednicu da je prava i ozbiljna alternativa režimu u Crnoj Gori. U tom smislu, veoma je važna "funkcija" ministra inostranih poslova u sjenci koalicije. Na tu "funkciju" treba izabrati uglednog i iskusnog diplomatu koji će u gotovo stalnim kontaktima sa predstavnicima međunarodne zajednice jačati međunarodni legitimitet koalcije.


    (Autor je bivši visoki funkcioner DPS-a)



    Utorak, 17. Feb. 2004.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •